STEĆCI SREDNJEVIJEKOVNI NADGROBNI SPOMENICI

BOSNA I HERCEGOVINA - REPUBLIKA HRVATSKA - CRNA GORA - REPUBLIKA SRBIJA

STEĆCI – SREDNJEVIJEKOVNI NADGROBNI SPOMENICI NOMINACIJA ZA UPIS NA LISTU SVJETSKE BAŠTINE UNESCO

RADNI MATERIJAL

SARAJEVO, OKTOBAR 2013. 1

AUTORSKI TIM: BOSNA I HERCEGOVINA Dr. Dubravko Lovrenović, historičar, dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, član Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine Dr. Ljiljana Ševo, historičar umjetnosti, redovni profesor Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci, članica Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine Dr. Mirsad Sijarić, arheolog, kustos Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu Mr. sc. Lidija Fekeža, arheolog, kustosica Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu Dr. Adnan Busuladžić, arheolog, docent na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, direktor Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu Mr. sc. Mirko Babić, arheolog, direktor Muzeja Semberije u Bijeljini, Mirela Mulalić Handan, arhitekta konzervator, izvršni funkcioner u Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine Mr. sc Mirzah Fočo, arhitekta konzervator, pomoćnik izvršnog funkcionera za naslijeđe u Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine HRVATSKA Ivan Alduk, arheolog, pročelnik Konzervatorskog odjela u Imotskom, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske CRNA GORA Milica Martić Etnolog, šefica Odsjeka za implementaciju strategija u Direktoratu za kulturnu baštinu Ministarstva kulture Crne Gore Lidija Ljesar, konzervator-restaurator, generalna direktorica Direktorata za kulturnu baštinu Ministarstva kulture Crne Gore Tanja Vujović Etnolog, savjetnik konzervator, Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore Mitra Cerović Arheolog, samostalna savjetnica I, Ministarstvo kulture Crne Gore Mr. sc Predrag Lutovac, arheolog, direktor Polimskog muzeja Berane Mr. sc Miloš Petričević, arheolog istraživač, Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore, Područno odjeljenje Kotor SRBIJA Vera Pavlović Lončarski, historičar umetnosti konzervator, Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda i član Komisije UNESCO za Republiku Srbiju Mr. sc Maja Đorđević, arheolog konzervator, Institute for the Protection of Cultural Monuments of Serbia Mr. sc Emina Zečević, arheolog kustos, Narodni muzej Beograd Dr Srđan Rudić, istoričar, direktor Istorijskog instituta u Beogradu

2

Sadržaj: SAŽETAK 4 Tekstualni opis granica nominiranog dobra 5 Kriteriji 11 Kratka izjava o univerzalnoj vrijednosti 11 1. NOMINACIJA DOBRA ZA UPIS NA WHL 16 2. OPIS 19 2.a Opis dobra 19 RASPROSTRANJENOST 20 TEHNIKA IZRADE STEĆAKA 21 UKRASNI MOTIVI 22 EPITAFI 25 REZULTATI ARHEOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA 31 Opis pojedinačnih dobara 35 2.b Historija i okruženje 48 POVIJESNI KONTEKST POJAVE I RAZVOJA STEĆAKA 49 EVOLUCIJA OBLIKA 51 Description of Single History and Development 52 2.b.1 HISTORIJAT ISTRAŽIVANJA STEĆAKA 75 3. OPRAVDANJE ZA UPIS 80 3.1.a Osnovne informacije 80 Sinteza kvaliteta 81 3.1.b KRITERIJI 82 3.1.c IZJAVA O INTEGRITETU 85 INTEGRITET POJEDINAČNIH DOBARA 86 3.1.d IZJAVA O AUTENTIČNOSTI 106 AUTENTIČNOST POJEDINACNIH DOBARA 108 3.1.e ZAŠTITA I MANAGEMENT 128 3.2. Komparativna analiza 130 3.3. Izjava o univerzalnoj vrijednosti 138 4. STANJE KONZERVACIJE I FAKTORI KOJI UTIČU NA DOBRO 144 4.a Postojeće stanje konzervacije 144 4.b Faktori koji utiču na dobro 155 5. ZAŠTITA I UPRAVLJANJE DOBROM 184 5.a Vlasništvo 184 5.b Status zaštite 189 5.c Načini primjene zaštitnih mjera 196 5.d Postojeći planovi u odnosu na općinu i regiju u kojoj je dobro smješteno 5.e Plan upravljanja dobrom ili drugi sustavi upravljanja 5.f Izvori i razina financiranja 207 5.g Izvori stručnog znanja i edukacije u tehnikama konzervacije i upravljanja 208 5.h Sadržaji za posjetitelje i statistički podaci 211 5.i Politike i programi u vezi s prezentacijom i promidžbom dobra 225 5.j Osoblje (stručno, tehničko, održavanje) 229 6. MONITORING 231 7. DOKUMENTACIJA 234 8. KONTAKT INFORMACIJE 261

3

SAŽETAK Partneri Bosna i Hercegovina Republika Hrvatska Crna Gora Republika Srbija

Država, provincija, regija Bosna i Hercegovina: Opština Stolac; Opština Konjic; Opština Nevesinje; Opština Rogatica; Opština Novi Travnik; Opština Jablanica; Opština Kalinovik; Opština Bileća; Opština Ljubuški; Opština Kladanj; Opština Olovo; Opština Tuzla; Opština Goražde; Opština Trnovo; Opština Sokolac; Opština Berkovići; Opština Pale; Opština Šekovići; Opština Foča; Opština Kupres.

Hrvatska: Općina Cista Provo (Splitsko-dalmatinska županija); Općina Konavle (Dubrovačko-neretvanska županija)

Crna Gora: Opština Žabljak; Opština Plužine.

Srbija: Opština Bajina Bašta; Opština Prijepolje.

4

Naziv dobra STEĆCI – SREDNJOVJEKOVNI NADGROBNI SPOMENICI

Geografske koordinate Tabela I

5

Tekstualni opis granica nominiranog dobra Bosna i Hercegovina BH – Radimlja, Stolac (1) Lokalitet obuhvata stećke koji se nalaze unutar parcele poznate kao „Stare grobnice“, odnosno prostor koji se nalazi sjeverno i južno od postojeće saobraćajnice Mostar - Stolac. Nekropola je sa jugoistočne strane ograničena drvoredom čempresa, dok se sa njene zapadne i južne strane nalazi korito rijeke Radimlje. BH – Grčka glavica u selu Biskup, Konjic (2) Lokalitet obuhvata stećke koji se nalaze unutar parcele smještene u šumi na uzvišenju poznatom pod nazivom Grčka glavica. Granicu područja sa južne strane predstavljaju parcele pozicionirane južno od lokalnog makadamskog puta Glavatičevo - Ladjanica. Na istočnoj, zapadnoj i sjevernoj strani granicu područja predstavljaju zatravnjene padine brežuljka Glavica i rijeka Neretva. BH – Kalufi u Krekovima, Nevesinje (3) Lokalitet na kome se nalaze stećci nalazi se na parceli koja je smještena na južnim obroncima planine Crvanj, sjeverno od sela Krekovi. Nekropola je situirana istočno od putne antičke komunikacije koja prolazi poljem pravcem jugoistok-sjeverozapad. Sa sjeverne strane područje granicu područja predstravlja makadamska lokalna cesta, dok je južne strane granica definirana ogradom privatnog posjeda. BH – Borak u selu Burati, Rogatica (4) Nekropola sa stećcima smještena je na parceli koja obuhvata uzvišenje Borak, pored sela Burati, jugoistočno od magistralnog puta Sokolac - Rogatica. Nekropola se nalazi u gustoj hrastovoj šumi. Granicu zaštićenog područja predstavljaja podnožje uzvišenja Borak. BH – Maculje, Novi Travnik (5) Parcela na kojoj se nalaze stećci sa istočne strane je ograničena makadamskom cestom koja na polovici lokaliteta presjeca nekropolu na dva dijela. Sa južne, sjeverne i zapadne strane granica lokaliteta je definirana oranicama i pašnjacima. BH – Dugo polje na Blidinju, Jablanica (6) Nekropola je smještena na parceli koja se nalazi u prirodnom ambijentu Dugog polja na planini Čvrsnici. Površina pod stećcima zauzima površinu od 90 x 36 m i ograničena je trasom makadamskog puta sa istočne, zapadne i južne strane. BH – Gvozno, Kalinovik (7) Lokalitet na kome se nalaze stećci nalazi se na parceli koja se nalazi u južnom dijelu Gvoznog polja na planini Treskavici. Nekropola je smještena na blago uzdignutom terenu. Lokalitet je sa sjeveroistočne

6

strane ograničen makadamskom cestom, dok sa jugozapadne strane granicu područja predstavlja početak brda Gradac. BH – Grebnice – Bunčići u selu Radmilovića Dubrava, Bileća (8) Lokalitet na kome su prahistorijski tumulus i nekropola sa stećcima se nalazi u blizini sela Radmilovića Dubrava, na lokalitetu Grebnice – Bunčići. Parcela sa nekropolom je smještena u hrastovoj šumi. BH – Bijača, Ljubuški (9) Stećci se nalaze na lokalitetu Bijača, u ogradi parcele koja se naziva Mekota, pored lokalne ceste Ljubuški – Vid, u neposrednoj blizini sela Donja Bijača. Nekropola je ograđena suhozidom. BH – Olovci, Kladanj (10) Lokalitet na kome se nalaze stećci nalazi se na ograđenoj parceli koja zauzima površinu od 24,5 x 14 m. Sa južne, sjeverne i istočne strane parcele granice zaštićenog područja definirane su makadamskom cestom. BH – Mramor u Musićima, Olovo (11) Nekropola je smještena na parceli koja se nalazi u borovoj šumi u blizini sela Musići, na blagom uzvišenju, neposredno uz makadamski put. Parcela je oivičena drvenom ogradom. BH – Stare kuće, Donje Breške, Tuzla (12) Nekropola sa stećcima nalazi se na parceli na lokalitetu Stare kuće, u selu Donje Breške, zaselak Nikolići. Stećci su raspoređeni po brežuljku koji je pokriven bukovom, hrastovom i grabovom šumom. Granice područja predstavlja podnožje uzvisine na kojoj se nalaze stećci. BH – Kučarin u Hrančićima, Goražde (13) Nekropola se nalazi na parceli na lokalitetu Kučarin. Stećci su raspoređeni po brežuljku koji je pokriven gustom bukovom šumom. Lokalitet je ograničen lokalnom makadamskom cestom. BH – Boljuni, Stolac (14) Nekropola sa stećcima se nalazi u zaseoku Boljuni. Smještena je u ravnici, ispod seoskih kuća i raspoređena u dvije skupine, na rastojanju od oko 400 m. Granicu sa zapadne i sjeverne strane predstavljaju parcele na kojima su oranice, dok su granice sa južne i istočne strane definirane drvoredom i niskim rastinjem. BH – Dolovi u selu Umoljani, Trnovo (15) Nekropola sa stećcima je smještena u prirodnom ambijetu zabjelašničke visoravni koja je smještena u trouglu visokih bosanskohercegovačkih planina: Bjelašnice, Treskavice i Visočice. Nekropola se nalazi sa zapadne strane lokalnog makadamskog puta.

7

BH – Luburića polje, Sokolac (16) Stećci su smješteni u dvije nekropole sa prahistorijskim tumulusom, smještene u blizini sela Košutica na prostranom predjelu Luburić polja Parcele na kojima su tumulusi i stećci su međusobno udaljene oko 150 metara zračne linije. Granica područja definirana je ogradom. BH – Potkuk u Bitunji, Berkovići (17) Stećci su položeni na ravnom terenu ispod južne strane Kuka. Zauzimaju prostor 70x40 m i protežu se u smjeru istok-zapad. Na nekropoli su dvije velike grupe stećaka: jedna na istočnoj a druga na zapadnoj strani nekropole. Na južnom dijelu nekropole se proteže živica iza koje su dvije manje grupe i jedan usamljen stećak. Na sjevernom rubu nekropole takođe su dvije izdvojene manje grupe stećaka. BH – Mramorje u Buđi, Pale (18) Nekropola sa stećcima Mramorje, nalazi se na brežuljku koji je pokriven mladom grabovom šumom. Granicu područja predstavlja podnožje brijega. BH – Bečani, Šekovići (19) Nekropola se nalazi na blagoj zaravni smještenoj na lokalitetu ispod stijene, koju mještani nazivaju Pola stijene, selo Bečani. Zaštićeno područje je sa južne i sjeverne strane ograničeno lokalnom cestom. BH – Mramor u Vrbici, Foča (20) Lokalitet se nalazi u zaseoku Vrbica nadomak sela Čelebići. Stećci se nalaze na brežuljku obraslom grabovim drvećem. Granicu područja predstavlja podnožje brijega na kome se nalaze stećci. BH – Čengića Bara, Kalinovik (21) Nekropola sa stećcima se nalazi u blizini Čengića Bara ljetnog stočarskog naselja smještenog u visokom kraškom polju, koje se zove Kladovo polje, na planini Zelengori. Nekropola je sa sjeverne strane ograničena lokalnom makadamskom cestom. BH – Ravanjska Vrata, Kupres (22) Nekropola sa stećcima nalazi se na lokalitetu Ravanjska Vrata – prolazu od oko 100 m širene, između brda Gradca (završetka Ravašnice) i Gradine, koji spaja Vukovsko i Ravanjsko polje. Nekropola je presječena makadamskim putem. Hrvatska RH – Velika i Mala Crljivica, Cista Velika (23) Lokalitet se pruža s obje strane ceste u istočnom dijelu naselja Cista Velika. Omeđen je suhozidima koji dijele livade s obje strane ceste i unutar kojih su tri skupine stećaka, prapovijesni tumuli i bunari.

8

RH – Dubravka/sv. Barbara, Konavle (24) Lokalitet obuhvaća stećke unutar suhozida koji okružuje crkvu i groblje, prapovijesni tumul te čestice zemlje neposredno uz središnji dio lokaliteta. Crna Gora CG – Grčko groblje, Žabljak (25) Na sjeveru granicu predstavlja zatravljeni prostor livade u blagom padu, dok je s južne strane nekropola omeđena lokalnim putem i Ribljim jezerom. Na istoku i zapadu nekropole takođe se nalaze zatravljeni prostori livade u blagom i značajnijem padu ka zapadu. CG – Žugića Bare, Žabljak (26) Na sjeveru granicu nekropole čini zatravljeni ravni prostor livade koji se završava značajnim padom, odnosno kosinom terena, dok je sa južne i istočne strane graniči lokalni put. Na zapadu je granica nekropole blago zatalasani prostor obrastao nižim rastinjem koji završava podnožjem blagog uzvišenja. CG – Grčko groblje, Plužine (27) Na sjeveru i sjeveroistoku granicu nekropole predstavlja lokalni put, a sa istoka, zapada i juga nekropole granicu čini gusta i relativno gusta šuma visokih stabala i nižeg šumskog rastinja. Srbija RS – Mramorje, Perućac, Bajina Bašta (28) Na severu granicu arheološkog nalazišta čini visoka desna obala reke Drine, na jugu saobraćajnica Bajina Bašta – Tara, na istoku obala Drine se prirodno spaja sa saobraćajnicom, na zapadu granica je desna obala reke Vrelo koja se uliva u reku Drinu. RS – Mramorje, Rastište, Bajina Bašta (29) Na severu granicu predstavlja seoski put koji se pruža podnožjem strmog planiskog obronka, na jugu granicu čini prirodna padinakoja se pruža do asfalatnog puta i leve obale toka reke Dervente, na istoku granicu čini prirodna padina sa šumom koja se pruža do crkve i seoskog puta, na zapadu granicu čini seoski put i potok. RS – Grčko groblje, Hrta, Prijepolje (30) Severnu, istočnu i zapadnu granicu nalazišta čine seoski putevi i potok od kojih se diže uzvišenje obraslo niskom šumom, južnu granicu čini sastav seoskih puteva koji vode ka zaseocima.

9

A4 (or "letter") size map of the nominated property, showing boundaries and buffer zone (if present) Attach A4 (or "letter") size map

10

Kriteriji Kriterij ii

Srednjovjekovni nadgrobni spomenici – stećci, predstavljaju originalan umjetnički izričaj

koji nastaje u specifičnim okolnostima prožimanja različitih kulturnih utjecaja. Kriterij iii Po različitosti tipova, brojnosti, bogatstvu dekorativnih motiva, pojavi natpisa različitog sadržaja, kontekstu njihova nastanka, stećci ostaju jedinstvena pojava u srednjovjekovnoj evropskoj umjetničkoj i arheološkoj baštini. Kriterij vi

Od svog nastanka do danas stećci su duboko ukorijenjeni u različite običaje i vjerovanja.

Fenomeni vezani uz njih (praznovjerja, narodna tradicija, priče) pokazuju nekoliko vrlo sličnih obrazaca koje susrećemo na čitavom prostoru njihova rasprostiranja. Epigrafika i simboli na stećcima značajno su utjecali na suvremenu književnost i ostale vidove umjetnosti. Kratka izjava o univerzalnoj vrijednosti a) Kratka sinteza Serijska nominacija srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – stećaka obuhvaća izbor od 4100 stećaka na 30 nekropola (od ukupno oko 70 000 stećaka na oko 3300 lokaliteta) na teritoriju četiri države: Bosna i Hercegovina, Republika Hrvatska, Crna Gora, Republika Srbija. Srednjovjekovni kameni nadgrobni spomenici – stećci nastaju u vremenu od 13. do 16. stoljeća a najintenzivnije se klešu tijekom 14. i 15. stoljeća. Stećci predstavljaju izvanredno svjedočanstvo srednjovjekovne kulture europskog jugoistoka koja se razvija u jedinstvenom povijesnom kontekstu na prostoru gdje se susreću srednjovjekovne kulture i tradicije europskog zapada, istoka i juga a u pojedinim aspektima naslanjaju se i na znatno ranije tradicije. Koliko god bili povezani s općom srednjovjekovnom sepulkralnom praksom, upravo su brojnost, monumentalnost ali i interkonfesionalnost stećaka dio kulturnog naslijeđa koji ove prostore jasno izdvaja iz sveukupnog korpusa europske srednjovjekovne baštine. b) Opravdanje kriterija (ii) Predstavlja važnu razmjenu ljudskih vrijednosti kroz određeni vremenski period ili unutar kulturnog područja svijeta, na polju razvoja arhitekture ili tehnologije, monumentalnih umjetnosti, urbanizma ili projektiranja krajolika. Srednjovjekovni nadgrobni spomenici – stećci kroz 30 odabranih lokaliteta s područja četiri današnje države predstavljaju najbolje sačuvan i originalan umjetnički izričaj ovog vida srednjovjekovne sepulkralne umjetnosti. Na prostorima na kojima nastaju i razvijaju se, odraz su prožimanja različitih kulturnih utjecaja koje u tom vremenu (13. do 16. stoljeća) nalazimo na ovim prostorima a koji većinom pripadaju latinskom zapadu ali i bizantskom istoku. Ipak većinu njihovih reljefa (koji su upečatljivi aspekt njihove pojavnosti), ma koliko bili odmaknuti od službenih kanona, ipak možemo čitati kroz različite 11

sastavnice opće europske srednjovjekovne kulture (plemićke, crkvene i narodne) odnosno romaničke i posebno gotičke umjetnosti. S druge strane, ova specifična „kultura“ duboko je povezana s znatno ranijim, prapovijesnim, antičkim i ranosrednjovjekovnim tradicijama. Prapovijesne i antičke tradicije se ponajviše očituju u odabiru mjesta gdje ih se postavlja te u pojavi određenih vrsta simboličkih reljefa. Činjenica je da stećci većim dijelom označavaju groblja na redove koje u europskoj arheologiji pratimo od ranog srednjeg vijeka i tzv. seobe naroda. Razmjena različitih vrijednosti posvjedočena je i kroz pokapanje pripadnika svih društvenih slojeva pod stećke i to bez obzira na njihovu tadašnju etničku i političku pripadnost na prostoru najmanje tri srednjovjekovne države te nekoliko slobodnih komuna uz Jadransku obalu. Čak i arheološki gledano, nalazi u grobovima ispod stećaka prostor kojim se bavimo ponovo prikazuju kao gotovo jedinstveni kulturni horizont. Posebnu vrijednost predstavlja tzv. interkonfesionalnost odnosno činjenica da se pod stećcima pokapaju pripadnici sve tri srednjovjekovne kršćanske zajednice na ovim prostorima – Katoličke crkve, Pravoslavne crkve, Crkve Bosanske. Stećke svake od njih nije moguće razlikovati upravo radi činjenice da se na sebi svojstven i način odmiču od službenih umjetničkih kanona i stvaraju originalan izričaj temeljen na prihvaćanju odnosno miješnju različitih kulturnih utjecaja. (iii) Predstavlja jedinstveno ili barem izvanredno svjedočanstvo kulturne tradicije ili civilizacije koja postoji ili je nestala. Iako uronjeni u srednjovjekovnu europsku kulturu te povijesni kontekst i specifičnosti područja na kojima ih nalazimo, s tragovima ranijih utjecaja (prapovijesnih, antičkih i ranosrednjovjekovnih) stećci po nekoliko svojih aspekata ostaju jedinstvena pojava u srednjovjekovnoj europskoj umjetničkoj i arheološkoj baštini. Kroz 30 odabranih lokaliteta nastojalo se pokazati sve karakteristike njihove pojavnosti. Njihova glavna specifičnost je upravo njihova brojnost kakva nije zabilježena u Europi – oko 70 000 spomenika! Nadalje, izrazita karakteristika je i različitost oblika u kojima ih se radi. Danas su nam poznati slijedeći osnovni oblici: ploče, „sanduci“, sljemenjaci, stubovi, krstače-križine. Na izabranim lokalitetima u sklopu ove nominacije zastupljeni su svi. Međutim, svaki od njih dolazi u različitim inačicama što ponajviše ovisi o mogućnostima majstora-klesara te željama vlasnika stećaka odnosno naručitelja. Njihovi reljefi uistinu predstavljaju izvanredno svjedočanstvo srednjovjekovne kulture koja je nestala a čiji su stećci često i jedini trag. Razlog tome je nevjerojatno bogatstvo reljefa različitih sadržaja prizori iz svakodnevnog života, simbolički i religiozni prikazi, dekorativni reljefi. Pojava različitih natpisa dodatno pridonosi njihovoj specifičnosti s obzirom da se radi o izuzetnim spomenicima srednjovjekovne pismenosti koja zahvaća gotovo sve slojeve društva a danas 12

funkcionira na više razina - od povijesnog izvora do proučavanja različitih kulturnih i društvenih utjecaja. Sami stećci su nadalje i jedinstveni proizvod povijesnog konteksta odnosno događaja koji obilježavaju srednji vijek jugoistočne Europe. Razvoj srednjovjekovnih država (hrvatsko-ugarske, bosanske i srpske), rast slobodnih komuna na obali (u prvom redu Dubrovnika), uspostavljanje feudalnih regula i vazalnih odnosa, pojava viših i nižih slojeva plemstva, jačanje uloge različitih crkvenih vlasti, pojava Osmanskog carstva te sve društveno-političke i ekonomske relacije koje obilježavaju srednji vijek svakako se ogledaju i u nastanku, razvoju i kraju produkcije ove vrste spomenika. (vi) Izravno ili očito povezan sa događajima ili živom tradicijom, s idejama ili vjerovanjima, s umjetničkim i književnim radovima izvanrednog jedinstvenog značaja (outstanding universal significance) (Komitet smatra da ovaj kriterij treba koristiti samo uz neki drugi kriterij). Srednjovjekovni nadgrobni spomenici – stećci od nastanka a posebice od vremena od kada ih se više ne izrađuje (početak 16. stoljeća) pa sve do danas duboko su ukorijenjeni u različite običaje i vjerovanja. Takvi procesi postoje unatoč svojevrsnom prekidu povijesnog pamćenja i baštinjenja ovih spomenika što je ponajviše izazvano različitim migracijama tijekom kasnog srednjeg i ranog novog vijeka. Stoga fenomeni vezani uz stećke (nazivi lokaliteta, praznovjerja, narodna tradicija, priče) pokazuju nekoliko vrlo sličnih obrazaca koje susrećemo na čitavom prostoru njihova rasprostiranja što nam i dalje govori o jedinstvenosti ovog kulturnog fenomena. Na cijeloj teritoriji rasprostiranja stećaka zabilježen je niz naziva grobalja kojim su iskazani poštovanje i divljenje prema monumentalnim dimenzijama spomenika, njihovoj starosti i reljefnim predstavama (Divsko groblje, Mašete, Mramori-Mramorje, Grčko groblje, Tursko groblje, Kaursko groblje). Narodna priča i bajka stoljećima crpi motive iz srednjevjekovnog viteškog miljea koji je isklesan na stećcima pripisujući njihovo klesanje i postavljanje fantastičnim bićima (vilama, divovima), dovodeći ih u vezu s legendarnim ratovima i sukobima itd. Nadalje, čak i znanstveno istraživanje stećaka ukazuje na posebnost ovih spomenika kao i prostora na kojemu ih nalazimo. Tijekom dugog razdoblja od gotovo 150 godina (točnije od druge polovice 19. stoljeća) koliko traje znanstveno i institucionalno zanimanje za njih svjedoci smo sučeljavanja različitih mišljenja i stavova u arheološkoj, povijesno umjetničkoj i povijesnoj intrepretaciji. Epigrafika i reljefi stećaka značajno su utjecali i na suvremenu književnost i ostale vidove umjetnosti. Inspirativnu temu predstavljali su i predstavljaju stećci za kipare (Boško Kućanski), slikare (Mario Mikulić, Mirko Kujačić, Zdravko Anić, Lazar Drljača, Ibrahim Novalić, Danko Brkić, Gabrijel Jurkić, Petar Šain, Virgilije Nevjestić, Dževad Hozo, Nedim Tahirović, Seid Hasanefendić), pjesnike (Mehmedalija 13

Mak Dizdar, Skender Kulenović, Petar Gudelj, Janko Bubalo, Ivan Kordić, Kemal Mahmutefendić), filmske stvaraoce (Jan Beran), pisce (Miroslav Krleža) i fotografe (Tošo Dabac, Dragutin Resner, Ado Šahbaz). c) Izjava o integralnosti Svih 30 predloženih lokaliteta sa stećcima sačuvani su in situ te su u dobrom stanju unatoč svim problemima. Granice core i buffer zona su u potpunosti obuhvatile lokalitete nastojeći čuvati i njihov integritet u krajoliku kojega su sastavni dio. Iako se neke od predloženih lokacija nalaze uz prometnice, opasnost za same spomenike je svedena na minimum s obzirom na stalni monitoring nadležnih službi kao i ograničavanje bilo kakvih aktivnosti (u prvom redu građevinskih) u neposrednoj okolici lokaliteta. Strogi kriteriji omogućili su odabir upravo onih lokaliteta sa stećcima preko kojih se uspjela iskazati njihova izvanredna univerzalna vrijednost. d) Izjava o autentičnosti Predložena groblja sa stećcima, njihov arheološki i povijesni kontekst, raznolikost tipova nadgrobnih spomenika te ukrasa kao i sadržaj natpisa predstavljaju cjelokupne aspekte pojave i proučavanja stećaka. Groblja u sklopu ove serijske nominacije imaju najviši stupanj autentičnosti među grobljima sa stećcima te su stoga i izabrana za ovu Nominaciju. Na svim predloženim lokalitetima provedeni su osnovni dokumentacijski radovi (izrada elaborata zatečenog stanja, snimci postojećeg stanja, fotodokumentacija, crteži i 3D skeniranje u pojedinim slučajevima) kao podloga svim daljnjim konzervatorskim i restauratorskim zahvatima u svrhu boljeg očuvanja i upravljanja svakim pojedinim lokalitetom. e) Zahtjevi za zaštitu i upravljanje Svi nominirani lokaliteti ove međudržavne serijske nominacije uživaju najviši stupanj zaštite sukladno zakonodavstvu svake pojedine države, iako se radi o različitim pravnim i administrativnim sustavima za zaštitu i upravljanje kulturnim naslijeđem. Način upravljanja svakim pojedinom lokalitetom određen je pojedinačnim Planovima upravljanja koji su specifični s obzirom na državno zakonodavstvo i lokanu upravu te mogućnosti svake od pojedinih država. Provedba istih planova u budućnosti ima nekoliko prioriteta s naglaskom na sprječavanje daljnjeg propadanja stećaka izazvanog ponajviše različitim klimatskim utjecajima. Predviđeno je da se u budućnosti ostvari i međudržavna koordinacija oko upravljanja i očuvanja ovih spomenika. Odgovorne institucije - kontakti Bosna i Hercegovina Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Address: Obala Kulina Bana br.1, Sarajevo Tel: + 387 33 276 760 14

Fax: +387 33 276 768 E-mail: [email protected] Web address: www.kons.gov.ba

Državna Komisija za saradnju BiH sa UNESCO-m Address: Trg BiH br.1, Sarajevo Tel: + 387 33 221 073 Fax: +387 33 221 074 E-mail: [email protected] Web address: http://unescobih.mcp.gov.ba

Hrvatska Republic of Croatia, Ministry of Culture E-mail: [email protected] Address: Runjaninova 2, 10 000 Zagreb Fax: 385 1 4866 526 Telephone: 385 1 4866 304

Crna Gora Organization: Ministry of Culture, Montenegro Address: Njegoševa str. 81250 Cetinje Tel: + 382 41 232 599 Fax: + 382 41 232 540 E-mail: [email protected] Web address: www. mku.gov.me

Srbija Organization: Institute for the Protection of Cultural Monuments of Serbia Address: Radoslava Grujića 11, Belgrade Tel: +381 11 2454786 Fax: +381 11 3441430 E-mail: [email protected] Web address: www.heritage.gov.rs

15

Nominacija dobra za upis na WHL 1. Identifikacija dobra 1.a Države Bosna i Hercegovina Republika Hrvatska Crna Gora Republika Srbija

1.b Države, općine Bosna i Hercegovina: FBiH: Opština Stolac; Opština Konjic; Opština Novi Travnik; Opština Jablanica;; Opština Ljubuški; Opština Kladanj; Opština Olovo; Opština Tuzla; Opština Goražde; Opština Trnovo; Opština Kupres. RS: Opština Nevesinje; Opština Rogatica; Opština Kalinovik; Opština Bileća; Opština Sokolac; Opština Berkovići; Opština Pale; Opština Šekovići; Opština Foča; Hrvatska: Općina Cista Provo (Splitsko-dalmatinska županija); Općina Konavle (Dubrovačko-neretvanska županija) Crna Gora: Opština Žabljak; Opština Plužine. Srbija: Opština Bajina Bašta; Opština Prijepolje.

1.c Naziv dobra za upis STEĆCI – SREDNJOVJEKOVNI NADGROBNI SPOMENICI

16

1.d Geografske koordinate Id n°

01

002

003

004

005

006

007

008

Naziv dobra

Region/Distrikt

Radimlja, Stolac

koordinate

Bosna i

43° 5'31.97" N

Hercegovina

17°55'26.59" E

Grčka glavica u selu

Bosna i

43°29'43.71" N

Biskup, Konjic

Hercegovina

18° 7'30.23" E

Kalufi u Krekovima,

Bosna i

43°18'42.16"N

Nevesinje

Hercegovina

18°11'54.51" E

Borak u selu Burati,

Bosna i

43°50'13.00" N

Rogatica

Hercegovina

18°53'4.05" E

Maculje, Novi

Bosna i

44° 3'23.17" N

Travnik

Hercegovina

17°40'37.18"E

Dugo polje na

Bosna i

43°40'4.68" N

Blidinju, Jablanica

Hercegovina

17°32'40.61"E

Gvozno, Kalinovik

Bosna i

43°33'27.60"N

Hercegovina

18°26'18.30"E

Grebnice – Bunčići u

Bosna i

42°53'48.91"N

selu Radmilovića

Hercegovina

18°26'58.04"E

Bosna i

43º 07,44.9' N

Hercegovina

17º 35,377' E

Bosna i

44°17'15.47"N

Hercegovina

18°38'54.95"E

Mramor u Musićima,

Bosna i

44° 6'14.66"N;

Olovo

Hercegovina

18°31'10.21"E

Dubrava, Bileća 009

010

011

012

013

014

Bijača, Ljubuški

Olovci, Kladanj

Stare

Bosna i

44°35'46.89" N

Breške, Tuzla

kuće,

Donje

Hercegovina

18°40'43.88"E

Kučarin u

Bosna i

43º 40' 59.66 N

Hrančićima, Goražde

Hercegovina

18º 45' 31.67" E

Boljuni, Stolac

Bosna i

43° 1'40.38" N

Hercegovina

17°52'29.36"E

17

Površine zaštitne zone

Buffer Zone

(ha)

(ha)

Map N°

015

016

017

018

019

020

021

022

023

Dolovi u selu

Bosna i

43°39'18.50"N

Umoljani, Trnovo

Hercegovina

18°14'13.24"E

Luburića polje,

Bosna i

43°57'20.74"N

Sokolac

Hercegovina

18°50'27.52"E

Potkuk u Bitunji,

Bosna i

43° 6'35.86"N

Berkovići

Hercegovina

18° 7'44.24"E

Mramorje u Buđi,

Bosna i

43º 49' 4.44" N

Pale

Hercegovina

18º 45' 35.53" E

Bečani, Šekovići

Bosna i

44°19'40.09"N

Hercegovina

18°50'41.78"E

Mramor u Vrbici,

Bosna i

43º 23' 24.99" N

Foča

Hercegovina

18º 56' 34.99" E

Čengića Bara,

Bosna i

43º 25' 14.83" N

Kalinovik

Hercegovina

18º 24' 7.24" E

Ravanjska Vrata,

Bosna i

43°51'47.91"N

Kupres

Hercegovina

17°18'45.57"E

Velika i Mala

Republika

43º 30΄ 57.48˝ N 16º

Crljivica, Cista Velika

53΄ 33.97˝ E Hrvatska

024

Dubravka/sv.

Republika

Barbara, Konavle

42º 32΄ 30.42˝ N 18º 25΄ 20.57˝ E

Hrvatska 025

Grčko groblje,

Crna Gora

Žabljak 026

Žugića Bare, Žabljak

43°05.689 N

0,084 ha

6,204 ha

0,344 ha

2,2976 ha

0,035 ha

0,504 ha

0,7 67 ha

0,714 ha

0,110 ha

1,157 ha

17,416 ha

6,141 ha

19°08.951 E Crna Gora

43°06.456 N 19°10.087 E

027

Grčko groblje,

Crna Gora

Plužine 028

Mramorje, Perućac,

18°51.437 E Republika Srbija

Bajina Bašta

029

Mramorje, Rastište,

Grčko groblje, Hrta, Prijepolje

43° 57′ 28′′ N 19° 25′ 49′′ E

Republika Srbija

Bajina Bašta 030

43°20.503 N

43° 56′ 42′′ N 19° 20′ 54′′ E

Republika Srbija

43° 17′ 56′′ N 19° 37′ 28′′ E

Ukupno (ha)

ha

18

ha

1.e Mape i planovi koji pokazuju granice zaštićenog područja i buffer zone 1.f Površina nominiranog dobra za upis (ha) I predvidjena buffer zona (ha) 2. OPIS 2.a Opis dobra Stećci su srednjovjekovni nadgrobni kameni spomenici koje susrećemo na gotovo cijelom području Bosne i Hercegovine u zapadnim dijelovima Srbije i Crne Gore te središnjim odnosno južnim dijelovima Hrvatske. Zona rasprostiranja stećaka ograničena je na sjeveru rijekom Savom, na jugu jadranskom obalom, na zapadu Likom u Hrvatskoj dok istočna granica njihova rasprostiranja seže duboko u zapadnu Srbiju. Iako o tome još uvijek ne postoji čvrsto stajalište pretpostavlja se da se javljaju u drugoj polovici 12. stoljeća odnosno tijekom 13. stoljeća. Međutim, sigurno je da se najintenzivnije izrađuju tijekom 14. i 15. stoljeća dok u 16. stoljeću ova vrsta nadgrobnih spomenika polako nestaje tj. pojedini oblici (ploča, križ) i ukrasni motivi traju i znatno duže, ali to više nije klasična „umjetnost stećaka“. Posljednje sustavno prebrojavanje ovih spomenika došlo je do brojke od oko 70 000 evidentiranih stećaka na oko 3300 lokaliteta na teritoriju spomenutih država. Međutim, s obzirom na posljednje aktivnosti (između ostalog i ovu u sklopu upisa stećaka na Listu svjetske baštine) znamo da je taj broj okviran te da se unatoč njihovoj ugroženosti možda radi i o većem broj spomenika i lokaliteta. Postoje više vrsta naziva paralelno korištenih za obilježavanje, među kojima često dolazi do preklapanja što govori o bliskoj povezanosti narodnog života sa tradicijom stećaka. Prva vrsta su izrazi oslonjeni na autentične povijesne izvore – mahom natpise sa stećaka: „bilig“, „kâm“, „zlamen“, „kuća“ i „vječni dom“. Nazivi ukorijenjeni u narodu su: „mramorje“, „mramori“, „grčko groblje“, „kaursko groblje“, „divsko groblje“, „mašet ili mašete“. Današnji naziv – stećak – susrećemo od sredine 19. stoljeća i u vezi je s glagolom „stajati“. Jedan od novijih naziva koji se koristi u stručnoj literaturi – kamik – bliži je izvornome značenju jer svoju potvrdu nalazi u natpisima koje susrećemo na stećcima. Materijal za izradu stećaka je najčešće vapnenac-najčešća vrsta kamena u ovim krajevima vrlo pogodna za obradu. U krajevima gdje ga nije bilo, stećci su klesani od serpentina, škriljevca, konglomerata, sedre i drugih vrsta kamena. Kamenolomi za vađenje kamena za stećke uglavnom su bili u blizini samih grobalja s da se radi o kamenim blokovima teškim i do nekoliko tona. Stoga je mala udaljenost od kamenoloma do groblja bila od izuzetne važnosti kako prilikom transporta ne bi došlo do oštećenja nadgrobnog spomenika. Sudeći po sačuvanim kamenolomima stećci su tamo dobivali svoj osnovni oblik dok se samo ukrašavanje vjerojatno izvodilo bliže groblju ili na samom grobu. 19

Nakon obrade stećak je postavljan točno iznad grobnog mjesta ali nije služio kao poklopnica istog groba već kao klasični nadgrobni spomenik. Stećci su većinom postavljani kao i grob odnosno u smjeru istok-zapad (s manjim otklonima). S obzirom na prije izneseno, važno je naglasiti da su groblja sa stećcima najvećim dijelom formirana kao „groblja na redove“ što je običaj koji u europskoj pogrebnoj praksi traje od ranog srednjeg vijeka i vremena tzv. seobe naroda. Jedan stećak je mogao označavati jedan grob (s jednim ili više ukopa) ili više grobova! Prema oblicima u kojima ih se izrađuje dijele se u pet osnovnih tipova s varijacijama: ploča, sanduk, sljemenjak, križina-krstača i stup. Po zastupljenosti najbrojniju skupinu čine sanduci i ploče. Radi se o najranijim i osnovnim oblicima stećaka koji traju kroz čitavo vrijeme njihovog trajanja. Unatoč činjenici da ih u odnosu na dva prethodna oblika ima znatno manje, sljemenjaci su najprepoznatljiviji oblik stećka koji se javlja tijekom njihove „klasične“ faze odnosno kroz 15. stoljeće. Križine-krstače te stupovi, kojih je također sačuvan manji broj, pripadaju posljednjoj fazi u razvoju stećaka odnosno kraju 15. i početku 16. stoljeća. Uz ovih pet osnovnih oblika nalazimo na još dva koja s obzirom na način postavljanja i ukrase možemo samo dijelom uvrstiti u stećke a radi se o stelama i nišanima koji se također javljaju pri kraju „ere stećaka“. Spomenuti osnovni oblici mogu dolaziti u više različitih varijanti s uvijek prepoznatljivom osnovnom formom a na pojedinim grobljima se nalaze i spomenici amorfnog oblika. Rasprostranjenost (po državama) Stećke susrećemo gotova na čitavom teritoriju Bosne i Hercegovine, točnije u istočnoj i zapadnoj Hercegovini, istočnoj, srednjoj, zapadnoj i jugozapadnoj Bosni. Na tom prostoru nalazi sačuvano je približno 2700 lokaliteta sa stećcima (s tim da se novi konstantno pojavljuju). Uz specifične političke, ekonomske i kulturne prilike pojedinih regija, umijeće klesanja stećaka dovelo je do formiranja triju većih područja koja pokazuju dosta specifičnosti u upotrebi pojedinih oblika stećaka i reljefnih motiva. Prvo područje je prostor nekadašnje „Humske zemlje“ a danas Hercegovine gdje je vještina klesanja stećaka razvila svoje najbolje mogućnosti i gdje je sačuvan najveći broj stećaka. Nakon toga to je prostor istočne Bosne a treći je područje srednjovjekovne „Kraljeve zemlje“ odnosno današnje središnje Bosne. Unutar ovih teritorija moguće je identificirati i po nekoliko različitih radionica od koji se neke vrlo jasno može vezati i za djelovanje pojedinih majstora-kovača čija su nam imena sačuvana na natpisima. Na teritoriju Republike Hrvatske stećke nalazimo u južnim dijelovima zemlje, dakle ponajviše u zaleđu dalmatinske obale a negdje i na samoj obali, od Konavala do sjeverne Dalmacije te južnog i središnjeg dijela Like. Posebno su česti u okolici Dubrovnika, oko ušća Neretve, u Makarskom primorju te Vrgoračkoj, Imotskoj i Sinjskoj krajini. Danas nam je u Hrvatskoj poznato oko 400 lokaliteta sa 20

stećcima. Proučavajući njihovu tipologiju, ukrase, grobne cjeline, prostorni razmještaj, odnos s drugim lokalitetima slika o njihovoj pojavi i razvoju nam je sve jasnija posebice u identificiranju više klesarskih točnije kovačkih radionica. U Crnoj Gori se stećci nalaze na sjeveru i sjeverozapadu, na teritoriji općina: Pljevlja, Žabljak, Šavnik i Nikšić. Po zadnjemu poznatom popisu iz 70-ih godina 20. stoljeća, u Crnoj Gori je evidentirano oko 107 lokaliteta sa stećcima. Izdvajaju se dvije osnovne grupe stećaka, manje po veličini i sa skromnim ukrasima nalazimo u sjevernim općinama (Žabljak, Plužine i dio opštine Pljevlja), dok monumentalnije stećke nalazimo na prostoru općine Nikšić a oni gravitiraju srednjovjekovnom Humu (današnja Hercegovina). Motivi prisutni na stećcima u Crnoj Gori uklapaju se u poznati ornamentalni sistem, prisutan na širem prostoru Bosne i Hercegovine, zapadne Srbije i Hrvatske, ali se među njima mogu uočiti neke specifične varijante ili kvalitete izrade koji ih čini autentičnim u korpusu stećaka. U Republici Srbiji stećci su evidentirani na svim područjima današnjih graničnih općina Srbije sa Bosnom i Hercegovinom i Crnom Gorom, kao i na susjednim područjima zapadne i jugozapadne Srbije na približno 200 lokacija. Raspored ovih srednjovekovnih grobalja sa stećcima nije ravnomjeran. Na teritoriji donjeg Podrinja, sa središtem u Krupnju i na srednjem Polimlju (Prijepolje i okolina) zabilježen je najveći broj grobalja sa stećcima. Stećci u Srbiji po raznolikosti varijeteta osnovnih oblika, dimenzijama i po samom ukrasu, broju i vrsti primijenjenih motiva zaostaju za stećcima Huma (Hercegovine), ali su u tom pogledu jednaki stećcima u Bosni, dok su sa stećcima bosanskog Podrinja tj. istočne Bosne po svemu analogni. I među samim stećcima Srbije se, kako u obliku, tako i ukrasu, zapažaju razlike zbog kojih ih je moguće kategorizirati u spomenike specifične za određena područja, kao što je to slučaj i u Bosni i Hercegovini. Tehnika izrade stećaka Mjesta za vađenje kamena od kojeg su klesani stećci redovito su se nalazila u blizini nekropola i često je postojanje kamenoloma presudno utjecalo na formiranje nekropola. Pretpostavlja se da je odvajanje i vađenje kamenih blokova u kamenolomu najčešće obavljano zimi, kada je u niz prethodno napravljenih rupa nalijevana voda koja je širila svoju zapreminu i tako stvarala pukotinu po kojoj se blok odvajao od kamene mase. Međutim, isto se moglo postizati i s klinovima od čvrstog drva koje se širi nalijevanjem vode na njega. Transport je bio zahtjevan postupak, jer se u pojedinim slučajevima radilo o spomenicima i do 29 tona, dok ih većina teži od nekoliko stotina kilograma do 3 tone! Blok stećka nije se micao neposredno po terenu, nego je bio postavljen na grede u obliku saonica pod kojim su se, transverzalno postavljene, nalazile plosnate grede. (Postoji mogućnost da je prijevoz 21

obavljan i na drugi način koji se sastojao od slaganja niza okruglih greda-oblica preko kojih se povlačio kameni blok). Prijevoz najmasivnijih kamenih blokova zahtijevao je više parova konja ili volova, kao i brojnu ljudsku radnu snagu. Saonice su bolje klizile po snijegu, ali su korištene u svako doba godine i gotovo na svakoj vrsti terena. Na pojedinim lokalitetima ovakav način prijevoza posvjedočen je i toponimima koje nalazimo na prostoru između kamenoloma i groblja Vjerojatno je na groblju stećak dobivao svoj završni oblik te su se tamo klesali reljefi i natpisi. Potvrdu za ovu tvrdnju možemo tražiti i u činjenici da se u sačuvanim kamenolomima nije našlo na ukrašene stećke već samo na grubo obrađene blokove koji nisu odneseni do groblja ili su teže oštećeni prilikom obrade ili transporta. Na jednom stećku u Papratskom kod Foče (BiH) isklesani su simboli kovača: čekić, dlijeto i klin. Kvaliteta stećaka u značajnoj je mjeri, uzimajući u obzir njihove sklonosti i umjetničke preokupacije i trenutačnu „modu“, zavisila od naručitelja. Naravno, uloga majstora klesara – kovača je također od presudne važnosti s obzirom da danas jasno razaznajemo i desetke kovača (poznatog i nepoznatog imena) i njihovih radionica s karakterističnim motivima i načinima klesanja. Autori reljefa su domaći majstori. Ljudi koji klešu stećke, koji ponekad u sklopu zapisa na spomeniku ostavljaju uklesano i vlastito ime, zovu se „kovači“, u značenju latinske riječi „faber“ koja označava majstora uopće. Natpisi sa stećaka spominju različite termine vezane za poslove oko njihova oblikovanja i izrade ukrasa, najčešće termin „sijeći“, što znači i klesati. Od imena (i prezimena) kovača-klesara u Bosni i Hercegovini, kojih je primjereno broju stećaka sigurno bilo neusporedivo više, iz natpisa na spomenicima poznata su 33. Najpoznatiji od njih – Grubač pokopan je izgleda na groblju u Boljunima. Jedan kovač Jurina poznat je na prostoru današnje Hrvatske a bio je aktivan na području od Imotske krajine u Hrvatskoj (Cista Velika) do Kupresa u BiH (Ravanjska vrata). Na sačuvanim epitafima stećaka zapadne Srbije ne spominje ni jedno ime majstora koji je isklesao spomenik. Poznato je samo ime stanovitoga Pribitka koji je uklesao jedan natpis. Isto je i u Crnoj Gori. Međutim, s obzirom na karakteristike i odabir reljefa, oblike stećaka i sl. jasno nam je da su i tamo postojale radionice i majstori sa svojim prepoznatljivim pečatom. Druga titula koju nalazimo na stećcima je „dijak“ (u jednom slučaju „gramatik“) radi se o obrazovanijim pojedincima kojima posao sastavljanja nadgrobnih natpisa-epitafa vjerojatno nije bio i jedini (o samim natpisima više poslije u tekstu). Dijaci su natpise sastavljali ali ostaje otvoreno pitanje da li si ih i uklesavali na stećak ili je to radio kovač. Ukrasni motivi Umjetničko oblikovanje stećaka očituje se u formi i ukrasu. Osnovnu umjetničku kvalitetu stećaka predstavljaju ukrasi izvedeni u dvije klesarske tehnike. Najčešća tehnika je niski reljef dok je graviranje odnosno urezivanje ili plitki reljef dosta rjeđa tehnika. Ikonografija prikaza, logika njihovog 22

klesanja i smještaja na spomeniku, učestalost upotrebe i kombiniranja pojedinih motiva, značenje nekih prikaza i njihov odnos s drugima neiscrpna je tema za generacije budućih arheologa i povjesničara umjetnosti. Među ukrasnim motivima na stećcima, uz njihov naglašeni simbolizam svojstven srednjovjekovnoj umjetnosti, raspoznaju se svjetovni i religiozni simboli te ostali ornamenti koji se međusobno prepliću i upotpunjuju te u sebi povezuju srednjovjekovnu zbilju s prastarim antičkim i prethistorijskim tradicijama. Ukrasni motivi mogli bi se podijeliti u nekoliko skupina: socijalni i religiozni simboli (različiti oblici križeva, oruđe, oružje, mladi mjesec i zvijezde, antropomorfni ljiljani, solarni motivi itd.) figuralne predstave (prikazi muškaraca i žena, borba, turniri, lov, povorke ljudi, tzv. posmrtna kola, prikazi životinja) te brojni vegetabilni i geometrijski ornamenti. Bogatstvo i isprepletenost mukrasnih motiva dozvoljava da ih se promatra jedino u njihovom međusobnom odnosu na svakom pojedinom spomeniku te unutar konteksta u kojem su nastali. Općenito uzevši ornamentika stećaka otkriva shvaćanja i osjećanja cijelog jednog vremena, kako ljudi koji su sudjelovali u njihovoj izradi tako i pokojnika koji su tu našli svoja zadnja odredišta, po čijoj su želji – kako kažu pojedini natpisi – stećci i klesani. Postoji i skupina tzv. neklasificiranih motiva – znakovi geometrijskog oblika, predstave nekih neobičnih predmeta i oštećeni motivi čije značenje nije moguće odgonetnuti. Najčešći socijalni simboli su grbovi te prikazi različitog oružja (mač, nož/bodež, koplje, luk i strijela) ali i oruđa i alata. Osnovni dio svakog grba čini štit. Iako se javljaju različiti oblici štita, najčešći je veliki kvadratni štit s kosom gornjom stranicom i izrezom za koplje. Štit najčešće dolazi u kombinaciji s mačem a na njegovoj površini mogu biti isklesani polumjesec i zvijezda, ljiljan, križ, rozete i diskovi, kose trake… Česta je predstava lûka sa strijelom; uz mač ili štit pojavljuje se i kombinacija s križem i polumjesecom. Najrasprostranjeniji religiozni simbol na stećcima je križ u najrazličitijim oblicima: najčešći su na stećcima tzv. grčki i latinski križ, a uz njih se pojavljuju: kalvarijski (križ s postoljem), Andrijin križ (X oblik), Petrov križ, ljiljanov križ, T–križ, malteški križ, dvostruki (lorenski) križ, svastika ili kukasti križ kao i znatan broj njihovih varijacija. Posebno su zanimljivi antropomorfni križevi ili oni koji se kombiniraju s vegetabilnim motivima. Skupini religijskih simbola pripadaju znaci u vidu sunčanoga kruga ili diska, polumjeseca (odnosno mladi mjesec), zvijezde, spirala svih oblika, vijenca, rozete – sami ili u raznim kombinacijama. Ovi znaci ponekad se nalaze uz razne oblike križa s kojim su ili povezani ili su pak isklesani u njegovoj 23

blizini. Najčešćа kombinacijа је polumjesec i zvijezda ili jedan solarni znak. Česte predstave koje možemo također ubrojiti u religiozne simbole su ljiljan i njegove varijacije, vinova loza i grožđe i tzv. drvо života. Najčešće figuralne kompozicije su: predstave ljudskih (muških i ženskih) figura i polufigura, ruku i glava te konjanika. Muške figure prikazane su u različitim pozama – od figure s jednom podignutom rukom (Radimlja) i tzv. oransa, do figure s obje podignute ruke i s oružjem u ruci. Predmeti u rukama figura – oružje, obruči, križevi, štapovi i knjige – najprije simboliziraju pokojnikov društveni položaj. Ženske figure su najčešće predstavljene same te uz konjanika ili između dvojice konjanika i konja (ili drugih životinja). Posebno mjesto zauzima likovna predodžba pokojnika sa stećka iz Radimlje, kojoj se uz ostala objašnjenja pridaje značaj realistično prikazanog ratnika sa simbolima svoga zvanja: lukom, strijelom, mačem i štitom. Lijeva ruka je povijena prema pojasu, desna je s neprirodno uvećanom šakom ispružena prema plastičnom krugu. Način daljnje umjetničke i ikonografske upotrebe ovih figura je različit. Naime, one se javljaju u paru ali i u različitim kombinacijama odnosno situacijama koje se ponajbolje mogu vezati za prizore iz svakodnevnog života: sukob-rat, viteški dvoboj, povorke konjanika. Turnir je (a s tim vezano i ratni sukob), kao jedna od osnovnih karakteristika feudalnog društva tj. plemstva, često zastupljen na stećcima a pisani izvori nam potvrđuju postojanje brojnih viteških igara na obali i u srednjovjekovnoj Bosni i Humu kao i sudjelovanje ondašnjeg plemstva na turnirima diljem Europe. Nadalje bi izdvojili prikaze lova gdje je lovac, pješak ili konjanik, naoružan mačem, kopljem ili lukom, i u lovu na jelena, medvjeda ili vepra, često potpomognut psom ili sokolom. Lov može samo dijelom biti vezan za kršćanski kult smrti ali svoju jasniju potvrdu ima u feudalnoj zbilji i svakodnevici. Pojedine scene lova (na jelene, medvjede, veprove ili pak lov sokolom) su prikazane vrlo realistično i pojavom karakterističnih detalja odgovaraju suvremenim literarnim opisima. Prikazi kola koje često nalazimo na stećcima nas uvode u prastaru mediteransku tradiciju posmrtnih igara, a susrećemo ih na grčkim vazama, etruščanskim grobnicama ili urnama ilirskog plemena Japoda. Postoje tri osnovna tipa posmrtnih kola na stećcima: muška, ženska i mješovita. Kola, po svemu sudeći, predstavljaju dio pogrebnoga rituala, u nekim slučajevima popraćenog viteškim igrama i borbama. Scene kola mogu biti kombinirane sa svastikama, križevima, polumjesecom i zvijezdom , štitovima i oružjem općenito, lovom, životinjama… Ponekad igrači nose dijelove ratne opreme (oklop i štit, mač) ili šiljaste kape na glavama, ponekad im se u rukama nalazi križ te znak sličan ljiljanu ili u obliku pletenog kružnog vijenca. Ponekad je u povezanim rukama igrača prikazana „djetelina“ ili neka druga biljka.

24

Figuralne prikaze čine također i predstave različitih životinja s više ili manje naglašenom simbolikom. Osim u spomenutim prizorima lova životinje najviše nalazimo kao osamljene prikaze u povorkama ili u kombinaciji s drugim različitim motivima. Najčešći su prikazi jelena, konja i ptica. Međutim, javljaju se i pas, medvjed, vepar, lav, zec te zmije ali i veliki broj fantastičnih životinja među kojima prednjače zmajevi u različitim izvedbama. Čisti ornamenti dijele se u tri skupine: arhitektonske – arkade, okviri od tordiranih traka, krovovi, predstave kuće i utvrđenja, biljni – loza-vitica s trolistom te ljiljani i geometrijski – cik-cak linija, krug, spirala, rozeta. Unutar ove podjele raspoznatljive su dvije skupine: čisti geometrijski oblici i motivi preuzeti iz vegetabilnog svijeta. Arkade pripadaju vrsti ukrasa posebno prisutnoj u južnome pojasu rasprostiranja stećaka; u raznovrsnim prikazima raspoznatljive su polukružne uvjetno nazvane romaničke, šiljaste-gotičke i potkovičaste arkade istočnog podrijetla (tzv. saracenske) koje u cjelini ukrašavaju spomenike zamišljene kao zgrade. Kao samostalan ukras ili dio složenijega ornamenta široku upotrebu doživjele su trake različitih formi porijeklom iz vegetabilnog svijeta, ali su isto tako česte i klasične geometrijske trake. Istaknuto mjesto među ornamentima pripada spirali s njezinim posebnim izvedbama u obliku spirale-osmice, tzv. S-spirale, spirale s lozom i spirale s grozdovima u kombinaciji s križem. Gotovo u pravilu uz mjesec, nešto rjeđe uz spiralu, na svim vrstama stećaka osobito na križevima, u pojedinim slučajevima uklesane su brojne rozete. Od vegetabilnih motiva ovdje bi izdvojili viticu s trolistom posebno prisutnu u južnim područjima rasprostiranja stećaka a koja svoje brojne potvrde ima u romaničkoj te posebno gotičkoj umjetnosti jadranske obale. Problematika ukrašavanja stećaka praktički je nesaglediva. Na stećcima se pred nama otvara specifičan svijet jasno povezan sa svojim vremenom i europskim srednjovjekovljem ali i duboko uronjen u prastare tradicije antičkih pa čak i prethistorijskih vremena. Epitafi Vrijednost epitafa kao povijesnog materijala tolika je da jedva može biti precijenjena, stoga i ovi na stećcima predstavljaju izuzetno važan dio ove vrste spomenika. Uza sva svoja ostala značenja epitafi stećaka su nepogrešiv pokazatelj kulturološke višeslojnosti ovog područja, osobito kad se na njemu u istom vremenu dodiruju i prožimaju različite kulture i duhovni obrasci. Nakon što su grobni spomenik i epitaf u njihovom starijem značenju gotovo u cijelosti izumrli u razvijenom srednjem vijeku – između

25

11. i 13. stoljeća malo ih je vrijednih spomena – u 14. stoljeću pojavio se tip nadgrobnog spomenika s natpisom. Upravo tada na povijesnu scenu stupaju stećci sa svojim epitafima. Epitaf je u stvarnosti uspostavljao dva načina komunikacije: poruku upravljenu preminulom za pokoj njegove duše i poruku preminulog za religiozno uzdizanje živih. Nadgrobni natpisi svojevrsni su srednjovjekovnom Zapadu gdje se klešu na nadgrobnim pločama ali i monumentalnijim nadgrobnim spomenicima vladara, plemića i crkvenih velikodostojnika. Osnovna funkcija nadgrobnog natpisa bila je da u epohi rastućeg individualizma sačuva uspomenu na određenu osobu i njezin posebni identitet, što se postizalo navođenjem pokojnikova imena, njegove životne dobi, njegova porijekla, statusne pripadnosti, posebnih zasluga ali i njegovog svjetonazora. Upravo u tim, nešto složenijim natpisima, veza europskog zapada i stećaka je najočitija i to kroz pojavu karakteristične rečenice: Ja sam bio kako vi jeste, vi ćete biti kako jesam ja! Rečenica (u različitim varijacijama) je samo citat iz popularne srednjovjekovne legende nastale u Francuskoj o susretu trojice živih i trojice mrtvih. U europskoj nadgrobnoj epigrafiji ovaj se motiv susreće od 11. stoljeća. Sagledani u najširem vremensko-prostornom i povijesnom kontekstu natpisi sa stećaka predstavljaju organski dio kršćanske epigrafske kulture srednjovjekovnog europskog prostora, odnosno nekoliko njezinih razvojnih faza između 14. i 15. stoljeća. Brojni sačuvani natpisi (većinom u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj) otkrivaju nam stećke kao jedinstvene spomenike srednjovjekovne pismenosti koja se iz kraljevskih i velikaških kancelarija i samostanskih skriptorija spušta do nižih, više ili manje plemenitih, slojeva društva. Svojim sadržajem natpisi su snažno povezani sa zapadnoeuropskim srednjovjekovljem komu su i svojstveni. Jezik i pismo su u potpunosti domaći, odnosno redovito su pisani ćirlicom, a po sadržaju su uistinu različiti i mogu se podijeliti dvije osnovne skupine: vjerski ili religiozni i svjetovni (koji se opet dijele u manje skupine zavisno o veličini i sadržaju). Natpisi variraju od jednostavnog spomena imena pokojnika preko prepričavanja njegovog života i podviga, molitava upućenih Bogu i svecima zaštitnicima do proklinjanja onoga tko se usudi oskvrnuti posljednje počivalište pod stećkom. Natpisi na latinici i latinskom jeziku na stećcima ne postoje pa i u tom segmentu oni pokazuju svoju originalnost. Područje rasprostiranja natpisa ograničen je na istoku Podrinjem i zapadnim dijelovima Crne Gore, Konavlima na jugu, Otučom (Gračac-Hrvatska) i Glamočem na zapadu te Bijeljinom na sjeveru, dok je njihova glavnina identična sa središnjim područjem stećaka pružajući se u Hercegovinu do nekropola Širokog Brijega, Stoca i Neuma. Na tom prostranom području sačuvano je tokom stoljećâ nekoliko stotina natpisa čija je jezična struktura dobila svoju formu prisutnu u primjeni relativno uobličenih i poetiziranih formulacija. U Srbiji natpisi na stećcima, iako u malom broju, nalaze se pretežno na

26

teritoriji Podrinja oko Krupnja i Loznice i na jugoistočnoj oblasti prostiranja prema granici s Crnom Gorom. Pojedine natpise odlikuje razdvajanje riječi točkama i dvotočkama, ucrtavanje ravnih crta u funkciji osiguranja ujednačenog razmaka teksta na kamenoj podlozi, što odaje rukopis iskusnog dijaka vičnog izradi složenijih tekstova od samih epitafa i primjeni suptilnijih pisarskih tehnologija bliskih ondašnjim rukopisima. Položaj natpisa na stećku obično je primjeren položaju potencijalnog čitača i prilagođen njegovom rakursu. Pojedini natpisi kružno prate rub ploče. Ako natpisi u kompozicijsko-estetskom smislu i čine cjelinu s drugim ukrasima, njihov se sadržaj u pravilu ne odnosi na reljefne prizore prisutne na stećcima. S obzirom na njihov osnovni sadržaj, intenciju i intonaciju, natpisi na stećcima mogu se okvirno podijeliti u nekoliko skupina – na natpise s vjerskim formulama, na natpise koji ilustriraju motiv junačke (viteške) smrti, na natpise koji daju informaciju o pokojniku, ponekad o njegovoj rodbini i okolnostima njegove smrti veličajući ukop pokojnika na „plemenitoj baštini“ (dakle na zemlji koja mu pripada, koju je naslijedio), natpise koji bilježe samo pokojnikovo ime a ponekad i ime kovača (izrađivača stećka) i dijaka (sastavljača natpisa), konačno natpise s moralnom (vjerskom) poukom. Kao posebna skupina unutar ove cjeline izdvajaju se natpisi s verbalnom i(li) simboličkom invokacijom, tj. s prizivom Svetoga Trojstva ili znakom križa – formulama preuzetim iz suvremenih povelja, kao i napisi koji obavezno sadrže početnu eshatološku formulu „ase (sije) leži“ (ovdje leži). Natpisi na stećcima pisani su isključivo ćirlicom sa snažnim utjecajem potisnute glagoljaške pisarske tradicije – oble i uglate glagoljice – te latinične grafije. Od svih ćiriličnih pisama upravo je ćirilica stećaka najsličnija glagoljici, dok se iz latiničnog sustava u natpise stećaka preuzimaju čak i pojedina slova, i zato su stećci važni kao spomenik pismenosti i jezika na čitavoj teritoriji gdje su postavljani. Pored niza teoloških refleksija, natpisi tako pružaju obilje materijala za studij jezika i pisma a neizbježni su i unutar povijesnih, sociloških, prozopografskih te antropoloških istraživanja. Pretežnost štokavske ikavice u ovim tekstovima govori o jedinstvenom jeziku i pismenosti 14. i 15. stoljeća (i kasnije) na relativno širokom prostoru, jeziku kojim su ispisivani tekstovi suvremenih svjetovnih dokumenata (povelja, oporuka, ugovora, opće dipliomatičke građe) te crkvenih knjiga (prije svega sačuvanih misala i evanđelja). Sa svojim vjerskim formulama sročenim u duhu službenog kršćanskog nauka (kao što je toliko karakterističan zaziv sv. Trojstva na početku natpisa prisutan podjednako u Katoličkoj i Pravoslavnoj crkvi) dragocjeni su epitafi uklesani na grobne spomenike članova hijerarhije Crkve bosanske. Uz sva ostala svojstva koja ih čine dijelom karakterističnih natpisa na stećcima ovi tekstovi nedvojbeno 27

govore protiv žilavih stereotipa, odnosno protiv dualističko-manihejskog i bogumilskog karaktera ove šizmatičke Crkve. Apsolutno najveći broj natpisa (prema relevantnoj literturi preko 300) sačuvan je na prostoru Bosne i Hercegovine što odgovara i činjenici da se tamo nalazi najveći broj stećaka. Na području drugih država taj broj je znanto manji. Na području Hrvatske natpisi su najvećim dijelom vezani za prostor Imotske i Sinjske krajine gdje se javljaju i na posebnom tipu stećaka (sljemenjacima dalmatinskog tipa) te nam pomažu pratiti rad radionice kovača Jurine. Jedan od njih nalazi se i na nominiranom lokalitetu Crljivica-Cista Velika. U Hrvatskoj je sačuvan i najzapadniji natpis na velikoj ukrašenoj križini u selu Otuča kod Gračaca koja se svojim oblikom, ukrasima ali i sadržajem natpisa veže za posljednju fazu razvoja stećaka te kontekst migracija stanovništva potaknutim osmanskim prodorima. U Crnoj Gori, na lokalitetu Grčko groblje-Plužine evidentiran je stećak sa natpisom na kojem se spominje kršćanin Petko koji je živio u Soko-gradu u vrijeme vojvode Herceg Stjepana. Na području Srbije sačuvan je mali broj grobnih natpisa koji očituje neke zajedničke crte, ali i liniju razdvajanja s bosanskim i humskim epitafima 14. i 15. stoljeća. Sličnost se, prije svega, zrcali u uvodnoj eshatološkoj formuli – ovdje leži (rab božji) – uobičajenoj na grobnim spomenicima s obje strane rijeke Drine. Osim ovog detalja povezuje ih prisutnost formule sankcije kojom se proklinje oskvrnitelj groba. Zajedničku crtu predstavlja i spomen plemenite zemlje u kojoj je pokojnik pokopan. Izbor natpisa sa nominiranih lokaliteta: Bosna i Hercegovina BH – Radimlja, Stolac (1) + A se kami na Vukcu na Pet[r]oviču. A se pisa Bolašin Bogačić

+ A se kami na Vukcu na Pet[r]oviču. A se pisa Bolašin Bogačić … A Vlač Vlahov[i]č, [a sječe k]ami Ratko Brativo[n]ič/Brativo[jev]ič

… A Vlač Vlahov[i]č, [a sječe k]ami Ratko Brativo[n]ič/Brativo[jev]ič + Az rab b[o]ži Radoje Vuković, sinovac vojevode Petra

+ Az rab b[o]ži Radoje Vuković, sinovac vojevode Petra + Sije leži dobri Radoje, sin vojevode Stipana, n[a] svoj baštini na Batnogah. Si bilig postavi na me brat moj vojevoda Petar

+ Sije leži dobri Radoje, sin vojevode Stipana, n[a] svoj baštini na Batnogah. Si bilig postavi na me brat moj vojevoda Petar 28

A se leži Stjepan. A činio ka[mi] Miogost kovač

A se leži Stjepan. A činio ka[mi] Miogost kovač BH – Boljuni, Stolac (14) A se leži Radosav Heraković. Ovo legoh na svojoj pleme[ni]toj Golubači, i d[a] je [zemlja] laka, bl[a]ga

A se leži Radosav Heraković. Ovo legoh na svojoj pleme[ni]toj Golubači, i d[a] je [zemlja] laka, bl[a]ga A se leže Bogavac i Tarah Boljunovič s Jame. + A se sječe Grubač. Molju se, bože, pomiluj me milosti tvoje

A se leže Bogavac i Tarah Boljunovič s Jame. + A se sječe Grubač. Molju se, bože, pomiluj me milosti tvoje + Se pisa Obr[a]d P[o]povljana sin na Grubaču

+ Se pisa Obr[a]d P[o]povljana sin na Grubaču A se leži Vukić Vumić

A se leži Vukić Vumić A se leži Vlađ Vladisalić. Piše Semorad, siče Vuk na oca

A se leži Vlađ Vladisalić. Piše Semorad, siče Vuk na oca A se sječe Grubač kami

A se sječe Grubač kami A se sječe Grubač kami na Vukšu. Za pet rana [Hristovih?]

A se sječe Grubač kami na Vukšu. Za pet rana [Hristovih?] Piše Semorad

Piše Semorad A se leži Radiča Abrat, siče Dragiša pabrat. A se piše dik Semorad, usiče kovač Milić

A se leži Radiča Abrat, siče Dragiša pabrat. A se piše dik Semorad, usiče kovač Milić A se leži Radič Vučić

A se leži Radič Vučić A se leži Jerina Ivkovica

A se leži Jerina Ivkovica Milić kov[a]č siče

Milić kov[a]č siče A se leži Petar Vukčić, a siče Petko na brata

A se leži Petar Vukčić, a siče Petko na brata 29

A se leži Radič Vladisalić, a siče na me otac. Bože, ti ga pomozi

A se leži Radič Vladisalić, a siče na me otac. Bože, ti ga pomozi A se leži Ljubica Vlatkovica, piše Semorad

A se leži Ljubica Vlatkovica, piše Semorad A se leži dobri junak i čojek Vlatko Vuković. Piše Semorad

A se leži dobri junak i čojek Vlatko Vuković. Piše Semorad A se leži dobra vladikovka Jerina Vukocamić. Piše dik Semorad

A se leži dobra vladikovka Jerina Vukocamić. Piše dik Semorad A se leži dobra žena Stana Ćurenovica. Siječe Zelija, a piše Rato

A se leži dobra žena Stana Ćurenovica. Siječe Zelija, a piše Rato BH – Grčka glavica u selu Biskup, Konjic (2) + A se leži gospoja Gojisava, kći Jurija Baošića a kućnica vojevode Radiča, a prista u kući kaznca Sanka i župana Bilijaka s počtenijem i prija svoju viru i višnju slavu

+ A se leži gospoja Gojisava, kći Jurija Baošića a kućnica vojevode Radiča, a prista u kući kaznca Sanka i župana Bilijaka s počtenijem i prija svoju viru i višnju slavu Hrvatska RH – Velika i Mala Crljivica, Cista Velika (23) Ovdi

leži

dobra

žena

Vladna

polag

svoega

suenija

Herka

Kustražića

a

ovi

bilig

postavah

ja

z

bratiom...

Ovdi leži dobra žena Vladna polag svoega suenija Herka Kustražića a ovi bilig postavah ja z bratiom... Crna Gora CG – Grčko groblje, Plužine (27) 1. dio (Evo) postavih beleg za života: a čekah smrt u Sokolu a u miloha g(ospodi)na vojvode Stjepana koji me pošteno hranjaše: a Bog njegovu dušu (u)sahnuvšem jer sam i ja Petko krstajanin.

(Evo) postavih beleg za života: a čekah smrt u Sokolu a u miloha g(ospodi)na vojvode Stjepana koji me pošteno hranjaše: a Bog njegovu dušu (u)sahnuvšem jer sam i ja Petko krstajanin. 2. dio – Bože, ja Petko krstjanin, (pri-) mi dušu moju - braćo i družino molim vas ne gazite mimo idući Jer sam ja bio kao i vi a vi ćete biti kao i ja smrtni

Bože, ja Petko krstjanin, (pri-) mi dušu moju - braćo i družino molim vas ne gazite mimo idući Jer sam ja bio kao i vi a vi ćete biti kao i ja smrtni 30

Natpisi velikodostojnika Crkve bosanske Natpis gosta Milutina – Humsko kod Foče (BiH): Va ime tvoje pričista Trojice Gospodina gosta Milutina bilig rodom Crnčanin Pogibe ino nego li milosti božijeji žitije A žih u časte bosanske gospode primih darove od velike gospode i vlasteo i od grčke gospode A vse vidomo

Va ime tvoje pričista Trojice Gospodina gosta Milutina bilig rodom Crnčanin Pogibe ino nego li milosti božijeji žitije A žih u časte bosanske gospode primih darove od velike gospode i vlasteo i od grčke gospode A vse vidomo Natpis gosta Mišljena – Puhovac kod Zenice (BiH): Ase

leži

dobri

gospodin

gost

Mišljen

komu

biše

priredio

po

uredbi

Avram

svoje

veliko

gostoljubstvo. Gospodine dobri kada prideš prid Gospodina našega Isusa Hrista jednoga spomeni i nas svojih rabov Pisa gramatik

Ase leži dobri gospodin gost Mišljen komu biše priredio po uredbi Avram svoje veliko gostoljubstvo. Gospodine dobri kada prideš prid Gospodina našega Isusa Hrista jednoga spomeni i nas svojih rabov Pisa gramatik Rezultati arheoloških istraživanja Istraživanje grobova ispod stećaka donijelo nam je možda i više znanstvenih spoznaja nego istraživanje samih stećaka. Grob s nalazima, kao zatvorena cjelina, uvodi nas u jedan trenutak obilježen prepoznatljivim materijalnim ostacima, u prvom redu nakitom, dijelovima nošnje i vojničke opreme. Pojedini primjerci nakita (metalni pojasevi, trojagodne naušnice i prstenje) prava su remek djela domaćeg zlatarstva koja na svojoj važnosti dobivaju činjenicom da ih nalazimo na širokom prostoru jadranske obale i njenog dubokog zaleđa. Te oblasti bile su tijekom srednjeg vijeka podijeljene između nekoliko različitih država, ali arheološki gledano taj nam se prostor u dosta aspekata prikazuje kao gotovo jedinstveni kulturni horizont. Činjenica je da za veliki broj ovih nalaza (posebno nakit) imamo i direktne potvrde u pisanim izvorima odnosno arhivima – naročito 31

dubrovačkom arhivu te arhivima ostalih komuna na jadranskoj obali. A veliki broj tamo sačuvanih dokumenata odnosi se upravo na stanovništvo bližeg ali i daljeg zaleđa obale, odnosno na prostor gdje intenzivno nalazimo stećke. Grobna arhitektura ispod stećaka je raznovrsna, od polaganja pokojnika u zemljanu raku preko zidanih grobnica do grobnica unutar mauzoleja i crkava. Najjednostavniji oblik grobnice je zemljana raka (s ili bez drvenih obloga ili sanduka) i grobnica zidana kamenom (najčešće se zida „u suho“). Uobičajeno je da se u grob polaže samo jedan pokojnik, ali ima i slučajeva sa višekratnim sahranjivanjem kada se ostaci prethodnog pokojnika poslože u jedan dio grobnice ili se od svega u grobu sačuva samo lubanja. Na nekim nekropolama je konstatirana i višeslojna sahrana, gdje su donji grobovi uništavani gornjim ukopom. Po pravilu pokojnik je položen u grob na leđa s ispruženim nogama, a položaj ruku je različit (ispružene uz tijelo, prekrižene na prsima ili na abdomenu), u zavisnosti od običaja u pojedinom kraju ili čak na pojedinom groblju. Nalazi u grobovima, posebno prilozi, su tijekom razvijenog i kasnog srednjeg vijeka relativo rijetki u odnosu na ranija razdoblja. U grobovima velike vlastele su nađeni predmeti stranog porijekla, od ostataka odjeće do oružja koje se jako rijetko pokapalo s pokojnikom. Od nakita najbrojnije su naušnice sa tri jagode, koje su najzastupljeniji nakit 14. i 15. stoljeća. Metalni dijelovi odjeće zastupljeni su najviše srebrenom dugmadi, aplikama i pojasnim kopčama. Rijetki si i izuzetno vrijedni nalazi metalnih ukrašenih pojaseva ili njihovih dijelova (sv. Spas – Hrvatska). Tekstilni ostaci u grobovima ispod stećaka rijetki su i fragmentirani, ali izuzetno vrijedni. Komadi tkanine sa grbovima kralja Tvrtka u Visokom (BiH) izrađeni su tehnikom veza zlatnom žicom na svilenoj tkanini dok je u pojedinim grobovima kod sv. Spasa (Hrvatska) za to služila srebrna nit. U Han Biloj kod Travnika, u kamenom sarkofagu izdubljenom u obliku ljudskog tijela, otkrivena je ženska kapa tzv. scuffia – skupocjen uvoz iz Italije. Uz kapu je pronađeno pet novčića od kojih je jedan s kraja XIV vijeka. U pojedinim grobovima nađene su staklene čaše ili njihovi ostaci koji uvijek stoje uz desnu stranu pokojnikove glave. Keramički lonci su rijedak nalaz u grobovima. Novac kao prilog u grobovima nađen je ili u ustima, po jedan komad kao obol za put na drugi svijet, a češće je nađeno po nekoliko komada pikola talijanskih gradova u šakama ili rasuti po grobu. Iza talijanskih pikola po brojnosti dolazi dubrovački novac, a najmanje je mađarskog, tek pokoji komad i samo u jednom do sad utvrđenom slučaju bosanskog vladara. Po više komada pikola stavljano je relativno često u dječje grobove, ali i u grobove odraslih.

32

Bosna i Hercegovina Sve do polovine 20. stoljeća istraživači samo su izuzetno istraživali grobove ispod pojedinih stećaka, naprimjer u praistorijskim tumulima, ili su bili zainteresirani za grobove ispod spomenika kao što je grobnica tepčije Batala i tzv. „Kraljev grob“ u Jajcu. Pri proučavanju i evidentiranju stećaka otkriveni su već uništeni i opljačkani grobovi od strane lokalnog stanovništva, poput groba ispod velikog stećka u Zgošći, a mnogo kasnije

stećak i grob gosta Milutina u Humskom kod Foče. Jedino veće

iskopavanje u Arnautovićima kod Visokog izvršio je početkom XX stoljeća Karl Patsch sa prvobitnom namjerom traženja antičkih spomenika, ali je odmah shvatio da je otkopao veliku srednjovjekovnu crkvu i grobove u njoj i oko nje. U periodu između dva svjetska rata nije bilo važnijih pomaka u istraživanju grobova ispod stećaka. Pedesetih godina 20. stoljeća kada se shvatilo da su ovi spomenici značajan dio kulturnog nasljeđa, pristupilo se na čitavom teritoriju rasprostiranja stećaka organiziranom i planskom proučavanju. Naročito je bio važan novi metodološki pristup sa monografskom obradom cijelih nekropola i mikroregija sa nizom kasnosrednjovjekovnih nekropola sa stećcima. U to je spadalo i arheološko istraživanje grobova. Prvo veće arheološko istraživanje obuhvatilo je najpoznatije groblje sa stećcima na Radimlji kod Stoca i to u dva navrata 1949. i 1960 godine. Međutim iako je nakon ovog prvog istraživanja objavljena i prva monografska publikacija ovog nalazišta (kao i prva takva općenito) istraživanja su se većinom zadržala na proučavanju i objašnjavanju samih stećaka a ne i njihovog arheološkog konteksta. U Biskupu kod Konjica arheološka istraživanja su obavljena od 1954. do 1955. godine prilikom kojih su istraženi svi grobovi u unutrašnjosti crkve i nekoliko grobova izvan nje. Najvažniji rezultat je saznanje da se ovdje radi o groblju plemićke obitelji Sanković koja je 14. stoljeću na vrhuncu moći. Međutim, već od prve monografske objave jednog groblja sa stećcima (Radimlja) bilo je jasno da se ovaj zadatak neće moći ispuniti u onoj mjeri koju su stručnjaci smatrali potrebnom. Razlozi za to su bili tehničke i financijske prirode, kao i spoznaja da je većina kasnosrednjovjekovnih grobova bez značajnijih nalaza. Napredak je uslijedio pod utjecajem izgradnje velikih privrednih i infrastrukturnih objekta, ali i narasle svijesti o važnosti kompletnog istraživanja lokaliteta sa stećcima. Od šezdesetih do polovine osamdesetih godina 20. stoljeća sistematski su istražene velike i kompleksne nekropole (u Grborezima kod Livna, Čipuljićima kod Bugojna, u dolini Trebišnjice i Neretve te na Pavlovacu kod Sarajeva) ali su vođena i manja zaštitna i sondažna arheološka istraživanja. Iako većina istraženih grobalja nisu dio ove nominacije rezultati arheoloških istraživanja na njima uvelike doprinose boljem razumijevanju kako samih stećaka i njihovih radionica tako i obreda pokopavanja. Prva antropološka i DNK istraživanja na nekim nekropolama dala su već neke rezultate u smislu odnosa pojedinih

33

plemićkih obitelji kao i njih s kraljevskom kućom. Kombinirajući povijesne izvore s arheološkim i antropološkim istraživanjima otvaraju se i nova pitanja. Hrvatska Prva arheološka istraživanja grobalja sa stećcima u Hrvatskoj obavljena su krajem 19. stoljeća i vežu se za istraživanja tzv. starohrvatskih odnosno ranosrednjovjekovnih lokaliteta u Dalmaciji u prvom redu na lokalitetu Crkvina –Biskupija kod Knina. Tamošnja crkva, nastala u ranom srednjem vijeku, bila je okružena brojnim grobovima-ranosrednjovjekovnim ali i kasnijim. Ovi kasniji bili su obilježeni stećcima. Općenito je tako s velikim brojem nalazišta gdje grobovi sa stećcima dolaze na neku raniju arheološku situaciju. Najveće istraživanje grobalja sa stećcima u Hrvatskoj i jedno od najvećih uopće napravljeno je na lokalitetu sv. Spas kod izvora rijeke Cetine i trajalo je s prekidima od 1947. do 1954 godine. Istraženo je oko 1160 grobova na groblju s oko 850 stećaka. Arheološki nalazi u grobovima kod sv. Spasa, u prvom redu poznati brončani pozlaćeni ukrašeni pojas, brojne kasnosrednjovjekovne naušnice te dijelovi tekstila su nezaobilazni u poznavanju srednjeg vijeka na ovim prostorima. Pojedina arheološka istraživanja (Maljkovo-Sinj, Ričice-Imotski, Bisko-Trilj/Sinj, Borinovac-Trilj/Sinj) opsegom su bila znatno manja ali su donijela vrijedne znanstvene rezultate. Tu mislimo prvenstveno na nove spoznaje o nastajanju i razvoju pojedinih radionica stećaka, točnije „radionice kovača Jurine“, razumijevanje nekih obreda pokopavanja što je omogućilo razumijevanje nekih ranijih istraživanja te nove spoznaje o obredima pokopavanja kao i širenju vlaškog stanovništva tijekom srednjeg vijeka u unutrašnjosti Dalmacije. Posljednjih 20-ak godina u Hrvatskoj se više puta istraživalo groblja sa stećcima, ponajviše u sklopu različitih infrastrukturnih radova i zaštitnih istraživanja (Kapela-Dugopolje, Bartulovići-Zagvozd, Kotezi-Vrgorac, Eraci-Ploče, Vručica-Nova sela, Crljivica-Cista Velika, Vataje-Konavle, Vodovađa-Konavle, Dubravka/sv. Barbara-Konavle, Dunave-Konavle, Brotnice-Konavle, Novakovo greblje-Čepikuće/Slano itd.). Kao i prijašnji, rezultati i ovih istraživanja donose neke nove spoznaje o stećcima i lokalitetima na kojima ih nalazimo. Zahvaljujući novim metodama datiranja to se ponajviše odnosi na vrijeme njihove pojave kao i trajanja koje se pomiče više prema sredini 16. stoljeća a moguće i kasnije. Crna Gora U Crnoj Gori nije bilo značajnijih arheoloških istraživanja grobalja sa stećcima. Istraživanja su se svela na ona osnovna u prvome redu evidentiranje lokaliteta. Na nekoliko lokaliteta, uključujući i tri ovdje nominirana, izvršeni su osnovni radovi dokumentiranja lokaliteta što je preduvjet svim ostalim istraživanjma (arheološkim, povijesno umjetničkim, povijesnim, antropološkim, resturatorskim i konzervatorskim) 34

Srbija U Srbiji je istraživan mali broj grobalja sa stećcima. Djelomično su istraživani lokaliteti Dići-Ljig te Davidovica/Brodarevo-Prijepolje. Sistematsko istraživanje obavljeno je na lokalitetu Crkvina-Priboj. Na nominiranom lokalitetu Mramorje-Perućac 2010. godine provedeno je manje sondažno arheološko istraživanje. Arheološka istraživanja grobalja sa stećcima u Srbiji su se svela na osnovna, u prvome redu evidentiranje lokaliteta. Na nekoliko lokaliteta, uključujući i tri ovdje nominirana, izvršeni su osnovni radovi dokumentiranja zatečenog stanja što je preduvjet svim ostalim istraživanjima (arheološkim, povijesno umjetničkim, povijesnim, antropološkim, restauratorskim i konzervatorskim). Opis pojedinačnih dobara BH – Radimlja, Stolac (1) Nekropola stećaka Radimlja nalazi se u Vidovu polju, 3 km zapadno od Stoca, na putu Čapljina – Stolac, u području koje karakteriše mediteranska (maritimna) klima. Lokacija je na prostoru gdje rječica Radimlja, desna pritoka rijeke Bregave, meandrira. Spomenici ove nekropole su svrstavani i orijentirani u pravcu sjeverozapad–jugoistok. Korišten je krečnjak iz kamenoloma sa obližnjeg Ošanićkog brda, oko 800 m udaljenog sjeveroistočno od nekropole, gdje do danas stoji jedan nedovršeni stećak. Nekropola broji 133 stećka: 36 ploča, 1 ploča sa podnožjem, 27 sanduka, 24 sanduka sa podnožjem, 4 visoka sanduka, 5 visokih sanduka sa podnožjem, 2 sljemenjaka, 31 sljemenjak sa podnožjem i 3 krstače. Od ukupnog broja 63 su ukrašena. Dekoracije su izvedene u plitkom reljefu, tehnikom urezivanja ili kombinirano čekićem sa kratkom sjekirastom oštricom, dok su glatke plohe glačane tvrdim kamenom. Najljepše ukrašeni oblici su sljemenjaci i visoki sanduci. Na uspravnim stranicama nekih spomenika vide se arkade sa stupovima i lukovima. Krovni dio sljemenjaka i zabat su posebno istaknuti – isturenom nadstrešnicom, cik-cak urezima ili plastičnom debljom linijom, odnosno pletenim užetom. Među motivima koji imaju dekorativni karakter po broju i obradi ističu se povijene trolisne lozice i tordirane vrpce, te motivi simboličnog značenja kao što su sunce (krug), zvijezde i polumjesec. Brojni su i motivi krsta, često vrlo stiliziranog, te motivi štita, mača i luka sa strijelom. Predstave životinja su zastupljene na nekolicini stećaka, dok nekropola obiluje figuralnim predstavama. Naročito se ističu muške figure sa visoko podignutom rukom. U figuralne predstave spadaju još borbene scene, te prikazi lova i igara. Natpisi se pojavljuju na pet spomenika. Iz njih doznajemo za neke članove porodice vlaških katunara Hrabrena Miloradovića (Donji Vlasi), kao i to da je Radimlja na kojoj se sahranjuju njihova baština “na Batnogah”. Radoje Vukovič, sinovac vojvode Petra i Radoje, brat vojvode Petra i sin vojvode Stipana 35

pripadaju klasi visokih feudalaca. Vojvoda Stipan se spominje na natpisu iznad portala crkve u Ošanićima kao i na većoj kamenoj stolici ispred te crkve. Vojvoda Stipan je umro oko 1470. godine, a vojvoda Petar se spominje 1477. godine kao starješina vlaškog katuna Hrabrena. Prema natpisu Radoja, drugi Stipanov sin je umro u periodu iza 70-ih godina, a Radoja Vukovič, sinovac vojvode Petra, 80-90 ih godina XV stoljeća. U dva natpisa pominju se Vlač ili Vlađ Vlahovič i Stipan. Prema pojavi štitova na njihovim spomenicima pretpostavlja se da su pripadali vojničkom redu dok se za Vukca Petroviča ne može reći ništa određeno. Na spomenutim spomenicima potpisali su se pisari ili kovači Bolašin Bogačič, Miogost i Ratko Brativo(-)nič /Brativojevič). BH – Grčka glavica u selu Biskup, Konjic (2) Biskup je selo u blizini Glavatičeva, oko 30 km udaljeno od Konjica, prema jugoistoku. Na manjem uzvišenju – Grčka glavica, nalaze se ostaci crkve i nekropola sa stećcima. Na istočnom dijelu nekropole nalaze se ostaci crkve čiji je nastanak moguće okvirno datirati u XII ili XIII stoljeće. Od početka XIV stoljeća do 1404. godine ruševinu crkve koristila je porodica Sanković kao svoju nekropolu. Orijentacija stećaka se sa preciznošću može utvrditi jedino u dijelu ruševina crkve, gdje su nadgrobni spomenici orijentirani u smjeru sjeveroistok–jugozapad. Nekropola se sastoji od 172 stećka i velikog broja grobova bez spomenika. Po obliku se izdvaja jedan primjerak sljemenjaka, dok su sve ostalo ploče i sanduci. Nekropola zauzima površinu od oko 1700 m2. Ukrašena su dva spomenika, jedan sanduk i jedan sljemenjak. Ukrasni motivi na stećcima su: friz od povijene lozice sa trolistovima, friz od niza kosih paralelnih linija i arkade. Jedan sanduk ima natpis. Natpis govori da je ispod stećka sahranjena Goisava, druga žena vojvode Radiča, gospodara Humske zemlje i nekih krajeva sjeverne Hercegovine iz ugledne porodice Sankovića. BH – Kalufi u Krekovima, Nevesinje (3) Nekropola Kalufi najveća je nekropola stećaka u Bosni i Hercegovini. Osnovna orijentacija spomenika je zapad–istok, tj. sa otklonom sjeverozapad–jugoistok prema prirodnom pružanju terena. U pravcu sjever–jug, tj. sjeveroistok–jugozapad, orijentisano je 7 stećaka. Broji 462 stećka, od čega 295 ploča, 150 sanduka, 3 sljemenjaka i 14 antičkih spolija u sekundarnoj upotrebi. Stećci su klesani od krečnjaka bolje kvalitete, većinom su pravilno oblikovani, ali ima primjeraka slabije obrade, čak i amorfnih. 36

Ukrašena su 44 spomenika; 14 ploča, 28 sanduka, 2 sljemenjaka. Ukrasi na nekropoli Kalufi su ograničeni na nekoliko motiva kao što su: statusni motivi – mač, štit kao heraldički znak, mač i štap; od simboličnih motiva – rozeta, polumjesec, plastične polujabuke i krst: obični, sa dvostrukim poprečnim krakom ili sidrom na završecima krakova, i antropomorfni. Od dekrorativnih motiva ponavljaju se tordirani vijenci i krugovi. Zastupljene bordure na nekoliko spomenika su u vidu tordirane trake ili povijene lozice sa trolistovima. Raspored motiva je vrlo pojednostavljen. Najčešće se javljaju na vodoravnoj strani ploča ili sanduka, sami, a ponekad u kombinaciji najviše dva do tri motiva. Arhitektonski motiv se javlja na jednom sanduku čije su sve uspravne plohe ukrašene “saracenskim” arkadama. Ljudske figure pojavljuju se na dva spomenika – muška figura sa štitom i mačem. Natpisi nisu evidentirani. Stećci označeni brojem 43. i 44. nalaze se u Vojnom muzeju u Beogradu od 1960. godine. BH – Borak u selu Burati, Rogatica (4) Nekropola se nalazi u sjeverozapadnom dijelu općine Rogatica, iznad sela Burati, smještena u blizini srednjovjekovne putne komunikacije koja je iz Dubrovnika vodila ka Srebrenici. Većibroj stećaka orijentisan je upravcu istok–zapad, a manji u pravcu sjever–jug. Evidentirano je 212 stećaka: 136 ploča, 67 sanduka, 7 sljemenjaka, 1 kamenica sa koritom i 1 spomenik nedefiniranog oblika. Ukrašeno je 5 stećaka: 1 ploča, 2 sanduka i 2 sljemenjaka. Ukrasni motivi su dvostruka spirala, polujabuka, križ, polumjesec, rozeta, ljiljan, ruka sa mačem, zatim scena lova: lovac – pješak s kopljem, pas, srna i medvjed. Natpisi nisu evidentirani BH – Maculje, Novi Travnik (5) Nekropola Maculje, udaljenaje 21 km od Novog Travnika, na putnom pravcu za Gornji Vakuf, nalazi se na nadmorskoj visini od 998 metara. Stećci su orijentirani u smjeru zapad – istok i sjever–jug s tim što manji broj odstupa od navedenih orijentacija. Izrađeni su od krečnjaka I poredani u redove. Spomenici su pretežno dobro obrađeni, ali ima I gotovo amorfnih primjeraka. Na nekropli se nalazi 101 stećak; 32 ploče, 52 sanduka, 11 sljemenjaka, 6 stećaka koji zbog utonulosti nisu definirani i 16 krstača. Glavni oblik je sanduk s podnožjem, zatim sarkofag sa ili bez podnožja, te manji broj običnih ploča. Samo jedan stećak posjeduje ukras kruga (jabuke).

37

Na nekropoli se nalazi i 16 antropomorfnih nadgrobnika koje neki autori nazivaju križevima – svi osim jednog su ukrašeni. Ukrasi zastupljeni na antropomorfnim nadgrobnicima su; križ, stilizirani križ, grčki križ, krug (jabuka), polumjesec. Natpisi nisu evidentirani. BH – Dugo polje na Blidinju, Jablanica (6) Blidinje je kraška visoravan koja se pravcem sjeveroistok–jugozapad prostire između planina Čvrsnice, Muharice i Vran planine. Upodnožju Vranplanine, između Blidinjskog jezera i Hrbina, prostire se Dugo polje u kojem je smještena i stoimena nekropola sa stećcima. Zauzima površinu od 90 x 36 m, sa južne strane makadamskog puta. Mali broj stećaka je orijentisan u pravcu jugoistok– sjeverozapad. Između stećaka je uočeno nekoliko nepravilnih fragmenata ploča i sanduka utonulih u zemlju. Svi stećci su klesani od krečnjaka sa obližnjeg kamenoloma ispod padina Vrana ili iz Zreonice, gdje je takođe bio jedan kamenolom. Sastojiseod 150 stećaka; 72 ploče, 59 sanduka, 14 visokih sanduka, 4 sljemenjaka sa podnožjem i 1 sljemenjak bez podnožja. Ukrašenasu 32 stećka; 5 ploča, 22 sandukai 5 sljemenjaka. Kaoukrasnimotivinajzastupljenijesurozete (ukupno 34 primjerka). Motiv križa se javlja 19 puta, u četiri slučaja stilizovan, a u jednom kao dvostruki križ. Interesantna kombinacija motiva na jednom stećku predstavlja jednu od osobenosti nekropole – dva kraka križa se završavaju kao sidro, a dva kao trolisni ljiljani. Polumjesec se pojavljuje 16 puta, najčešće u kombinaciji sa rozetom. Bordure se javljaju kao okvirovi ploha, u vidu zavojitih linija sa spiralama ili trolistovima u slobodnim površinama I kao cik-cak urezane linije. Neke su linije u obliku velikog slova S, a neke su odvojene spirale. Interesantan je stećak u obliku sanduka na čijoj je gornjoj strani bordura od urezane linije i uz nju gusto poredanih spiralnih linija sa obje strane. Kružni vijenci se pojavljuju 8 puta na četiri spomenika. Većinom su tordirani. Tordirano uže na tri sljemenjaka uokviruje donju ivicu krovnih ploha stvarajući iluziju strehe kuće, odnosno kapka sanduka. Na tri mjesta prisutan je štit sa mačem, a na jednome samo mač. Dva štita su ukrašena heraldičkim znacima – rozete ili dijagonalne pruge sa biljnim ornamentom u obliku ljiljana. Nerazjašnjen je motiv na jednom stećku u obliku sanduka koji podsjeća na neki alat. U figuralne predstave spada pet scena lova, dvije turnira, dva kola (jedno žensko i jedno mješovito) i jedna scena od tri figure koje izlaze iz kule. Turniri su pješački, sa buzdovanima i mačevima. Osamljene životinje – srna sa podignutom glavom i konj prikazane su na dva stećka. Jedanput se pojavljuje i ruka. U najzanimljivije figuralne prikaze spada scena sa fantastičnom životinjom koja, po svemu sudeći, predstavlja krilatog konja sa zmijom. Tri figure sa rukama na prsima i pet muških figura sa visoko podignutim rukama prvenstveno su simboličnog značenja. 38

Natpisi nisu evidentirani. BH – Gvozno, Kalinovik (7) Gvozno je malo kraško polje na planini Treskavici, udaljeno od mjesta Kalinovik oko 11 km prema sjeverozapadu. Polje je na jugu i istoku okruženo krševitim brežuljcima, a sa zapada i sjevera se najprije postepeno, a zatim naglo uzdižu šumoviti dijelovi planine. U južnom dijelu polja, u podnožju brda Gradac, na blago uzdignutom terenu, smještena je nekropola sa stećcima. Od kote 1396 (Gradac) udaljena je oko 300 m zračne linije. Kamenolom za stećke Nekropole Gvozno bio je udaljen nekoliko desetina metara jugozapadno od nekropole, u podnožju brda Gradac. Nekropola sa stećcima Gvozno zauzima površinu od 46 x 23 m. Orijentacija stećaka je u smjeru zapad–istok, a manji broj stećaka leži u smjeru sjeverozapad–jugoistok. Između grobova sa stećcima su vidljivi ponegdje i grobovi koji su samo oivičeni kamenjem na površini. Sastoji se od ukupno 87 stećaka; 27 ploča, 54 sanduka, 4 sljemenjaka i 2 spomenika u obliku križa. Evidentirano je 14 ukrašenih stećaka. Među ukrasima se ističu scene lova i plesa, a nekoliko puta se javlja predstava psa. Jedinstveni je prikaz krilatih zmajeva. Natpisi nisu evidentirani. BH – Grebnice – Bunčići u selu Radmilovića Dubrava, Bileća (8) Nekropola se nalazi u selu Radmilovića Dubrava I od Bileće je udaljena oko 4 kmu pravcu sjeveroistoka. Na udaljenosti cca 2 km zračne linije od nekropole u pravcu sjeveroistoka nalazi se majdan Drežnica, gdje su stećci klesani i obrađivani. Na lokalitetu se nalazi prahistorijski tumulus i nekropola sa 291 stećkom: 218 ploča, 64 sanduka, 1 sljemenjak, 1 stub, 1 krstača, 1 nišani 5 utonulih stećaka koji manije moguće odrediti formu. Orijentacija je zastupljena u pravcu zapad–istok i sjever– jug. Spomenici su dobro klesani. Ukrasi su evidentirani na 33 stećka: 5 ploča, 26 sanduka, 1 krstača, 1 sljemenjak. Motivi su arkade, povijena lozica sa trolistovima, križevi, nizovi rozeta i kružnih vijenaca, mreže rombova, tordirani vijenci i kružni vijenac – „vodenica“, ruka. U literaturi se navodi podatak da se na ovoj nekropoli nalazilo 7 natpisa koji su urezani na 2 ploče, 4 sanduka i 1 sljemenjaku. Natpisi spominju Vukšu Dubčevića, Bunca Rušovića, Rašoja, Crijepa i Raška Vlahovića, Vitoja Dakovića, kaluđera Gligorija i Radu Raičevu. Danas su učljivi natpisi samo na 2 sanduka.

39

BH – Bijača, Ljubuški (9) U neposrednoj blizini sela Donja Bijača pored ceste Ljubuški–Vid nalazi se nekropola s stećcima. Dio nekropole je 1931. Prekriven cestom ili konstrukcijom uz nju, a jedan ukrašeni stećak prenesen u Muzej franjevačkog samosatana na Humcu 2003. godine. Na lokalitetu se nalazi 33 stećka: 20 sanduka, 14 pločai 1 sljemenjak Po oblicima najzastupljeniji su sanduci (20), pločaje 14 i 1 sljemenjak. Ukrašeno je 17 stećaka. Među simboličnim motivim azastupljeni su: križ, polumjesec, tordirani vijenac, rozeta, zvijezda i sunce. Od oružja zastupljen je mač, štit, štit sa mačem i luk sa strijelom. Scene kola, ljudske figure i lova zastupljene su na osam stećaka. Od geometrijskih i arhitektonskih motiva susreće se tordirano uže, lozica sa trolistom i arkade. Natpisi nisu evidentirani. BH – Olovci, Kladanj (10) Nekropola se nalazi kod sela Olovci uz put Olovci–Tuholj, oko 10 km sjeverozapadno od Kladnja. Nekropola se nalazi na kosom terenu, blago spuštenom prema putu. Zauzima površinu od 24,5 x 14 m. Stećci su orijentirani u pravcu zapad–istok i poredani u nizove, osim jednog sljemenjaka i dva sanduka koji su orijentiaani u smjeru sjever–jug. Sastoji se od 18 stećaka: 5 sanduka, 12 sljemenjaka i jednoga stuba. Ukrasi su evidentirani na tri sljemenjaka, a pored ukrasa na jednom sljemenjaku nalazi se natpis. Ukrasni motivi zastupljeni na ovoj nekropoli su: dvostruka spirala, tordirana vrpca, križ sa okruglim završecima krakova, dva motiva štapa, (“T” KRIŽ). Natpis je posvećen pripadniku feudalne porodice Jurisalić, čija je baština bila u ovom kraju. BH – Mramor u Musićima, Olovo (11) Nekropola je smještena u selu Musići udaljenom od Olova oko 4 km u pravcu jugozapada. Spomenici su orijentirani u pravcu zapad–istok i sjever–jug. Sastojiseod 80 stećaka: 25 ploča, 8 sanduka i 47 sljemenjaka. Ukrašeno je 12 primjeraka i to 2 ploče, 2 sanduka i 8 sljemenjaka. Najzastupljeniji motivi su u vidu spirala, rozeta i tordirane vrpce, zatim križeva. Natpisi nisu evidentirani. BH – Kučarin u Hrančićima, Goražde (13) Nekropola sa stećcima nalazi se u selu Donje Breške, zaselak Nikolići. Selo je udaljeno od Tuzle oko 8 km u pravcu sjeverozapada. Na lokalitetu se nalazi 23 stećka: 2 sanduka i 21 stub različitih završetaka 40

(lučno zasvođeni, s lučnim izbočenjem i s ravnim završetkom koji se šire prema gore). Postavljeni su u pravcu zapad–istok. Spomenici su dobro klesani i danas su uglavnom polegli. Ukrašena su 3 stuba. Motivi su: jabuka, spirala, dvostruka spirala, luk, polumjesec, križ, sjekirica, sablja i više paralelnih linija na krovu. Natpisi nisu evidentirani. BH – Kučarin u Hrančićima, Goražde (13) Nekropola se nalazi u Donjem polju kod sela Žilići, udaljenom oko 15 km zapadno od Goražda na nadmorskoj visini 730 m. Na lokalitetu se nalazi 325 vidljivih stećaka, većinom u formi ploče i sanduka, manji broj u formi sljemenjaka. Zastupljena su oblici koji pripadaju tipu položenih monolita: ploče, sanduci i sljemenjaci. Na 3 stećka, od kojih je jedno korito, evidentirano je postojanje ukrasa.Na rubovima korita nalaze se ukrasi u kanelurama, na užoj bočnoj strani (zapadnoj) plastičan ukras krsta s kružnim završecima, koji je smješten unutar kruga, na dužoj bočnoj (južnoj) strani, prikaz jelena. Na drugom stećku na gornjoj plohi u visokom reljefu nalazi se motiv srpa, dok se na čeonoj zapadnoj strani sanduka nalazi se motiv ljiljana rađen u visokom reljefu. Na jednom sljemenjaku nalazi se natpis posvećen Njegošu Vidojeviću. BH – Boljuni, Stolac (14) Nekropola se nalazi u zaseoku Boljuni, 15 km jugozapadno od Stoca. Smještena je u ravnici, ispod seoskih kuća i raspoređena u dvije skupine koje su na rastojanju od oko 400 m. Stećci su svrstani u nizove i orijentirani isključivo u pravcu zapad–istok, ili sa malim skretanjem od tog pravca. Na nekropoli Boljuni I i II nalazi se ukupno 274 stećka; 82 ploče, 176 sanduka, 12 sljemenjaka i 4 krstače. Od ukupnog broja 92 su ukrašena: 29 ploča, 57 sanduka i 6 sljemenjaka. U najčešće ukrasne motive spadaju povijene lozice sa trolistovima, kao bordura na vodoravnim stranama ploča ili kao friz na uspravnim stranama sanduka. Potom štitovi sa mačevima i rozete koje se javljaju u više varijanti: kao heraldičke oznake na štitovima, u kompoziciji sa polumjesecom ili samostalno. Pojavljuju se i kao stilizirane rozete sa tordiranim kružnim vijencima ili predstavljene kao krst–rozete. Slijede plastične vrpce, razne bordure, krst (obični ili stilizirani), polumjesec, ljiljani, biljnes tilizacije sa spiralama i grozdovima, arkade i mačevi. Brojne su figuralne predstave i kompozicije: scene lova na jelena, turniri i kola. Tu su i fantastične životinje, figure lava i konjanika. Originalni motivi su: lav, žena sa djetetom u naručju, stilizirane rozete, fantastične životinje u vidu guštera i kolo sa kolovođom koji jaše na jelenu.

41

Postoji ukupno 19 natpisa u kojima se spominju imena sahranjenih Bogavca Taraha Boljunovića, umro prije 1477, Radića Vladisalića, Heraka i Radoslava Herakovića, Petra Vukića i njegovog brata i drugih. Neke od tih ličnosti su i historijski dokumentirane. Tu su sahranjeni pripadnici grupe Boljuna – Vladisalića, koji su pripadali Donjim Vlasima. Na nekoliko stećaka potpisao se majstor Grubač, prepoznatljiv po svom umjetničkom izrazu i motivima, dijak (pisar) Semorad i drugi (majstori Milić, Zelija i Dragiša i dva dijaka Radoje i Vuk). Smatra se da su Boljuni bili važan klesarski, tj. umjetnički centar. BH – Dolovi u selu Umoljani, Trnovo (15) Nekropola se nalazi 1,5 km prije ulaska u selo Umoljani na lokalitetu Dolovi, sa desne stran eputa. Sastoji se od 53 stećka; 6 ploča, 37 sanduka, 5 visokih sandukai 5 sljemenjaka i 11 starih nišana te ostaci temelja neistražene građevine koja bi mogla biti crkva. Glavnina stećaka orijentirana je u pravcu sjever–jug sa određenim odstupanjima, dok ih je 13 orijentirano u pravcu zapad–istok. Većina stećaka izrađena je od lokalnog kamena, imaju oblik ploče, sanduka i sljemenjaka. Ukrašeno je 14 spomenika i to 4 ploče, 3 visoka sanduka, 4 sanduka i 3 sljemenjaka. Znatan broj stećaka čine realistička i simbolička obilježja: tordirana vrpca, dvostruka vrpca od cik-cak linija, linije rađene u vidu reljefnih ispupčenja i udubljenja, loza sa trolistom, loza sa spiralama, stilizirani križ, latinski križ, štit, mač, krug i figuralna predstava kola, tj. posmrtnog kultnog plesa, zatim predstava stiliziranog stabla sa dva para spiralnih zavoja koji se simetrično povijaju te predstava rozete. Natpisi nisu evidentirani. BH – Luburića polje, Sokolac (16) Dvije nekropole sa stećcima, međusobno udaljene 280 metara zračne linije, nalaze se u selu Košutica udaljenom od Sokoca oko 6 km u pravcu sjevero istoka na prostranom predjelu Luburić polja. Nekropola na lokalitetu Ploče nalazi se na prahistorijskom tumulu radijusa od 40 metara. U centru tumula uočava se udubljenje kvadratne osnove za koje se može pretpostaviti da je mjesto nekog srednjovjekovnog objekta. Tumul je visine oko 3 m, a njegov obim iznosi oko 90 m. Sastoji se od 51 stećka: 50 sanduka i 1 sljemenjak. Ukrašena su tri sanduka. Nekropola na lokalitetu Bare nalazi se na uzvišenju koje nema kružnu osnovu. Dužina uzvišenja iznosi 80, a širina oko 30 metara. Stećci su orijentirani u pravcu sjever–jug. Sasatoji se od 83 stećka: 78 sanduka, 1 sljemenjak i 4 fragmenta stećaka. Ukrašeno je 6 sanduka. Motivi ukarašavanju su: linija koja označava dvojni grob, rozeta, mač i krst. Natpisi nisu evidentirani. 42

BH – Potkuk u Bitunji, Berkovići (17) Nekropola se nalazi na relativno ravnom terenu ispod južne strane Kuka ustvari krečnjačke stijene koja je korištena kao kamenolom. Zauzima prostor 70 x 40 m u smjeru istok–zapad. Primjetno je sahranjivanje na redove od sjevera ka jugu. Na nekropoli su dvije velike grupe stećaka: istočna i zapadna, koje ukupno broje 243 stećka: 5 ploča, 2 sanduka sa postoljem, 234 sanduka i 2 sljemenjaka. Ukrašeno je 45 spomenika. Ukrasi su izvedeni u plitkom reljefu, osim na nekoliko primjeraka, koji su rađeni tehnikom urezivanja. Najzastupljeniji motivi su povijena lozica sa trolistovima, tordirana vrpca i obični stilizovani križevi, zatim slijede bordure i okviri od kosih paralelica i predstave jelena, konja, lava, ptica te scena lova na jelena. Potom slijede „vodenice”, arkade, polumjesec, rozeta, kružni vijenac i predstave čovjeka sa štapom, ruke sa mačem, konjanika i žene, čovjeka sa mačem i štitom i kola. Natpisi nisu evidentirani. BH – Mramorje u Buđi, Pale (18) Nekropola se nalazi u selu Buđ, udaljenom od Pala oko 15 km u pravcu sjeveroistoka. Veliki broj stećaka koji su locirani u centralnom dijelu nekropole postavljeni su na kamen. Stećci su dobre obrade, orijentirani po oba glavna pravca istok–zapad i sjever–jug, ali većim dijelom u smjeru istok– zapad. Na lokalitetu se nalazi 127 stećaka; 10 ploča, 109 sanduka i 8 sljemenjaka. Najviše su zastupljeni sanduci, druge su po brojnosti ploče, a ima i sljemenjaka. Karakteristično za ovu nekropolu je to da su svi nadgrobnici sa postoljem izvedeni iz jednog komada kamena, kao i velike dimenzije jednog sanduka koje iznose 275 x 122 x 20 cm, što predstavlja jedan od najvećih srednjovjekovnih evidentiranih nadgrobnika u BOSNA I HERCEGOVINA. Ukrasni ornamenti su evidentirani samo na jednom stećku – rozeta u visokom reljefu. Natpisi nisu evidentirani. BH – Bečani, Šekovići (19) Nekropola poznata pod nazivima Ispod stijene i Pola stijene nalazi se u selu Bečani, područje Brajinaca, od središta općine Šekovići udaljena oko 3 km u pravcu sjevero zapada. Sastoji se od 138 vidljivih stećaka: 4 ploče, 15 sanduka, 41 sljemenjak, 77 stubovai 1 stećak nedefinisanog oblika jer je utonuo. Zastupljena su četiri osnovna oblika – ploče, sanduci, sljemenjaci i stubovi. Razlikuju se stubovi u obliku uspravne ploče (pravouglog paralelopipeda) koja se prema gore širi, čiji je završetak na dvijevode, ravan ili lučno zasvođen i stubovi u obliku uspravnog sanduka 43

(pravouglog paralelopipeda), koji se prema gore širi, čiji je završetak različitih oblika: na dvijevode, ravan, lučno zasvođen ili sa lučnim izbočenjem na vrhu. Na sedam spomenika, 2 sljemenjaka i 5 stubova, evidentirani su ukrasi polumjeseca i mača. Natpisi nisu evidentirani. BH – Mramor u Vrbici, Foča (20) Nekropola se nalazi u zaseoku Vrbica nadomak sela Čelebići, udaljenom od Foče oko 20 km u pravcu jugoistoka na nadmorskoj visini 948 m. Na lokalitetu se nalazi 211 spomenika: 3 kasnoantičke ploče, 1 rimska ara, 2 srednjovjekovne ploče, 129 sanduka, 2 sljemenjaka i 74 stećka nedefinisanog oblika. Ukrasi su evidentirani na 22 stećka; 3 kasnoantičke ploče, 1 ploča i 18 sanduka. Motivi zastupljeni na ovom lokalitetu su: friz, manji krstovi, stilizovani krst, antropomorfni krst, polumjeseci, štap, mačevi, bodež, krugovi, vodenica; ruka, rozeta, predstava životinje, reljefne predstave ljudskih figura. Natpisi nisu evidentirani. BH – Čengića Bara, Kalinovik (21) Nekropola se nalazi na blagom uzvišenju u sredini kraškog polja na 1370 m nadmorske visine. Od Kalinovika je udaljena oko 11 km u pravcu jugozapada. Stećci su postavljeni u pravcu zapad–istok i svrstani su u nizove. Spomenici su dobro klesani i očuvani, a izrađeni su od krečnjaka. Majdan se nalazi na udaljenosti od oko 100 metara u pravcu jugoistoka od nekropole. Na lokalitetu se nalaze 52 stećka, 11 ploča, 35 sanduka, među kojima je i znatan broj visokih sanduka sa postoljem i 6 sljemenjaka. Ukrašeno je 19 stećaka: 1 ploča, 12 sanduka i 6 sljemenjaka. Najzastupljeniji motivi su: tordirana vrpca i frizovi sa povijenim trolistovima, zatim slijede motivi štita i mača, biljnih stilizacija, križeva u kružnim vijencima, ptica, jelena i scena lova na jelene te kola i turnira. Na jednom stećku evidentiran je i natpis koji govori da tu leži Stojan Opodinović. BH – Ravanjska Vrata, Kupres (22) Na lokalitetu Ravanjska vrata nalaze se Gornja i Donja nekropola. Nekropole se nalaze u blizini sela Mušići koje je udaljeno oko 15 km južno od Kupresa. Spomenici na Donjoj nekropoli su dobro obrađeni, postavljeni uglavnom po pravcu sjeverozapad–jugoistok, dok su na Gornjoj nekropoli orijentirani u oba pravca zapad–istok i sjever–jug. 44

Donja nekropola broji 43 stećka: 20 ploča, 20 sanduka i 3 sljemenjaka. Ukrašeno je 18 primjeraka: 5 ploča, 10 sanduka i 3 sljemenjaka. Motivi su: vrpce i bordure od kosih cik-cak linija, zatim biljne stilizacije u vidu ljiljana, scene lova i kola, ruka s mačem, štit s mačem, dvije žene, čovjek s konjem, povijena lozica s trolistovima i tordiran kružni vijenac. Gornja nekropola broji 25 stećaka; 10 ploča, 8 sanduka i 7 sljemenjaka. Ukrašeno je 15 primjeraka, i to 5 ploča, 5 sanduka i 5 sljemenjaka. Najbrojniji ukrasni motivi su u vidu rozeta, polumjeseca, kružnih vijenaca i križeva, ali se svojom obradom ističu turniri u arkadama i stilizirani ljiljani. Tu su još i povijene lozice s trolistovima, ruka, štit s mačem, štap, bordure od običnih i cik-cak vrpca, predstava jelena i scena dviju ljudskih figura u arkadama. Natpisi nisu evidentirani. RH – Velika i Mala Crljivica, Cista Velika (23) Nekropola Velika i mala Crljivica nalazi se u naselju Cista Velika, uz samu magistralnu cestu Trilj– Imotski u dužini oko 200 m. Južno od tzv. Velike Crljivice, istočni dio lokaliteta, nalazi se vrtača sa sedam bunara čija se gradnja datira u srednji vijek. Sačuvano je 90 stećaka svih osnovnih tipova: ploče, sanduci i sljemenjaci. Ukrasni motivi su: križevi u svim oblicima, antropomorfni ljiljani, scene lova, scene ljudi u kolu, prikazi dvoboja, različiti vegetabilni motivi, polumjeseci, zvijezde i polukugle. Na dva stećka djelomično su sačuvani natpisi u bosančici koji spominju supružnike Jerka i Vladnu Kustražić. RH – Dubravka/sv. Barbara, Konavle (24) Nekropola se nalazi pored sela Dubravka u Konavlima u blizini tromeđe Hrvatske, Crne Gore te Bosne i Hercegovine. Lokalitet pored groblja s stećcima čini i crkva sv. Barbare sagrađene 1889. na mjestu starije crkve. Omeđen je suhozidom uz koji je jedna prapovijesna gomila – tumul. Groblje ima dva ulaza u koje su ugrađene po dvije srednjovekovne nadgrobne ploče. Neposredno uz groblje prolazila je cesta koja je iz unutrašnjosti Hercegovine vodila u Konavosku dolini, a bila je u uporabi od prapovijesti do kasnog srednjeg vijeka. Nekropolu čini 104 stećka. Tipološki su zastupljene dvije vrste stećaka: sanduci i ploče. Od ukrasa prisutni su motivi stiliziranih lozica, rozete s križevima, luk i strijela, ruka i šaka. Natpisi nisu evidentirani.

45

CG – Grčko groblje, Žabljak (25) Nekropola se nalazi se u kontakt zonama: Nacionalnog parka Durmitor (1952.g.), Basena rijeke Tare koji je Svjetski rezervat biosfere (UNESCO, 1977.g.) i Nacionalnog parka Durmitor sa dijelom kanjona Tare (1980. godine upisan na UNESCO-vu Listu svjetske prirodne i kulturne baštine). Locirana je na oko 200 metara sjeverozapadno od Ribljeg jezera u zaseoku Novakovići, gdje preovlađuju subplaninska klima. Stećci su postavljeni na blagom uzvišenju, izduženog elipsoidnog oblika na površini oko 500 m2. Registrovano je 49 stećaka postavljenih pravcem istok–zapad, od čega: 10 ploča, 27 sanduka, 12 sljemenjaka. Ukrašena su 22 primjerka: 12 sanduka i 10 sljemenjaka. Najčešći ukrasni motivi su: arkade, tordirane vrpce, frizovi, okviri ili bordure sa kosim paralelicama, povijena loza sa spiralicama, odnosno trolistovima ili samo vjenčićima, palmete. Mali broj je rozeta, polumjeseca i krugova. Javljaju se i motivi običnih i stilizovanih krstova, ankha, štita, predstava čovjeka sa mačem i štitom i scene iz lova. Originalni motivi su: friz od lukova sa vjenčićima i meandar od prepletene i povijene lozice sa akantusovim lišćem kao i arhitektonski ukrasi u obliku arkada. Natpisi nisu evidentirani. CG – Žugića Bare, Žabljak (26) Nekropola se nalazi u kontakt zonama: Nacionalnog parka Durmitor (1952.g.), Basena rijeke Tare koji je Svjetski rezervat biosfere (UNESCO, 1977.g.) i Nacionalnog parka Durmitor sa dijelom kanjona Tare (1980. godine upisan na UNESCO-vu Listu svjetske prirodne i kulturne baštine). Nalazi se u zaseoku Novakovići. Nekropola je oko 2.230 m sjeveroistočno od nekropole Grčko groblje (25). Sa južne strane pruža se trasa lokalnog puta Novakovići – Njegovođa, a preko puta je crkva sa seoskim grobljem. Nekropola je formirana na blagom uzvišenju. Čini je 300 stećaka od kojih je: 10 ploča, 50 sanduka, 10 sljemenjaka i 230 amorfnih blokova. Fino obrađeni stećci se nalaze u sjevernom i središnjem dijelu nekropole, dok se većina amorfnih nalazi u južnom i jugoistočnom dijelu. Svi stećci su postavljeni pravcem istok–zapad u nizovima. Ukrašeno je 23 primjerka, i to: 1 ploča, 16 sanduka i 6 sljemenjaka. Najčešći motivi su: vrpce, okviri ili bordure od kosih paralelica, obične i tordirane vrpce, obični i stilizovani krstovi i lukovi sa strijelama. U manjem broju su zastupljene arkade, povijene lozice sa trolistovima, vrpcom spojena tri koncentrična kruga, rozete, polumjeseci, mač, štit. Javljaju se horizontalni ukrasi sa cik-cak linijama, biljna stilizacija, jabuka. Na jednom su predstave kola, psa sa jelenom i originalnog kola sa uzjahanim jelenom.

46

Natpisi nisu evidentirani. CG – Grčko groblje, Plužine (27) Nekropola se nalazi se u zaseoku Zagrađe u sjeverozapadnom dijelu Crne Gore. Formirana je istočno od Soko grada, u njegovom podgrađu. Soko grad bio je prijestoni grad Kosača i pominje se u poznatim poveljama iz 1444, 1448. i 1454. godine. Nekropola ima 14 stećaka. Rađeni su od lokalnog kamena, finije obrade, ali su većinom neukrašeni. Svi stećci pripadaju tipu sanduka ili ploče. Na najvećem stećku, od tvrdog bjeličastog pješčara u obliku velikog i masivnog kvadera, čije su stranice zakošene i nešto sužene prema postolju, nalazi se natpis u kojem se pominje kristijanin Petko, koji je živio u Soko gradu u vrijeme vojvode Stjepana Kosače. Sadržaj natpisa je od posebne važnosti zbog istorijskih podataka koje donosi. Datiran je pomenom vojvode Stjepana, što znači da je natpis nastao u periodu od oktobra 1435. godine, kada je knez Stjepan Vukčić Kosača dobio titulu vojvode, do prve polovine oktobra 1448. godine, kada je od imperatora Fridriha III dobio titulu Hercega.Od tog vremena oblast Zahumlja, kojom je vladao promijenila je ime u Hercegovina. RS – Mramorje, Perućac, Bajina Bašta (28) Nekropola se nalazi na visokoj desnoj obali reke Drine na prostoru između puta i reke, na ulazu u naselje Perućac iz pravca Bajine Bašte (12 km). Na nekropoli se nalazi 88 stećaka. Orijentacija nadgrobnih obeležja je u smeru zapad–istok sa manjim odstupanjima. Nadgrobni spomenici su postavljeni u pravilnim redovima. Po oblicima se izdvajaju ploče, slemenjaci sa postoljem i bez postolja, sanduci sa postoljem i bez postolja i amorfni spomenici. Nadgrobna obeležja su izrađena od kamena krečnjaka, dobro obrađene površine glačanjem i upotrebom krupnozrnog čekića, bez ukrašavanja. Postoje još dva evidentirana spomenika u vodi i sedam spomenika na privatnom imanju, uglavnom prekriveni zemljom i ne uočavaju se. U produžetku srednjovekovnog groblja sa stećcima na zapadu se nalazi groblje iz XIX veka, čiji su pojedini delovi i danas koriste za ukopavanje. Ukrašen je samo jedan sanduk: motiv kruga. Natpisi nisu evidentirani. RS – Mramorje, Rastište, Bajina Bašta (29) Nekropola je 7 km zapadno od nekropole u Perućcu (28), a 19 km od Bajine Bašte. Do sela Rastište dolazi se kanjonom reke Dervente koja se uliva u Perućsko jezero na Drini. Dve nekropole sa stećcima, međusobno udaljene 500 metara vazdušnom linijom, nalaze se severno od seoske crkve. Oko 500 m zapadno od grobalja sa stećcima nalazi se lokalni majdan Vagan gde su u srednjem veku 47

klesani nadgrobni spomenici. Ovaj podatak iz predanja potvrđen je kao tačan na osnovu rezultata sedimentno-petrografske analize. Majdan je aktivan, a u njemu je, prema predanju, sačuvan jedan delimično obrađeni nedovršeni stećak – slemenjak sa postoljem, koji je danas teško uočiti. Na potesu Uroševine sačuvano je 33 nadgrobnih spomenika: 16 slemenjaka, 1 dvojni sanduk, 12 sanduka, 1 ploča, 2 amorfna spomenika i jedan usadnik. Spomenici su orijentisani u smeru zapad– istok, sa skretanjima ka severu i jugu i postavljeni su u redove, kao i u smeru sever–jug. Površina spomenika je pažljivo klesana i priglačana. Reljefna dekoracija konstatovana je na 4 spomenika – slemenjaka: kružno ispupčenje, strela i luk i mačevi. Nekropola na potesu Gajevi presečena je novijim seoskim putem za kamenolom. Sačuvano je: 35 nadgrobnih spomenika: 26 sanduka, dva slemenjaka i sedam ploča. Spomenici su orijentisani u smeru zapad–istok, sa skretanjima ka severu i jugu i postavljeni su u redove. Površina spomenika je pažljivo klesana i priglačana. Reljefna dekoracija konstatovana je na tri spomenika: dva sanduka bez postolja imaju predstavu polumeseca i krsta sa tri kraka koji se kružno završavaju i predstavu polumeseca i kruga unutar mesečevog luka; slemenjak sa postoljem na površini zarubljenog temena krovnog dela ima plastičnu predstavu polumeseca i kruga unutar luka. Natpisi nisu evidentirani. RS – Grčko groblje, Hrta, Prijepolje (30) Nekropola se nalazi u selu Hrta, 16 km jugozapadno od Prijepolja, u izrazito planinskom području, na potesu Gubice. Nekropolu čine Donje i Gornje groblje, međusobno udaljena 100 m, sa spomenicima razmeštenim na površinama dve humke, okružene seoskim putem i potokom. Spomenici su orijentisani u pravcu istok–zapad. Gornje groblje čine 33 spomenika: 18 sanduka, 12 ploča i 3 amorfna. Ukrašeno je 17 spomenika, motivi ukrašavanja su: uže i bordura od talasaste linije sa krugovima, cik-cak ornament, koncentrični krugovi, krugovi sa upisanim krstom, predstava mača i jelen. Na bočnim stranama većih sanduka nalaze se reljefno izvedene arkade. Donje groblje čini 41 spomenik u obliku ploče. Jedna ploča ukrašena je motivom krsta upisanog u krug. Natpisi nisu evidentirani. 2.b Historija i okruženje Stećci se ne javljaju kao usamljena, izolirana pojava, već kao dio neprekinutoga sepulkralnoga kontinuiteta čiji korijeni sežu duboko u prapovijesno vrijeme. Tako postaje jasna čvrsta vezanost 48

stećaka za lokalitete starijih epoha – prapovijesna naselja te kultna i grobna mjesta, antičke aglomeracije i groblja, kasnoantičke i ranosrednjovjekovne crkve. Važan, neizostavan element toga kontinuiteta ogleda se u činjenici da nekropole sa stećcima pripadaju tzv. grobljima na redove, čija je pojava označila epohalnu promjenu u pogrebnoj praksi europskoga srednjeg vijeka. Zato se nastanak stećaka očituje prvenstveno kao određena faza u sublimiranju milenijskih pogrebnih tradicija i njihovu prenošenju u budućnost, počevši od nadgrobne gomile do sljemenjaka i križa kao konačnog obilježja kršćanskog groba uopće. Povijesni kontekst pojave i razvoja stećaka Osim veze s ranijim povijesnim razdobljima stećci su i rezultat specifičnih povijesnih odnosno umjetničkih, društvenih i ekonomskih okolnosti koje su obilježili srednji vijek u ovom dijelu Europe ali i na europskom zapadu te Bizantu. Primarni interpretativni kontekst stećaka jest regija istočne i centralne Europe kao prijelazna zona europske kulture obilježena preplitanjem i miješanjem kulturnih utjecaja istočnoga i zapadnoga kršćanstva, smještena između europskog Zapada i Istoka. Obilježena inherentnim kulturološkim dualizmom, to je regija koja in toto ne pripada ni jednoj strani. Kulturološko „postolje“ stećaka čini prostrano područje slavenskoga jezika te glagoljske i ćirilske pismenosti koje se od „latinske“ jadranske obale, preko svih feudalnih partikularizama, u dubinu prostiralo sve do rijeke Drine i dalje na istok u zapadnu Srbiju. Zapadnoeuropski kontekst pojave i razvoja stećaka određen je promjenom u obrednoj praksi kojoj korijeni u svojevrsnoj europskoj renesansi 12. stoljeća s otkrićem važnosti osobe kao jednim od najznačajnijih kulturalnih dostignuća između 1050. i 1200. godine. Rastuća promjena vodila je idejama individualizma i jačoj svijesti o sebi, što je zauzvrat rodilo naglaskom na portretiranju, autobiografiji i romantičnim pričama. To je označilo kraj perioda anonimnosti grobova koji u kršćanskom svijetu, uz malobrojne iznimke, započinje u 5/6. st. a završava u vrijeme razvoja ikonografije Posljednjeg suda tokom 11/12. stoljeća. Natpise na grobnim spomenicima pratili su eshatološki osjećaji (briga za vječno spasenje) idući pod ruku s osobnom komemoracijom i zemaljskom slavom. Ovaj preobražaj europskih mentalnih struktura bio je praćen nastankom gradova i nove društvene klase – građanstva – čime je nakon kristijanizacije, procesom njezine „komercijalizacije“, srednjovjekovna Europa ušla u novi proces svoje „globalizacije“. Bizantski kontekst pojave stećaka i nove sepulkralne prakse od 11. i 12. st. zacrtan je promjenom koncepta vladarske sahrane u Bizantu vidljive u napuštanju običaja sahrane antičkog porijekla polaganjem tijela u sarkofag u korist polaganja tijela izravno u zemlju i postavljanjem sarkofaga iznad groba. Tako je umjesto antičke težnje da se pokojniku osigura vječni dom grobni spomenik dobio funkciju slavljenja osobnog i dinastičkog. 49

Pored općih duhovnih strujanja istočne i zapadne provenijencije, koja su korjenito promijenila shvaćanja europskog društva o pitanju reprezentacije smrti, uz višestoljetne utjecaje ćirilo-metodske kulturne i crkvene baštine, pojava stećaka na teritoriji njihovog današnjeg rasprostiranja određena je između ostalog i političkom integracijom Balkanskoga kopna i jadranske obale pod žezlom ugarskohrvatskog kralja Ludovika I (1342–1382). Naznake jačeg utjecaja obale na zaleđe očituju se još i na samom kraju 13. stoljeća jačanjem najmoćnije obitelji srednjovjekovne Hrvatske, Šubića Bribirskih, i njihovim širenjem prema današnjoj Hercegovini i jugozapadnoj Bosni. U to vrijeme a posebice od prve polovice 14. stoljeća, komunalna društva u Dalmaciji, Dubrovnik i Zadar posebno, dosežu svoj razvojni vrhunac a kraci uvozno-izvozne trgovine, praćeni cirkulacijom novca i povećanim obimom poslovanja, dopiru i do najudaljenijih mjesta. Ovu političku i gospodarsku integraciju regionalnih razmjera pratilo je proširenje državnoga teritorija srednjovjekovne Bosne na račun susjednih država – ka jugu, jugo-zapadu i zapadu – nastanak društvenih struktura komplementarnih s europskim i baziranih na oživljavanju rudarske proizvodnje u režiji njemačkih rudara Sasa. Nadalje dolazi i do obnove gradova i gradskog društva, unapređenja trgovačkih veza posredovanjem Dubrovnika i drugih jadranskih komuna u vrijeme bana Stjepana II (1322–1353), zatim bana i kralja Tvrtka I Kotromanića (1353–1391) i njegovih nasljednika. Osim

neposrednog

jadranskog

zaleđa

(dio

Hrvatsko-ugarskog

kraljevstva)

te

teritorija

srednjovjekovne Bosne i Huma slični procesi, ponajviše vezani za razvoj rudarstva, obrta i trgovine obuhvatili su i prostor srednjovjekovne srpske države. Tamo se stećci javljaju u manjem broju te skromnijoj diferencijaciji oblika i ukrasa što odgovara perifernoj zoni rasprostiranja stećaka (prisutnoj i npr. na krajnjem zapadu njihovog rasprostiranja). Time je pojava stećaka bila određena naraslim ekonomskim snagama feudalnog društva srednjovjekovne Hrvatske (Dalmacije), Bosne, Huma, i Srbije – odnosno željom pojedinaca da vanjskim znakom na grobu afirmiraju svoj ugled i svoju moć. Veći broj grobova i grobalja bez stećaka upućuje na duboku klasnu diferenciranost tog istog društva, što znači da su stećci u kronološkom pogledu pratili razvitak, pa i propast feudalizma. Ne smije se pri tome zaboraviti ni uloga koju je pojava „crne smrti“ – kuge, od 40-ih godina 14. stoljeća odigrala u europskoj srednjovjekovnoj umjetnosti (naročito nadgrobnom kiparstvu i općenito obilježavanju grobova) ali i svim drugim aspektima života. Opsjednutost čovjeka kultom mrtvih, strah od nepoznatog i konačnog, nada u bolji život nakon smrti ali i zadovoljstvo ovozemaljskim životom na stećcima, točnije njihovim reljefima i natpisima, dolaze do punog izražaja. Dio promjena, kako u pogrebnom ritualu tako i u razvoju stećaka (ponajviše razvoju oblika), veže se i za osmanska osvajanja ovih krajeva te nestanak srednjovjekovnih država jugoistoka Europe u drugoj polovici 15. stoljeća. U početku će ratovi s Osmanlijama izazvati pokrete stanovništva prema zapadu a 50

do kraja 15. i početka 16. stoljeća i kraj produkcije stećaka u njihovom „klasičnom obliku“. Ipak, pojedini oblici (ploča, križ) i ukrasni motivi traju i znatno duže potvrđujući kontinuitet kao jednu od osnovnih značajki fenomena stećaka. Evolucija oblika Kako se javljaju u razdoblju od oko tri stotine godina, činjenica je da su stećci morali biti podvrgnuti različitim promjenama uzrokovanih umjetničkim, društvenim i ekonomskim okolnostima. Dio tih promjena ogleda se u prvom redu u evoluciji oblika u kojima se izrađuje ove spomenike a danas razlikujemo pet osnovnih tipova s varijacijama: ploča, sanduk, sljemenjak, križina-krstača i stup. Oblikovanje nadgrobnog spomenika u prvom je redu uvjetovano željama, potrebama i mogućnostima njihovih naručitelja a tek onda umjetničkim i teološkim shvaćanjima vremena i sredine. Naravno, pri ovome treba računati i na mogućnosti i stil samog majstora-kovača. Najstariji i najrasprostranjeniji, početni oblik stećka, položeni monolit – ploča – zajednički je oblik srednjovjekovnog grobnog spomenika u cijeloj Europi. Najstarija ploča koja se uvjetno može smatrati stećkom je ploča iz druge polovice 12. st. s natpisom župana Grda, pronađena u blizini Trebinja (BH). Prvi stećci u obliku sanduka susreću se oko polovice 14. st. najavljujući početak zrele razvojne faze umjetnosti stećaka. Uz zračenja drevnih kultura na pojavu ovog oblika stećka uzdignutog do snažne monumentalnosti utjecali su antički sarkofazi i romanička umjetnost jadranske obale a srodnost oblika pokazuju i nadgrobni spomenici srpskih vladara iz dinastije Nemanjića, prateći paralelnu razvojnu liniju – bizantsku. Posebna varijanta ovog oblika potencirana je prisutnošću postolja, da bi se u tzv. dvostrukim sanducima na dvostrukom postolju dodatno usavršila i početkom 15. stoljeća pripremila pojavu tzv. visokog sanduka – svojevrsnog prijelaznog oblika prema sljemenjaku. Najstariji stećci u obliku sanduka su spomenici feudalnih porodica Nikolića u Vranjevu Selu kod Neuma i Sankovića u Biskupu kod Konjica. Najsloženiji oblik stećka – sljemenjak – javlja se prvih desetljeća 15. stoljeća. Uzor najvjerojatnije treba tražiti u antičkom ali i kroz kontinuitet u srednjovjekovnom sarkofagu. Međutim postoji vrlo važna razlika. Antički i srednjovjekovni sarkofag je grob i spomenik dok se sljemenjak (dakle, svojevrsna imitacija sarkofaga) postavlja iznad groba, isključivo kao spomenik. Promjena se događa tijekom 11. i 12. stoljeća u ceremoniji vladarske sahrane u Bizantu. U to vrijeme napušta se običaj sahrane antičkog porijekla polaganjem tijela u sarkofag u korist polaganja tijela izravno u zemlju i postavljanjem sarkofaga iznad groba – dakle, kao nadgrobnog spomenika. Utjecaj Bizanta na fenomen stećaka najjasniji je u ovom aspektu. Ostaje pitanje na koji način ovaj utjecaj stiže na prostore gdje nalazimo stećke. 51

U kasnijoj, zreloj fazi, polovicom 15. stoljeća, javlja se oblik križa klesan u raznolikim formama – u osnovnoj konturi ili antropomorfnoj – te izuzetno rijetke forme svojevrsnih stela koje podražavaju starije antičke oblike. Pojava monumentalnog križa kasnije nazvanog krstača ili križina, dovodi se u vezu sa promjenama uzrokovanim uspostavom vlasti Osmanskoga Carstva na ovim prostorima (kao okvirni datum uzet je definitvni pad Bosne 1463. godine) i potrebom razlikovanja između kršćanskog i muslimanskog stanovništva. Osim monumentalnosti i brojnosti te uklopljenosti u suvremena katolička i pravoslavna groblja, oblici i repertoar umjetničkih ukrasa na ovim križevima svrstavaju ih u zasebnu grupu grobnih spomenika u organskoj vezi sa svijetom srednjovjekovnih stećaka kao njihovim izvorištem. Oblici orijentalnog porijekla – najčešći je tzv. stup – obilježili su kraj jednog i početak novog poglavlja povijesti nadgrobnih spomenika, prvenstveno na prostoru Bosne i Hercegovine. Jedan takav primjerak stupa (koji pripada najstarijem tipu muslimanskih nišana s prijelaza iz 15. u 16. st.) – ima na sebi karakterističan natpis „Ase leži Skender“ i reljef križa-rozete (Miljuša Glavica/Fatnica – BiH). Sličan ovome, ali monumentalniji, je stub/nišan iz Bakića kod Olova (BiH) –visine oko 4 m, sa stranicama od 90 cm, s vrhom u obliku piramide ukrašene kamenom kuglom. Među bogatim ornamentima ističe se čudovište u obliku zmaja, stilizirani cvijet, motiv užeta i grozd. Description of Single History and Development BH – Radimlja, Stolac (1) Nekropola sa stećcima Radimlja nalazi se u sastavu historijskog područja grada Stoca, koje karakteriše prisustvo materijalnih ostataka iz više historijskih slojeva. Značajni su nalazi iz predhistorije (lokalitet pećine Badanj u Borojevićima), ilirsko-rimskog perioda (helenistički grad Daorson), srednjeg vijeka (stari grad Vršnik, Vidoški grad, Crkva sv. Petra i Pavla u Ošanićima), otomanskog perioda (stara čaršija, Čaršijska džamija, Podgradska džamija), austrougarskog te suvremenog perioda. Nekropola na Radimlji predstavlja nastavak tradicije pokapanja uz stare grobove, što dokazuje veći broj ilirskih tumulusa u neposrednoj blizini. Usko je povezana sa porodicom Hrabren-Miloradović koja je prema historijskim podacima i natpisu na ulazu u crkvu sv. Petra i Pavla, odnosno natpisu sa kamene sudačke stolice, na kojoj su zapisana imena vojvode Stipana i Petra Miloradovića, živjela ovdje u XV stoljeću. U vremenu austrougarske uprave u BiH (1878–1918), izgradnjom ceste Čapljina – Stolac, nekropola je presječena na dva dijela. U drugoj polovini 40-ih i krajem 50-ih god. XX st. obavljena su sondažna arheološka ispitivanja koja su podstakla i ubrzala zakonsku zaštitu ovog lokaliteta.

52

BH – Grčka glavica u selu Biskup, Konjic (2) Nekropola sa stećcima leži uz ostatke srednjovjekovne crkve iz XIV. stoljeća. Riječ je o obiteljskoj crkvi sa grobljem vlasteoskog roda Sankovića (u pisanim izvorima Bogopanci, Draživojevići, Miltenovići i Sankovići) koji je vodio glavnu riječ u tadašnjoj Humskoj zemlji i koji se može pratiti kroz čitavo stoljeće, od 1306. do 1404. godine. Nekropola je smještena uz frekventnu srednjovekovnu trgovačku cestu, koja je povezivala naseljena mjesta gornje Neretve sa Nevesinjem i ostalim dijelovima Komske župe. U neposrednoj blizini ove nekropole nalazi se još nekoliko manjih što govori o značaju ovog područja i naselja Glavatičevo koje egzistira do današnjih dana i u kome se nalaze ostaci kamene džamije iz 1658. godine. Izgradnjom nove saobraćajnice na desnoj obali rijeke Neretve, nekropola Biskup vremenom je napuštena. Uz nekropolu je smješteno malo rimokatoličko groblje porodice Krezić iz Biskupa, čime je nastavljen kontinuitet sahranjivanja na ovom prostoru. Od 1954. do 1955. godine na lokalitetu su obavljena arheološka istraživanja i konzervatorski radovi na ostacima crkve. Prilikom arheoloških iskopavanja istraženi su svi grobovi u unutrašnjosti crkve i nekoliko grobova izvan nje. Pokretni arheološki materijal pohranjen je u Arheološkom odjeljenju Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. BH – Kalufi u Krekovima, Nevesinje (3) Nevesinjsko polje je od praistorije, preko antike i srednjeg vijeka, zbog nemogućnosti prolaza kanjonom Neretve od Konjica do Salakovca, bilo vrlo važno saobraćajno područje, jer se preko njega odvijao saobraćaj s jadranske obale u unutrašnjost. Veći broj praistorijskih naselja gradinskog tipa sa suhozidnim utvrdama nalazi se uz praistorijsku komunikaciju (u Biogradu, Bojištima, Nevesinju /Jezdoška gradina/, Presjeci, Luci, Slatu, Podgrađu i dr.) i uz prilazne puteve (u Jaseni Runjeva glavica, Udrežnju, Trusini, Brataču, Zalomu i Lukavcu). U mnogima od njih kasnije su nastala i antička naselja, čiji su ostaci konstatovani u Udrežnju, Biogradu, Zovom Dolu, Lukavcu, Kifinu Selu (Drenovik), Postoljanima, Presjeci, Luci i Zaboranima. Svi putevi iz Gatačkog polja (preko Zaloma), Uloga i Kalinovika (preko planine Morine), te Blagaja i Stoca (preko Trusine) sticali su se kod vrela Drenovik u Kifinu Selu. U Drenoviku, s obje strane Zalomke, razvilo se najveće rimsko naselje na Nevesinjskom polju. O prisustvu Rimljanja na ovim terenima svjedoče brojni ostaci, poput ostataka koji su evidentirani na nekrpoli u Kalufima, odnosno u istočnom rubnom području nekropole. Zastupljeni su 1 cipus, 7 ploča 53

sa žljebovima, blokovi sa rupama za klanfe ili za olovo i ploče sa oštećenim profilima. Ne zna se tačno odakle su svi ti dijelovi dovučeni ni kakvim su zgradama pripadali. Antičko porijeklo se može odrediti na osnovu preciznog rada i rimskih mjera. U Ljetopisu popa Dukljanina pominje se župa Nevesinje ( Netusigne, Netusini) koja je pripadala Podgorju, a sve skupa je bilo dio Huma, kasnije Hercegovine. U najstarijim zvanično vođenim spisima dubrovačkog Notarijata i Kancelarije, iz 1278. godine, pominje se trgovina robljem iz raznih bosanskih i hercegovačkih mjesta, među ostalima iz Nevesinja. Nevesinje se u Dubrovačkim spisima kao župa pominje sve do 1429. godine, kada se prvi put pominje kao grad. U periodu trgovine sa Dubrovačkom republikom, Nevesinje se nalazilo na važnom putu od primorja prema Sarajevu, pa su u Nevesinju postavljene carine. Od 1303. do 1306. godine gospodar župe Nevesinje je bio Konstantin Nemanjić, sin srpskog kralja Milutina. U to vrijeme pojavljuje se na istorijskoj pozornici vojvoda Poznanj Purčić. On je kasnije, 1327. godine, bio svjedok, zajedno sa braćom, na poveljama Stjepana II Kotromanića, sa titulom “vojvoda i župan od Zagorja i Nevesinja”. Istovremeno je bio i podanik kralja Dušana. Purčići su vlastela koja je prešla na bosansku stranu kad su ovi počeli prodirati u dolinu Neretve. U to doba, 1391. godine, zapisan je jedan usamljeni slučaj da domaći čovjek iz Nevesinja postaje dubrovački građanin. Od 1347. godine, kada su potpala pod bosansku vlast za vladavine bana Stjepana II Kotromanića, a naročito u prvoj polovini XV vijeka, mjesta iz Nevesinjskog polja se često pominju u dokumentima u Dubrovniku: Konac polje, Svileno i Nevesigne Nevesigne de Tucepe, campo de Nevesigne, Nevesinje in Postolach. Podaci se javljaju u vezi sa pljačkom, službom, prodajom roblja, ili sitnom i pojedinačnom dovozu robe.Od kraja XIV vijeka do 1404. godine Nevesinjem vladaju Sankovići. Sandalj Hranić je slomom porodice Sankovića 1404. godine proširio vlast i nad ovim područjem. Godine 1406. boravio je u Nevesinju, kada je uveo i carinu na Konac polju. Još u prvoj deceniji XV vijeka cijela župa se naziva Nevesinje, dok se mjesto Nevesinje pominje u dubrovačkim arhivskim spisima tek 1429. godine, a 1435. godine pominje se i glavni župski grad - utvrđenje Vjenačac (Vinačac) sa podgrađem. Ranije i češće se pominje Podbiograd, podgrađe grada Biograda u župi Nevesinje, ali se navodi kao selo. Vinačac se nalazio iznad sela. Grad Vjenačac se pominje među posjedima hercega Stjepana u poveljama iz 1444,1448, 1454. godine. Osmanlije su zauzele Nevesinje između 1465. i 1466. godine. Do 1468. godine Nevesinje je granica oblasti hercega Vlatka koje su se završavale negdje na Trusini, dok je Nevesinjsko polje pod

54

osmanskom vlašču. U jednom aktu Dubrovačkog arhiva iz 1469. godine pominje se Husein vojvoda u Nevesinju. U Poimeničnom popisu sandžaka vilajeta Hercegovina iz 1468/9. godine popisana su mnoga mjesta na području Nevesinjskog polja poznata i iz srednjeg vijeka, ili u kojima se nalaze nekropole stećaka: Živanj, Seljani, Kruševljani, Luka, Kljuni, Kovačići, Bijenja, Postoljani, Bojište, Nevesinje, Žiljevo, Čanje, Rast, Biograd, Bratač, Drežanj, Grabovica, Podgrađe, Slato i Udbina. Među njima nema Krekova, iako se u njima nalazi najveća nekropola stećaka, kako u Nevesinjskom polju, tako i druga po veličini područja prostiranja stećaka. Nekropola je istraživana između 1964. i 1966. godine i rezultati su objavljeni 1972. godine. Godine 1960. dva stećka su prevežena u Vojni muzej JNA u Beogradu. Nisu vršeni restauratorsko-konzervatorski radovi. BH – Borak u selu Burati, Rogatica (4) Najstariji nalazi koji upućuju na tragove života na prostoru Opštine Rogatica potiču iz perioda p.n.e. kada je tu živjelo ilirsko pleme Autarijati. Spomenici materijalne kulture praistorijskog perioda u rogatičkom kraju su gradine i gromile. Na ilirsku civilizaciju nastavlja se antička nastala rimskim osvajanjem ovih teritorija. Nema dovoljno podataka koji bi osvijetlili političke, društvene i privredne prilike ovog kraja tokom čitavog srednjeg vijeka. Ta praznina se dobrim dijelom može rekonstruisati uz pomoć ostataka materijalne kulture. U Rogatici je i u srednjem vijeku postojalo naselje, na što nas naročito navode dvije značajne činjenice: trasa starog dubrovačkog srednjovjekovnog puta iz Dubrovnika u Srebrenicu, koja je upravo išla preko Rogatice, i supstrukcije utvrđenja koje i danas postoje u blizini samog mjesta. Navedena trasa dubrovačkog puta bila je kroz više vijekova frekventna. Prema dokumentima Dubrovačkog arhiva poznato je da je Rogatica u XIV i XV vijeku bila centar jednog bogatog stočarskog kraja, odakle su Dubrovčani uvozili stoku. Rogatica je u XIV i XV vijeku bila usko vezana za jedan drugi grad, utvrđenje Borač, i za njegove gospodare Radinoviće, odnosno Pavloviće, koji su u XV vijeku držali u svojoj vlasti cijeli kraj od izvora rijeke Bosne do Drine, uključujući trg u Rogatici. Po tom gradu se, tokom prvih godina turske vlasti, i sam trg Rogatica nazivao Borač (Bazar Borač). Podrinje je bilo podijeljeno na posjede dvaju vlastelinskih rodova, Pavlovića i Kosača. Paralelno s podizanjem i jačenjem članova ovih porodica, umnožavaju se njihova utvrđenja, grupisana oko Drine ili njenih pritoka. Lokalitet nikada nije arheološki istražen. Ali o značaju prostora govori činjenica da se u blizini lokaliteta nalazi još nekoliko nekropola sa stećcima. BH – Maculje, Novi Travnik (5) Nekropola sa stećcima Maculje nalazi se uz trasu nekadašnje rimske ceste koja je iz Skopljanskog polja vodila u dolinu rijeke Lašve. Ova cesta je od Gornjeg Vakufa i Podgrađa dolinom Bistrice preko 55

Brezovače planine i Oštre Glavice, Opare, Bistrog i Dubokog izlazila na Gornju Večerinsku. Odavde su se dva kraka spuštala na Lašvu: jedan krak je išao preko Velikog Mošunja na Mali Mošunj, a drugi preko Donje večeriske u Vitez. Na ovom području konstatirano je više od 50 nekropola stećaka iz XIV. i XV. stoljeća, kao i srednjovjekovni gradovi Toričan, Travnik, Bosnić ili Škaf i Vrbenac grad. Na serpentinama u Okretnjima kod Zagrlja, gdje se nalazi još jedna od nekropola sa stećcima, sačuvani su tragovi vještačkih radova – podzid, ivičnjaci i kaldrma. Srednjovjekovna župa Lašva obuhvatala je područje današnjih općina Busovača, Vitez, Novi Travnik i Travnik. Bila je pod upravom bosanskih banova, a kasnije, od 1377. godine kraljeva. Vjerojatno je bila dobro naseljena stanovništvom koje se, uglavnom, bavilo poljoprivredom. O župi Lašvi, s obzirom na njenu prostranost i značaj, nema puno povijesnih dokumenata koji se odnose na period srednjeg vijeka. Ova župa se prvi put spominje u povelji ugarskog kralja Bele IV. iz 1244. godine, u kojoj se kao posjed bosanske biskupije navodi mjesto „kod tri crkve“. Arheološka istraživanja nisu vršena. Krstače predstavljaju poseban vid krstača koje susrećemo u okolici Travnika, Novog Travnika i Zenice, a koje nemaju svojih analogija na područjima stećaka. Predstavljaju originalne oblike nedovoljno razvijenih krstača. Izuzev Maculja, na području iste općine poznate su i nekropole s krstačama (antropomorfnim nadgrobnicima koji podsjećaju na križ – proglašene nacionalnim spomenicima): Nekropola kod sela Orašac, Nekropola Kaurlaš u Zagrlju, Nekropola sa stećcima, antropomorfnim nadgrobnicima koji podsjećaju na križ i tumulusom Sebešić (na kojoj je evidentan kontinuitet ukopa). BH – Dugo polje na Blidinju, Jablanica (6) Lokalitet Dugog Polja bio je naseljen od prahistorije. Na lokalitetu Barzonja, pronađeni su ostaci otvorenog praistorijskog naselja. Na lokalitetu Podjelinak je prahistorijska gradina, naselje malih dimenzija, (50 X 25 m), a pronađeni su komadići zemljanih posuda i žrvnjeva, najvjerovatnije iz brončanog i gvozdenog doba. Na lokalitetu Sesaruša, ostaci praistorijske gradine (85 X 85 m) i rimske utvrde obilovali su arheološkim materijalom koji upućuje na brončano, željezno i rimsko doba. Tri kamene gomile: Zmijska gomila pored glavnog puta, druga u Risovcu i treća kod obližnjeg sela Orašca, po svom položaju i izgledu najvjerovatnije su predstavljale oznake za put koji je ovdje prolazio u rimskom period. Historijski podaci o ovom kraju u srednjovjekovnom periodu oskudni su. Od 1325. godine Blidinje je u sklopu srednjovjekovne bosanske države kojom je upravljala dinastija Kotromanića. Od 1357. godine, 56

zajedno sa zapadnim Humom, pripalo je ugarskom kralju Ludoviku I kao miraz njegove žene Elizabete, kćerke bana Stjepana II. Kotromanića. Nakon smrti kralja Ludovika ovo područje ponovo je dospjelo u okvir srednjovjekovne bosanske države u kojemu se zadržalo do 1463. godine. Srednjevjekovna župa Drežnica obuhvatala je dolinu Drežanke, Čvrsnicu i Blidinje sa okolnim poljima. Za vrijeme vladavine bana i kralja Tvrtka I Kotromanića u svome dvoru u Drežnici živi vojvoda Mastan Bubanjić. U XIV. stoljeću na Blidinju je imao svoje imanje - Masnu luku gdje se zajedno sa svojim sinovima bavio stočarstvom. O tome govori natpis iz XIV. st. u bosanskoj ćirilici, uklesan u živoj stijeni, u Donjoj Drežnici. O naseljenosti ovih krajeva u srednjovjekovnom periodu svjedoče nekropole sa stećcima, situirane uz glavnu cestu koja je spajala Blidinje sa Duvanjskim poljem i Doljanskom kotlinom. Na Blidinju su još i nekropole: Risovac, Ponor, Jezero, Donje Bare i Barzonja. U kasnijim periodima, posebno u vrijeme industrijalizacije, dolazi do migracija stanovništva u druga, naročito gradska područja, tako da ovi krajevi postaju nenaseljeni. BH – Gvozno, Kalinovik (7) Okolina Kalinovika i kalinovačkih sela nedovoljno je arheološki istražena. Ipak brojni ostaci utvrđenja i naselja na lokalitetima: Kalinovik, Boženova glava, Jasen, Vrhovina, Hotovlje, Kutine, Dobro Polje, Koriljevo, Gradac, Jelašca, Šivolji, Jažići, Vlaholje i Gvozno, ukazuju da je ovaj prostor naseljavan još u praistorijsko doba. Gradac u Gvоznu je praistоrijska gradina na kоjоj je metоdоm rekоgnоsciranja 1953. gоdine prоnađen arheоlоški materijal iz brоnzanоg i željeznоg dоba. Na nekоlikо mjesta su prоnađeni lоkaliteti iz antičkоg periоda, posebice ostaci putne mreže koja je povezivala bosanska trgovačka i rudarska mjesta sa Humom, Dubrovnikom i primorjem. Trase rimskih puteva vidljive su u selima Jažići, Mosorovići i Bukvica. Ovi putevi bili su osigurani vojnim logorima, a drugih dokaza o razvijenoj privredi nema. Pretpostavlja se da je malobrojno stanovništvo živjelo od gajenja stoke. Od davnina stоčari, kоji dоlaze iz niske Hercegоvine, su pоsjećivali jugоzapadni diо planine. U Gvоznu je pоred stоčarstva bila zastupljena i planinska zemljоradnja. U srednjem vijeku područje biva značajnije naseljeno, a glavna zanimanja su trgovina i stočarstvo. Kao centar Župe Zagorje 1180. godine prvi put se pominje srednjevjekovno naselje Kučevo. Zagorje se u srednjem vijeku rasprostiralo od Dobrog Polja do gornjeg toka rijeke Neretve, do stare Župe Viševe sa gradom Veletinom. Ova Župa je pripadala Bosni, što potvrđuje postojanje carinarnice vojvode Sandalja Hranića Kosače iz 1406. godine. U poveljama aragonsko-napuljskog kralja Alfonsa V iz 1444. i 1445. godine spominju se Velentin i Obalj kao utvrđeni gradovi u Zagorju. U kalinovačkom kraju postoje ostaci još dva utvrđena grada, pored sela Ljusići i Bojići. 57

O dinamičnom životu tokom srednjeg vijela svjedoče brojne nekropole sa velikim brojem ukrašenih stećaka od kojih su neki sa natpisima. Istraživačkim radovima utvrđen je njihov broj i tip, ali arheološka istraživanja nisu vršena. Od 1954. do 1956. godine, u okviru programa Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture NR Bosne i Hercegovine, izvršeno je evidentiranje i obrada nekropola sa stećcima u okolini Kalinovika. Nekropole nisu arheološki istražene. BH – Grebnice – Bunčići u selu Radmilovića Dubrava, Bileća (8) Prvi tragovi ljudske kulture i civilizacije na području opštine Bileća datiraju još iz mlađeg kamenog doba (neolita), o čemu svjedoče arheološki lokaliteti, još uvijek nedovoljno istraženi. Administrativno, upravno i privredno sjedište cijele ove oblasti u periodu Rimskog carstva nalazilo se u selu Panik, u dolini rijeke Trebišnjice, poznato u literaturi pod nazivom Leusinium. Preko rijeke Trebišnjice, u neposrednoj blizini Leusiniuma, vodio je most od koga je sačuvan natpis na kom piše da je ovaj most obnovljen za vrijeme vladavine Flavijevaca od 79. do 84. godine, što, ujedno, predstavlja i prvi pisani izvor na području opštine. Prvi spomen Bileće kao naseljenog mjesta nalazi se dokumentima dubrovačkog arhiva iz 1286. godine, kada se pominje pod nazivom Bilechia. Takođe, u istim izvorima i pod istim nazivom Bileća se pominje i u XIV vijeku kao važna raskrsnica puteva na srednjovjekovnom karavanskom putu. U neposrednoj blizini Bileće nalaze se ostaci srednjovjekovnog utvrđenog grada Toriča, za koji se navodi da je u XV vijeku pripadao porodici Pavlovića. Pod osmansku vlast Bileća je došla 1466. godine. Nekropola sa stećcima Grebnice, Bunčići nastala je na prahistorijskom tumulusu čime je nastavljen kontinuitet sahranjivanja na ovom području. Arheološka istraživanja nisu vršena. Osim ove nekropole, iz perioda od XIII do XVI sačuvane su još neke, tako da je do danas registrovano preko 1700 stećaka. BH – Bijača, Ljubuški (9) Rimska cesta koja je prolazila porječjem rijeka Trebižata, Mlade i Tihaljine predstavlja dio primorske magistrale Salona-Narona. Cesta je od Narone preko Bijače, Humca, Klobuka kroz dolinu Tihaljine vodila u Imotsko polje, a odatle u Lovreč, Trilj i Salonu. Kod Bijače su otkrivena dva ulomka miljokaza s nepotpunim natpisima. Ravnica oko Ljubuškog, Kutca, Zličine, Hrašljana i Humca, bila je u rimsko doba gusto naseljena, što potvrđuju brojni nalazi (ostaci rimskih zgrada i drugi nalazi iz tog perioda). Mjesto Humac, nedaleko Ljubuškog, poznato je po

58

brojnim ostacima koji govore u prilog tome da je tu bio vojni logor u I. stoljeću, vjerojatno još u Augustovo doba Naselja u okolici današnjeg Ljubuškog pripadala su u X. stoljeću Paganiji (Neretvanskoj Krajini). U istom stoljeću, između Dubrovnika i Neretve prostiralo se Zahumlje (Hum), a nešto kasnije njegove granice su se proširile i na desnu obalu rijeke Neretve i dopirale i do rijeke Cetine. Prema Grguru Barskom (spis Sclavorum Regnum) župa Velika (Veljci) obuhvatala je prostor ljubuškog kraja-sela Grab, Orahovlje, Grabovnik, Veljci; Klobuk, Vitinu i sam Ljubuški, te cijeli prostor prema istoku u smjeru Studenaca. Na tom pravcu graničila je sa župom Lukom, negdje na razmeđi između Studenaca i sela Trebižat. Prema županiji Luci obuhvatala je današnja sela Stubicu, Zviriće, Bijaču, da bi na tom pravcu od Ljubuškog prema dolini Neretve bila u dodiru sa županijom Lukom, negdje između Bijače i sela Pruda, koje je bilo u sastavu Luke. Na desnoj obali Trebižata pripadala su joj današnja sela Vašarovići, Crveni Grm, Hardomilje, prostor Jezerca, današnje Rastovačko polje s Orahom i susjednim selima na dalmatinskoj strani. Središte župe nalazilo se u na području sela Grab, a nastala je najkasnije do sredine 12. stoljeća. U župi Velikoj (Veljaci) bio je i grad Ljubuški s utvrdom, a osim imena Lubussa, za ime Ljubuški, u srednjem vijeku javljaju se i nazivi Lubischi, Liubischi i Lublano. Zemaljski muzej u Sarajevu, 50-tih godina prošlog stoljeća, započeo je sistematičnija istraživanja nekropola sa stećcima u Bosni i Hercegovini, tako da je dat detaljan opis nekropole Bijača. U okolici Ljubuškog, na 7 nekropola registrirano je 214 stećaka, od čega: ploča 88, sanduka 78, sanduka s postoljem 1, sarkofaga 9 te ploča i sanduka koji nisu pojedinačno opisani 48 primjeraka. Od 176 opisanih nadgrobnih spomenika, polovica je ploča, polovica sanduka, dok je sarkofaga relativno malo, ali su umjetnički kvalitetnije ukrašenih od ostalih. Od 176 primjeraka 81 je ukrašenih, od toga 33 sa simbolom križa, što je do izražaja došlo naročito u Gornjim Studencima. Ukrasni motivi na nekropolama sa stećcima ljubuškog kraja su slijedeći: motiv štita s mačem, simbol kamenice, ljudske figure s antropomorfnim ukrasom, tordirano uže i trake, polumjesec, rozete, vitice trolista, kolo, motiv spirale, scene lova, simbol sokolova i turnir. BH – Olovci, Kladanj (10) O naselju Kladanj nema mnogo historijskih podataka. U ranom feudalizmu, u vrijeme funkcioniranja cjelovitog župskog sustava, porječje Drinjače, čijem je izvornom području pripadao Kladanj, sačinjavalo je jedinstvenu župu pod nazivom Birač. Sudeći po nazivu Kladanj ovo je područje vrlo rano postalo vlastelinstvo, čemu je pogodovala i njegova relativna izdvojenost iz ostale cjeline.

59

U pisanim izvorima iz kasnijeg srednjeg vijeka o Kladnju nema bližih podataka. Zna se da je Kladanj bio karavanska stanica u brdima i da je na granicama (in metis) Usore. Cijeli prostor općine bogat je sa stećcima. Kladanjski stećci pripadaju jednoj od četiri klesarske radionice koje su djelovale u istočnoj Bosni, a koja se, sudeći po nekim zajedničkim karakteristikama stećaka, može locirati između Kladnja, Olova i Ilijaša. Dekorativni motivi, natpis i pojava uspravnih stećaka (stupova) omogućava okvirno datiranje od XIV. do XVI. stoljeća. Karakteristiku Kladnja predstavlja obilje prirodnih fenomena, prvenstveno pećina,koje je lokalno stanovništvo koristilo za obavljanje vjerskih obreda. Najpoznatija je tzv. Djevojačka pećina, u kojoj su zidovi iscrtani motivima veoma sličnim motivima sa stećaka. Arheoloških iskopavanja na nekropoli u Olovcima nije bilo. BH – Mramor u Musićima, Olovo (11) Rast i historijski razvoj ovog područja odredili su bogatstvo rudama i mineralima. Stari rudnik olova poznat je još iz vremena rimske prevlasti u Panoniji, Dalmaciji i Iliriku. Sedamdesetih godina XIV st. u Bosni dolazi do intenzivnijeg razvoja rudarstva, kada svoj rad oživljava i olovski rudnik. U srednjem vijeku na navedenom prostoru formiralo se naselje Olovo s gradom koji se zvao Olovac. Uz Olovo usko je povezan i rudnik Kamenica koji se u dubrovačkim spisima spominje 1376. godine. Olovo se prvi put spominje 1382. godine pod nazivom „Olovo Plumbum“, a 1415. godine pod nazivom „città de Piombo“. U bližoj i daljoj okolini Olova smješten je veći broj nekropola sa stećcima. Osim nekropole u Musićima, to su i nekropole u Slavnju, Križevćima i Boganovićima. Čitav ornamentalni sistem na olovskim nekropolama pokazuje jedvu posebnu umjetničku školu koja ima svoje principe ukrašavanja i svoj način rješavanja ornamentisanih površina. Zemaljski muzej u Sarajevu, 50-tih godina prošlog stoljeća, započeo je sistematičnija istraživanja nekropola sa stećcima u Bosni i Hercegovini, pa su tako snimljene i olovske nekropole. Arheoloških iskopavanja nije bilo. BH – Stare kuće, Donje Breške, Tuzla (12) Nekropola sa stećcima se nalazi u blizini grada Tuzla. Cijeli prostor karakteriše bogata historija, odnosno materijalni ostaci od prahistorije do današnjih dana. Arheološki materijal, fragmenti keramičkih posuda pronađeni na području Tuzle svjedoči o postojanju neolitskog naselja, dok o rimskom periodu svjedoči ime „To Salines“, što u prijevodu znači sol. Današnje područje Tuzle pripadalo je u srednjem vijeku staroj bosanskoj župi Soli. 60

Područje župe Soli prvi put dolazi pod osmansku vlast 1460. godine, istovremeno sa padom Srebrenice i Zvornika. Međutim, Mađari poduzimaju protivofanzivu 1464. godine tako da ovo područje dolazi pod ugarsku vlast. U sklop Osmanskog carstva ponovo dolazi 1512. godine. Lokalitet Donje Breške nije arheološki istražen. U blizini lokaliteta se nalazi još nekoliko nekropola sa stećcima koje pripadaju istom tipu. BH – Kučarin u Hrančićima, Goražde (13) Prvi poznati tragovi naselja u Goraždu i njegovoj neposrednoj blizini na osnovu arheoloških istraživanja vode u mlađe kameno doba (period neolita 2.300 p.n.e.). U kasnijem periodu ovaj kraj je bio nastanjen ilirskim plemenom Autarijata. U rimsko doba na prostoru današnjeg Goražda nalazilo se naselje. Oblast Drine (Gornjeg Podrinja) spominje se kod popa Dukljanina sredinom XII. stoljeća. Od tog vremena može se pratiti njezin izuzetan značaj, bilo da se nalazi u sastavu srpske ili bosanske države. Godine 1373. ova je oblast pripala Bosni, kada je bosanski ban Tvrtko I, u sporazumu sa knezom Lazarom, savladao i podijelio posjed srpskog velikaša župana Nikole Altomanovića. Goražde je bilo poznato srednjovjekovno trgovište u domeni feudalne obitelji Hranića-Kosača. U pisanim izvorima prvi put se spominje 1376. godine. Oblast Drina obuhvatala je župe: Bistricu, Govzu, Osanicu, Goražde, Pribud i Pivu. Župi Osanica pripadalo je selo Kosače, u kojem neki znanstvenici traže postojbinu ove moćne obitelji. Uspon Kosača započeo je za vrijeme Vlatka Vukovića, vojskovođe kralja Tvrtka I, a nastavlja se pod vojvodom Sandaljem Hranićem (1392-1435). Nakon njegove smrti 1435. vlast preuzima Stjepan-Vukčić Kosača koji ovim krajevima gospodari do svoje smrti 1466. Godine 1448. stekao je titulu herceg po kojoj je kasnije čitava oblast, uključujući Hum i Primorje, dobila naziv Hercegovina. Godine 1454. herceg Stjepan je podigao pravoslavnu crkvu u Sopotnici, posvećenu sv. Đorđu. Na ovom području nalazi se veliki broj nekropola sa stećcima. Na nekropoli u Hrančićima nisu vršena arheološka istraživanja tako da nema podataka o vremenu njenog osnivanja, odnosno o njenim graditeljima. BH – Boljuni, Stolac (14) Nekropola se nalazi u zaseoku Boljuni, u blizini historijskog područja Stoca, na prostoru sa dosta tragova iz ilirskog doba (gradina i tumuli), a nedaleko od nekropole se nalazi lokalitet Crkvina iz kasnoantičkog perioda te ostaci ranosrednjovjekovnog groblja.

61

Zahvaljujući velikom broju natpisa – ukupno 20 – nekropola se datira u drugu polovinu XV stoljeća. U nekropoli su sahranjeni pripadnici grupe Boljuna – Vladisalića, koji su pripadali Donjim Vlasima. Neke od tih ličnosti su i historijski dokumentirane. Na nekoliko stećaka potpisao se majstor Grubač, prepoznatljiv po svom umjetničkom izrazu i motivima, dijak (pisar) Semorad i drugi (majstori Milić, Zelija i Dragiša kao i dva dijaka Radoje i Vuk). Smatra se da su Boljuni bili važan klesarski, tj. umjetnički centar, te jedno od glavnih žarišta epigrafske pismenosti.. Prema brojnosti stećaka pretpostavlja se da se ovdje sahranjivalo od druge polovine XIV do početka XVI stoljeća. U blizini nekropole su bila dva kamenoloma, odakle je dovožen kamen za izradu stećaka. Uz samu nekropolu se nalazi i bunar Neveš koji mještani nazivaju „Grčki bunar“. U maju 1957. i julu i avgustu 1958. godine izvršena su arheološka istraživanja dok je 1959. godine izvršeno uređenje nekropole. BH – Dolovi u selu Umoljani, Trnovo (15) Selo Umoljani, zajedno sa selima Šabići, Kramari, Lukavac, Brda i Malešići, nalaze se na desnoj obali gornjeg toka rijeke Rakitnice. U pojedinim naseljima rekognosciranjem terena ustanovljeni su tragovi iz prahistorije, a mnoga od njih nose i danas srednjovjekovne toponime. Na uzvišenju iznad umoljanskog katunskog naselja, nalazi se prahistorijski lokalitet Gradina. U kasnom srednjem vijeku predio od rijeke Rakitnice na istoku do rječice Trešanice na zapadu pripadao je upravnom kotaru (knežiji) Črešnjevo unutar župe Neretve, koja je početkom XV. stoljeća, rijekom Neretvom, bila podijeljena na bosanske dio i hercegovački dio, na lijevoj obali, koji je pripadao Humskoj zemlji, kasnije Hercegovini, tj. oblasnim gospodarima iz porodice Kosača. Predio jugoistočnog dijela Bjelašnice, koji se nalazio na istočnoj granici knežije Črešnjevo, bio je, po svemu sudeći, nastanjen vlaškim stanovništvom (Vlasima-katunarima) koji su se bavili stočarstvom. Toponomastička građa Bjelašnice: Vlahinja (na dva bjelašnička lokaliteta), Vlaščeta i Katun u Tušilima, Donji Kramari i Gornji Kramari, Vlaško greblje u Lukomiru, također potkrepljuje navedenu tvrdnju. Na prostoru gonjeg toka Rakitnice, na kojem su smješteni i Šabići, prema toponomastici se mogu naslutiti tragovi općinske organizacije. Selo-općinu sačinjavala je manja skupina rodovskih sela. Politička funkcija općine vršena je u gradu-utvrđenju. Iznad Lukavca se nalazi kota „Grad“ koji je vjerovatno podigla seoska općina. Naime, u kasnom srednjem vijeku bila je evidentna težnja da svaka teritorijalno-politička jedinica ima svoj grad. Obično se takva utvrđenja nazivaju samo „Grad“ bez ikakvih bližih oznaka. U Umoljanima, Tušilima i Šabićima nalazi se toponim Varda koji ukazuje na organiziranu vojno-policijsku službu takvih jedinica.

62

Općina je također imala zajednički kult. Često se kasniji centri džemata s džamijom poklapaju sa srednjovjekovnim općinskim kultnim centrom. Izgleda da su Umoljani bili i ostali vjerski centar ove seoske općine. O tome svjedoče lokalitet „Crkvina“ , koji se nalazi između Umoljana i Šabića, kao i džamija u Umoljanima. U istom selu je i toponim Igrište, jedan od naziva vezanih za kultna mjesta predkršćanskog kulta, koji se obično javljaju u naseljima sa crkvama, ali ne i u samoj blizini crkava. Karl Patsch je zabilježio predaju koja se sačuvala kod stanovnika sela Umoljani o postojanju crkve ispod sela, na mjestu nazvanom Crkvina. Na tom lokalitetu K. Patsch je zabilježio kako; „iz ledine strši obragjeno kamenje“. Postojanje temelja građevine/stare crkve evidentirali su: P. Anđelić i Š. Bešlagić. Na postojanje crkve na ovom lokalitetu upućuje i činjenica da su Umoljani u srednjem vijeku bili kultni cenatar za susjedna sela Tušila i Šabiće. U Sumarnom popisu sandžaka Bosna iz 1468/69 godine, dio sela Umoljani, sa 31 domom, se spominje kao dio rezerve vojnik Neretve. U popisu iz 1488/89. godine, te popisu Kliškog sandžaka iz 1550. i popisu iz 1574. godine spominje se selo Umoljani. U selu se nalazi džamija stara najmanje 200 godina. BH – Luburića polje, Sokolac (16) Naseljavanje prostora Glasinačkog polja traje od prathistorije do današnjih dana, pošto sam Glasinac predstavlja raskrsnicu važnih puteva koji su kroz historiju spajali doline rijeka Bosne i Drine. Na Glasinačkom polju je, do sada, evidentirano preko 50 prahistoriijskih gradina i više od 1 200 tumulusa, koncentrisanih u grupe. Najstariji nalazi potiču od ilirskog plemena Autarijata, koji su prema arheolozima i modernim istoričarima živjeli u jugoistočnoj Bosni, jugozapadnoj Srbiji i sjevernoj Crnoj Gori, odnosno na teritoriji gdje je identifikovana moćna grupa starijeg gvozdenog doba, nazvana glasinačkom. Vrhunac moći ove grupe datira se od sredine VII do sredine V vijeka p. n. e, na osnovu naselja i grobova i velikog broja pokretnih nalaza, oružja, keramike, nakita, bronzanog uvezenog posuđa itd. Na ovom području registriran je veliki broj srednjovjekovnih nekropola sa stećcima nastao na grobnim gomilama ili uz njih što dokazuje da je ovaj prostor u to vrijeme bio dobro nastanjen i da je postojao historijski kontinuitet sahranjivanja. Osim nekropole sa stećcima u Luburića polju, to su nekropole na lokalitetima; Taline, Laze, Kusače, Čavorine, Potpećine. Veliki broj tumulusa je istražen a najstariji pripadaju ranobronzanom periodu. Arheološki su istražene gradine Kusače, Košutica, Kadića brdo, Ilijak, Loznik. Tokom srednjeg vijeka ovi prostori su u sastavu župe Mokro-Glasinac, kojoj je iz stare Olovske župe priključena Glasinačka ravan i u slivu Paljanske Miljacke župa Pale. Ove župe i susjedna Prača pripadale su zemlji Pavlovića. 63

U periodu osmanske vladavine, tačnije u XV. i XVI. st. ovaj prostor bio je u vilajetu Pavle, a u nahiji Olovo. Krajem XVI. st. nastaje novi kadiluk Birač (Vlasenica) u čijem se sastavu našla i Knežina sa okolinom. Iz tog perioda ostale su sačuvane brojne nekropole sa nišanima. Neposredno uz nekropolu je u XX stoljeću izgrađena saobraćajnica koja je Luburića polje podijelila na dva dijela. Cijeli ovaj prostor istraživan je još krajem XIX st. Istraživanja gradina i tumula na ovom prostoru započela su 1886–1891. godine. Istraživanja su nastavljena i tokom XX stoljeća. BH – Potkuk u Bitunji, Berkovići (17) Naselje Bitunja pominje se u dokumentima Dubrovačkog arhiva 1442. u vezi sa otimačinom stoke koju je izvršilo dvanaest ljudi Grgura Šimrakovića. Ljudi vlastelina Petra Šimrakovića su 1449. godine zajedno sa ljudima iz Bitunje učestvovali u nekoj pljački. Područje Bitunje je pripadalo srednjovjekovnoj župi Dubrava koja je graničila sa župama Dabar, Popovo, Žaba, Luka i Večerić. Župa Dubrave se spominje u dubrovačkom spisu od 13. oktobra 1285, a zatim u više dokumenata iz 1405, 1406, 1443, 1444, 1449. godine. Gornja Bitunja (Zabrđe) se nalazi nedaleko od jugoistočne granice župe. Gornja Bitunja (Zabrđe) se nalazi nedaleko od jugoistočne granice župe, a planinskim putem je povezana sa Ljubinjem. Nije poznato da li su Šimrakovići kao vlasteoski rod iz susjedne župe Žabe imali nekih posjeda u Bitunji. Dokumenti iz perioda oko 1470. godine nemaju direktne podatke o naselju Bitunja, ali u kombinaciji sa natpisima na stećcima, daju mnogo podataka o Donjim Vlasima sa prostora stolačke, ljubinjske i bilečke opštine. U Poimeničnom popisu sandžaka vilajeta Hercegovina iz 1475–1477 godine, Bitunja se spominje kao zimovalište u džematu Heraka, sina Radonje kao i zimovalište džemata Đurana, sina Vladislava sa 16 domova u kadiluku Blagaj. Stećci Zabrđa imaju relativno dug period trajanja. Na nekropoli Zakuk bila je crkva, a oko nje devet stećaka. O vremenu gradnje ove crkve nema podataka. Raspored stećaka oko crkve ukazuje na to da je crkva već postojala u vrijeme kad je nekropola bila aktivna, u 14. i 15. st. Na nekropoli Potkuk se nalazi više od 200 stećaka, od kojih su neki ukrašeni i može se pretpostaviti da je to nekropola jedne veće zajednice. Specifičnost nekropole Babe je u poznatim ukrasnim motivima na njima koji se nalaze na nekropolama širom istočne Hercegovine, naročito visoki sanduci pri dnu suženi sa ukrasnim motivom arkada. Baba je vjerovatno bila porodična nekropola, kao i ona u Lokvama. Teško je prema ukrasima ili prema oblicima ustanoviti međusobnu hronologiju ovih nekropola, tim više što ni na jednoj nema krstača, ali ima isklesanih krstova, kao i štitova. Početkom 60-tih godina XX. vijeka izvršeno je evidentiranja stećaka na stolačkom području i gdje su

64

evidentirane sve četiri nekropole u Gornjoj Bitunji.Ostali istraživački, kao ni konzervatorski radovi nisu vršeni. BH – Mramorje u Buđi, Pale (18) Područje koje obuhvata opština Pale bilo je djelimično naseljeno, vjerovatno od ranog praistorijskog perioda, a arheološki nalazi iz neolitskog perioda su vrlo rijetki. Nešto više nalaza iz prahistorije potiče iz gvozdenog doba a odnosi se na utvrđenja gradinskog tipa. Područje je oduvijek predstavljalo važnu saobraćajnu sponu između sarajevske kotline i rijeke Drine. Kroz paljanski kraj su prolazile dvije značajne antičke komunikacije, čiji ostaci su djelimično sačuvani, kao i ostaci rimskih građevina u selima Miošići i Ilijak, zanimljivi primjerci grčke keramike i vrijedni numizmatički nalazi grčke provenijencije, iz čuvenih trgovačkih naselja antičkog doba Apollonia i Dyrrachion (Drač) iz II vijeka prije nove ere, što govori o značaju i vrijednosti ovog prostora u antičkom dobu. Znatno više arheoloških nalaza pripada periodu srednjeg vijeka. U kasnom srednjem vijeku (XIV i XV vijek) paljanski kraj je pripadao plemićkom rodu Pavlovića, koji je ovdje imao dva, a možda i tri utvrđena grada (Pavlovac na Prači, Gradina u Gornjim Palama i Hodidjed iznad sastava rijeka paljanske i mokranjske Miljacke). Na ovom prostoru odvijala se vrlo živa trgovina između domaćih ljudi i Dubrovnika, a glavni trgovački centar bio je gradić Prača, koji je igrao važnu posredničku ulogu u trgovini olovom. Padom Bosne pod osmansku vlast (1463) oblast Pavlovića podijeljena je u 11 nahija, a cijelo područje Osmanlije su, prema imenu ranijih gospodara Pavlovića nazvali Vilajet Pavli. Nekropola sa stećcima Mramorje u Buđi novootkrivena je nekropola sa stećcima tako da o njoj nema publikovanih naučnih radova, niti su poduzimana bilo kakva arheološka istraživanja. BH – Bečani, Šekovići (19) Područje Šekovića još od najstarijih vremena bilo je naseljeno i kulturno i komunikacijski vrlo aktivno. Od antičkih vremena ovim krajem prolazili su važni putevi koji su povezivali područja istočno od Drine sa centralnom Bosnom. Kao pokazatelj ovoj tvrdnji svjedoče mnogobrojni toponimi, poput Kaštielja (Kastel), Grada, Gradine ili Crkvina. Navedeni toponimi nalaze se u neposrednoj blizini poznatog manastira Lomnica. Na nekim od njih su još uvijek prisutne jake zidane strukture. Arheološka istraživanja tih ostataka, kao i ostalih srednjevijekovnih spomenika do današnjih dana nisu vršena tako da je usljed nedostatka naučnih podataka moguće konstatovati samo naseljenost prostora 65

i značajnu aktivnost u prošlosti, ali ne i vremenski konkretizirati određena zbivanja i promjene u njemu niti odrediti neka starija kultna mjesta. U to vrijeme ovim krajevima prolazi važna komunikacija koja je povezivala dolinu rijeke Drinjače preko Vlasenice sa centralnom Bosnom. O intenzivnom srednjovjekovnom životu svjedoče brojne nekropole sa stećcima od kojih su neki ukrašeni motivima vinove loze. Sve do pred kraj XVII st. Šekovići su bili relativno gusto naseljeni, a tada su vojne pohare ili bolest prorijedile ili skoro uništile stare žitelje, a na mjesto njih su došli novi iz Hercegovine, koji čine i najveći dio današnjeg stanovništva. BH – Mramor u Vrbici, Foča (20) Ovaj kraj (uže geografsko područje Borje, Kunovo, Potpeć, Velenići) bio je nastanjen još u prethistorijsko doba o čemu svjedoči nekoliko prethistorijskih gromila koje su otkrivene 1889. godine, a u kojima su pronađeni predmeti od bronce, koji su po izradi posve analogni nalazima iz istovremenog perioda na Glasincu. U jednoj gromili otkrivena je mrtvačka cista (škrinja), sastavljena od sitnijeg riječnog škriljevca. U toj škrinji, na podlozi od sitnijeg riječnog oblutka i probranog šljunka nađeni su razbacani i napola spaljeni komadi kostura, a do tih ostataka i odlomak trobridnog kamenog noža. Na ovom prostoru u toku arheoloških istraživanja, koja su provođena sredinom XX stoljeća evidentirano je nekoliko lokaliteta sa ostacima kasnoantičkih i srednjovjekovnih sakralnih objekata i sa ostacima grobalja uz njih. Tom prilikom pronađeno je 5 kasnoantičkih nadgrobnih ploča. Naziv lokaliteta Crkvina, ukazuje na eventualno postojanje nekoe sakralne građevine, ali njeni ostaci nisu pronadjeni. Kontinuitet sahranjivanja na ovom prostoru prisutan je kroz srednji vijek i trajao je sve do 30-tih godina XX st. BH – Čengića Bara, Kalinovik (21) Okolina Kalinovika i kalinovačkih sela nedovoljno je arheološki istražena. Ipak brojni ostaci utvrđenja i naselja na lokalitetima: Kalinovik, Boženova glava, Jasen, Vrhovina, Hotovlje, Kutine, Dobro Polje, Koriljevo, Gradac, Jelašca, Šivolji, Jažići, Vlaholje i Gvozno, ukazuju da je ovaj prostor naseljavan još u praistorijsko doba. Gradac u Gvоznu je praistоrijska gradina na kоjоj je metоdоm rekоgnоsciranja 1953. gоdine prоnađen arheоlоški materijal iz brоnzanоg i željeznоg dоba. Na nekоlikо mjesta su prоnađeni lоkaliteti iz antičkоg periоda, posebice ostaci putne mreže koja je povezivala bosanska trgovačka i rudarska mjesta sa Humom, Dubrovnikom i primorjem. Trase rimskih puteva vidljive su u selima Jažići, Mosorovići i Bukvica. Ovi putevi bili su osigurani vojnim logorima, a drugih dokaza o razvijenoj privredi nema. Pretpostavlja se da je malobrojno stanovništvo živjelo od gajenja stoke. Od davnina stоčari, kоji dоlaze iz niske Hercegоvine, su pоsjećivali jugоzapadni diо planine. U Gvоznu je 66

pоred stоčarstva bila zastupljena i planinska zemljоradnja. U srednjem vijeku područje biva značajnije naseljeno, a glavna zanimanja su trgovina i stočarstvo. Kao centar Župe Zagorje, 1180.godine, prvi put se pominje srednjevjekovno naselje Kučevo. Zagorje se u srednjem vijeku rasprostiralo od Dobrog Polja do gornjeg toka rijeke Neretve, do stare Župe Viševe sa gradom Veletinom. Ova Župa je pripadala Bosni, što potvrđuje postojanje carinarnice vojvode Sandalja Hranića Kosače iz 1406. godine. U poveljama aragonsko-napuljskog kralja Alfonsa V iz 1444. i 1445. Godine spominju se Velentin i Obalj kao utvrđeni gradovi u Zagorju. U kalinovačkom kraju postoje ostaci još dva utvrđena grada, pored sela Ljusići i Bojići. O dinamičnom životu tokom srednjeg vijela svjedoče brojne nekropole sa velikim brojem ukrašenih stećaka od kojih su neki sa natpisima. Istraživačkim radovima utvrđen je njihov broj i tip, ali arheološka istraživanja nisu vršena. Od 1954. do 1956. godine, u okviru programa Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture NR Bosne i Hercegovine, izvršeno je evidentiranje i obrada nekropola sa stećcima u okolini Kalinovika. Nekropole nisu arheološki istražene. BH – Ravanjska Vrata, Kupres (22) Zbog oštre klime ovaj kraj čini se nepogodan za stalno ljudsko obitavanje, ali materijalni ostaci, na različitim položajima diljem Kupreške Visoravni, vrlo su uvjerljivi dokazi da je život ovdje tekao od prahistorije do današnjih dana. Brojnošću prednjače prahistorijski objekti: gradine na Poganoj Glavici, Velika i Mala Gradina u Vrilima, gradina na Crljencu, u Ravnom, kameni tumuli na Jeljanu i na Dvorišćima, zemljani tumuli na Kupreškom polju, te pedesetak skupina s preko tisuću stećaka. Najznamenitiji arheološki nalaz s područja Kupresa potječe iz zemljanog tumula iz Pustopolja nadomak Gornjeg Malovana, datiran oko 1800. godine p. n. e. Od antičkih objekata na kupreškoj visoravni zanimljivi su tragovi rimskih cesta koje su se ondje u priličnoj dužini dobro očuvale. U ovom kraju poznata je rimska cesta koja pod imenom Solarskog puta povezuje dolinu Janja s dolinom Rame. Ova je cesta u rimsko doba imala nesumnjivo transverzalni značaj na magistralu Tomislavgrad-Bugojno. Potez ceste od Vagnja do Varvare-Rumboka još je u upotrebi, iako se on danas ne drži posvuda stare trase, već je mjestimično napušta i po nekoliko desetina metara. Danas napušteni dio rimske ceste sjeverno od Gornjeg Malovana može se dobro pratiti. Prilikom gradnje ceste Bugojno-Livno. 1892 godine na mjestu gdje je prokop Velika Vrata nađeni su zatrpani ostaci jedne rimske kuće koja je služila kao stražarnica. Pored cigle nađeni su novac, fibula, stilus i prsten. 67

Postoji podatak da je 1447. godine iz bosanske biskupije poslana molba Papi da daruje oprost za crkvu Presvetog Trojstva u Vrilima, tj. u Otinovcima. Srednjovjekovni trgovački put koji je povezivao Split s dolinom Vrbasa, a prolazio je kroz Kupres, išao je slično kao današnji put, odnosno kao i rimski (Stražanj-Malovan-Kupreško polje-Kupres-Velika Vrata). Mletački diplomata Katarin Zeno u svom putopisu iz 1550. godine, spominje Kupres kao kastel Cuprus. U osmanskom periodu Kupres je bio utvrđeni grad s tri kule (tabije). Prema H. Kreševljakoviću, Kupres je bio varošica nastala sredinom XVII stoljeća, koja je u XVIII stoljeću bila utvrđena i 1840. godine napuštena. Oblast visokih polja, Kupreškog, Rilićkog, Vukovskog i Ravanjskog, s preko 40 nekropola i više primjeraka izdvojenih spomenika, s evidentiranih 1055 stećaka, reprezentativna je i najbolje istražena oblast zapadne Bosne. Kupreške nekropole obično su smještene pored ranijih rimskih i srednjovjekovnih puteva, na zemljanim humkama i tumulima. RH – Velika i Mala Crljivica, Cista Velika (23) Lokalitet se razvija gotovo u kontinuitetu od prapovijesti do danas. Radi se o kompleksnom arheološkom lokalitetu koji ima nekoliko faza razvoja. Prvu fazu predstavljaju tri brončanodobna tumula-gomile (tzv. Velika i Mala Crljivica) sjeverno i južno od ceste. Njihov nastanak je povezan s obližnjim prapovijesnim naseljem na Čelanovoj gradini ali i drugim gradinama i tumulima u okolici. Svi ti lokaliteti vežu se zapravo za prometnicu koja se na ovom prostoru s obzirom na njegove reljefne karakteristike formira još u najranijim razdobljima ljudske povijesti a povezuje današnje sinjsko i imotsko područje. Zadržavanje vode u obližnjoj vrtači svakako doprinosi razlozima nastanka lokaliteta upravo ovdje. Drugoj fazi pripada trasa antičke ceste Salona-Tilurij-Nove-Narona koja se na ovom mjestu dijelom poklapa s trasom današnje ceste a dijelom se (prema rezultatima arheoloških istraživanja) nalazi sjeverno od nje. Naime u prvim desetljećima 1. stoljeća Rimljani preko ovog područja grade cestu koja povezuje Salonu (glavni grad rimske provincije Dalmacije) i Naronu (u delti Neretve). Cesta je dio vrlo važnog magistralnog pravca koji prolazi zaleđem istočne obale Jadrana a povezuje Akvileju (u sjevernoj Italiji) i Dirahij (Drač u današnjoj Albaniji). Treća faza se veže za srednjovjekovno groblje sa stećcima koje se kroz 14. i 15. stoljeće razvija na spomenutim tumulima te na prostoru oko njih, prateći antičku a tada i srednjovjekovnu komunikaciju. Prometnice i bunari su inače mjesta uz koja vrlo često nalazimo groblja sa stećcima. Postavljanje grobova uz cestu običaj je koji traje još od antičkih vremena. Tijekom srednjeg vijeka 68

ovaj prostor je najvjerojatnije u sastavu župe Radobilje, velike upravne i crkvene teritorijalne jedinice koja se prostire od lijeve obale Cetine prema sjeveru i istoku. Tijekom 14. i 15. stoljeća taj je prostor, osim nižeg plemstva, pod vlašću velikaških obitelji Nelipića, Jurjevića-Vlatkovića i Kosača. Postoji mogućnost da je dio ovog lokaliteta tada u vlasništvo Kustražića – jedne od lokalnih plemićkih obitelji vlaškog podrijetla a koja se i spominje na natpisima na stećcima te u pisanim dokumentima. Vjerojatno se tada započinje i s gradnjom bunara u vrtači iako je jedan od njih uklesanom godinom datiran u 18. stoljeće. U vremenu od kraja 15. i početka 16. stoljeća ukopi na ovom prostoru su rjeđi ali ukopavanje se nastavlja i tijekom osmanske vlasti i neposredno nakon toga razdoblja, dakle do prve polovice 18. stoljeća. Iako je jedan dio (s obzirom na toponim „Zgon“) već u srednjem vijeku mogao biti korišten za poljoprivredu tj. ratarstvo, proces formiranja poljoprivrednih površina počinje nakon oslobođenja ovih krajeva od Turaka a današnji izgled poljoprivrednih površina rezultat je brojnih podjela kroz prošlost. Jedino što se nije dijelilo niti obrađivalo je prostor oko bunara (kao zajednički prostor sela koji služi za napajanje stoke) te prostor na kojemu se nalaze stećci a koji se nije obrađivao iz poštovanja prema mrtvima ali i iz straha i praznovjerja povezanog s grobljima. Dakle, razdoblje 18. stoljeća je vrijeme kada ovaj lokalitet dobiva otprilike svoj današnji izgled. Tijekom srpnja i kolovoza 2004. godine preko sjevernog dijela lokaliteta prošao je lokani vodovod te je tom prilikom istražen dio groblja, odnosno 41 grob. Nalazi iz grobova (novac, nakit, metalni dijelovi obuće) datiraju grobove u vrijeme od polovine 14. do kraja 17. i početka 18. stoljeća. Na jednom dijelu istraženog prostora pronađen je i ostatak podloge rimske ceste. RH – Dubravka/sv. Barbara, Konavle (24) Lokalitet se razvija gotovo u kontinuitetu od prapovijesti do danas. Radi se o kompleksnom arheološkom lokalitetu koji ima nekoliko faza razvoja. Postojanje komunikacije preko prijevoja odigralo je glavnu ulogu u nastajanju i razvoju lokaliteta. Radi se o istočnoj od dvije glavne komunikacija koje povezuju obalu i Konavle sa zaleđem, odnosno Hercegovinom. Tijekom prapovijesti (brončano doba) uz nju nastaje nekoliko tumula (gomila) od kojih je jedan sačuvan i unutar ovog lokaliteta. Pretpostavljamo da je put služio i u antičko vrijeme. Tijekom 14. i 15. stoljeća uz put (tada vjerojatno zvan „Kneževa ulica“) nastaje najveće konavosko groblje sa stećcima. Do prvih desetljeća 15. stoljeća Konavle su u sastavu Zahumlja, točnije Humske zemlje i od 2. polovice 14. stljeća dio je Bosanskog 69

kraljevstva. U početku Konavlima vlada velikaška obitelj Sankovića a kasnije se dijele između Pavlovića i Hranića-Kosača. U razdoblju od 1419. do 1426. godine Dubrovačka republika će u nekoliko navrata od Sandalja Hranića i obitelji Pavlović kupiti cijele Konavle i od tada taj prostor postaje sastavni dio Republike. Obližnja tvrđava Sokol postaje glavno vojno uporište dubrovačkih Konavala a konavoski knez smješta se u Pridvorje. U srednjem vijeku je vjerojatno sagrađena i prva crkva sv. Barbare a postojeća datira iz 1899. godine. Pokapanje se na ovom mjestu nastavlja i u kasnijim vremenima, posebno od kraja 19. do druge polovine 20 stoljeća. Međutim, ono ne utječe značajnije na stariji (srednjovjekovni) dio groblja a donekle mu se i prilagođava u pogledu odabira materijala i ukrasa za nadgrobne spomenike. Neposredna okolica lokaliteta služi isključivo za poljoprivredu. Točnije, prostor sjeverno i istočno od groblja parceliziran je i pregrađen suhozidima te je posljednjih desetljeća služio za ratarstvo, dok je brdoviti dio zapadno od crkve i groblja iskorištavan kao pašnjak za stoku. Na južnom rubu buffer-zone sagrađen je tijekom 19. stoljeća vojni objekt (vjerojatno na mjestu ranijega) s obzirom da se mjesto nalazi u pograničnoj zoni i nadzire važnu komunikaciju. Slični objekti se nalaze i na okolnim brdima. Krajem 19. stoljeća lokalitet dobiva svoj današnji izgled. Sredinom 90-ih godina 20. stoljeća na nalazištu su izvedena manja arheološka istraživanja. Tom prilikom istražena su tri groba ispod stećka sjeverno od crkve. Grobnih nalaza, osim kostura pokojnika, nije bilo a pojedini grobovi su korišteni više puta kroz duži vremenski period. CG – Grčko groblje, Žabljak (25) Nekropola se nalazi na Durmitoru, u oblasti Jezera i starog plemena Drobjak. Prvu fazu razvoja ovog lokaliteta možemo identifikovati kao period srednjeg vijeka naslonjen na tradiciju antičkih komunikacija. Kao lično ime, Drobnjak se prvi put pominje u dubrovačkoj građi iz 1285. godine, a u istorijskim izvorima, kao oblast Drobnjak se prvi put javlja 1354. godine, a kao pleme 1390. godine. Od 1356. godine pominje se naziv Drobnjak i rodovsko ime Drobnjaci, najčešće kao oznaka katuna. Od 1411. godine naziv katun u istrijskim izvorima izčezava. U defteru (turske zemljišne knjige) iz 1477. godine, ova oblast upisana je kao nahija Komarnica sa 18. Džemata (sela). Cijeneći prirodni ambijent na kojem je podignuta nekropola, izradu i ornamentiku stećaka, broj grobova, može se pretpostaviti da su na nekropoli kod Ribljeg Jezera, sahranjeni pripadnici feudalne vlastele sa ovih prostora kao i, njihove porodice u 14. i prvoj polovinu 15. vijeka. Drugi period trajanja i razvoja nekropole odnosi se na stagnaciju, odnosno njeno zatvaranje za upotrebu tokom duge vladavine Otomanske imperije ovim i drugim prostorima, od kraja 15. do kraja 70

19. vijeka i učinka oslobodilačkih težnji i ratova stanovnika oblasti Drobnjaka, Uskoka, Jezera, Šaranaca i drugih, osobito hecegovačkih oblasti. U njenoj neposrednoj okolini je put koji vodi od Žabljaka ka Njegovuđi i neizgrađeni prostori korišteni za tradicionalno privređivanje, livade za ispašu stoke i Riblje jezero za njeno pojenje. Seoska crkva i groblje za vjerske i potrebe sahranjivanja izgrađena je sa druge strane puta i jezera. I tokom 20. i početkom ovog vijeka nekropola Grčko groblje na Durmitoru nije pretrpjela značajne izmjene, izuzev u dijelu djelovanja vremena i prirodnih uslova na njeno stanje. U Crnoj Gori je očuvano tradicionalno mišljenje i praksa da se stara groblja ne uništavaju i prema njima se ima izrazit obzir. Nerijetko su predmet i povod datovanja u dalju prošlost naseljenosti, te za mitske i legendarne priče iz prošlosti naroda koji su živjeli na istim prostorima. Stoga su stećci kao nadgrobna obilježja spontano čuvani u Crnoj Gori sve do institucionalnog formiranja službe zaštite kulturnih dobara Crne Gore 1948. godine. Od tog perioda jedan broj nekropola i pojedinačnih stećaka je evidentiran i zaštićen, dok je veći broj stručno obrađivan u literaturi koja se bavi ovim segmentom kulturnog nasljeđa. Nekropola sa stećcima nije arheološki i antropološki istraživana i ispitivana, niti tretirane konzervatorsko restauratorskim postupcima. Nekropola Grčko groblje na Durmitoru je zaštićena kao kulturno dobro od nacionalnog značaja 2012. godine nakon djelimičnih istraživačkih radova i dokumentacione obrade iz 60-tih godina prošlog vijeka i u posljednje tri godine. CG – Žugića Bare, Žabljak (26) Kao i prethodna, nekropola Žugića Bare, nalazi se u oblasti Jezera i starog plemena Drobjak, a s obzirom da su ove dve nekropole smeštene u istoj oblasti planine Durmitor pretpostavljamo da je kulturno istorijski razvoj bio identičan. Prvu fazu razvoja ovog lokaliteta možemo identifikovati kao period srednjeg vijeka naslonjen na tradiciju antičkih komunikacija. Drugi period trajanja i razvoja nekropole odnosi se na stagnaciju, odnosno njeno zatvaranje za upotrebu tokom duge vladavine Otomanske imperije ovim i drugim prostorima, od kraja 15. do kraja 19. vijeka i učinka oslobodilačkih težnji i ratova stanovnika oblasti Drobnjaka, Uskoka, Jezera, Šaranaca i drugih, osobito hecegovačkih oblasti. U njenoj neposrednoj okolini je put koji vodi od Žabljaka ka Njegovuđi i neizgrađeni prostori korišteni za tradicionalno privređivanje, livade za ispašu stoke i Riblje jezero za njeno pojenje. I tokom 20. i početkom ovog vijeka nekropola Grčko groblje na Durmitoru nije pretrpjela značajne izmjene, izuzev u dijelu djelovanja vremena i prirodnih uslova na njeno stanje. U Crnoj Gori je očuvano tradicionalno mišljenje i praksa da se stara groblja ne uništavaju i prema njima se ima izrazit obzir. Nerijetko su predmet i povod datovanja u dalju prošlost naseljenosti, te za mitske i legendarne 71

priče iz prošlosti naroda koji su živjeli na istim prostorima. Stoga su stećci kao nadgrobna obilježja spontano čuvani u Crnoj Gori sve do institucionalnog formiranja službe zaštite kulturnih dobara Crne Gore 1948. godine. Od tog perioda jedan broj nekropola i pojedinačnih stećaka je evidentiran i zaštićen, dok je veći broj stručno obrađivan u literaturi koja se bavi ovim segmentom kulturnog nasljeđa. Nekropola sa stećcima nije arheološki i antropološki istraživana i ispitivana, niti tretirane konzervatorsko restauratorskim postupcima. Nekropola Grčko groblje na Durmitoru je zaštićena kao kulturno dobro od nacionalnog značaja 2012. godine nakon djelimičnih istraživačkih radova i dokumentacione obrade iz 60-tih godina prošlog vijeka i u posljednje tri godine. CG – Grčko groblje, Plužine (27) Nekropola stećaka Grčko groblje nalazi se u Zagrađu, ispod Soko grada na Šćepan Polju u Pivi. Pivska sela se uglavnom nalaze na teritoriji Župe i Planine, dok je njihov broj na zaravnima rječnih dolina mali. Piva se prvi put u istorijskim izvorima pominje u Ljetopisu popa Dukljanina iz 12., potom dva puta početkom 14. vijeka, da bi njen pomen u kasnijim vjekovima bio učestaliji. Na samom lokalitetu nekropole Grčko groblje u Zagrađu na Šćepan polju nisu identifikovani stariji oblici naselja, pa kao prvu fazu razvoja ovog lokaliteta možemo smatrati period srednjeg vijeka. Locirana je u širem podgađu Soko grada i ulazi u zaštitnu zonu ovog značajnog prijestonog grada, inače kulturnog dobra od nacionalnog značaja, u kojem je stolovao Sandalj Hranić, a kasnije Herceg Stjepan. Soko grad je bio prijestoni grad Kosača, koji se pominje u poveljama iz 1444. i 1448. i 1454. godine. Stjepan Kosača je od imperatora Fridriha III (1448. godine) dobio titulu Hercega pa se od tog vremena oblast Zahumlje naziva Hercegovina. Soko je bio grad gde je stolovao Stefana Vukčić Kosača. Tu je bio njegov dvor, a sam vojvoda je po svome gradu nazvan Stefanom od Sokola (magnifico domino Stefano de Sochol, magno vayvoda regni Bossine). Stipan polje, današnje Šćepan Polje, pominje se prvi put u izvorima 1419. godine, gdje se ubrzo razvija podgrađe Sokola – Podsokol. Pojedini stanovnici Podsokola pominju se u dubrovačkim izvorima 1428, 1447, 1452. godine. U podgrađu Sokola u Zagrađu se nalaze ostaci crkve čija izgradnja se pripisuje Stjepanu Kosači. Vojvoda Sandalj Hranić i herceg Stjepan Vukčić Kosača, sagradili su svaki za svoj vječni pokoj, dvije zadužbine. Sandalj Hranić crkvu Svetog Stefana na Šćepan Polju, a Stjepan Vukčić Kosača manastir na Zagrađu. Analiza arhitektonskih rješenja ovih crkava, ostaci živopisa i kamene plastike daju jasnu sliku vjerskog i kulturnog stanja na području stare Hercegovine kojom su upravljali gospodari Kosače. Dragocjena je činjenica da su obojica sagradili za sebe grobnicu u svojim zadužbinama, s tim što je vojvoda Stefan i sahranjen u svojoj Šćepanici ispod stećka, dok herceg Stjepan nije sahranjen u svojoj 72

zadužbini koju je sagradio u posljednjim decenijama svog života i u njoj postavio veliki stećak. U arhitektiri ovih crkava očigledni su utucaji pravoslavlja, ali i uticaji zapadnih umjetničkih strujanja. Nekropola stećaka Grčko groblje u Zagrađu na osnovu navedenih istorijskih podataka i natpisa na stećku Petka krstjanina koji je živio i radio na dvoru Kosača u Soko gradu, može se datovati u kraj 14. i 15. vijek. Otomansko osvajanje Pive završena su 1465. godine, uključujući Soko grad i Šćepan polje, i potom je pripadala sandžaku Hercegovina i kadiluku Cernica kod Gacka. Period vladavine (kraj 15. do kraja 19. vijeka) Otomanske imperije ovim oblastima, nije uzrokovao promjene na lokalitetu Grčko groblje i može se smatrati sljedećim u etapi razvoja ovog lokaliteta. Tokom XX i početkom ovog vijeka najveća promjena odnosi se na neposredno okruženje. Naime, uz granicu nekropole nekadašnja šumska staza je proširena u kolski put, a na nešto udaljenijoj poziciji postavljen je metalni stub za prenos elektične enetrgije. Prva istraživanja i dokumentovanje stećaka u Pivi obavljana su 1912–1940, potom 1966–67. godine. Prostorno planska dokumentacija ovog područja, izrađivana tokom 20. i početkom ovog vijeka, čuvala je postojeće lokalitete, pozicije i pojedinačne stećke uključujući i predmetnu nekropolu. Nekropole stećaka nije arheološki i antropološki istraživana i ispitivana, niti tretirana konzervatorsko restauratorskim postupcima. Nekropola Grčko groblje u Pivi je zaštićena kao kulturno dobro od nacionalnog značaja 2012. godine nakon djelimičnih istraživačkih radova i dokumentacione obrade iz prošlog vijeka i iz posljednje dvije godine. RS – Mramorje, Perućac, Bajina Bašta (28) Srednjovekovno groblje Mramorje u Perućcu (28) nalazi se na visokoj obali reke Drine. S obzirom da ne postoje podaci o starijim naseljima ni ukopavanjima pretpostavljamo da je ovo groblje locirano na do tad nedirnutom mestu. Prilikom arheoloških istraživanja, 2010. godine, utvrđeno je da su grobne rake ukopane u netaknutu podlogu od rastresite krečnjačke stene. U jednom od grobova na dasci kojom je bio prekriven pokojnik otkriven je srebrni novčić bosanskog kralja Stefana Tomaša (1443– 1461). Teritorija Bajine Bašte, kojoj pripada današnji Perućac, u periodu od 13. do 16. veka nalazi se na periferiji srpske srednjovekovne Raške države na samoj granici sa Bosnom. Stanovništvo živi u manjim naseljima, a komunikacija među njima kontrolisana je iz utvrđenih gradova, danas lokaliteti Solotnik, Đurići i Rogačički vis. U 14. veku ovim krajevima vladao je Nikola Altomanović, a ubrzo teritoriju zauzima knez Lazar Hrebeljanović. Duhovni i religijski uticaj na ovoj teritoriji širilo je monaštvo iz manastira Rača koji je podignut početkom 14. veka.

73

Drugu fazu razvoja predstavlja groblje iz 19. veka koje se zapadno i jugozapadno od poslednjih stećaka produžava uz obalu Drine. Kontinuitet sahranjivanja pratimo do današnjih dana, ali prostor gde su stećci nije bio narušen novijim ukopima. U 19. veku južno od sakralnog prostora razvija se naselje Perućac. Krajem 19. veka, u vreme početka razvoja industrijske eksploatacije drvene građe, na obali Drine, 300 metara zapadno od srednjovekovnog groblja i severno od novijeg groblja, podignuta je mala hidrocentrala za potrebe više strugara koje su radile u Perućcu. Mramorje u Perućcu danas je kategorisano arheološko nalazište u centru turističkog naselja. RS – Mramorje, Rastište, Bajina Bašta (29) U Rastištu nisu zabeleženi nalazi starijih epoha. Groblje na potesu Gajevi formirano je na stenovitom uzvišenju i starije je od groblja na potesu Uroševine. Na Gajevima stećci su uglavnom ploče ili niski sanduci i očigledna je ujednačenost obrade površina spomenika, kao i upotreba ukrasnih motiva. Na potesu Uroševine spomenici su u obliku sanduka i slemenjaka na postolju. Promenu u istorijskim i društvenim okolnostima dokazuje orijentacija jednog broja spomenika približno u pravcu sever–jug koji zauzimaju krajnji zapadni prostor od niza spomenika orijentacije istok–zapad. Tretman obrade površine spomenika je različit od Gajeva, a ukrasni motivi su retki i isključivo predstavljaju oružje. Teritorija Bajine Bašte, kojoj pripada današnji Perućac, u periodu od 13. do 16. veka nalazi se na periferiji srpske srednjovekovne Raške države na samoj granici sa Bosnom. Stanovništvo živi u manjim naseljima, a komunikacija među njima kontrolisana je iz utvrđenih gradova, danas lokaliteti Solotnik, Đurići i Rogačički vis. U 14. veku ovim krajevima vladao je Nikola Altomanović, a ubrzo teritoriju zauzima knez Lazar Hrebeljanović. Duhovni i religijski uticaj na ovoj teritoriji širilo je monaštvo iz manastira Rača koji je podignut početkom 14. veka. Sadašnje naselje Rastište formirano je u XIX veku, u širem okruženju srednjovekognog groblja, a podelom zemljišta nastavljeno je sahranjivanje na potesu Uroševine jedne porodice u kraćem vrmenskom periodu, a ovi grobovi su obeleženi nizom kamena. RS – Grčko groblje, Hrta, Prijepolje (30) Grčko groblje u selu Hrta (30) formirano je na dva uzvišenja na rastojanju od 100 metara. Spomenici donjeg groblja isključivo su ploče i očigledno je da je ukopavanje obavljano u praistorijskom tumulu. Ovaj prostor nije detaljno istraživan te nisu poznati drugi nalazi praistorijskih tumula ni ostaci iz starijih epoha. Spomenici gornjeg groblja pored masivnih ploča koje su većinom ukrašene urezanim motivima čine i par sanduka s arkadama. I spomenici gornjeg groblja postavljeni su na kupastom uzvišenju ali u ovom slučaju nije pouzdano tvrditi da je u pitanju praistorijski, ni srednjovekovni

74

tumul. Mogući ostaci srednjovekognog naselja ili utvrđenja nalaze se na, u literaturi zabeleženom, lokalitetu Kuline. U selu je zabeleženo još jedno groblje sa stećcima. Srednjovekovno Prijepolje se razvijalo kao trg (tržnica) manastira Mileševa na tako zvanom dubrovačkom drumu. Na razvoj Prijepolja i okolnih naselja u ovom periodu utiču trgovci koji su u srednjem veku prolazili dolinom Lima. Teritorija Prijepolja od 12. veka je sastavni deo srpske srednjovekovne Raške države i jedan od središnjih delova rane Nemanjićke države. Smatra se da je u dolini Lima bilo oko sedamdeset manastira i crkava. Nakon poraza Nikole Altomanovića koji je ove krajeve kratko držao u 14. veku, oblast Prijepolja ulazi u sastav banovine Bosne. Sadašnje naselje Hrta formirano je u XIX veku, u širem okruženju srednjovekovnog groblja. 2.b.1 Historijat istraživanja stećaka Čak i znanstveno istraživanje stećaka ukazuje na posebnost ovih spomenika kao i prostora na kojemu ih nalazimo. Tijekom dugog razdoblja od gotovo 150 godina (točnije od druge polovice 19. stoljeća) koliko traje znanstveno i institucionalno zanimanje za njih svjedoci smo sučeljavanja različitih mišljenja i stavova u arheološkoj, povijesno umjetničkoj i povijesnoj intrepretaciji ovih jedinstvenih spomenika. Najranija faza vezana je za tzv. bogumilsku tezu koja je njihov nastanak i razvoj vezala za postojanje posebne kršćanske sljedbe (prvenstveno na teritoriju srednjovjekovne Bosne i Huma), odnosno Crkve Bosanske. Temelje te teorije, u svojim radovima posvećenim Crkvi Bosanskoj koju je definirao kao dualističku, postavio je 60-tih ili 70-tih godina 19. stoljeća, Franjo Rački. Najzvučnije ime te teorije je Miroslav Krleža koji je stećke u svojim esejima promatrao isključuvo kao djelo srednjovjekovnih heretika. Danas sa sigurnošću možemo odbaciti kako bogumilstvo i dualizam Crkve Bosanske, tako i bogumilsko podrijetlo stećaka ili njihovu povezanost isključivo za Crkvu Bosansku. Druga teorija, nastala kao produkt političkih previranja koji obilježavaju 19. i 20. stoljeće na jugoistoku Europe, veže stećke isključivo za pojedine nacije na ovom prostoru – točnije Hrvate, Srbe a u novije vrijeme i Bošnjake. I takve, nacionalne interpretacije stećaka, nemoguće je primijeniti na konkretne spomenike a one same su znanstveno neodržive. Nasuprot tim teorijama stoje prve velike sinteze koje su obuhvaćale manje regije ali i prostor čitave bivše Jugoslavije te brojni manji znanstveni radovi, a koji se javljaju od 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća (autori: Alojz Benac, Šefik Bešlagić, Đuro Basler, Dimitrije Sergejevski, Marko Vego, MarianWenzel, Nada Miletić). U njima se stećcima prilazi znatno širim znanstvenim aparatom te nakon prikupljanja i sistematiziranja široke građe o gotovo svim aspektima pojavnosti stećaka. Stećke je danas moguće promatrati jedino u kontekstu vremena u kojemu su nastali, odnosno u kontekstuevropske sepulkarne umjetnosti. Ovom fenomenu moguće je produktivno prići i na razini pojedinih mikroregija, uzimajući u obzir njihov geografski položaj te konkretne povijesne događaje koji obilježavaju svaku od njih. 75

Naravno, razvojem zaštite spomenika, tehnika dokumentacije te konzervatorske struke javlja se i potreba za primjenu tih znanja i znanstvenih spoznaja na stećke u smislu njihovog očuvanja za buduće generacije. Bosna i Hercegovina Tokom cijelog srednjeg vijeka, podjednako iz domaćih kao i stranih izvora, o stećcima ne možemo saznati ništa, iako je cijeli prostor rasprostiranja stećaka premrežen trgovačkim putovima i učvršćen različitim političkim i gospodarskim vezama. Isto tako čudi i šutnja kasnijih, naročito franjevačkih kroničara o ovim nadgrobnim spomenicima koji su već samom svojom pojavom morali privlačiti pažnju. Ipak, prvi poznati zapis o stećcima datira iz 1530. godine kada u svom putopisu prema Carigradu (kao član poslanstva Ferdinanda Habsburškog Sulejmanu II) Benedikt Kuripešić opisuje stećke u Lađevinama kraj Rogatice (BiH). Stećci se u pisanim izvorima pojavljuju u 17. i 18. stoljeću kada su u zapadni svijet počele prodirati vijesti o postojanju jedne neobične umjetnosti na nadgrobnim spomenicima iz Bosne i Hercegovine i Dalmacije. To su najprije bile putne zabilješke ili izvještaji s biskupskih vizitacija, nedovoljno dokumentirane da bi na igdje pobudile značajniji odjek, tako da sami stećci tada nisu mogli izazvati ni pažnju ni oduševljenje. Ništa manju zagonetku ne proizvodi karakter narodne tradicije o tim spomenicima koji nisu pripadali nekom dalekom nepoznatom podneblju nego su stoljećima stajali tu, pred očima, da bi se o njima na koncu sačuvala tek mutna mitska predodžba dovodeći ih u vezu s pradavnim ljudima svijeta ili s nekim gorostasnim neprijateljima. Putnici u regiji tijekom 18. i 19. stoljeća izvještavaju da lokalni seljaci poistovjećuju igrače u kolima na stećcima s vîlama. Narodna praznovjerja povezana sa stećcima pretakala su se i u druge fantastične priče koje su dodatno mistificirale ove grobne spomenike i dubljim činile vremenski jaz između živih generacija i vremena njihova nastanka. Englez Arthur Evans koji je, putujući kao mladi novinar po Dalmaciji i Bosni (u vrijeme ustanka 1875. godine), zabilježio da markantni stećci mogu biti bogumilski nadgrobni spomenici. Nedugo zatim postao je Evans arheolog svjetskoga glasa, što je znatno pridonijelo da se teza o stećcima kao bogumilskim nadgrobnim spomenicima ukorijeni u europskoj i južnoslavenskoj historiografiji. Značajan doprinos daljnjoj razradi Evansove teze dao je Mađar Janos von Asbóth, činovnik rane austrougarske administracije u Bosni i Hercegovini i član mađarskoga parlamenta. Asbóthova knjiga o bosanskoj kulturi, s centralnom bogumilskom tezom, bila je i prva literatura o toj temi na stranim jezicima, objavljena u Budimpešti 1887, u Beču 1888, a u Londonu 1890.

76

Organizovani počeci u beleženju i proučavanju stećaka mogu se povezati sa uspostavom Muzejskog društva Bosne i Hercegovine 1884. godine, utemeljenjem Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 1888. i pokretanje Glasnika Zemaljskog muzeja, u kojem su publikovani prvi po nauku vrijedni prilozi o stećcima. Tom krugu istraživača između ostalih pripadaju: Vid Vuletić-Vukasović, Kosta Hörmann, Petar Kaer i Ćiro Truhelka. U Zemaljskom muzeju je prije 1899. postojala detaljna statistika stećaka, odnosno raspolagalo se brojem od 59.500 nadgrobnih spomenika, kao i geografskom kartom njihove rasprostranjenosti. Ove podatke iste je godine na 11. Ruskom arheološkom kongresu u Kijevu prezentirao direktor Zemaljskog muzeja Kosta Hörmann, poklonivši Carskom ruskom arheološkom društvu geografsku kartu razmještaja stećaka s priloženim statističkim podacima. Računajući sa svim nedostacima tog izvještaja, njegovi su rezultati bili zasnovani na opsežnoj akciji Zemaljske vlade poduzetoj najprije tokom 1887. i 1888, zatim pred 1899. godinu, kada je preko kotarskih ureda, tj. preko žandara, lugara, cestara, knezova-muhtara, učitelja i svećenika bio obavljen popis stećaka, utvrđeno njihovo brojno stanje i teritorij rasprostiranja. Nastup Koste Hörmanna u Kijevu 1899. i prisutnost Zemaljskog muzeja na brojnim prestižnim međunarodnim znanstvenim i izložbenim manifestacijama koncem 19. st. znatno su pridonijeli afirmaciji stećaka, ali i ukupne kulturnohistorijske baštine Bosne i Hercegovine, koja je sve više počela zanimati europsku znanstvenu i kulturnu javnost. Tada urađena statistika stećaka nadživjela je austrougarsku upravu u BiH i na snazi je ostala sve do 1980. kada je završen sličan popis započet 1969, po ostvarenim rezultatima približno jednak prethodnome. Nakon „Izložbe srednjovjekovne umjetnosti jugoslovenskih naroda“ koja je održana u Parizu 1950. godine, potvrđena je kulturološka i znanstvena vrijednost stećaka u evropskim okvirima. Iz tog razloga Savezni institut za zaštitu spomenika kulture odlučio je da sprovede akciju rekognosciranja stećaka i da taj posao organizira kao sistematsku međurepubličku suradnju.Taj kompleksni program obuhvaćao je četiri etape: anketno prikupljanje općih podataka o stećcima, njihovu provjeru i dopunu, sistematsku timsku obradu važnijih lokaliteta i regija te publiciranje rezultata prikupljene građe. U razdoblju od 1950. do 1967. godine važnije nekropole i pojedine regije detaljno su proučene i o njima objavljen niz monografskih studija kao osnova znanstveno sređene građe za daljnje istraživanje (Radimlja, Olovo, Ludmer, Blidinje, Široki Brijeg, Popovo, Kupres, Ljubuški, Kalinovik, centralna Bosna). Mnogi stručni i naučni časopisi tog vremena obiluju natpisima iz ove oblasti, od kojih su mnogi posvećeni proučavanju pojedinog segmenta stećaka, kao što su na primjer natpisi, ukrasi ili arheološki materijal. Zahvaljujući ovim aktivnostima nastala je jedna generacija naučnika koja je dala

77

veliki doprinos u rasvjetljavanju fenomena stećaka. Njoj pripadaju: Alojz Benac, Šefik Bešlagić, Đuro Basler, Dimitrije Sergejevski, Marko Vego, MarianWenzel, Nada Miletić i Pavao Anđelić. Hrvatska Prve vijesti o stećcima u Hrvatskoj nalazimo u biskupskim vizitacijama splitskih i makarskih biskupa s početka 17. stoljeća te poznatom dijelu „Put po Dalmaciji“ Alberta Fortisa (1774. godina). Nešto kasnije (19. stoljeće) o njima će pisati Arthur Evans ali i drugi veliki engleski putopisac i egiptolog j. Gardner Wilkinson te barski biskup, rodom Imoćanin, povjesničar fra Šimun Milinović. Međutim, početak institucionalnog i znanstvenog bavljenja stećcima u Hrvatskoj se veže za osnivanje Hrvatskog starinarskog društva u Kninu te otvaranja Prvog muzeja hrvatskih starina u istom gradu 1893. godine (danas Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu) te pokretanje časopisa Starohrvatska prosvjeta 1895. godine. U sklopu istraživanja ranosrednjovjekovnih lokaliteta u Dalmaciji (na koje se kasnije nastavljaju groblja sa stećcima) dolazi i do istraživanja i objavljivanja ovih spomenika (fra Lujo Marun, Vid Vuletić Vukasović, Petar Kaer). Jedno od najvećih istraživanja obavio je Stipe Gunjača neposredno iz 2. sv. rata kod crkve sv. Spasa na izvoru Cetine (iako su rezultati detaljno objavljeni tek krajem 90-ih godina 20. stoljeća). Od tog vremena veliki broj lokaliteta sa stećcima u Hrvatskoj našao je svoje mjesto u poznatim monografijama ali i manjim radovima Šefika Bešlagića, Alojza Benca (za dubrovačko područje), Lovre Katića (za područje Imotskog), Stipe Gunjače, Cvite Fiskovića, Ljube Karamana, Anđele Horvat. Potaknuto s nekoliko manjih ali značajnih arheoloških istraživanja (Ričice kod Imotskog, Bisko kod Sinja), zanimanje za stećke raste od 80-ih i 90-ih godina 20. stoljeća. Upravo ta istraživanja te radovi N. Jakšića a posebno A. Miloševića jasnije smještaju stećke u kontekst srednjovjekovlja u unutrašnjosti Dalmacije te definiraju njihovu pojavu i razvoj kao i nastanak i razvoj pojedinih radionica stećaka. Znanstveni pristup na razini pojedine regije u ovim istraživanjima najviše je došao do izražaja. Veliku ulogu u istraživanju stećaka odigralo je i organiziranje izložbe „Stećci“ u Zagrebu 2008. godine te, velika istraživanja u sklopu infrastrukturnih radova od kraja 90-ih godina 20 stoljeća te pokretanje nekoliko projekata (između ostalog i ovog) koji se bave stećcima. Tom prilikom se ukazalo na širu potrebu usklađivanja pristupa fenomenu stećaka (na razini svih država) te revidiranja dosadašnjih znanja o ovim srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima i to od osnovnih stvari kao što su njihov broj i sačuvanost, preko jasnijeg proučavanja njihovog nastanka i razvoja do detaljnijih pristupa u smislu njihove zaštite i konzervacije.

78

Crna Gora Prve podatke o stećcima u Crnoj Gori, te raznovrsnosti njihovih oblika i ukrasa, ostavio nam je austrijski oficir Heinrich Sterneck između 1871. i 1873. godine. U svojim putopisima ih krajem 19. stoljeća spominju Arthur Evans (groblje kod Petrove crkve u Nikšiću), J. Gardner Wilkinson (engleski putopisac i egiptolog). Pred 2. svjetski rat o njima piše crnogorski povjesničar Petar Šobajić. Kao i u ostalim dijelovima bivše Jugoslavije, zanimanje za stećke te njihovi intenzivnije evidentiranje i proučavanje započinje od 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća. O njima u kraćim prikazima ili kroz objave pojedinih lokaliteta pišu: Dimitrije Sergejevski, V. Đurić, Nada Miletić, Jovan Ivović te Slobodan Raičević. Kao i na prostoru ostalih država prvu sintezu svih do tada poznatih lokaliteta i za područje Crne Gore donosi Šefik Bešlagić 1971. godine (Stećci – kataloško topografski prikaz). Nakon toga razdoblja bavljenje stećcima u Crnoj Gori je samo sporadično a svi službeni podaci se još uvijek oslanjanju na spominjanu Bešlagićevu monografiju. Srbija U poslednjim decenijama 19. i do prve polovine 20. stoljeća informacije i izučavanje stećaka u Srbiji se uglavnom oslanja na podatke dobijene sa teritorije BiH. Tadašnji istraživači daju opštebeleške o „grčkim“ i „madjarskim“ grobljima. Nakon Drugog svetskog rata u Srbiji preduzimaju se detaljnija istraživanja i evidencija grobalja sa nadgrobnim obeležjima stećcima. U tom periodu o stećcima u Srbiji najviše je pisala Mirjana Ćorović-Ljubinković, a podaci koje je dobila prilikom zajedničkoj istraživanja Saveznog zavoda za zaštitu spomenika kulture i Etnografskog muzeja u Beogradu objavljeni su u monografiji ŠefikaBešlagića, Stećci kataloško–topografski pregled (1971). Druga veća organizovana aktivnost u beleženju grobalja sa stećcima organizovana je sedamedsetih godina 20. stoljeća u saradnji stručnjaka Zavoda za zaštitu spomenika kulture BiH u Sarajevu i Arheološkog instituta u Beogradu. Dobijena građa bila je poslednji sveobuhvatni terenski osvrt na stećke u zapadnoj i jugozapadnoj Srbiji, i kao takva (uz prije citiranu knjigu iz 1971. godine) predstavlja osnovu kataloškog pregleda u monografiji Emine Zečević Mramorje, stećci u zapadnoj Srbiji (1995).

79

3. OPRAVDANJE ZA UPIS 3.1.a Osnovne informacije Serijska nominacija srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – stećaka obuhvaća izbor od 4100 stećaka na 30 nekropola (od ukupno oko 70 000 stećaka na oko 3300 lokaliteta) na teritoriju četiri države: Bosna i Hercegovina, Republika Hrvatska, Crna Gora i Republika Srbija. Stećci su srednjovjekovni nadgrobni kameni spomenici koje susrećemo na gotovo cijelom području Bosne i Hercegovine, u zapadnim dijelovima Srbije i severozapadnom delu Crne Gore te središnjim odnosno južnim dijelovima Hrvatske. Vjerojatno se javljaju u drugoj polovici 12. stoljeća odnosno tijekom 13. stoljeća. Međutim, sigurno je da se najintenzivnije izrađuju tijekom 14. i 15. stoljeća dok u 16. stoljeću s konfensionalnim diferenciranjem grobalja ova vrsta nadgrobnih spomenika polako nestaje. U vrijeme dok su izrađivani postavljani su uz putove, na prapovijesnim tumulima tz. gomilama, na prapovijesnim utvrđenim naseljima tzv. gradinama, oko crkava, pokraj bunara, itd. Usamljeni primjerci su rijetki a broj stećaka na jednom groblju varira – od samo nekoliko primjeraka koji pripadaju pojedinim obiteljima do znatno većih i dugo korištenih grobalja većih zajednica s stotinjak pa čak i više stotina pojedinačnih spomenika. Prema oblicima u kojima ih se izrađuje dijele se u nekoliko osnovnih tipova: ploča, sanduk, sljemenjak, stup i križina-krstača. Spomenuti osnovni oblici mogu dolaziti u više različitih varijanti s uvijek prepoznatljivom osnovnom formom a na pojedinim grobljima se nalaze i spomenici amorfnog oblika. Umjetničko oblikovanje stećaka očituje se u formi i ukrasu tj. reljefima. Osnovnu umjetničku kvalitetu stećaka predstavljaju ukrasi izvedeni u dvije klesarske tehnike. Najčešća tehnika je niski reljef dok je graviranje odnosno urezivanje ili plitki reljef dosta rjeđa tehnika. Reljefi bi se mogli podijeliti u nekoliko skupina: socijalni i religiozni simboli (različiti oblici križeva, oruđe, oružje, mladi mjesec i zvijezde, antropomorfni ljiljani, solarni motivi itd.) figuralne predstave (prikazi muškaraca i žena, borba, turniri, lov, povorke ljudi, tzv. posmrtna kola, prikazi životinja) te brojni vegetabilni i geometrijski ornamenti. Majstori koji klešu stećke sebe nazivaju kovačima. Na natpisima nam je sačuvano desetak njihovih imena. Analizirajući dekorativne motive koje susrećemo na stećcima pojedinog područja, očitavaju nam se i različite regionalne skupine, kovačke odnosno majstorske radionice.

80

Natpisi na stećcima predstavljaju poseban fenomen iako ih je u odnosu na broj stećaka sačuvano malo (najviše na prostoru BiH) Njih sastavljaju a možda i klešu dijaci a odraz su pismenosti koja je obuhvaćala gotovo sve slojeve društva, ponajviše plemstvo i crkvenu vlast. Natpisi su pisani ćirlicom, a po sadržaju su uistinu različiti i mogu se podijeliti dvije osnovne skupine: vjerski ili religiozni i svjetovni (koji se opet dijele u manje skupine zavisno o veličini i sadržaju). Ovaj izuzetno važan aspekt pojavnosti stećaka predstavlja organski dio kršćanske epigrafske kulture srednjovjekovnog europskog prostora. Sinteza kvaliteta Trideset odabranih lokaliteta s područja četiri današnje države predstavljaju najbolje sačuvan i originalan umjetnički izričaj ovog vida srednjovjekovne sepulkralne umjetnosti te se preko njih nastojalo pokazati sve karakteristike pojavnosti stećaka. Stećci predstavljaju izvanredno svjedočanstvo srednjovjekovne kulture europskog jugoistoka koja se razvija u jedinstvenom povijesnom kontekstu na prostoru gdje se susreću srednjovjekovne kulture i tradicije europskog zapada, istoka i juga a u pojedinim aspektima naslanjaju se i na znatno ranije tradicije. Razmjena različitih vrijednosti posvjedočena je i kroz pokapanje pripadnika svih društvenih slojeva pod stećke i to bez obzira na njihovu tadašnju etničku, političku i vjersku pripadnost. Arheološki gledano, nalazi u grobovima ispod stećaka prostor kojim se bavimo ponovo prikazuju kao gotovo jedinstveni kulturni horizont. Njihova glavna specifičnost koja najviše pridonosi iznimnoj univerzalnoj vrijednosti je upravo njihova brojnost kakva nije zabilježena u Europi – oko 70 000 spomenika! Nadalje, izrazita karakteristika je i različitost oblika u kojima ih se radi od kojih svaki dolazi u različitim inačicama. Reljefi na stećcima uistinu predstavljaju izvanredno svjedočanstvo srednjovjekovne kulture koja je nestala a čiji su stećci često i jedini trag. Pojava različitih natpisa dodatno pridonosi njihovoj specifičnosti s obzirom da se radi o izuzetnim spomenicima srednjovjekovne pismenosti koja zahvaća gotovo sve slojeve društva. Srednjovjekovni nadgrobni spomenici – stećci od nastanka a posebice od vremena od kada ih se više ne izrađuje (početak 16. stoljeća) pa sve do danas duboko su ukorijenjeni u različite običaje i vjerovanja. U poslednjih 150 godina svjedoci smo sučeljavanja različitih mišljenja i stavova u arheološkoj, povijesno umjetničkoj i povijesnoj interpretaciji ovih spomenika. Epigrafika i reljefi stećaka značajno su utjecali i na suvremenu književnost i ostale vidove umjetnosti.

81

Koliko god bili povezani s općom srednjovjekovnom sepulkralnom praksom, upravo su brojnost, monumentalnost ali i interkonfesionalnost stećaka dio našeg zajedničkog kulturnog naslijeđa koji ove prostore čine specifičnim u korpusu europske srednjovjekovne baštine. Izabrani lokaliteti sa svojim središnjim i tzv. buffer zonama očuvane su prostorne cjeline u skladnom prirodnom ambijentu. U širem okruženju sve intervencije koje je čovjek u novijem periodu načinio odražavale su se na način da su graditeljske i prirodne vrijednosti isprepletene sa srednjovjekovnim spomenicima i čine harmoničnu cjelinu. Iz svega navedenog, osim znanstvene i spomeničke vrijednosti stećaka, proizlazi i njihova šira društvena te potencijalna ekonomska vrijednost. Lokalno stanovništvo, ali i šira društvena zajednica prepoznaje i prihvata ovaj segment kulturne baštine kao naročito vrijedan. Ekonomska vrijednost u prvom se redu razmatra kroz budući razvoj kulturnog turizma i formiranja međudržavnog puta kulture s temom srednjovekovne istorije i umetnosti. Sve ovdje nabrojane kvalitete potrebno je čuvati na najbolji mogući način te sve potencijalne rizike i prijetnje nadzirati i držati pod kontrolom. Pri tome mislimo u prvom redu na trideset nominiranih lokaliteta te sve procese (stanje očuvanosti, klimatske prilike, razvojne procese, turizam, prirodne nepogode itd.) koji mogu utjecati na kulturno dobro. 3.1.b Kriteriji (ii) Predstavlja važnu razmjenu ljudskih vrijednosti kroz određeni vremenski period ili unutar kulturnog područja svijeta, na polju razvoja arhitekture ili tehnologije, monumentalnih umjetnosti, urbanizma ili projektiranja krajolika. Srednjovjekovni nadgrobni spomenici – stećci kroz 30 odabranih lokaliteta s područja četiri današnje države predstavljaju najbolje sačuvan i originalan umjetnički izričaj ovog vida srednjovjekovne sepulkralne umjetnosti. Na prostorima na kojima nastaju i razvijaju se, odraz su prožimanja različitih kulturnih utjecaja koje u tom vremenu (13. do 16. stoljeća) nalazimo na ovim prostorima a koji većinom pripadaju katoličkom zapadu, ali i pravoslavnom istoku. Ipak većinu njihovih reljefa (koji su upečatljivi aspekt njihove pojavnosti), ma koliko bili odmaknuti od službenih kanona, ipak možemo čitati kroz različite sastavnice opće europske srednjovjekovne kulture (plemićke, crkvene i narodne) odnosno romaničke i posebno gotičke umjetnosti. S druge strane, ova specifična kultura duboko je povezana s znatno ranijim, prapovijesnim, antičkim i ranosrednjovjekovnim tradicijama. Prapovijesne i antičke tradicije se ponajviše očituju u odabiru mjesta gdje ih se postavlja te u pojavi određenih vrsta simboličkih reljefa. Činjenica je da stećci većim

82

dijelom označavaju groblja na redove koje u europskoj arheologiji pratimo od ranog srednjeg vijeka i tzv. seobe naroda. Razmjena različitih vrijednosti posvjedočena je i kroz pokapanje pripadnika svih društvenih slojeva pod stećke i to bez obzira na njihovu tadašnju etničku i političku pripadnost na prostoru najmanje tri srednjovjekovne države te nekoliko slobodnih komuna uz Jadransku obalu. Arheološki gledano, nalazi u grobovima ispod stećaka prostor kojim se bavimo ponovo prikazuju kao gotovo jedinstveni kulturni horizont. Posebnu vrijednost predstavlja tzv. interkonfesionalnost odnosno činjenica da se pod stećcima pokapaju pripadnici sve tri srednjovjekovne kršćanske zajednice na ovim prostorima – katoličke crkve, pravoslavne crkve, Crkve bosanske. Stećke svake od njih nije moguće razlikovati upravo radi činjenice da se na sebi svojstven način odmiču od službenih umjetničkih kanona i stvaraju originalan izričaj temeljen na prihvaćanju odnosno miješanju različitih kulturnih utjecaja. (iii) Predstavlja jedinstveno ili barem izvanredno svjedočanstvo kulturne tradicije ili civilizacije koja postoji ili je nestala. Iako uronjeni u srednjovjekovnu europsku kulturu te povijesni kontekst i specifičnosti područja na kojima ih nalazimo, s tragovima ranijih utjecaja (prapovijesnih, antičkih i ranosrednjovjekovnih) stećci po nekoliko svojih aspekata ostaju jedinstvena pojava u srednjovjekovnoj europskoj umjetničkoj i arheološkoj baštini. Kroz 30 odabranih lokaliteta nastojalo se pokazati sve karakteristike njihove pojavnosti. Gavna specifičnost je upravo brojnost kakva nije zabilježena u Europi – oko 70 000 dokumentovano evidentiranih spomenika! Nadalje, izrazita karakteristika je i različitost oblika. Danas su nam poznati slijedeći osnovni oblici: ploča, sanduk, sljemenjak, stub, krstača-križina. Na izabranim lokalitetima u sklopu ove nominacije zastupljeni su svi navedeni oblici. Međutim, svaki od njih dolazi u različitim inačicama što ponajviše ovisi o mogućnostima majstora-klesara te željama vlasnika stećaka odnosno naručitelja. Njihovi reljefi predstavljaju izvanredno svjedočanstvo srednjovjekovne kulture koja je nestala a čiji su stećci često i jedini trag. Razlog tome je nevjerojatno bogatstvo reljefa različitih sadržaja – prizori iz svakodnevnog života, simbolički i religiozni prikazi, dekorativni detalji. Pojava različitih natpisa dodatno pridonosi njihovoj specifičnosti s obzirom da se radi o izuzetnim spomenicima srednjovjekovne pismenosti koja zahvaća gotovo sve slojeve društva a danas funkcionira na više razina – od povijesnog izvora do proučavanja različitih kulturnih i društvenih utjecaja.

83

Sami stećci su nadalje i jedinstveni proizvod povijesnog konteksta odnosno događaja koji obilježavaju srednji vijek jugoistočne Europe. Razvoj srednjovjekovnih država (hrvatsko-ugarske, bosanske i srpske), rast slobodnih komuna na obali (u prvom redu Dubrovnika), uspostavljanje feudalnih regula i vazalnih odnosa, pojava viših i nižih slojeva plemstva, jačanje uloge različitih crkvenih vlasti, pojava Osmanskog carstva te sve društveno-političke i ekonomske relacije koje obilježavaju srednji vijek svakako se ogledaju i u nastanku, razvoju i kraju produkcije ove vrste spomenika. (vi) Izravno ili očito povezan sa događajima ili živom tradicijom, s idejama ili vjerovanjima, s umjetničkim i književnim radovima izvanrednog jedinstvenog značaja (outstanding universal significance) (Komitet smatra da ovaj kriterij treba koristiti samo uz neki drugi kriterij). Srednjovjekovni nadgrobni spomenici – stećci od nastanka a posebice od vremena od kada ih se više ne izrađuje (početak 16. stoljeća) pa sve do danas duboko su ukorijenjeni u različite običaje i vjerovanja. Takvi procesi postoje unatoč svojevrsnom prekidu povijesnog pamćenja i baštinjenja ovih spomenika što je ponajviše izazvano različitim migracijama tijekom kasnog srednjeg i ranog novog vijeka. Stoga fenomeni vezani uz stećke (nazivi lokaliteta, praznovjerja, narodna tradicija, priče) pokazuju nekoliko vrlo sličnih obrazaca koje susrećemo na čitavom prostoru njihova rasprostiranja što nam i dalje govori o jedinstvenosti ovog kulturnog fenomena. Na cijeloj teritoriji rasprostiranja stećaka zabilježen je niz naziva grobalja kojim su iskazani poštovanje i divljenje prema monumentalnim dimenzijama spomenika, njihovoj starosti i reljefnim predstavama (Divsko groblje, Mašete, Mramori-Mramorje, Grčko groblje, Tursko groblje, Kaursko groblje). Narodna priča i bajka stoljećima crpi motive iz srednjevjekovnog viteškog miljea koji je isklesan na stećcima pripisujući njihovo klesanje i postavljanje fantastičnim bićima (vilama, divovima), dovodeći ih u vezu s legendarnim ratovima i sukobima itd. Nadalje, čak i znanstveno istraživanje stećaka ukazuje na posebnost ovih spomenika kao i prostora na kojemu ih nalazimo. Tijekom dugog razdoblja od gotovo 150 godina (točnije od druge polovice 19. stoljeća) koliko traje znanstveno i institucionalno zanimanje za njih svjedoci smo sučeljavanja različitih mišljenja i stavova u arheološkoj, povijesno umjetničkoj i povijesnoj intrepretaciji. Epigrafika i reljefi stećaka značajno su utjecali i na suvremenu književnost i ostale vidove umjetnosti. Inspirativnu temu predstavljali su i predstavljaju stećci za kipare (Boško Kućanski), slikare (Mario Mikulić, Mirko Kujačić, Zdravko Anić, Lazar Drljača, Ibrahim Novalić, Danko Brkić, Gabrijel Jurkić, Petar Šain, Virgilije Nevjestić, Dževad Hozo, Nedim Tahirović, Seid Hasanefendić), pjesnike (Mehmedalija Mak Dizdar, Skender Kulenović, Petar Gudelj, Janko Bubalo, Ivan Kordić, Kemal Mahmutefendić), 84

filmske stvaraoce (Jan Beran), pisce (Miroslav Krleža) i fotografe (Tošo Dabac, Dragutin Resner, Ado Šahbaz). 3.1.c Izjava o integritetu Izbor trideset srednjovekovnih nekropola sa stećcima koje su predložene za ovu serijsku međudržavnu nominaciju napravljen je u skladu sa kriterijuma koji se odnose na integritet nekropola i autentičnost nadgrobnih obeležja. Celokupnost izabranih nekropola po sledećim aspektima je osnovni preduslov za izbor nekropola: stanje očuvanosti spomenika, mere zaštite koje se primenjuju u državama na čijoj teritoriji se nalaze nekropole sa stećcima i vizuelno estetski kriterijum koji se odnosi na položaj nekropola u prirodnom ili drugom vidu okruženja. Buffer zona Svih 30 predloženih lokaliteta sa stećcima sačuvani su in situ i u dobrom su stanju. Opredeljene granice core i buffer zona u potpunosti čuvaju jedinstvenost celine srednjovekovnih grobalja s okolinom koja ga okružuje i čini njihov objedinjeni prostor. Utvrđena zona zaštite šire okoline dobra koje je nominovano obezbeđuje da su srednjovekovna groblja sa stećcima dobro zaštićena i obezbeđena staranjem o nalazištu. Zakonodavni okvir Očuvanost srednjovekovnih grobalja sa stećcima prepoznata je u zakonodavnim merama svih država koje su predložile svoja srednjovekovna groblja za nominaciju. Ovaj aspekt podržavaju prostorno i regulaciono planiranje, kao i planovi upravljanja koje su sve države pripremile u cilju kvalitetne i celovite zaštite, konzervacije i prezentacije stećaka. Na predloženim nekropolama za ovu nominaciju ne postoji rizik od prekomernog razvoja u okruženju što se odnosi i na privredni i turistički razvoj, kao ni od uticaja mogućih destruktivnih društvenih procesa. Prostorni planovi teritorijalno nadležnih opština uglavnom prostor gde se nalaze nekropole s stećcima prepoznaju kao područje turističkog potencijala sa korišćenjem postojećih resursa i bez izgradnje novih objekata u zaštićenoj okolini. Funkcionalni integritet Srednjovekovna groblja sa stećcima na teritoriji država koje su ih predložile nisu u funkciji od vremena kad je obavljeno poslednje sahranjivanje i postavljanje nadgrobnog obeležja stećka. U jednom slučaju u neposrednoj blizini sahranjivanje se u ograničenom prostoru obavlja i danas, a u nekoliko slučajeva dokumentovana je upotreba prostora izvan uže okoline stećaka kao prostor za 85

sahranjivanje, najranije u XVIII ili XIX veku, sa potpunim prestankom ove prakse do polovine XX veka, ali ovaj naknadno ustanovljeni kontinuitet ničim nije ugrozio stećke. Klimatski kontekst Rizik za dobru očuvanost i stanje pojedinih nadgrobnih obeležja stećaka predstavljaju prirodni i klimatski uslovi specifični za mediteranski pojas s izuzetno toplim letima i veoma hladnim zimama koji više stoleća utiču na površinu spomenika. Integritet stećaka na izabranim nekropola može da ugrozi nekontrolisana vegetacija, ali i prirodni procesi lišajeva i mahovine nataloženi na površini kamena. Erozivni procesi vode i leda takođe mogu da doprenesu oštećenju pojednih stećaka. Države koje su predložile nekropole sa stećcima u okviru svoje delatnosti zaštite kulturnog nasleđa obezbediće odgovarajuće programe i aktivnosti koji bi trebalo da doprinesu optimalnoj zastiti stećaka od ovakvih faktora. Položaj Vrednost stećaka istaknuta je dobrim položajem i malim intervencijama u prirodi i okruženju gde takve intervencije postoje. Izuzetna univerzalna vrednost stećaka nije narušena ni saobraćajnim komunikacijama koje u četiri slučaja nominovanih nekropola prolaze u neposrednoj blizini, zapravo unutar zastitne zone. Integritet pojedinačnih dobara BH – Radimlja, Stolac (1) Nekropola sa stećcima Radimlja je udaljena 3 km zapadno od Stoca. Lokalitet obuhvata stećke koji se nalaze unutar parcele poznate kao „Stare grobnice“, odnosno prostor koji se nalazi sjeverno i južno od postojeće saobraćajnice Mostar – Stolac. Nekropola predstavlja cjelinu kulturnog pejzaža Vidovog polja. Sačuvana je u prilično dobrom stanju. Granice zaštićenog prostora i buffer zone obuhvaćaju sve dijelove lokaliteta važne za njegovo pravilno razumijevanje i eventualna kasnija dodatna arheološka istraživanja i omogućavaju njegovu trajnu zaštitu. Na osnovu kriterijuma (ii, iii, vi) kojima se dokazuje univerzalna vrijednost ovaj lokalitet je izabran između nekoliko desetina lokaliteta sa stećcima koji su dokumentovani na teritoriji općine Stolac. Nekropola se sastoji od: 36 ploča, 1 ploče sa podnožjem, 27 sanduka, 24 sanduka sa podnožjem, 4 visoka sanduka, 5 visokih sanduka sa podnožjem, 2 sljemenjaka, 31 sljemenjak sa podnožjem i 3 krstače. Od ukupnog broja 63 su ukrašena, što znači da se nekropola u Radimlji uvrštava u red najukrašenijih nekropola u BiH. Po svojim likovnim odlikama nekropola na Radimlji spada među 86

nekoliko najvrijednijih i najznačajnijih nekropola sa stećcima uopće. Natpisi se pojavljuju na pet spomenika. Dodatnu snagu odabira ove nekropole sa stećcima predstavlja činjenica da je njegovo istraživanje i prezentacija započela još krajem XIX stoljeća, a da je svoju zakonsku zaštitu dobro steklo na samim počecima zaštite spomenika kulture Bosne i Hercegovine, kada je prepoznato kao spomenik najviših estetskih i kulturnih vrijednosti i značaja za Bosnu i Hercegovinu. Na osnovi zakonske odredbe, a Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture broj: 714/2-67 od 22.12. 1967. godine u Mostaru nekropola stećaka "Radimlja" stavljena je pod zaštitu kao spomenik kulture Bosne i Hercegovine. U registar spomenika je upisan pod dva broja iste godine. Historijsko područje-nekropola stećaka Radimlja kod Stoca upisana je na Privremenu listu nacionalnih spomenika u Sarajevu, dana 22.07.1997, da bi Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 05. do 11. novembra 2002. godine donijela odluku da se Historijsko područje – Nekropola sa stećcima Radimlja, Stolac proglasi nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Na nekropoli stećaka izvršeni su istražni arheološki radovi koji su i publikovani, a sam lokalitet je u potpunosti dostupan javnosti. Potencijalni rizici za integritet dobra leže u prirodnim činiocima koji mogu u budućnosti narušiti integritet prostora. To se prije svega odnosi na bujični karakter rijeke Radimlje čije korito ima tendenciju urušavanja sa smjerom prema lokalitetu i čiji jedan dio još uvijek nije sarniran, dok je drugi sadržan u korozionim produktima (naslage na kamenim plohama stećaka, koje nastaju kao rezultat nastanka i razvoja višeslojnih bio-zajednica), te izuzetno složenim klimatskim faktorima (područje koje karakterišu visoke temperature i snažno uv zračenje). Činjenica je da kroz lokalitet prolazi prometnica koja datira na kraj XIX stoljeća i koja je inicirala nešto intenzivniju gradnju na prostoru koji graniči sa II stupnjem zaštite, ali su stroge mjere zaštite i onemogučavanje zakonske legalizacije zaustavile ove procese. Prometovanje motornih vozila dovelo je do povećanja zagađenja zraka i negativnog uticaja na nadgrobnike. Planiranom izgradnjom zaobilaznice sjeverno od lokaliteta i preusmjeravanjem saobraćaja na dovoljnu udaljenost, onemogučiće njegovu dalju devastaciju. Broj turista na lokalitetu je intenziviran u posljednjih desetak godina i pretpostavka je da može predstavljati opasnost za opstojnost lokaliteta u ovom stanju. Izgradnjom Centra za posjetitelje u blizini lokaliteta čija zadaća je prihvat i kontrola turista ovi i slični negativni uticaji su izbjegnuti.

87

BH – Grčka glavica u selu Biskup, Konjic (2) Lokalitet obuhvata stećke koji se nalaze unutar parcele smještene u šumi na uzvišenju poznatom pod nazivom Grčka glavica. Granicu područja sa južne strane predstavljaju parcele pozicionirane južno od lokalnog makadamskog puta Glavatičevo – Ladjanica. Nominirani lokalitet je sačuvan u veoma dobrom stanju. Granice i buffer zona obuhvaća sve dijelove lokaliteta važne za njegovo pravilno razumijevanje i eventualna kasnija dodatna arheloška istraživanja. Na osnovu kriterijuma (ii, iii, vi) kojima se dokazuje univerzalna vrijednost ovaj lokalitet sa stećcima je izabran između nekoliko desetina lokaliteta sa 3018 registriranih spomenika koji su dokumentovani na teritoriji općine Konjic. Nekropola sa stećcima sastoji se od 172 stećka i velikog broja grobova bez spomenika. Arheološka iskopavanja utvrdila su da se radi o o obiteljskom groblju vlasteoskog roda Sankovića koji je u 14. stoljeću vodio glavnu riječ u tadašnjoj Humskoj zemlji. Po obliku se izdvaja jedan primjerak sljemenjaka, dok su sve ostalo ploče i sanduci. Na jednom visokom sanduku koji se nalazi nedaleko od ulaza u crkvu izrađen je natpis Slova u natpisu su majuskula, vrlo vješto urezana, što se vidi u pisanju pojedinih slova i u raznim ligaturama. Po svom sadržaju, natpis spada među najdragocjenije spomenike svoje vrste u Bosni i Hercegovini. Svoju zakonsku zaštitu dobro je steklo odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 10. svibnja 2004. godine donijela odluku da se Historijsko područje – Nekropola sa stećcima Grčka glavica u selu Biskup, Konjic proglasi nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Na nekropoli stećaka izvršeni su istražni arheološki radovi koji su I publikovani, a sam lokalitet je u potpunosti dostupan javnosti. U grobu je pronađen netaknut skelet i prilozi. Problem prirodnih činioca koji predstavljaju potencijalne rizike sadržan je u korozionim produktima (naslage na kamenim plohama stećaka, koje nastaju kao rezultat nastanka i razvoja višeslojnih biozajednica. BH – Kalufi u Krekovima, Nevesinje (3) Lokalitet na kome se nalaze stećci nalazi se na parceli koja je smještena na južnim obroncima planine Crvanj, sjeverno od sela Krekovi. Nekropola je situirana istočno od putne antičke komunikacije koja prolazi poljem pravcem jugoistok-sjeverozapad. Nominirani lokalitet je sačuvan u veoma dobrom stanju. Granice i buffer zona obuhvaća sve dijelove lokaliteta važne za njegovo pravilno razumijevanje i eventualna kasnija dodatna arheloška istraživanja. Na osnovu kriterijuma (ii, iii, vi) kojima se dokazuje univerzalna vrijednost ovaj lokalitet, u potpunosti ispunjava sve parametre. Nekropola Kalufi najveća je nekropola stećaka u Bosni i Hercegovini. Broji 462 stećka, od čega 295 88

ploča, 150 sanduka, 3 sljemenjaka i 14 antičkih spolija u sekundarnoj upotrebi. Stećci su klesani od krečnjaka boljeg kvaliteta, većinom pravilno oblikovani, ali ima primjeraka slabije obrade i čak amorfnih. Ukrašeno je ukupno 44 stećaka od čega 14 ploča, 28 sanduka, 2 sljemenjaka,. Svoju zakonsku zaštitu dobro je steklo odlukom Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-Historijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske, rješenjem broj 177 od 15.oktobra 1999. Kojom je nekropola u Krekovima dobila status prethodne zaštite. Historijsko područje – nekropola sa stećcima Krekovi, opština Nevesinje, nalazilo se na Privremenoj listi nacionalnih spomenika, pod rednim brojem 447 i imenom Nekropola stećaka Krekovi-Mijatovci. Na državnoj razini odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika na sjednici održanoj održanoj od 2. do 8. marta 2004. godine Historijsko područje – nekropola sa stećcima Kalufi u Krekovima, općina Nevesinje proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine Problem prirodnih činioca koji predstavljaju potencijalne rizike sadržan je u korozionim produktima koje nastaju kao rezultat nastanka i razvoja višeslojnih bio-zajednica te izuzetno složenim klimatskim faktorima. BH – Borak u selu Burati, Rogatica (4) Nekropola sa stećcima smještena je na parceli koja obuhvata uzvišenje Borak, pored sela Burati, jugoistočno od magistralnog puta Sokolac – Rogatica. Nekropola se nalazi u gustoj hrastovoj šumi. Granicu zaštićenog područja predstavljaja podnožje uzvišenja Borak. Sačuvana je u dobrom stanju i sadrži sve elemente srednjevijekovne nekropole sa stećcima, zahvaljujuči činjenici da je ostala nedirnuta stoljećima. Nekropola sadrži sve tipove nadgrobnika i broji upupno 213 stećaka. Najviše je ploča 101 i samo jedan stećak je ukrašen. Ova nekropola je cjelovito očuvane strukture i nepromjenjenog izgleda. Svoju zakonsku zaštitu dobro je steklo odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 10. novembra 2008. godine kada je Historijsko područje – Nekropola sa stećcima Borak (Han-stjenički plato) u selu Burati, opština Rogatica, proglašeno nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine Osim prirodnih uticaja koji se ogledaju na stanju i izgledu pojedinih spomenika u vidu manjih oštećenja, te samonikle vegetacije u prostoru, ne postoje drugi uticaji koji mogu da narušiti njen integritet.

89

BH – Maculje, Novi Travnik (5) Nekropola sa stećcima Maculje smještena je na području Rostova između Novog Travnika i Gornjeg Vakufa, na oko 20 kilometara od Novog Travnika. Sačuvana je u dobrom stanju i sadrži sve elemente srednjevijekovne nekropole sa stećcima. Granice zaštićenog prostora i buffer zone obuhvaćaju sve dijelove lokaliteta važne za njegovo pravilno razumijevanje i eventualna kasnija dodatna arheološka istraživanja i omogućavaju njegovu trajnu zaštitu. Ova nekropola je cjelovito očuvane strukture i nepromjenjenog izgleda. Nekropola ima 101 stećak i 16 krstača. Stećci su uglavnom sanduci (52), ploče (32), sljemenjaci (11), dok se preostalih 6 ne mogu definisati. Stećci su izrađeni od krečnjaka, poredani su u redove i dobro su očuvani. Od ukrasa i simbola zastupljene su rozete, jabuke, krstovi, ljudski lik sa raširenim rukama, sunce, polumjesec. Svoju zakonsku zaštitu dobro je steklo odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 11. do 17. rujna 2007. godine kada je Historijsko područje – Nekropola sa stećcima Maculje, općina Novi Travnik, proglašeno nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine Osim prirodnih uticaja koji se ogledaju na stanju i izgledu pojedinih spomenika u vidu oštećenja, te samonikle vegetacije u prostoru, ne postoje drugi uticaji koji mogu da narušiti njen integritet. BH – Dugo polje na Blidinju, Jablanica (6) Nekropola sa stećcima nalazi se na Blidinju na planini Čvrsnici. Područje u kome se nalazi nekropola jedinstvena je prirodna pojava, koja sadrži mnoge endemske biljne i životinjske vrste. Nominirani lokalitet je sačuvan u vrlo dobrom stanju. Izgled i položaj u netaknutom prirodnom ambijentu ovu nekropolu, svrstava u najbogatije i najinteresantnije nekropole u Bosni i Hercegovini. Granice središnje i buffer zone obuhvatile su sve dijelove lokaliteta važne za njegov razvoj i razumijevanje uz obaveznu zaštitu prirodnog pejzaža. Nekropola se sastoji se od 150 stećaka. Od toga 72 su ploče, 59 sanduci, 14 visoki sanduci, 4 sljemenjaka sa podnožjem i 1 sljemenjak bez podnožja. Ukupno 32 stećka su ukrašena. Nekropolu karakteriše raznolikost i posebnost dekorativnih motiva i ukrasa – rozete, same ili u kombinaciji sa polumjesecom, krsta, dva kraka krsta sa završetkom u obliku sidra, trolisnih ljiljana, polumjeseca, tordiranog užeta, štita sa mačem, mača i čitavim nizom figuranlnih predstava – scena lova, turnira, kola (jedno žensko i jedno mješovito) i jedne scena od tri figure koje izlaze iz kule, osamljenih životinja – mlade srne sa podignutom glavom i konja krilatim konjem sa zmijom. Nekropola je cjelovito očuvane strukture i nepromjenjenog izgleda izuzev centralnog dijela gdje je u proslosti od nekoliko sanduka napravljen objekat ciji ostaci su vidljivi na terenu. 90

Svoju zakonsku zaštitu dobro je steklo odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika koja je na sjednici održanoj od 20. do 26. januara 2004. godine donijela odluku da se Historijsko područje – nekropola sa stećcima Dugo polje na Blidinju proglasi nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Faktor rizika za očuvanje integriteta nekropole leži u prirodnim uzrocima – to su prije svega korozioni produkti (naslage na kamenim plohama stećaka, koje nastaju kao rezultat nastanka i razvoja višeslojnih bio-zajednica), samonikloj vegetaciji, koja se javlja periodično i može ugroziti dobro te izuzetno složenim klimatskim uvjetima faktorima (područje karakterišu visoke ljetne i izuzetno niske zimske temperature, snažan vjetar i snažno uv zračenje). Potencijalni konflikti se mogu očekivati u u slučaju intenzivnog turizma koji se očekuje uključivanjem ovih prostora u turističke sadržaje planinskog turizma, što implicira potrebu dobrog planiranja, prezentacije i interpretacije dobra. Lokalnim i regionalnim prostornim planovima na samom lokalitetu i uokolo njega nisu previđene nikakve građevinske aktivnosti. BH – Gvozno, Kalinovik (7) Nekropola sa stećcima leži u kraškom polju Gvozno, udaljenom od Kalinovika 11 km prema sjeverozapadu. Polje je sa juga i istoka okruženo brežuljcima. Nekropola je smještena na blago uzdignutom terenu. Nominirani lokalitet je sačuvan u vrlo dobrom stanju u netaknutom prirodnom ambijentu. Nekropola sadrži sve elemente srednjevijekovne nekropole sa stećcima, zahvaljujući činjenici da je ostala nedirnuta stoljećima. Granice središnje i buffer zone obuhvatile su sve dijelove lokaliteta važne za njegov razvoj i razumijevanje uz obaveznu zaštitu prirodnog pejzaža. Ova nekropola je u potpunosti cjelovito očuvala strukturu i izgled. Sadrži sve tipove nadgrobnika sastoji se od ukupno 87 stećaka, od čega 4 sljemenjaka, 54 sanduka, 27 ploča i 2 spomenika u obliku križa. Evidentirano je 14 ukrašenih stećaka. Svoju zakonsku zaštitu dobro je steklo na temelju zakonske odredbe Rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR BiH broj: 912/51 od 24. listopada1951. godine u Sarajevu, kada je lokalitet Nekropola sa stećcima Gvozno stavljen je pod zaštitu države. Odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika na sjednici održanoj od 8. do 14. studenog 2005. godine Historijsko područje – Nekropola sa stećcima Gvozno kod Kalinovika proglašeno je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Osim prirodnih uticaja koji se ogledaju na stanju i izgledu spomenika u vidu oštećenja, te samonikle vegetacije u prostoru , ne postoje drugi uticaji koji mogu da narušiti njen integritet. Na udaljenosti od oko 500 m sjeverozapadno od nekropole nalaze se ostaci građevine sa polukružnim zidnim izbočenjem koje podsjeća na apsidu crkve. 91

BH – Grebnice – Bunčići u selu Radmilovića Dubrava, Bileća (8) Lokalitet Grebnice –Radmilovića dubrava nalazi se u selu Baljci koje je od Bileće udaljen je oko 4 km vazdušne linije u pravcu sjeveroistoka. Parcela sa nekropolom je smještena u hrastovoj šumi. Granice zaštićenog prostora i buffer zone obuhvaćaju sve dijelove lokaliteta važne za njegovo pravilno razumijevanje i eventualna kasnija dodatna arheološka istraživanja i omogućavaju njegovu trajnu zaštitu. Ova nekropola je u potpunosti cjelovito očuvala strukturu i izgled. U nekropoli su evidentirana 321 nadgrobnika. Najviše je ploča (211) sanduka sa postoljem (19) i fragmenata (10). Ukrašena su 32 stećka. Svoju zakonsku zaštitu dobro je steklo na osnovi Privremene liste nacionalnih spomenika BiH odnosno odlukom o stavljanju Bileće – Bunčići – Prapovijesni tumulus i nekropola stećaka Grebnice pod rednim brojem 83. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj 26. oktobra 2010. godine donijela je odluku da se Historijsko područje – Prapovijesni tumulus i nekropola sa stećcima Grebnice – Bunčići u selu Radmilovića Dubrava, općina Bileća, proglasi nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Osim prirodnih uticaja koji se ogledaju na stanju i izgledu spomenika u vidu oštećenja, te samonikle vegetacije u prostoru , ne postoje drugi uticaji koji mogu da narušiti njen integritet. BH – Bijača, Ljubuški (9) Nekropola sa stećcima nalazi se na lokalitetu Bijača u ogradi „Mekota“, pored ceste Ljubuški – Vid, u neposrednoj blizini sela Donja Bijača. Granice zaštićenog prostora i buffer zone obuhvaćaju sve dijelove lokaliteta važne za njegovo pravilno razumijevanje i eventualna kasnija dodatna arheološka istraživanja i njegovu trajnu zaštitu. Kulturno dobro je odgovarajuće veličine i obima koji reprezentuju izgled srednjovekovne nekropole sa stećcima. Nekropola sadrži sve tipove spomenika karakteristične za oblike stećaka. U nekropoli se nalaze 33 dobro obrađena i očuvana stećka. Većina je obrađenih sa motivima povijene lozice s trolistovima, potom križevi i štitovi s mačevima, vrpcama, arkadama, predstavama pojedinačnih ljudskih figura i scenama kola i lova. Značajno je istači da nekropola u Bijači ima iznimnu likovnu vrijednost. Svoju zakonsku zaštitu dobro je steklo odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika koja je na sjednici održanoj 26. listopada

2010. godine donijela odluku da se Historijsko područje –

Nekropola sa stećcima Bijača, općina Ljubuški proglasi nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

92

Osim prirodnih uticaja koji se ogledaju na stanju i izgledu pojedinih spomenika u vidu oštećenja, kroz nekropolu prolazi saobraćajnica koja ukoliko se ne poduzmu adekvatne mjere zaštite, može u bitnome narušiti integritet nekropole. BH – Olovci, Kladanj (10) Nekropola je situirana uz put Olovci – Tuholj, na lokalitetu Donji Olovci. Lokalitet sa stećcima nalazi se na ograđenoj parceli koja je sa južne, sjeverne i istočne strane definirana makadamskom cestom. Nekropola leži na kosom terenu. Granice zaštićenog prostora i buffer zone obuhvaćaju sve dijelove lokaliteta važne za njegovo pravilno razumijevanje i eventualna kasnija dodatna arheološka istraživanja i omogućavaju njegovu trajnu zaštitu. Ova nekropola je cjelovito očuvane strukture, nepromjenjenog izgleda od svoga nastanka. Nekropolu čini osamnaest stećaka, od toga je dvanaest sljemenjaka, pet sanduka i jedan stub. Svi stećci su dobro obrađeni. Neki primjerci su nešto utonuli. Tri sljemenjaka su ukrašena, a jedan ima natpis. Kladanjski stećci pripadaju jednoj od četiri klesarske radionice koje su djelovale u istočnoj Bosni, a koja se, sudeći po nekim zajedničkim karakteristikama stećaka, može locirati između Kladnja, Olova i Ilijaša. Dekorativni motivi, natpis i pojava uspravnih stećaka (stupova) omogućava okvirno datiranje od 14. do 16. stoljeća. Kao simbolični motiv u najvećem broju pojavljuju se spirala i stilizirano stablo kao originalan motiv ovog kraja. Na nekoliko stećaka je uočen polumjesec, zvijezda, križ, krug, motivi oružja i oruđa, te motiv štapa. Svoju zakonsku zaštitu dobro je steklo uvrštavanjem na Privremenu listu nacionalnih spomenika pod imenom Kladanj – Srednjovjekovna nekropola Olovci, pod rednim brojem 296, te odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika koja je na sjednici održanoj od 3. do 9. svibnja 2005. godine donijelajodluku da se Historijsko područje – Nekropola sa stećcima u Olovcima kod Kladnja proglasi nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Osim prirodnih uticaja koji se ogledaju na stanju i izgledu pojedinih spomenika u vidu manjih oštećenja, ne postoje drugi uticaji koji mogu da naruše integritet nekropole. BH – Mramor u Musićima, Olovo (11) Selo Musići udaljeno je od Olova 4 km vazdušne linije u pravcu jugozapada. Nekropola sa stećcima u Musićima nalazi se na nadmorskoj visini od 581 m. Nekropola je smještena na parceli koja se nalazi u borovoj šumi u blizini sela, na blagom uzvišenju, neposredno uz makadamski put. Parcela je oivičena drvenom ogradom. Granice zaštićenog prostora i buffer zone obuhvaćaju sve dijelove lokaliteta 93

važne za njegovo pravilno razumijevanje i eventualna kasnija dodatna arheološka istraživanja i omogućavaju njegovu trajnu zaštitu. Ova nekropola je cjelovito očuvane strukture, nepromjenjenog izgleda od svog nastanka. Nekropola broji 80 stećaka, od čega 47 sljemenjaka s postoljem, 4 sanduka s postoljem, 4 sanduka, 17 ploča s postoljem i 8 ploča. Najzastupljeniji oblik na nekropoli je sljemenjak s postoljem i svi su klesani u komadu. Ukrašeno je 14 stećaka, uglavnom geometrijskm oblikom (izostaju figuralni prikazi), pri čemu dominira ukras spirale i rozete, a javljaju se još i križ i tordirana vrpca. Svoju zakonsku zaštitu dobro je steklo odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika koja je na sjednici održanoj 26. oktobra 2010. godine donijela odluku da se Historijsko područje - Historijsko područje – Nekropola sa stećcima „Mramor“ u Musićima, općina Olovo, proglasi nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine Osim prirodnih uticaja koji se ogledaju na stanju i izgledu pojedinih spomenika u vidu oštećenja, ne postoje drugi uticaji koji mogu da naruše integritet nekropole. BH – Stare kuće, Donje Breške, Tuzla (12) Nekropola se nalazi na lokalitetu Stare kuće, u selu Donje Breške, zaselak Nikolići. Selo je udaljeno od Tuzle za oko 8 km vazdušne linije u pravcu jeverozapada. Nekropola je smještena na nadmorskoj visini od 440 m. Granice područja predstavlja podnožje uzvisine na kojoj se nalaze stećci. Granice zaštićenog prostora i buffer zone obuhvaćaju sve dijelove lokaliteta važne za njegovo pravilno razumijevanje i eventualna kasnija dodatna arheološka istraživanja i omogućavaju njegovu trajnu zaštitu. Na nekropoli su evidentirana 23 stećka. Od ukupnog broja s samo dva su sanduci, koji su za oko 20 m izdvojeni od ostatka nekropole. Ostatak nekropole čine stubovi različitih završetaka (lučno zasvođeni, s lučnim izbočenjem i s ravnim završetkom koji se šire prema gore). Stubovi su ukrašeni najčešće motivom križa, a potom i polumjesecom, jabukama, spiralama, kanelurama. Spomenici su dobro klesani. Osnovni oblici stećaka su položeni i uspravni kameni monoliti. Među uspravnim kamenim monolitima raspozanaju se sljedeće varijante: stela, stub (obelisk) i nišan. Spomenici ove vrste u većem broju nalaze se u sjeveroistočnoj Bosni (okolina Srebrenice i Zvornika), dok se u drugim predjelima Bosne i Hercegovine pojavljuju pojedinačno. Svoju zakonsku zaštitu dobro je steklo odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika koja je na sjednici održanoj 26. oktobra 2010. godine, donijela odluku da se Historijsko područje – Nekropola sa stećcima u Starim kućama, Donje Breške, općina Tuzla, proglasi nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. 94

Osim prirodnih uticaja koji se ogledaju na stanju i izgledu pojedinih spomenika u vidu oštećenja, ne postoje drugi uticaji koji mogu da naruše integritet nekropole. BH – Kučarin u Hrančićima, Goražde (13) Selo Hrančići se nalazi oko 15 km zapadno od Goražda. Nekropola se nalazi u zaseoku Vranci, koje je smješteno na nadmorskoj visini od 730 m. Stećci su raspoređeni po brežuljku koji je pokriven gustom bukovom šumom. Granice zaštićenog prostora i buffer zone obuhvaćaju sve dijelove lokaliteta važne za njegovo pravilno razumijevanje i eventualna kasnija dodatna arheološka istraživanja i omogućavaju njegovu trajnu zaštitu. Nekropola je novootkrivena i njena struktura je ostala očuvana u izvornom obliku. Nekropola sadrži 325 stećaka. Većina stećaka je u formi ploča i sanduka, manji broj sljemenjaka. Ukrasi su vidljivi na 4 stećaka. Pored ukrasa na jednom sljemenjaku nalazi se natpis, u literaturi neobjavljen. Svoju zakonsku zaštitu dobro je steklo odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika koja je na sjednici održanoj održanoj 26. oktobra 2010. godine donijela odluku da se Historijsko područje – Nekropola sa stećcima u Hrančićima, općina Goražde, proglasi nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Osim prirodnih uticaja koji se ogledaju na stanju i izgledu pojedinih spomenika u vidu oštećenja, ne postoje drugi uticaji koji mogu da naruše njen integritet. BH – Boljuni, Stolac (14) Nekropola stećaka nalazi se u zaseoku Boljuni, koje je u sastavu sela Bjelojevići, 15 km jugozapadno od Stoca, uz cestu Stolac – Hutovo Blato. Smještena je u ravnici, ispod seoskih kuća i raspoređena u dvije skupine, na rastojanju od oko 400 m. Nominirani lokalitet je sačuvan u dobrom stanju. Granice i buffer zone obuhvaćaju sve dijelove lokaliteta važne za njegovo pravilno razumijevanje i eventualna kasnija dodatna arheloška istraživanja. Na osnovu kriterijuma (ii, iii, vi) kojima se dokazuje univerzalna vrijednost ovaj lokalitet, je izabran između nekoliko desetina lokaliteta sa stećcima koji su dokumentovani na teritoriji općine Stolac. Nekropola u Boljunima broji 274 stećka, od toga su 92 ukrašena i 19 sa natpisima, čime se svrstava među nekoliko velikih nekropola. Brojem i oblicima stećaka, njihovim ukrasima i simbolima, te relativno velikim brojem natpisa, nekropola u Boljunima pruža vrijedne historijske podatke i bogat likovni materijal. Umjetnička originalnost raznovrsnih motiva pripisana je najplodnijem majstoru

95

ukrašavanja stećaka Grubaču koji je na ovoj nekropoli i sahranjen. Uz njega je radio i dijak Semorad koji je najvjerovatnije sastavljao ili urezivao tekstove nadgrobnih natpisa. Svoju zakonsku zaštitu dobro je steklo rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture BiH broj: UP-I03-74-2/71 od 22.06.1971. godine u Sarajevu kada je stavljeno pod zaštitu kao spomenik kulture Bosne i Hercegovine. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je donijela odluku o stavljanju nekropole stećaka I i II Boljuni kod Stoca na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, dana 22.07.1997.godine. Konačno, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 05. do 11. novembra 2002.godine donijela je odluku da se Historijsko područje- nekropola stećaka I i II Boljuni, opština Stolac, proglasi nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Na nekropoli stećaka Boljuni izvršeni su istražni arheološki radovi koji su I publikovani, a sam lokalitet je u potpunosti dostupan javnosti. Problemi koji se javljaju na terenu vezani su isključivo za namjenu prostora koji graniči na nekropolom, i potencijalnu opasnost upotrebe kemijskih sredstava(djubriva) koja mogu imati negativnog uticaja na nadgrobnike, te posebno potrebu definiranja intervencija na okolnoj vegetaciji, posebice visokim biljnim vrstama, uz obavezu njihovog očuvanja. Problem prirodnih činioca koji predstavljaju potencijalne rizike sadržan je u korozionim produktima (naslage na kamenim plohama stećaka, koje nastaju kao rezultat nastanka i razvoja višeslojnih biozajednica), te izuzetno složenim klimatskim faktorima (područje koje karakterišu visoke temperature i snažno uv zračenje). BH – Dolovi u selu Umoljani, Trnovo (15) Selo Umoljani je smješteno na nadmorskoj visini od 1353 m i administrativno pripada općini Trnovo. Spomenici su raspoređeni na lokalitetima Dolovi i Crkvina s lijeve i desne strane puta prije ulaska u selo Umoljane. Nekropola se nalazi sa zapadne strane lokalnog makadamskog puta. Granice zaštićenog prostora i buffer zone obuhvaćaju sve dijelove lokaliteta važne za njegovo pravilno razumijevanje i eventualna kasnija dodatna arheološka istraživanja i omogućavaju njegovu trajnu zaštitu. Nekropola broji 47 stećaka (6 ploča, 32 sanduka, 5 visokih sanduka i 4 sljemenjaka. Ukrašeno je 12 spomenika i to 4 ploče, 3 visoka sanduka, 4 sanduka i 2 sljemenjaka. Ukrasni motivi zastupljeni na ovoj nekropoli su; tordirana vrpca, linije rađene u vidu reljefnih ispupčenja i udubljenja, loza sa trolistom, loza sa spiralama, stilizirani križ, latinski križ, štit, mač, krug i figuralna predstava kola, tj. posmrtnog kultnog plesa sa osam ljudskih figura.

96

Svoju zakonsku zaštitu dobro je steklo odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika koja je na sjednici održanoj na sjednici održanoj 12. do 18. maja 2009. godine donijela odluku da se Prirodno i Historijsko područje Nekropole sa stećcima, starim nišanima i ostaci srednjovjekovne građevine na lokalitetu Dolovi, selo Umoljani, općina Trnovo, proglasi nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Osim prirodnih uticaja koji se ogledaju na stanju i izgledu pojedinih spomenika u vidu oštećenja, ne postoje drugi uticaji koji mogu da naruše njen integritet. BH – Luburića polje, Sokolac (16) U selu Košutica udaljenom od Sokoca oko 6 km na prostranom predjelu Luburić polja smještene su dvije nekropole sa stećcima, međusobno udaljene oko 150 metara zračne linije. Nastale su na prahistorijskim tumulima što je pokazatelj prakse kontinuiteta sahranjivanja na ovom prostoru. U neposrednoj blizini ovih lokaliteta nalazi se nekoliko nišana koji se na osnovi oblika i dimenzija mogu datovati na same početke osmanske uprave u BiH, odnosno na drugu polovicu XV stoljeća. Prva nekropola – lokalitet Ploče broji 51 nadgrobnik. Svi stećci su u formi sanduka izuzev jednog sljemenjaka. Ukrašena su tri stećka. Karakteristika ove nekrpole je raspored stećaka s obzirom da su položeni radijalno u odnosu na centar tumula. Druga nekropola – lokalitet Bare: broji 83 stećka ili dijela stećka, od čega su na 6 stećaka zabilježeni ukrasi: linija koja označava dvojni grob, rozeta, mač i krst. Obje nekropole su skoro u potpunosti cjelovito očuvale strukturu i izgled. Svoju zakonsku zaštitu dobro je steklo odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, koja je na sjednici održanoj 26. oktobra 2010. godine donijela odluku da se Historijsko područje – Prahistorijski tumuli i nekropole sa stećcima u Luburića polju, općina Sokolac, proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Osim prirodnih uticaja koji se ogledaju na stanju i izgledu spomenika u vidu oštećenja, te samonikle vegetacije u prostoru, i periodičnog plavljenja okolnog prostora ne postoje drugi uticaji koji mogu da narušiti njen integritet. BH – Potkuk u Bitunji, Berkovići (17) Područje Bitunje je udaljeno oko 3,6 km vazdušne linije od opštinskog središta Berkovića ali dužina puta je 28 km. Područje Bitunja podijeljeno je na Donju i Gornju Bitunju i zaselak Zabrđe. Stećci Gornje Bitunje (Zabrđa) situirani su na četiri lokaliteta, poznata pod sljedećim nazivima: Lokve, Potkuk, Zakuk i Baba. Centralni dio područja je nekropola Potkuk i krečnjački masiv Kuk koji je korišćeni kao kamenolom za okolne nekropole. Stećci su položeni na ravnom terenu ispod južne 97

strane Kuka. Zauzimaju prostor 70 x 40 m i protežu se u smjeru istok-zapad. Na nekropoli su dvije velike grupe stećaka: jedna na istočnoj a druga na zapadnoj strani nekropole. Na južnom dijelu nekropole se proteže živica iza koje su dvije manje grupe i jedan usamljen stećak. Na sjevernom rubu nekropole takođe su dvije izdvojene manje grupe stećaka. Granice zaštićenog prostora i buffer zone obuhvaćaju sve dijelove lokaliteta važne za njegovo pravilno razumijevanje i eventualna kasnija dodatna arheološka istraživanja i omogućavaju njegovu trajnu zaštitu. Na nekropoli je evidentirano 251 stećak. Najviše je ploča i sanduka (po 110) sanduka sa postoljem (4) sljemenjaka (1), dok je amorfnih oblika 26. Od ukupnog broja 21 stećak je sa ukrasom ili natpisom. Svoju zakonsku zaštitu dobro je steklo odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, koja je na sjednici održanoj, na sjednici održanoj od 11. do 17. septembra 2007. godine donijela je odluku da se Historijsko područje – Nekropola sa stećcima Potkuk u Bitunji, opština Berkovići, proglasi nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Osim prirodnih uticaja koji se ogledaju na stanju i izgledu spomenika u vidu oštećenja, te samonikle vegetacije u prostoru ne postoje drugi uticaji koji mogu da narušiti njen integritet. BH – Mramorje u Buđi, Pale (18) Nekropola se nalazi na brežuljku koji je pokriven mladom grabovom šumom; Granicu područja predstavlja podnožje brijega. Granice zaštićenog prostora i buffer zone obuhvaćaju sve dijelove lokaliteta važne za njegovo pravilno razumijevanje i eventualna kasnija dodatna arheološka istraživanja i omogućavaju njegovu trajnu zaštitu. Nekropola je sačuvana u dobrom stanju i sadrži sve elemente srednjevijekovne nekropole sa stećcima. U pitanju je novootkrivena nekropola koja je ostala nedirnuta stoljećima. U nekrpoli je evidentirano 137 stećaka. Najviše je sanduka (56) ploča (33) i sanduka sa postoljem (12). Od ukupnog broja stećaka 23 su dekorisana. Svoju zakonsku zaštitu dobro je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj 26. oktobra 2010. godine donijela odluku da se Historijsko područje – Historijsko područje – Nekropola sa stećcima Mramorje u Buđi, opština Pale proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Osim prirodnih uticaja koji se ogledaju na stanju i izgledu spomenika u vidu oštećenja, te samonikle vegetacije u prostoru ne postoje drugi uticaji koji mogu da narušiti njen integritet.

98

BH – Bečani, Šekovići (19) Selo Bečani su od Šekovića udaljeni 3,52 km u pravcu sjeverozapada, 665 m nv. Nekropola se nalazi na blagoj zaravni smještenoj na lokalitetu ispod stijene, koju mještani nazivaju Pola stijene, selo Bečani. Granice zaštićenog prostora i buffer zone obuhvaćaju sve dijelove lokaliteta važne za njegovo pravilno razumijevanje i eventualna kasnija dodatna arheološka istraživanja i omogućavaju njegovu trajnu zaštitu. Nekropola je sačuvana u dobrom stanju i sadrži sve elemente srednjevijekovne nekropole sa stećcima. U nekrpoli su evidentirana 172 stećka, od čega je najviše stubova (76) što ovu nekrpolu izdvaja od ostalij u BiH. U nekropoli su zastupljeni i sljemenjaci (35) sanduci (11) sanduci sa postoljem, ploče i dr. Svoju zakonsku zaštitu dobro je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj 26. oktobra 2010. godine donijela odluku da se Historijsko područje – Nekropola sa stećcima u Bečanima, općina Šekovići proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Osim prirodnih uticaja koji se ogledaju na stanju i izgledu spomenika u vidu oštećenja, te samonikle vegetacije u prostoru ne postoje drugi uticaji koji mogu da narušiti njen integritet. BH – Mramor u Vrbici, Foča (20) Nekropola se nalazi u zaseoku Vrbica nadomak sela Čelebići, udaljenom od Foče 20 km vazdušne linije u pravcu jugoistoka, na lokalitetu Mramor (Crkvina). Stećci se nalaze na brežuljku obraslom grabovim drvećem. Granice zaštićenog prostora i buffer zone obuhvaćaju sve dijelove lokaliteta važne za njegovo pravilno razumijevanje i eventualna kasnija dodatna arheološka istraživanja i omogućavaju njegovu trajnu zaštitu. Nominirani lokalitet je sačuvan u dobrom stanju u skoro netaknutom prirodnom ambijentu. Nekropola sadrži sve elemente srednjevijekovne nekropole sa stećcima, zahvaljujuči činjenici da je ostala nedirnuta stoljećima. U nekropoli su evidentirana 238 stećaka. Najviše je ploča (116) i sanduka (47). Ukrašeno je ukupno 17 stećaka. Svoju zakonsku zaštitu za dobro je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj 26. oktobra 2010. godine donijela odluku da se Historijsko područje – Nekropola sa stećcima i četiri kasnoantička spomenika na lokalitetu Mramor (Crkvina) u Vrbici, opština Foča proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Osim prirodnih uticaja koji se ogledaju na stanju i izgledu spomenika u vidu oštećenja, te samonikle vegetacije u prostoru ne postoje drugi uticaji koji mogu da narušiti njen integritet.

99

BH – Čengića Bara, Kalinovik (21) Nekropola Čengića bara se nalazi na blagom uzvišenju u sredini Kladovog polja na oko 1370 m nv. Čengića bara je ljetno stočarsko naselje koje se nalazi u visokom kraškom polju – Kladovo polje, na planini Zelengori. Od Kalinovika je udaljeno oko 11 km vazdušne linije u pravcu jugozapada. Nekropola sa stećcima je sa sjeverne strane ograničena lokalnom makadamskom cestom. Nominirani lokalitet je sačuvan u vrlo dobrom stanju u netaknutom prirodnom ambijentu planine Zelengore. Nekropola sadrži sve elemente srednjevijekovne nekropole sa stećcima, zahvaljujući činjenici da je ostala nedirnuta stoljećima I posebice u novo doba izvan svih putnih pravaca. Granice zaštitne zone obuhvatile su sve dijelove lokaliteta važne za njegov razvoj i razumijevanje uz obaveznu zaštitu prirodnog pejzaža. U samome središtu lokaliteta smještena je nekropola sa 52 stećka. Svi stećci izrađeni su od krečnjaka i potiču iz majdana koji se nalazi oko 100 metara od nekropole u pravcu jugoistoka. Kao i većina stećaka sa područja općine Kalinovik i ovdje su uglavnom zastupljeni sanduci. U nekropoli se nalazi 35 sanduka, od čega je znatan broj visokih. Veliki broj sanduka je sa postoljem. Sljemenjaka ima šest i oni su dosta visoki, što je jedna od karakteristika ove nekropole. Ostatak stećaka čine ploče (11 primjeraka). Veliki broj stećaka je dekorisan, a najzastupljeniji motivi su: tordirana vrpca i frizovi sa povijenim trolistovima, zatim slijede motivi štita i mača, biljnih stilizacija, križeva u kružnim vijencima, ptica, jelena i scena lova na jelene te kola i turnira. Na jednom stećku evidentiran je i natpis. Svoju zakonsku zaštitu za dobro je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj 26. oktobra 2010. godine donijela odluku da se Historijsko područje – Nekropola sa stećcima Čengića Bara, općina Kalinovik proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Osim prirodnih uticaja koji se ogledaju na stanju i izgledu spomenika, te samonikle vegetacije u prostoru ne postoje drugi uticaji koji mogu da narušiti njen integritet. BH – Ravanjska Vrata, Kupres (22) Nekropola sa steccima nalazi se na samim Ravanjskim Vratima – prolazu, koji spaja Vukovsko i Ravanjsko polje u blizini Kupresa. Nominirani lokalitet je sačuvan u dobrom stanju. Granice zaštićenog prostora i buffer zone obuhvaćaju sve dijelove lokaliteta važne za njegovo pravilno razumijevanje i eventualna kasnija dodatna arheološka istraživanja i omogućavaju njegovu trajnu zaštitu. Nekropola sadrži sve elemente srednjevijekovne nekropole sa stećcima, koju krasi tzv. dalmatinski tip sljemenjaka, koji se izvorno javlja u kasnosrednjovjekovnim grobljima Cetinske i Imotske krajine, prethodeći pojavi ovog oblika u poljima zapadne i jugozapadne Bosne. Nekropola broji ukupno 68 100

stećaka (Donja nekropola 43 stećka, a Gornja 25). Veliki broj stećaka je dekorisan a najčešći motivi su vrpce i bordure, rozete, križevi i polumjeseci, a potom se javljaju biljne stilizacije u vidu ljljana, scene lova i kola, ruka s mačem, 2 žene, čovjek s konjem, povijena lozica i tordiran kružni vijenac. Granice zaštitne zone obuhvatile su sve dijelove lokaliteta važne za njegov razvoj i razumijevanje uz obaveznu zaštitu prirodnog pejzaža. U neposrednoj blizini nekropole se nalazi prahistorijska gradina i kamenolom za stećke. Svoju zakonsku zaštitu dobro je steklo odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika koja je na sjednici održanoj na sjednici održanoj 26. oktobra 2010. godine donijela odluku da se Historijsko područje – Prahistorijska gradina i nekropola sa stećcima Ravanjska Vrata (Donja i Gornja nekropola), općina Kupres proglasi nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Osim prirodnih uticaja koji se ogledaju na stanju i izgledu spomenika u vidu oštećenja, te samonikle vegetacije u prostoru , i periodičnog plavljenja okolnog prostora ne postoje drugi uticaji koji mogu da narušiti njen integritet. RH – Velika i Mala Crljivica, Cista Velika (23) Nominirani lokalitet je sačuvan u vrlo dobrom stanju. Granice središnje i buffer zone obuhvatile su sve dijelove lokaliteta važne za njegov razvoj i razumijevanje (komunikacija, prapovijesni tumuli, bunari, suhozidi i poljoprivredne površine). Najveći problem predstavlja činjenica da kroz lokalitet prolazi prometnica međutim ona je dio povijesnog razvoja samog lokaliteta. Naime, Velika i Mala Crljivica su samo jedan u nizu od oko 15 lokaliteta sa stećcima koji tijekom srednjeg vijeka (14. i 15. stoljeće) nastaju uz najvažniju prometnicu u ovom dijelu unutrašnjosti Dalmacije, između Trilja i Imotskog. Radi se o najsačuvanijem od tih lokaliteta s obzirom na smještaj (uz komunikaciju, na prapovijesnim tumulima, u blizini bunara s vodom), broj stećaka (102), njihov položaj (većina je in situ), broj i raznolikost reljefa (ukrašeno je gotovo polovica stećaka s gotovo cijelim repertoarom ukrasa navedenih u općem dijelu „Opisa“-točka 2.a), pojavu natpisa te kontinuitet u pokopavanju. Upravo ove karakteristike nominiranog lokaliteta, zastupljene u kriterijima II, III i VI najvećim dijelom izražavaju njegovu univerzalnu vrijednost te predstavljaju gotovo sve odlike i procese koji doprinose značaju lokaliteta u odnosu na ostale. Nadalje, s obzirom na postojanje prometnice kao najvećeg mogućeg faktora rizika, činjenica je da se konstantnim praćenjem prometa u zadnjih nekoliko godina pokazalo kako se promet smanjuje čemu će dodatno doprinijeti i planirana izgradnja zaobilaznice naselja Cista Provo, južnije i zapadnije od lokaliteta. Lokalnim i regionalnim prostornim planovima na samom lokalitetu i uokolo njega nisu previđene nikakve aktivnosti u prvom redu one građevinske. Broj turista odnosno posjetitelje na 101

lokalitetu je trenutačno minimalan te ne predstavlja nikakvu opasnost za opstojnost lokaliteta u ovom stanju. Uspostavom centra za posjetitelje i organizacijom svih njegovih dijelova (prihvat turista, informiranje, vodstvo po lokalitetu, čuvanje i održavanje lokaliteta) broj posjetitelja će se znatno povećati, posebice uzmemo li u obzir turističku razvijenost ovog dijela Hrvatske. Organiziranjem spomenutog centra izbjegle bi se sve štete koje mogu nastati povećanjem broja posjetitelja ali i one koje su navedene pod drugim rizicima i koje su zajedničke svim nominiranim lokalitetima (klimatske prilike, pritisak razvoja i sl.). RH – Dubravka/sv. Barbara, Konavle (24) Nominirani lokalitet je sačuvan u vrlo dobrom stanju. Granice središnje i buffer zone obuhvatile su sve dijelove lokaliteta važne za njegov razvoj i razumijevanje (prapovijesni tumul, suhozid koji okružuje groblje i crkvu, poljoprivredne površine). Ovaj nominirani lokalitet predstavlja najveći a zasigurno i najsačuvaniji lokaliteta sa stećcima na području Konavala gdje se nalazi oko 40 ovakvih nalazišta. Vodeći se odabranim kriterijima (II, III, VI) kojima dokazujemo njegovu univerzalnu vrijednost upravo je ovaj lokalitet odabran u odnosu na ostale s obzirom na: smještaj (uz komunikaciju u blizini srednjovjekovne utvrde kao i prapovijesnih tumula), broj stećaka (90), njihov položaj (većina je in situ i odražavaju karakteristiku grobalja na redove – vidi u Općem dijelu Opisa, točka 2.a). Natpisi na ovom lokalitetu nisu sačuvani a i ukrašen je znatno manji broj stećaka. Međutim, pojedini reljefi zanimljivi su za uspoređivanje sa sličnima na znatno širem području. Upravo ove karakteristike nominiranog lokaliteta najvećim dijelom izražavaju njegovu univerzalnu vrijednost te predstavljaju gotovo sve odlike i procese koji doprinose značaju lokaliteta u odnosu na ostale. Mogući faktor rizika je činjenica da se mali dio lokaliteta donedavno koristio kao groblje. Međutim, taj je prostor izoliran na uistinu mali dio lokaliteta, ne koristi se već duže vremena (između ostalog i radi postojanja seoskog groblja na drugom mjestu) a svojom formom pa čak i ukrasima se djelomično uklopio u srednjovjekovno groblje sa stećcima što odražava svojevrsni kontinuitet u običaju pokopavanja na ovom mjestu (kriterij VI). Lokalnim i regionalnim prostornim planovima na samom lokalitetu i uokolo njega nisu previđene nikakve aktivnosti u prvom redu one građevinske. Broj turista odnosno posjetitelja na lokalitetu je trenutačno minimalan, točnije gotovo ih nema te stoga ne predstavlja nikakvu opasnost za opstojnost lokaliteta u ovom stanju. Uspostavom centra za posjetitelje (povezanog s obližnjom srednjovjekovnom utvrdom koja bilježi veliku posjećenost) i organizacijom svih njegovih dijelova (prihvat turista, informiranje, vodstvo po lokalitetu, čuvanje i održavanje lokaliteta) broj posjetitelja će se znatno povećati, posebice uzmemo li u obzir iznimnu turističku razvijenost ovog dijela Hrvatske (između ostalog i radi drugih kulturnih dobara na Listi svjetske baštine – Dubrovnik). Organiziranjem spomenutog centra izbjegle bi se sve štete koje mogu 102

nastati povećanjem broja posjetitelja ali i one koje su navedene pod drugim rizicima i koje su zajedničke svim nominiranim lokalitetima (klimatske prilike, pritisak razvoja i sl.). CG – Grčko groblje, Žabljak (25) Nekropola stećaka Grčko groblje nalazi se na planini Durmitor oko 200 metara severozapadno od Ribljeg jezera. Predložena nekropola je sačuvana u dobrom stanju. Nekropola sadrži sve elemente srednjovekovnog groblja sa stećcima koji su nedirnuti i očuvani tokom vekova. Nekropola sadrži sve tipove spomenika karakteristične za oblike stećaka a sačuvano je 49 spomenika. Natpisi na ovom nalazištu nisu evidentirani. Gotovo polovina spomenika nalaze se tipični ornamentalni motivi. Svi ornamentalni motivi su sačuvani celovito bez naknadnih dorada ili menjanja izgleda. Kulturno dobro je odgovarajuće veličine i obima koji reprezentuju izgled srednjovekovnog groblja sa stećcima. Ova nekropola je cjelovito očuvane strukture, nepromjenjenog izgleda skoro pola milenijuma. Osim prirodnih uticaja koji se ogledaju na stanju i izgledu pojedinih spomenika u vidu manjih oštećenja, ne postoje drugi uticaji koji mogu da naruše integritet nekropole. Ustanova Nacionalni park Durmitor posebno doprpinosi očuvanju priodnih i kulturnih vrednosti u granicama nacionalnog parka. CG – Žugića Bare, Žabljak (26) Nekropola stećaka Žugića Bare nalazi se na planini Durmitor oko 2.230 m sjeveroistočno od nekropole Grčko groblje (25). Predložena nekropola je sačuvana u dobrom stanju. Nekropola sadrži sve elemente srednjovekovnog groblja sa stećcima koji su nedirnuti i očuvani tokom vekova. Nekropola sadrži sve tipove spomenika karakteristične za oblike stećaka a sačuvano je oko 300 nadgrobnih spomenika srednjevjekovnog groblja na prostranoj zaravni. Natpisi na ovom nalazištu nisu evidentirani. Na 23 spomenika nalaze se tipični ornamentalni motivi. Svi ornamentalni motivi su sačuvani celovito bez naknadnih dorada ili menjanja izgleda. Kulturno dobro je odgovarajuće veličine i obima koji reprezentuju izgled srednjovekovnog groblja sa stećcima. Pojedini spomenici su usled težine polegli i oko njih se obrazovao zemljani sloj. U široj okolini groblja je lokalni put i crkva s seoskim grobljem koji ne utiču na integritet ovog groblja. Ova nekropola je cjelovito očuvane strukture, nepromjenjenog izgleda skoro pola milenijuma. Osim prirodnih uticaja koji se ogledaju na stanju i izgledu pojedinih spomenika u vidu manjih oštećenja, ne postoje drugi uticaji koji mogu da naruše integritet nekropole. Ustanova Nacionalni park Durmitor posebno doprpinosi očuvanju priodnih i kulturnih vrednosti u granicama nacionalnog parka.

103

CG – Grčko groblje, Plužine (27) Nekropola se nalazi se u zaseoku Zagrađe u sjeverozapadnom dijelu Crne Gore. Predložena nekropola je sačuvana u dobrom stanju i ima 16 stećaka. Nekropola sadrži sve elemente srednjovekovnog groblja sa stećcima koji su nedirnuti i očuvani tokom vekova. Poseban aspekt integriteta ove nekropole čini da se nalazi u podgrađu srednjovekovnog utvrđenja Soko grad s kojim čini kulturno istorijsku celinu. Nekropola sadrži dva osnovna tipa karakteristična za stećke. Na najvećem stećku nalazi se natpis u koji svedoči da je na ovom groblju sahranjivanje obavljano polovinom 15. veka. Ornamenti i natpis sačuvani su celovito bez naknadnih dorada ili menjanja izgleda. Kulturno dobro je odgovarajuće veličine i obima koji reprezentuju izgled srednjovekovnog groblja sa stećcima. Osim prirodnih uticaja koji se ogledaju na stanju i izgledu pojedinih spomenika u vidu manjih oštećenja na integritet nekropole u manjem obimu utiče nekultivisana vegetacija. Planom upravljanja i konzervatorskim projektom utvrđena je potreba raščišćavanja i obezbeđivanje celovitosti srednjovekovnog groblja s odgovarajućom prezentacijom sa srednjovekovnim gradom. RS – Mramorje, Perućac, Bajina Bašta (28) Arheološko nalazište Mramorje nalazi se na desnoj obali reke Drine na prostoru između puta i reke, na ulazu u naselje Perućac. Predloženo nalazište je sačuvano u veoma dobrom stanju. Na osnovu kriterijuma (ii, iii, vi) kojima dokazujemo univerzalnu vrijednost upravo je ovo nalaziste izabrano između trideset lokaliteta sa stećcima koji su dokumentovani na teritoriji Bajine Bašte. Izbor je podstaknut i činjenicom da je ovo arheološko nalazište jedno od prvih kulturnih dobara koje je utvrđeno na osnovu Zakona o kulturnim dobrima u Srbiji na početku druge polovine 20. veka u vreme utvrđivanja zakonodavnih okvira za savremenu zaštitu nepokrenog nasleđa. Takođe, ovo arheološko nalazište prepoznato je u drugoj polovini 20. veka kao dobro izuzetnih vrednosti i značaja za kulturu i istoriju Republike Srbije. Arheološko nalazište sadrži sve tipove spomenika karakteristične za oblike stećaka, a sačuvano je 88 spomenika. Natpisi na ovom nalazištu nisu evidentirani. Kulturno dobro je odgovarajuće veličine i obima koji reprezentuju izgled srednjovekovnog groblja sa stećcima. Južno od srednjovekovnog groblja sa stećcima nalazi se saobraćajnica lokalnog karaktera, dok se pojačani promet beleži u letnjim mesecima u vreme turističke sezone. Ova saobraćajnica ne utiče na integritet nalazišta. Potencijalni rizik predstavlja visoka obala reke Drine koja je usled klimatskih uslova sklona povremenom urušavanju.

104

Arheološko iskopavanje i istraživanje sondažnog karaktera obavljeno je 2010. godine u ograničenom obimu. Raščišćavanje i uređenje nalazišta, kao i čišćenje i ispravljanje spomenika koji su najviše utonuli obavljeno je 2011. godine. Ovim nije narušen integritet nekropole, već je istaknut akcenat autentičnog izgleda. Naselje Perućac u kojem se nalazi srednjovekovno groblje je manje naselje sezonskog turističkog tipa pod režimom Nacionalnog parka Tara, parka prirode I kategorije za Republiku Srbiju. Ustanova Nacionalni park Tara svojim prostornim planom posebne namene utvrdila je visoke kriterijume za zaštitu priodnih i kulturnih vrednosti u granicama nacionalnog parka. Arheološko nalazište u Perućcu nalazi se u II zoni zaštite parka prirode gde je zabranjena izgradnja novih objekata, a postojećim objektima strogo propisana namena i kontrolisana upotreba. U neposrednoj blizini srednjovekovnog groblja moguće je osnovati centar za posetioce sa izložbenim prostorom preko kojeg bi se organizovano kontrolisao protok turista, informisanje kao i ordržavanje. RS – Mramorje, Rastište, Bajina Bašta (29) Arheološko nalazište Mramorje nalazi se u selu Rastište iznad prirodnog dobra I kategorije kanjona reke Dervente koja se uliva u Perućačko jezero na Drini. Predloženo nalazište je sačuvano u veoma dobrom stanju. Na osnovu kriterijuma (ii, iii, vi) kojima dokazujemo univerzalnu vrijednost ovo nalaziste je izabrano između trideset lokaliteta sa stećcima koji su dokumentovani na teritoriji Bajine Bašte pored arheološkog nalazišta u Perućcu. Dve nekropole sa stećcima, međusobno udaljene 500 metara vazdušnom linijom, nalaze se severno od seoske crkve. Povezane su seoskim stazama koje prolaze kroz živopisni prirodni ambijent. Arheološko nalazište sadrži sve tipove spomenika karakteristične za oblike stećaka a sačuvano je 68 spomenika. Natpisi na ovom nalazištu nisu evidentirani. Na manjem broju spomenika nalaze se tipični ornamentalni motivi. Kulturno dobro je odgovarajuće veličine i obima koji reprezentuju izgled srednjovekovnog groblja sa stećcima. Nekropola na potesu Gajevi presečena je novijim seoskim putem za kamenolom čime su neki spomenici dislocirani. Arheološko raščišćavanje i uređenje nalazišta, kao i čišćenje i ispravljanje spoemnika koji su najviše utonuli obavljeno je 2012. godine. Ranije dislocirani spomenici su uređeni na izdvojenom delu nalazišta a u neposrednoj blizini spomenika koji su ostali in situ. Uređenjem je stavljen akcenat na autentični izgled srednjovekovnog groblja. Naselje Rastište u kojem se nalazi srednjovekovno groblje je manje seosko naselje s tedencijom ospanja stanovništva, nalazi se u I zoni pod režimom Nacionalnog parka Tara, parka prirode I kategorije za Republiku Srbiju. Ustanova Nacionalni park Tara svojim Prostornim planom posebne 105

namene utvrdila je visoke kriterijume za zaštitu priodnih i kulturnih vrednosti u granicama nacionalnog parka. RS – Grčko groblje, Hrta, Prijepolje (30) Arheološko nalazište Grčko groblje se nalazi se u selu Hrta u izrazito planinskom području. Predloženo nalazište je sačuvano u veoma dobrom stanju. Na osnovu kriterijuma (ii, iii, vi) kojima dokazujemo univerzalnu vrijednost ovo nalaziste je izabrano između dvadeset lokaliteta sa stećcima koji su dokumentovani na teritoriji Prijepolja. Nekropolu čine Donje i Gornje groblje, međusobno udaljena 100 m, sa spomenicima razmeštenim na površinama dve humke, okružene seoskim putem i potokom. Arheološko nalazište sadrži karakteristične tipove spomenika od amorfnog oblika ploče do sanduka s postoljem. Izbor ove nekropole podstaknut je činjenicom da se na njoj nalazi skup najviše stećaka sa dekorativnim motivima u Republici Srbiji, a sačuvano je 77 spomenika. Natpisi na ovom nalazištu nisu evidentirani. Kulturno dobro je odgovarajuće veličine i obima koji reprezentuju izgled srednjovekovnog groblja sa stećcima. Naselje Hrta u kojem se nalazi srednjovekovno groblje je manje seosko naselje s tedencijom stagnacije stanovništva, nalazi se u zoni pod režimom Javnog preduzeća Srbija šume koja je svojim Planom posebne uprave utvrdila visoke kriterijume za zaštitu priodnih i kulturnih vrednosti u granicama poseda ovog preduzeća, s visokom kontrolom seče šuma i zabranom izgranje novih objekata. 3.1.d izjava o autentičnosti Stećci predstavljaju autentični oblik nadgrobnog obeležja u periodu od 13. do kraja 15. veka na gotovo cijelom području Bosne i Hercegovine, u zapadnim dijelovima Srbije i zapadnom delu Crne Gore, te središnjim odnosno južnim dijelovima Hrvatske. Predložena groblja sa stećcima, njihov arheološki i povijesni kontekst, raznolikost tipova nadgrobnih spomenika, ukrasa kao i sadržaj natpisa predstavljaju autentične aspekte pojave i proučavanja stećaka. Groblja u sklopu ove serijske nominacije imaju najviši stupanj autentičnosti među grobljima sa stećcima te su stoga i izabrana za ovu Nominaciju. Verodostojnost stećaka odražava se kroz sepulkralnu umjetnost srednjeg vijeka unutar uticaja zapadnoevropske i vizantijske kulture, kao i autohtonog kulturnog i istorijskog razvoja tadašnjih srednjovekovnih država na Balkanskom poluostrvu. Stećak kao grobni spomenik objedinjuje dva inače odvojena koncepta srednjovekovne kulture – visoku (dvorsku ili kleričku) i pučku kulturu. U isto 106

vreme na ovim nadgrobnim obeležjima objedinjena je misao o kraju ljudske egzistencije korišćenjem i prožmanjem paganskih i kršćanskih motiva i izraza. Natpisi upotpunjuju kompleksnu umjetnost stećaka. Vrednost predloženih grobalja s stećcima za ovu serijsku nominaciju nalazi se u činjenici da ih čine spomenici koji odražavaju sve karakteristike stećaka na celoj teritoriji rasprostiranja. Uglavnom su to nedirnute lokacije sa spomenicima koji stoje na onom mestu kako su postavljeni u vreme nakon sahrane poslednjeg pokojnika. Ukoliko je i došlo do pomernja to je moglo biti usled prirodnih procesa, sleganja terena i klimatskih uslova, i u izuzetno retkim slučajevima s namerom da se ošteti spomenik ili grobni sadržaj. Oblik, kao i ornamenti i uklesani natpisi na stećcima od vremena kad su postavljeni nisu nikad menjani i na njima nije bilo nikakve naknadne intervencije. Promene kao što su pukotine i fizička oštećenja nastala su usled klimatskih promena. Na osam nekropola obavljeni su radovi u vidu raščišćavanja prostora, čišćenja i konzervacije spomenika. Stećci i u svojoj najsloženijoj formi isklesani su od jednog komada stene. Na njima se ogleda veština i zanatsko umeće tadašnjih klesara. Kamen od kojih su stećci klesani i mesta za vađenje kamena nalazili su se u blizini nekropole, veoma retko je kamen dopremljen iz udaljenih majdana. Centralni balkanski region obiluje stenama krečnjačkog porekla te je ovo i najčešća vrsta kamena od kojih su izrađeni stećci. U najvećem broju groblja sa stećcima se nalaze udaljena od naselja u predelima izuzetnih prirodnih lepota. Za ova groblja može se reći da se i dalje nalaze u ambijentu kakav je bio u srednjovekovnom periodu. Manji broj grobalja sa stećcima nalaze se u blizini objekata i saobraćajnica koji su većinom izgrađeni u XX veku. Na izabranim nekropolama graditeljski i prirodni kontekst kvalitetno se dopunjuju i ne ugrožavaju autentičnost stećaka već ukazuju na kontinuitet i tradiciju korišćenja ovih položaja u dugom nizu vekova. Autentičnost stećaka i srednjovekovnih grobalja sa ovom vrstom nadgrobnog obeležja potvrđuje gotovo ceo vek intezivnog proučavanja i dokumentovanja. Ova aktivnost posebno je bila intezivna u drugoj polovini XX veka, kad se obavlja do tada najopsežnije beleženje lokacija sa stećcima. Podaci o broju nekropola (3300) i broju stećaka (70 000) na celoj teritoriji rasprostiranja najvećim delom potiču na osnovu rezultata naučnog dokumentovanja stećaka sedamdesetih godina XX veka. Predložene nekropole za ovu serijsku nominaciju dokumentovane su i naučno obrađene po principima savremene metodologije upravo sedamdesetih godina XX veka u vreme ove velike kampanje naučnog proučavanja stećaka. Razumevanje značaja stećaka nastavlja se i u narednom 107

periodu putem arheoloških istraživanja, objavljivanja novih rezultata o evidentiranju stećaka i proučavanjem pojedinih nekropola. O tome svedoči brojna stručna i naučna literatura (spisak literature u prilogu nominacionog fajla) kao i veći broj dokumentarnih televizijskih zapisa. Autentičnost pojedinacnih dobara BH – Radimlja, Stolac (1) Po svim svojim odlikama nekropola na Radimlji jedno je od najvrednijih, najzanimljivijih i najznačajnijih kulturno-historijskih dobara srednjeg vijeka na celom području rasprostriranja stećaka. Spomenike ove nekropole, predstavljaju grobovi sa 133 stećka. Najzastupljene su ploče sanduci, sanduci sa podnožjem, visoki sanduci, visoki sanduci sa podnožjem, sljemenjaci, sljemenjci sa podnožjem i krstače. Od ukupnog broja čak 63 nadgrobnika su ukrašena. Dekoracije su izvedene u plitkom reljefu, tehnikom urezivanja ili kombinirano, pri čemu je najvažnije bilo sačuvati osnovni oblik stećka. Kratki urezi na površini ukazuju na upotrebu čekića sa kratkom sjekirastom oštricom, dok su glatke plohe glačane tvrdim kamenom. Najljepše ukrašeni oblici su sljemenjaci i visoki sanduci. Na uspravnim stranicama nekih spomenika vide se arkade sa stupovima i lukovima koje predstavljaju stećke kao „vječne kuće“. Krovni dio sljemenjaka i zabat su posebno istaknuti – isturenom nadstrešnicom, cik-cak urezima ili plastičnom debljom linijom, odnosno pletenim užetom. Među motivima su naročito interesantni oni simboličnog značenja kao što su sunce (krug), zvijezde i polumjesec. Brojni su i motivi krsta, često vrlo stiliziranog, te motivi štita, mača i luka sa strijelom. Predstave životinja su zastupljene na nekolicini stećaka, dok nekropola obiluje figuralnim predstavama Naročito se ističu „vojvodske figure“ i muške figure sa visoko podignutom rukom. U figuralne predstave spadaju još borbene scene, te prikazi lova i igara. Nominirani lokalitet nastao je u prostoru koje karakterišu dinamična historijska dešavanja koja traju od prahistorije do današnjih dana. Prema broju nekropola, brojnosti stećaka, osebujnosti ukrasa, kao i natpisa utvrđeno je da je područje oko Stoca u XV stoljeću bilo jedno od glavnih žarišta epigrafskih spomenika, čiji su natpisi pisani ćirilskim pismom. Položaj nekropole u sredini polja omogućava njezinu prisutnačnost i sagledlljivost. Natpisi na stećaka, daju podatke o članovima porodice Hrabrena Miloradovića kao i podatke o bližem datiranju nekropole u XV stoljeće. Kamen vađen iz obližnjeg kamenoloma pokazuje svoju istrajnost, pa je materijalna supstanca nekropole ostala sačuvana u svojoj izvornosti u najvećem dijelu. Arheološka istraživanja obavljena krajem četrdesetih i pedesetih godina XX stoljeća potvrdila su vezu nekropole sa plemićkom porodicom Hrabrena Miloradovića i okolnim objektima iz vremena srednjega vijeka. 108

Krajem 60-tih godina XX stoljeća pod nadzorom tadašnjeg Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR BiH obavljeno je uređenje nekropole. Uklonjeno je svo rastinje sa prostora groblja i izvedeno hortikulturno rješenje (živa ograda i linija čempresa). Tada je izgrađen i montažni ugostiteljski objekat, potpuno neprimjeren ovoj cjelini. Krajem 80-ih, Restauratorski zavod Hrvatske, pod nadzorom Zavoda za zaštitu kulturno - historijskog i prirodnog naslijeđa BiH, izvršio je čišćenje i hemijsku zaštitu cijele nekropole. Rok trajanja ove zaštite je trajao pet godina, i istekao je 1994.g. Nakon 1996. godine uočeno je da je zahvat koji je poduzet na stećcima bio neprimjeren i da su plombe uradjene od cementnog maltera i polimernih smola bile kratkog vijeka. Ovaj zahvat nije ugrozio autentičnost stećaka pošto masa koja je bila nanesena na povrsinu kamena nije prodrla u njegovu strukturu. Na nominiranom lokalitetu su početkom XXI stoljeća započeli intenzivni istraživački radovi na izradi dokumentacione osnove (snimak postojećeg stanja, fotodokumentacija, crteži i 3D skeniranje pojedinih stećaka) te je na taj način napravljen opsežni elaborat zatečenog stanja kao podloga svim daljnjim konzervatorskim i restauratorskim zahvatima. Tokom 2010 i 2011. godine izvedeni su i konzervatorsko-restauratorski radovi koji su podrazumijevali čišćenje nadgrobnika od aero zagadjenja i uklanjanje štetnih lišaja i mahovine sa površine kamena, te uklanjanje ranijih plombi uradjenih tokom sedamdesetih godina XX stoljeća. Nakon čišćenja površinski sloj kamena je zaštićen paropropusnim slojem. Okruženje srednjovekovne nekropole sa stećcima promijenilo se najpre izgradnjom saobraćajnice početkom XX stoljeća kao i kasnijim intervencijama na terenu. Ovo se posebno odnosi na bespravnu gradnju u II stupnju zaštite koja je započeta odmah nakon rata u BiH, a prije donošenja odluke i proglašenju dobra nacionanim spomenikom. BH – Grčka glavica u selu Biskup, Konjic (2) Sam položaj nekropole u prirodnom ambijentu koji čine brijeg Glavica i rijeka Neretva, sa brojnim okolnim nekropolama, odražava duh prošlog vremena srednjeg vijeka. U nekropoli su sačuvane sve autentične vrijednosti srednjevijekovnog groblja, koje se nalazi u kombinaciji sa ostacima srednjevijekovne crkve. Nekropolu krasi visok stupanj kvaliteta klesarskog rada i likovnog izražaja. Arheološka istraživanja obavljena od 1954. do 1955. godine a u kojima su istraženi u svi grobovi u unutrašnjosti crkve i nekoliko grobova izvan nje pokazali su da je nekropola obiteljsko groblje vlasteoskog roda Sankovića koji je u 14. stoljeću vodio glavnu riječ u tadašnjoj Humskoj zemlji. Od početka 14. stoljeća do sredine 1404. godine, ruševinu crkve koristila je porodica Sanković kao svoju nekropolu jer su istraživanja pokazala da su fragmenti crkve korišteni za zidanje grobova. 109

Nekropola sa stećcima sastoji se od 172 stećka i velikog broja grobova bez spomenika. Po obliku se izdvaja jedan primjerak sljemenjaka, dok su sve ostalo ploče i sanduci. Ukrašena su dva spomenika, jedan sanduk i jedan sljemenjak. Pri vrhu sljemenjaka je friz od niza kosih paralelnih linija, a na bočnim stranama su arkade. Pri vrhu sanduka je friz od povijene lozice sa trolistovima. Na jednom sanduku je natpis, iz kojeg se vidi da se radi o grobu Gojisave, prve supruge feudalca Radiča Sankovića. Sam toponim Grčka Glavica nije rijedak i veže se za termin Grčko groblje kako se nekropole sa stećcima često nazivaju u BiH. Narodna tradicija to objašnjava kako su davno ljudi koji su živjeli na tim prostorima poslije niza gladnih godina i teških zima napustili svoja obitavališta, a da su iza njih ostajala njihova (grčka) groblja. Narod ih ne dira iz poštovanja prema starini, sudbini mrtvih i takvoj sudbini preživjelih koji su morali otići. Na nominiranom lokalitetu su provedeni svi potrebni dokumentacijski radovi (snimak postojećeg stanja, fotodokumentacija, crteži) te je na taj način napravljen opsežni elaborat zatečenog stanja kao podloga svim daljnjim konzervatorskim i restauratorskim zahvatima ili bilo kojim istraživanjima u svrhu boljeg očuvanja i upravljanja ovim lokalitetom. BH – Kalufi u Krekovima, Nevesinje (3) Nekropola Kalufi sa ukupno 462 stećka najveća je nekropola stećaka u Bosni i Hercegovini. U njoj su zastupljene ploče, sanduci i sljemenjaci, a karakteristično za ovu nekropolu je i 14 antičkih spolija koje se nalaze u sekundarnoj upotrebi. Stećci su klesani od krečnjaka boljeg kvaliteta, većinom pravilno oblikovani, ali ima primjeraka slabije obrade i čak amorfnih. Ukrašena su ukupno 44 spomenika. Ukrasi na nekropoli Kalufi su ograničeni na nekoliko motiva kao što su: statusni motivi – mač, štit kao heraldički znak, mač i štap; od simboličnih motiva – rozeta, polumjesec, plastične polujabuke i krst: obični, sa dvostrukim poprečnim krakom ili sidrom na završecima krakova, i antropomorfni. Od dekrorativnih motiva ponavljaju se tordirani vijenci i krugovi. Zastupljene bordure na nekoliko spomenika su u vidu tordirane trake ili povijene lozice sa trolistovima. Raspored motiva je vrlo pojednostavljen. Najčešće se javljaju na vodoravnoj strani ploča ili sanduka, sami, a ponekad u kombinaciji najviše dva do tri motiva. Arhitektonski motiv se javlja na jednom sanduku čije su sve uspravne plohe ukrašene „saracenskim“ arkadama. Ljudske figure pojavljuju se na 2 spomenika, pojavljuju se urezane scene: turnira, dvoboja, kola i lova. Nekropola Kalufi se po odabiru i obradi ukrasnih motiva uklapa u ostale nekropole na području istočne Hercegovine XIV i XV vijeka. Kako se u blizini nalazi i mala nekropola Rajkov kamen sa krstačom, a krstača ima i na nekoliko lokaliteta u Nevesinjskom polju, nekropola u Krekovima je 110

vjerovatno služila kao aktivno groblje i početkom XVI vijeka. Sam položaj nekropole u prirodnom ambijentu odražava duh prošlog vremena srednjeg vijeka. Kasnija ukopavanja na nekrpoli nisu vršena, kao ni arheološki ili ostali radovi. Na nominiranom lokalitetu su provedeni svi potrebni dokumentacijski radovi (snimak postojećeg stanja, fotodokumentacija, crteži) te je na taj način napravljen opsežni elaborat zatečenog stanja kao podloga svim daljnjim konzervatorskim i restauratorskim zahvatima ili bilo kojim istraživanjima u svrhu boljeg očuvanja i upravljanja ovim lokalitetom. BH – Borak u selu Burati, Rogatica (4) Arheološko područje prestavlja prostor u kome su u izvornom stanju ostale sačuvane autentične vrijednosti stećaka, zahvaljujući gustoj šumi i prije svega udaljenosti od frekventnijih pravaca i naseljenih mjesta. Sadrži sve tipove spomenika. Nema pouzdanih podataka o vremenu sahranjivanja na ovoj nekropoli, jer nikakva istraživanja koja bi mogla datirati nekropolu nisu poduzimana. Novijih sahranjivanja na ovom prostoru nema. Danas cijeli ovaj prostor predstavlja zaštićeno dobro kao pojedinačni spomenik. Na nominiranom lokalitetu su provedeni svi potrebni dokumentacijski radovi (snimak postojećeg stanja, fotodokumentacija, crteži) te je na taj način napravljen opsežni elaborat zatečenog stanja kao podloga svim daljnjim konzervatorskim i restauratorskim zahvatima ili bilo kojim istraživanjima u svrhu boljeg očuvanja i upravljanja ovim lokalitetom. BH – Maculje, Novi Travnik (5) Nekropola sa stećcima Maculje smještna u perspektivi zaravnjenog prostora, gdje u interakciji kulture i prirode pokazuje snažnu dimenziju pejsaža. Lokacija nekropole na zaravnjenom terenu nije uobičajena – obično se nalaze se na uzvišenjima, obalama rijeka ili mjesta koja imaju dobar pogled na okolinu, čime se osigurava pažnja prolaznika o njenom postojanju. Stećci nekropole Maculje su impozantni, izuzetno bogati formama: glavni oblik je sanduk s podnožjem, zatim sarkofag sa podnožjem ili bez podnožja, te manji broj običnih ploča, no posebno su zanimljive krstače čiji je oblik karakterističan upravo za Travnik i Zenicu, a uočava se njihova međusobna razlika, kao rezltat evoluiranja umjetnosti oblikovanja nadgrobnika. Monumentalnost koja karakteriše nekropolu je zamjetna već na prvi pogled: stećci svojom snagom, dimenzijama zaista djeluje monumentalno i ostavljaju snažan utisak na posjetioce. Specifična boja stećaka i njihove dimenzije pojačavaju ovaj utisak. Stećci su izvedeni od lokalnog kamena krečnjaka, koji je karakterističan za stećke na širem području Novog Travnika: radi se o krečnjaku sa izuzetno velikim procentom granita, što ima daje tamnu boju i posebnu dimenziju mističnosti. Zahvaljujući tvrdoći 111

ovog materijala materijalna supstanca nekropole ostala sačuvana u svojoj izvornosti u najvećem dijelu. Na nominiranom lokalitetu su provedeni svi potrebni dokumentacijski radovi (snimak postojećeg stanja, fotodokumentacija, crteži) te je na taj način napravljen opsežni elaborat zatečenog stanja kao podloga svim daljnjim konzervatorskim i restauratorskim zahvatima ili bilo kojim istraživanjima u svrhu boljeg očuvanja i upravljanja ovim lokalitetom. Takodjer se povremeno obavljaju radovi na čišćenju nekropole od samoniklog rastinja. BH – Dugo polje na Blidinju, Jablanica (6) Nekropola sa stećcima na Dugom Polju nastala je na prostoru na kome je evidentirano prisustvo čovjeka od prahistorije do srednjeg vijeka. Brojnost stećaka, njihovo umjetničko oblikovanje izraženo kroz forme (zastupljene su svi oblici stećaka) i dekoracije (figuralne i ornamentalne kompozicije), prefinjeni osjećaj majstora-klesara za odnos primijenjene tehnike ukrašavanja naspram oblika i volumena stećka, kvalitet klesarskog rada i likovno-oblikovni izražaj, natpisi na spomenicima vezani za članove feudalnih aristokratskih porodica, vojnih časnika i kovača i njen neuobičajen smještaj, čine nekropolu sa stećcima Dugo polje jednim od najvrednijih, najzanimljivijih i najznačajnijih kulturnohistorijskih dobara iz srednjeg vijeka u Bosni i Hercegovini. Nekropola je relativno velika ali je karakteriše veliki procenat ukrašenih nadgrobnika. Sastoji se od ukupno 150 stećaka; 72 ploče, 59 sanduka, 14 visokih sanduka, 4 sljemenjaka sa podnožjem i 1 sljemenjak bez podnožja. Ukrašena su 32 stećka; 5 ploča, 22 sanduka i 5 sljemenjaka. Kao ukrasni motivi najzastupljenije su rozete (ukupno 34 primjerka). Motiv križa se javlja 19 puta, u četiri slučaja stilizovan, a u jednom kao dvostruki križ. Polumjesec se pojavljuje 16 puta, najčešće u kombinaciji sa rozetom. Bordure se javljaju kao okviri ploha, u vidu zavojitih linija sa spiralama ili trolistovima u slobodnim površinama i kao cik-cak urezane linije. U jesen 2009. godine okončani su radovi na konzervaciji I restauraciji stećaka nekropole Dugo polje na Blidinju, a obuhvatali su čišćenje, pranje i uklanjanje korozionih produkata i biougroženja sa kamenih površina i sanaciju različitih oštećenja kamenih površina, kao i hidrofobnu zaštitu nadgrobnih spomenika. Projekat za radove na trajnoj sistematskoj konzervaciji stećaka je uradio Zavod za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta, radove je izvela stručna konzervatorsko-preparatorska služba Zemaljskog muzeja Bosne I Hercegovine. Tokom minulog vremena jedan manji dio nadgrobnih spomenika na ovom lokalitetu nalazio se u neprirodnom položaju (veliko iskošenje, potonuće do pada na bočnu stranu), pa je bilo potrebno njihovo vraćanje u normalan položaj. Zbog specifičnosti poslova, prije svega težine i osjetljivosti 112

materijala korištene su specijalne mašine za tu svrhu, a prethodno su svi stećci koji su se morali ispraviti zaštićeni (ivice) kako prilikom postupka ne bi bilo nikakvih oštećenja. Nakon izvšenih pripremnih radova pristupilo se praktičnom konzervatorskom postupku koji se sastoji u postavljanju malternih plombi na oštećenim pozicijama i zaptivanju pukotina i većih prslina na kamenim površinama. Cilj ovih radova prije svega ima preventivnu zaštitu jer se na taj način onemogućava ili u najvećoj mjeri usporava proces degradacije kamenih površina. Istodobno se postiže i estetski efekat, jer sada ukrašene kamene površine dolaze više do izražaja, čime se originalnost i autentičnost ovih spomenika vraća u najvećoj mogućoj mjeri. Da bi poboljšao taj efekat neophodno je bilo izvršiti dodatno toniranje novonanošenih malternih plombi. Nakon što je realiziran konzervatorsko-restauratorski postupak nanošenja malternih plombi izvršena je hidrofobna zaštita kamenih površina. Na nominiranom lokalitetu su provedeni svi potrebni dokumentacijski radovi (snimak postojećeg stanja, fotodokumentacija, crteži) te je na taj način napravljen opsežni elaborat zatečenog stanja kao podloga svim daljnjim konzervatorskim i restauratorskim zahvatima. Konzervatorsko-restauratorski radovi su izvedeni 2012. godine. BH – Gvozno, Kalinovik (7) Arheološko područje prestavlja prostor južnog dijela polja, Gvozno. Položaj nekropole je na blago uzdignutom terenu uz prapovijesnu gradinu što dokazuje da je kontinuitet života na ovim prostorima prisutan od prapovijesti. Metodom rekognosciranja 1953. godine pronađeni su arheološki materijali iz bronzanog i željeznog doba. Ovaj dio planine od davnina je posjećivan od strane stočara iz stolačkih i ljubinjskih sela, poznatih i danas kao Humnjaci. U nekropoli je evidentiran 71 stećak a zastupljeni su ploče, sanduci, sanduci sa postoljem i sljemenjaci. Ukrašenih je 7 stećaka. Ukrasi su sa motivima fantastičnih životinja, zmajeva, divokoza, štita, mača, ljudskih figura, križa, rozete, vijenaca, polumjeseca i scenama lova, kola. Zahvajujući čvrstoći kamena sačuvana je njena izvorna supstanca. U neposrednoj blizini lokaliteta pronadjen je majdan iz koga je vadjen kamen za ovu nekrpolu. Nema pouzdanih podataka o vremenu sahranjvanja na ovoj nekropoli, ali se pretpostavlja da potiče iz XIV ili XV stoljeća. Kasnije sahranjivanje nije zabilježeno. Arheološki i drugi radovi nikada nisu obavljeni tako da se može potvrditi da je nekropola ima visok stupanj autentičnosti. Danas cijeli ovaj prostor predstavlja zaštićeno dobro kao pojedinačni spomenik. Na nominiranom lokalitetu su provedeni svi potrebni dokumentacijski radovi (snimak postojećeg stanja, fotodokumentacija, crteži) te je na taj način napravljen opsežni elaborat zatečenog stanja kao 113

podloga svim daljnjim konzervatorskim i restauratorskim zahvatima ili bilo kojim istraživanjima u svrhu boljeg očuvanja i upravljanja ovim lokalitetom. BH – Grebnice – Bunčići u selu Radmilovića Dubrava, Bileća (8) Na lokalitet Grebnice – Radmilovića dubrava su zastupljene: ploče, sanduci, visoki sanduci, sljemenjaci, križače, nišani. Na 33 spomenika evidentirani su ukrasi arkada, povijena lozica sa trolistovima, križevi, nizovi rozeta i kružnih vijenaca, mreže rombova, tordirani vijenci, vodenica, ruka. Na ovoj nekropoli sedamdesetih godina XX st. evidentirano je 7 natpisa, urezanih na 2 ploče, 4 sanduka i 1 sljemenjaku od kojih su 2010. godine evidentirana samo dva – natpis Bunca Rušovića, Crijepa i Raška Vlahovića. Na prahistorijskom tumulusu i zapadno od njega u šumi situirana je nekropola sa 291 stećkom; 218 ploča, 64 sanduka, 1 sljemenjak, 1, stub, 1 križača, 1 nišan i 5 utonulih stećaka. Spomenici su dobro klesani. Ukrasi su evidentirani na 33 stećka (5 ploča, 26 sanduka, 1 križača, 1 sljemenjak. Njihovi ukrasni motivi su: arkade, povijena lozica sa trolistovima, križevi, nizovi rozeta u kružnim vijencima, mreže rombova, tordirani vijenci, kružni vijenac sa rukom. Na ovoj nekropoli se nalazilo 7 natpisa, urezanih na 2 ploče, 4 sanduka i 1 sljemenjaku. Natpisi spominju Vukšu Dubčevića, Bunca Rušovića, Rašoja, Crijepa i Raška Vlahovića, Vitoja Dakovića, kaluđera Gligorija i Radu Raičevu. Prilikom tehničkog snimanja nekropole natpisi su evidentirani samo na 2 sanduka, da bi se evidentirali natpisi na ostalim stećcima potrebno je precizno čišćenje istih. Evidentirani natpisi spominju Bunca Rušovića, Crijepa i Raška Vlahovića. Dva visoka sanduka sa scenom kola, pticama i životinjama u trku (srna?), sa portretom konjanika i natpisom koji se odnosi na Vukšu Dubčevića preneseni su u Zemaljski muzej u Sarajevu. Na udaljenosti cca 2 km zračne linije od nekropole u pravcu sjeveroistoka nalazi se majdan Drežnica, gdje su stećci klesani i obrađivani. Na nominiranom lokalitetu su provedeni svi potrebni dokumentacijski radovi (snimak postojećeg stanja, fotodokumentacija, crteži) te je na taj način napravljen opsežni elaborat zatečenog stanja kao podloga svim daljnjim konzervatorskim i restauratorskim zahvatima ili bilo kojim istraživanjima u svrhu boljeg očuvanja i upravljanja ovim lokalitetom. BH – Bijača, Ljubuški (9) Nekropola se sastoji od 33 stećka. Nadgrobni spomenici su dobro obrađeni i očuvani, a postavljeni su po pravcu sjeverozapad-jugoistok. Najbrojniji su motivi povijene lozice s trolistovima, potom križevi i štitovi s mačevima, a onda slijede ostali: vrpce, arkade, predstave pojedinačnih ljudskih figura i scene kola i lova. Nekropola ima iznimnu likovnu vrijednost. Stećci ove nekropole pripisuju se obitelji knezova Rupčića. 114

Na ovom području bilo je aktivno više klesarskih radionica kao nosilaca različitih utjecaja. Nije ista radionica majstora koji su radili spomenike na nekropoli u Gornjim Studencima i onih koji su radili na nekropoli „Gračine“ u Bijači, Zvirićima i Pržinama. Većina spomenika pripada XIV. i XV. stoljeću, pojedini primjerci, međutim, mogli su nastati i znatno ranije, možda čak u XII. stoljeću. Na nominiranom lokalitetu su provedeni svi potrebni dokumentacijski radovi (snimak postojećeg stanja, fotodokumentacija, crteži) te je na taj način napravljen opsežni elaborat zatečenog stanja kao podloga svim daljnjim konzervatorskim i restauratorskim zahvatima ili bilo kojim istraživanjima u svrhu boljeg očuvanja i upravljanja ovim lokalitetom. BH – Olovci, Kladanj (10) Kladanjski stećci pripadaju jednoj od četiri klesarske radionice koje su djelovale u istočnoj Bosni, a koja se, sudeći po nekim zajedničkim karakteristikama stećaka, može locirati između Kladnja, Olova i Ilijaša. Dekorativni motivi, natpis i pojava uspravnih stećaka (stupova) omogućava okvirno datiranje od 14. do 16. stoljeća. Nekropola u Olovcima leži na kosom terenu koji se blago spušta prema putu. Nekropolu čini osamnaest stećaka, od toga je dvanaest sljemenjaka, pet sanduka i jedan stupac. Svi stećci su dobro obrađeni. Neki primjerci su nešto utonuli. Tri sljemenjaka su ukrašena, a jedan ima natpis. Arheološki niti ostali radovi nisu vršeni. Na nominiranom lokalitetu su provedeni svi potrebni dokumentacijski radovi (snimak postojećeg stanja, fotodokumentacija, crteži) te je na taj način napravljen opsežni elaborat zatečenog stanja kao podloga svim daljnjim konzervatorskim i restauratorskim zahvatima ili bilo kojim istraživanjima u svrhu boljeg očuvanja i upravljanja ovim lokalitetom. BH – Mramor u Musićima, Olovo (11) Nekropola Mramor broji 80 stećaka, od čega 47 sljemenjaka s postoljem, 4 sanduka s postoljem, 4 sanduka, 17 ploča s postoljem i 8 ploča. Najzastupljeniji oblik na nekropoli je sljemenjak s postoljem i svi su klesani u komadu. Ukrašeno je 14 stećaka, uglavnom geometrijskm oblikom (izostaju figuralni prikazi), pri čemu dominira ukras spirale i rozete, a javljaju se još i križ i tordirana vrpca. Kasnija ukopavanja na nekrpoli nisu vršena, kao ni arheološki ili ostali radovi. Na nominiranom lokalitetu su provedeni svi potrebni dokumentacijski radovi (snimak postojećeg stanja, fotodokumentacija, crteži) te je na taj način napravljen opsežni elaborat zatečenog stanja kao podloga svim daljnjim konzervatorskim i restauratorskim zahvatima ili bilo kojim istraživanjima u svrhu boljeg očuvanja i upravljanja ovim lokalitetom. 115

BH – Stare kuće, Donje Breške, Tuzla (12) Nekropola na kojoj je evidentirano 23 stećka, nalazi se na uzvišenju, na lokalitetu zvanom Stare kuće. Od ukupnog broja stećaka samo dva su sanduci, koji su za oko 20 m izdvojeni od ostatka nekropole. Ostatak nekropole čine stubovi različitih završetaka (lučno zasvođeni, s lučnim izbočenjem i s ravnim završetkom koji se šire prema gore). Stubovi su ukrašeni najčešće motivom križa, a potom i polumjesecom, jabukama, spiralama, kanelurama. Spomenici su dobro klesani. Osnovni oblici stećaka su položeni i uspravni kameni monoliti. Među uspravnim kamenim monolitima raspozanaju se sljedeće varijante: stela, stub (obelisk) i nišan. Spomenici ove vrste u većem broju nalaze se u sjeveroistočnoj Bosni (okolina Srebrenice i Zvornika), dok se u drugim predjelima Bosne i Hercegovine pojavljuju pojedinačno. Najveći broj stećaka pripada vrsti položenih monolita, koji se pojavljuju u tri forme: ploča, sanduk i sarkofag (sljemenjak). Po brojnosti i obradi, stubovi dosta zaostaju iza osnovnih oblika stećaka, a malobrojnost je i posljedica njihovog relativnog kratkog trajanja. Pošto je u pitanju novootkrivena nekropola, koja nije bila evidentirana, na njoj je održan visok stupanj autentičnosti. Kasnija ukopavanja na nekropoli nisu vršena, kao ni arheološki ili ostali radovi. Na nominiranom lokalitetu su provedeni svi potrebni dokumentacijski radovi (snimak postojećeg stanja, fotodokumentacija, crteži) te je na taj način napravljen opsežni elaborat zatečenog stanja kao podloga svim daljnjim konzervatorskim i restauratorskim zahvatima ili bilo kojim istraživanjima u svrhu boljeg očuvanja i upravljanja ovim lokalitetom. BH – Kučarin u Hrančićima, Goražde (13) Nekropola sadrži 325 stećaka. Većina stećaka je u formi ploča i sanduka, manji broj sljemenjaka. Ukrasi su vidljivi na 4 stećka. Pored ukrasa na jednom sljemenjaku nalazi se natpis, u literaturi neobjavljen. Pošto je u pitanju novootkrivena nekropola, koja nije bila evidentirana, na njoj je održan visok stupanj autentičnosti. Kasnija ukopavanja na nekrpoli nisu vršena, kao ni arheološki ili ostali radovi. Na nominiranom lokalitetu su provedeni svi potrebni dokumentacijski radovi (snimak postojećeg stanja, fotodokumentacija, crteži) te je na taj način napravljen opsežni elaborat zatečenog stanja kao podloga svim daljnjim konzervatorskim i restauratorskim zahvatima ili bilo kojim istraživanjima u svrhu boljeg očuvanja i upravljanja ovim lokalitetom.

116

BH – Boljuni, Stolac (14) Arheološki lokalitet Boljuni izabran je između nekoliko desetina lokaliteta sa stećcima koji su dokumentovani na teritoriji općine Stolac na osnovu činjenice da su u ovoj nekropoli sačuvane sve njihove autentične vrijednosti. Od ukupnog broja stećaka u općini Stolac – 2.319, nekropola u Boljunima sadrži ukupno 274 stećka, što je čini jednom od najvećih nekropola u Bosni i Hercegovini. Stećci nekropole Boljuni I i II su izuzetno bogati formama (ploče, ploče sa podnožjem, sanduci, sanduci sa podnožjem, visoki sanduci, visoki sanduci sa podnožjem, sarkofazi (sljemenjaci), sarkofazi sa podnožjem, krstovi. Od ovog broja 92 stećka su ukrašena dok ih je 19 sa natpisima što pruža vrijedne historijske podatke i bogat likovni materijal. U najčešće ukrasne motive spadaju povijene lozice sa trolistovima, kao bordura na vodoravnim stranama ploča ili kao friz na uspravnim stranama sanduka, potom štitovi sa mačevima i rozete koje se javljaju u više varijanti. Umjetnička originalnost raznovrsnih motiva pripisana je najplodnijem majstoru ukrašavanja stećaka Grubaču koji je na ovoj nekropoli i sahranjen. Uz njega je radio i dijak Semorad koji je najvjerovatnije sastavljao ili urezivao tekstove nadgrobnih natpisa. Po broju natpisa, Boljuni pružaju historijske podatke i podatke važne za kulturnu historiju Bosne i Hercegovine. U natpisima se spominju imena sahranjenih Bogavca Taraha Boljunovića, umro prije 1477; Radića Vladisalića; Heraka i Radoslava Herakovića koji leže „na svojoj plemenitoj“; Petra Vukića i njegovog brata i drugih. Neke od tih ličnosti su i historijski dokumentirane. Dakle, tu su sahranjeni pripadnici grupe Boljuna – Vladisalića, koji su pripadali Donjim Vlasima. Na nekoliko stećaka potpisao se majstor Grubač, prepoznatljiv po svom umjetničkom izrazu i motivima, dijak (pisar) Semorad i drugi (majstori Milić, Zelija i Dragiša i dva dijaka Radoje i Vuk). Smatra se da su Boljuni bili važan klesarski, tj. umjetnički centar. Iako tačnih podataka nema, prema brojnosti stećaka pretpostavlja se da se ovdje sahranjivalo od druge polovine XIV do početka XVI stoljeća. U blizini nekropole, 200 m sjeverozapadno i 200 m istočno od nje su bila dva kamenoloma, odakle je najvjerovatnije dovožen kamen za izradu stećaka. Kamen pokazuje svoju istrajnost, pa je materijalna supstanca nekropole ostala sačuvana u svojoj izvornosti u najvećem dijelu. Sam položaj stećaka u prirodnom ambijentu koji upotpunjuju stoljetni hrastovi, u neposrednoj blizini srednjevijekovnog bunara, odražava duh prošlog vremena srednjeg vijeka. Bunar je okruglog oblika, promjera 12 m. Takvi bunarevi, građeni „na okruglac“ postoje u stolačkom kraju i svi su još u upotrebi. Ne zna se od kada datiraju u tom kraju.

117

Na nominiranom lokalitetu su provedeni svi potrebni dokumentacijski radovi (snimak postojećeg stanja, fotodokumentacija, crteži) te je na taj način napravljen opsežni elaborat zatečenog stanja kao podloga svim daljnjim konzervatorskim i restauratorskim zahvatima ili bilo kojim istraživanjima u svrhu boljeg očuvanja i upravljanja ovim lokalitetom. BH – Dolovi u selu Umoljani, Trnovo (15) Antropogeni karakter lokacije je očit iz spomenika koji potječu još iz srednjeg vijeka kao i iz kontinuiteta življenja u selu Umoljani. Ovo selo je smješteno na planini Bjelašnici, u krajoliku izuzetne ljepote sa visokim stepenom biodiverziteta flore i faune. Nekropola broji 47 stećaka (6 ploča, 32 sanduka, 5 visokih sanduka i 4 sljemenjaka). Većina stećaka izrađeni su od lokalnog kamena, imaju oblik ploče, sanduka i sljemenjaka. Znatan broj stećaka ukrašavaju realistička i simbolička obilježja (tordirana vrpca, dvostruka vrpca od cik-cak linija, linije rađene u vidu reljefnih ispupčenja i udubljenja, loza sa trolistom, loza sa spiralama, stilizirani križ, latinski križ, štit, mač, krug i figuralna predstava kola, tj. posmrtnog kultnog plesa, zatim predstava stiliziranog stabla sa dva para spiralnih zavoja koji se simetrično povijaju te ukras rozete). Arheološki i drugi radovi nikada nisu obavljeni tako da se može potvrditi da je nekropola ima visok stupanj autentičnosti. Na nominiranom lokalitetu su provedeni svi potrebni dokumentacijski radovi (snimak postojećeg stanja, fotodokumentacija, crteži) te je na taj način napravljen opsežni elaborat zatečenog stanja kao podloga svim daljnjim konzervatorskim i restauratorskim zahvatima ili bilo kojim istraživanjima u svrhu boljeg očuvanja i upravljanja ovim lokalitetom. BH – Luburića polje, Sokolac (16) Arheološko područje predstavlja prostor u kome su ostale sačuvane autentične vrijednosti stećaka. Njegov položaj u prostorima Glasinačkog polja, odražavaju duh srednjeg vijeka. Nekropola broji ukupno 132 stećka a najviše je sanduka i ploča. Nema pouzdanih podataka o vremenu sahranjuvanja na ovoj nekropoli, ali se pouzdano zna da je nekropola nastala na prahistorijskom tumulusu i da na najbolji način pokazuje kontinuitet sahranjivanja na ovom prostoru. Nova sahranjivanja u nekropoli nisu nastavljena u kasnijim periodima, ali jesu u blizini nekropole gdje se nalaze nisani sa grobovima osmanskih vojnika iz XV stoljeća. Danas cijeli ovaj prostor predstavlja zaštićeno dobro kao pojedinačni spomenik. Arheološki i drugi radovi nikada nisu obavljeni tako da se može potvrditi da je nekropola ima visok stupanj autentičnosti. 118

Na nominiranom lokalitetu su provedeni svi potrebni dokumentacijski radovi (snimak postojećeg stanja, fotodokumentacija, crteži) te je na taj način napravljen opsežni elaborat zatečenog stanja kao podloga svim daljnjim konzervatorskim i restauratorskim zahvatima ili bilo kojim istraživanjima u svrhu boljeg očuvanja i upravljanja ovim lokalitetom. BH – Potkuk u Bitunji, Berkovići (17) Nekropola Potkuk nalazi se na relativno ravnom terenu. Na nekropoli su dvije velike grupe stećaka. Na tom međuprostoru je rasuto nekoliko spomenika. Na južnom dijelu nekropole se proteže živica iza koje su dvije manje grupe i jedan usamljen stećak. Na sjevernom rubu nekropole takođe su dvije izdvojene manje grupe stećaka. Ove dvije manje grupe na sjevernom dijelu nekropole broje od 9 do 15 stećaka i vjerojatno su izdvojena porodična mjesta sahranjivanja unutar nekropole. Bez obzira na primijećenu izdvojenost i ove grupe stećaka se uklapaju u sistem nekropole na redove. Osim 2 sanduka sa postoljem isklesanih u jednom komadu, 2 sljemenjaka i 5 masivnih ploča, dužine i širine preko 2 m te visine do 0.3 m, svi ostali spoenici su u obliku sanduka. Ukrašeno je 45 spomenika. Ukrasi su izvedeni u plitkom reljefu, izuzev na nekoliko primjeraka na kojima su urađeni tehnikom urezivanja, što je istaknuto kod opisa pojedinih spomenika. Na ukrašavanju spomenika radilo je više majstora. Najčešći je prikaz jelena pojedinačno ili lova na ovu životinju. Prema motivu lova i trenutku zabijanja koplja u njegov vrat, te prema karakteristikama prikaza jelena, očigledno je da je jedan majstor radio ove scene. Veći broj spomenika je dobro klesan i dosta dobro očuvan, ali ih ima ovlaš oklesanih ili zaobljenih uglova. Nekoliko spomenika je na rubovima odlomljeno. Stećci u zapadnom dijelu nekropole su u prosjeku bolje obrađeni nego oni na ostalim dijelovima. Arheološki i drugi radovi nikada nisu obavljeni tako da se može potvrditi da je nekropola ima visok stupanj autentičnosti. Na nominiranom lokalitetu su provedeni svi potrebni dokumentacijski radovi (snimak postojećeg stanja, fotodokumentacija, crteži) te je na taj način napravljen opsežni elaborat zatečenog stanja kao podloga svim daljnjim konzervatorskim i restauratorskim zahvatima ili bilo kojim istraživanjima u svrhu boljeg očuvanja i upravljanja ovim lokalitetom. BH – Mramorje u Buđi, Pale (18) Pošto je u pitanju novootkrivena nekropola, koja nije bila evidentirana, na njoj je održan visok stupanj autentičnosti. U nekropoli se nalazi 160 stećaka i prisutni su svi tipovi. Najviše je sanduka i ploča. Stećci su dobre obrade, orijentisani po oba glavna pravca (istok-zapad i sjever-jug), ali većim dijelom u smjeru istok-zapad. Karakteristično za ovu nekropolu je to da su svi nadgrobnici sa postoljem izvedeni iz jednog komada kamena. Veliki broj stećaka koji su locirani u centralnom dijelu nekropole 119

postavljeni su na kamen. Karakteristika nekropole su i velike dimenzije jednog sanduka koje iznose 275 x 122 x 20 cm, što predstavlja jedan od najvećih srednjovjekovnih evidentiranih nadgrobnika u BiH. Arheološki niti ostali radovi nisu vršeni. Na nominiranom lokalitetu su provedeni svi potrebni dokumentacijski radovi (snimak postojećeg stanja, fotodokumentacija, crteži) te je na taj način napravljen opsežni elaborat zatečenog stanja kao podloga svim daljnjim konzervatorskim i restauratorskim zahvatima ili bilo kojim istraživanjima u svrhu boljeg očuvanja i upravljanja ovim lokalitetom. BH – Bečani, Šekovići (19) Nekropola sa stećcima u Bečanima sadrži 138 stećaka. Na nekropoli su zastupljena četiri osnovna oblika stećaka: ploče, sanduci, sljemenjaci i stubovi u obliku uspravne ploče (pravouglog paralelopipeda) koja se prema gore širi, čiji je završetak na dvije vode, sa ravnim završetkom i lučno zasvođen, zatim stubovi u obliku uspravnog sanduka (pravouglog paralelopipeda) koji se prema gore širi, čiji je završetak na dvije vode, sa ravnim završetkom, lučno zasvođen i sa lučnim izbočenjem na vrhu. Na sedam spomenika evidentirani su ukrasi polumjeseca i mača. Arheološki niti ostali radovi nisu vršeni. Na nominiranom lokalitetu su provedeni svi potrebni dokumentacijski radovi (snimak postojećeg stanja, fotodokumentacija, crteži) te je na taj način napravljen opsežni elaborat zatečenog stanja kao podloga svim daljnjim konzervatorskim i restauratorskim zahvatima ili bilo kojim istraživanjima u svrhu boljeg očuvanja i upravljanja ovim lokalitetom. BH – Mramor u Vrbici, Foča (20) U Vrbici, na lokalitetu Mramor (Crkvina), kontinuiranost naseljenosti očituje se u ostacima antičkih ploča i srednjovjekovnih nadgrobnika. Od ukupno 211 evidentiranih spomenika, 207 se odnosi na srednjovjeovne ploče, sanduke i sljemenjake, 3 na kasnoantičke ploče i 1 na rimsku aru. Na 22 spomenika (3 kasnoantičke ploče i 19 stećaka) evidentirani su ukrasi friza, manjih krstova, stilizovanog krsta, antropomorfnog krsta, polumjeseca, štapa, mačeva, bodeža, krugova, vodenice, ruke, rozete, predstave životinje i reljefne predstave ljudskih figura. Arheološki i drugi radovi nikada nisu obavljeni tako da se može potvrditi da je nekropola ima visok stupanj autentičnosti. Na nominiranom lokalitetu su provedeni svi potrebni dokumentacijski radovi (snimak postojećeg stanja, fotodokumentacija, crteži) te je na taj način napravljen opsežni elaborat zatečenog stanja kao 120

podloga svim daljnjim konzervatorskim i restauratorskim zahvatima ili bilo kojim istraživanjima u svrhu boljeg očuvanja i upravljanja ovim lokalitetom. BH – Čengića Bara, Kalinovik (21) Arheološko područje prestavlja prostor u kome su ostale sačuvane autentične vrijednosti stećaka. Njegov položaj u prostorima planinskog masiva Zelengore, odražavaju duh srednjeg vijeka. Sadrži sve tipove spomenika karakteristične za oblike stećaka. Kao i većina stećaka sa područja općine Kalinovik i ovdje su uglavnom zastupljeni sanduci. U nekropoli se nalazi 35 sanduka, od čega je znatan broj visokih. Veliki broj sanduka je sa postoljem. Sljemenjaka ima šest i oni su dosta visoki, što je jedna od karakteristika ove nekropole. Ostatak stećaka čine ploče (11 primjeraka). Najzastupljeniji motivi na stećcima su; tordirana vrpca i frizovi sa povijenim trolistovima, zatim slijede motivi štita i mača, biljnih stilizacija, križeva u kružnim vijencima, ptica, jelena i scena lova na jelene te kola i turnira. Na jednom stećku evidentiran je i natpis koji govori da tu leži Stojan Opodinović. U neposrednoj blizini lokaliteta pronadjen je majdan iz koga je vadjen kamen za ovu nekrpolu. Nema pouzdanih podataka o vremenu sahranjuvanja na ovoj nekropoli, ali se pozdrano zna da na njoj sahranjivanje nije nastavljeno u kasnijim periodima. Danas cijeli ovaj prostor predstavlja zaštićeno dobro kao pojedinačni spomenik, tako i u sastavu Nacionalnog parka Sutjeska. Arheološki i drugi radovi nikada nisu obavljeni tako da se može potvrditi da je nekropola ima visok stupanj autentičnosti. Na nominiranom lokalitetu su provedeni svi potrebni dokumentacijski radovi (snimak postojećeg stanja, fotodokumentacija, crteži) te je na taj način napravljen opsežni elaborat zatečenog stanja kao podloga svim daljnjim konzervatorskim i restauratorskim zahvatima ili bilo kojim istraživanjima u svrhu boljeg očuvanja i upravljanja ovim lokalitetom. BH – Ravanjska Vrata, Kupres (22) Nekropola sa stećcima Ravanjska Vrata nalazi se na samim Ravanjskim Vratima – prolazu, koji spaja Vukovsko i Ravanjsko polje. Nekropola broji ukupno 68 stećaka (Donja nekropola 43 stećka, a Gornja 25). Najčešći motivi su vrpce i bordure, rozete, križevi i polumjeseci, a potom se javljaju biljne stilizacije u vidu ljljana, scene lova i kola, ruka s mačem, 2 žene, čovjek s konjem, povijena lozica i tordiran kružni vijenac. Na uzvišenju Crljenac, na kojem je smještena Gornja nekropola, nalazi se prahistorijska gradina, a kamenolom za stećke bio je u neposrednoj blizini.

121

Arheološki i drugi radovi nikada nisu obavljeni tako da se može potvrditi da je nekropola ima visok stupanj autentičnosti. Na nominiranom lokalitetu su provedeni svi potrebni dokumentacijski radovi (snimak postojećeg stanja, fotodokumentacija, crteži) te je na taj način napravljen opsežni elaborat zatečenog stanja kao podloga svim daljnjim konzervatorskim i restauratorskim zahvatima ili bilo kojim istraživanjima u svrhu boljeg očuvanja i upravljanja ovim lokalitetom. RH – Velika i Mala Crljivica, Cista Velika (23) Nominirani lokalitet samo je jedan u nizu od oko 15 lokaliteta sa stećcima koji tijekom srednjeg vijeka (14. i 15. stoljeće) nastaju uz najvažniju prometnicu u ovom dijelu unutrašnjosti Dalmacije, između Trilja i Imotskog. Od ovih ali i svih sličnih lokacija pregledanih u sklopu pripreme ove nominacije ovaj lokalitet ima najviši stupanj autentičnosti iz više razloga. U prvom redu ovdje bi istakli brojnost sačuvanih stećaka (102) te činjenicu da ih je ukrašeno gotovo polovica (49) i to gotovo cijelim repertoarom ukrasa koje nalazimo na stećcima (vidi opći dio Opisa, točka 2.a - različiti oblici križeva, karakteristična pojava polumjeseca i zvijezde, arkade, vegetabilni i geometrijski ukrasi, figuralne predstave od pojedinačnih prikaza ljudskog ili životinjskog lika do čitavih scena kao što su borba, lov i kola). Nadalje, na lokalitetu su zastupljeni glavni oblici stećaka: ploče, sanduci i sljemenjaci. Njihov arheološki kontekst dodatno doprinosi njihovoj autentičnosti u prvom redu s obzirom na njihov smještaj uz komunikaciju, na prapovijesnim tumulima te pokraj bunara s vodom – što pokriva većinu mjesta gdje nalazimo stećka (vidi točka 2.a općeg dijela Opisa). Arheološkim istraživanjem potvrđen je kontinuitet u pokapanju na ovom mjestu gotovo neprekinuto od sredine 14. do kraj 17. odnosno početka 18. stoljeća, kada cijelo područje otprilike dobiva svoj današnji izgled te se dio zemljišta koristi kao obradivo zemljište (jedan dio je to sudeći prema toponimima bio još tijekom srednjeg vijeka), dio za ispašu a dio (prostor bunara) je javni prostor sela. Razmještaj vlaškog stanovništva na ovim prostorima te pojavu jedne od vlaških obitelj na natpisima stećaka na Crljivici (Kustražići) važan je za proučavanje i razumijevanje povijesnog konteksta u kojem ovi stećci nastaju, posebice za događaje tijekom 15. stoljeća te borbe lokalnih feudalaca međusobno i s središnjim vlasti hrvatskougarskog kralja. Nadalje, zastupljenost oblika, pojava različitih vrsta reljefa te način njihovog klesanja jasno nad odaju i nekoliko radionica stećaka za čije je razumijevanje i praćenje ovo jedan od ključnih lokaliteta. Najznačajnija je pri tome radionica kovača Jurine – koji nam je potpisan na jednom od sljemnjaka na obližnjem lokalitetu – a koja djeluje na širokom području od Sinjske i Imotske krajine (RH) do Kupresa (BH). 122

Na lokalitetu su dijelom izvršena arheološka istraživanja koju su potvrdila dosadašnje pretpostavke o početku i trajanju groblja te otkrila i dio rimske prometnice uz koju tijekom srednjeg vijeka nastaje ovo groblje. Na nominiranom lokalitetu su provedeni osnovni dokumentacijski radovi (snimak postojećeg stanja, fotodokumentacija, crteži i 3D skeniranje odabranih stećaka) te je na taj način napravljen opsežni elaborat zatečenog stanja kao podloga svim daljnjim konzervatorskim i restauratorskim zahvatima ili bilo kojim istraživanjima u svrhu boljeg očuvanja i upravljanja ovim lokalitetom. Tijekom 2013. godine izvedena su i konzervatorsko-restauratorska istraživanja radi potrebe utvrđivanja samog fizičkog stanja stećaka te fizikalnih i kemijskih procesa koji utječu na njihovu očuvanost. Temeljem dobivenih rezultata odlučit će se o daljnjem tretmanu ovih spomenika. RH – Dubravka/sv. Barbara, Konavle (24) Nominirani lokalitet predstavlja najveći a zasigurno i najsačuvaniji lokaliteta sa stećcima na području Konavala gdje se nalazi oko 40 ovakvih nalazišta. Od ovih ali i svih sličnih lokacija pregledanih u sklopu pripreme ove nominacije ovaj lokalitet ima najviši stupanj autentičnosti iz više razloga. U prvom redu ovdje bi istakli brojnost sačuvanih stećaka (90) kao i činjenicu da ih je većina sudeći prema rasporedu sačuvana in situ. Činjenica je da ih nalazimo u karakterističnim redovima što je jedna od osnovnih značajki prostorne organizacije grobalja sa stećcima (vidi opći dio Opisa, točka 2a). S druge strane groblje je zanimljivo i radi svoga smještaja – uz jednu od glavnih komunikacija od obale prema unutrašnjosti te u blizini izuzetno važne srednjovjekovne utvrde Sokol i pripadajućeg naselja. Stoga je gotovo savršeno za daljnje proučavanje ovog odnosa (stećci–utvrde–naselja). Natpisi na ovom lokalitetu nisu sačuvani a i ukrašen je znatno manji broj stećaka. Međutim, pojedini reljefi (koncentrični krugovi spojeni ravnim linijama) unatoč svojoj jednostavnosti ovaj lokalitet vežu sa sličnima koje nalazimo na širokom području od današnje Crne Gore (Skadar, Pljevlja) do južnih dijelova Hrvatske (Sinj). Time nam se otvara prostor za istraživanje razmjene ideja odnosno širenja i nastanka pojedinih ukrasa i radionica stećaka. Povijesni kontekst groblja, odnosno način dolaska Konavala pod vlast Dubrovačke republike te blizina granice sa susjednim državama tijekom cijele povijesti dodatno doprinosi autentičnosti nominiranog lokaliteta. Na lokalitetu su izvršena manja arheološka istraživanja bez većih rezultata s obzirom da nalaza u grobovima koje bi mogli točnije datirati, nije bilo. Na nominiranom lokalitetu su provedeni osnovni dokumentacijski radovi (snimak postojećeg stanja, fotodokumentacija i crteži) te je na taj način napravljen opsežni elaborat zatečenog stanja kao podloga svim daljnjim konzervatorskim i restauratorskim zahvatima ili bilo kojim istraživanjima u svrhu boljeg očuvanja i upravljanja ovim 123

lokalitetom. Tijekom 2013. godine izvedena su i konzervatorsko-restauratorska istraživanja radi potrebe utvrđivanja samog fizičkog stanja stećaka te fizikalnih i kemijskih procesa koji utječu na njihovu očuvanost. Temeljem dobivenih rezultata odlučit će se o daljnjem tretmanu ovih spomenika. CG – Grčko groblje, Žabljak (25) Nekropola stećaka Grčko groblje nalazi se na planini Durmitor oko 200 metara severozapadno od Ribljeg jezera. Predložena nekropola je sačuvana u dobrom stanju. Nekropola je nerazdvojni deo pejzaža Durmitora i primer izuzetnog sklada i povezanosti prirodne i kulturne baštine. Nekropola sadrži sve tipove spomenika karakteristične za oblike stećaka a sačuvano je 49 spomenika. Natpisi na ovom nalazištu nisu evidentirani. Gotovo polovina spomenika nalaze se tipični ornamentalni motivi. Kulturno dobro je odgovarajuće veličine i obima koji reprezentuju izgled srednjovekovnog groblja sa stećcima. Prostor na kojem se nalaze srednjovekovni spomenici stećci nije u funkciji od poslednjeg sahranjivanja i postavljanja stećaka. Ova nekropola je cjelovito očuvane strukture, nepromjenjenog izgleda skoro pola milenijuma. Poseban aspekt nekropole je činjenica da je dobro očuvana upravo na osnovu vjerovanja lokalnog stanovništva da se ne smeju narušavati stara grobalja u cilju zaštite živih. Ustanova Nacionalni park Durmitor svojim pravilima očuvanja prirode utvrdila je visoke kriterijume za zaštitu priodnih i kulturnih vrednosti u granicama nacionalnog parka. CG – Žugića Bare, Žabljak (26) Nekropola stećaka Žugića Bare nalazi se na planini Durmitor oko 2.230 m sjeveroistočno od nekropole Grčko groblje (25). Predložena nekropola je sačuvana u dobrom stanju. Nekropola je nerazdvojni deo pejzaža Durmitora i primer izuzetnog sklada i povezanosti prirodne i kulturne baštine. Nekropola sadrži sve tipove spomenika karakteristične za oblike stećaka a sačuvano je oko 300 nadgrobnih spomenika poznog srednjevjekovnog groblja na prostranoj zaravni. Natpisi na ovom nalazištu nisu evidentirani. Na 23 spomenika nalaze se tipični ornamentalni motivi. Kulturno dobro je odgovarajuće veličine i obima koji reprezentuju izgled srednjovekovnog groblja sa stećcima. Prostor na kojem se nalaze srednjovekovni spomenici stećci nije u funkciji od poslednjeg sahranjivanja i postavljanja stećaka. U široj okolini groblja je lokalni put i crkva s seoskim grobljem koji ne utiču na autentičnost ovog groblja.

124

Ova nekropola je cjelovito očuvane strukture, nepromjenjenog izgleda skoro pola milenijuma. Poseban aspekt nekropole je činjenica da je dobro očuvana upravo na osnovu vjerovanja lokalnog stanovništva da se ne smeju narušavati stara grobalja u cilju zaštite živih. Ustanova Nacionalni park Durmitor svojim pravilima očuvanja prirode utvrdila je visoke kriterijume za zaštitu priodnih i kulturnih vrednosti u granicama nacionalnog parka. CG – Grčko groblje, Plužine (27) Nekropola se nalazi se u zaseoku Zagrađe u sjeverozapadnom dijelu Crne Gore. Formirana je istočno od srednjovekovnog utvrđenja Soko grad, u podgrađu. Predložena nekropola je sačuvana u dobrom stanju i ima 16 stećaka. Rađeni su od lokalnog kamena. Svi stećci pripadaju tipu sanduka ili ploče. Na najvećem stećku nalazi se natpis u kojem se pominje kristijanin Petko, koji je živio u Soko gradu u vrijeme vojvode Stjepana Kosače. Sadržaj natpisa je istaknuti autentični podatak koji govori da je na ovom groblju sahranjivanje obavljano polovinom 15. veka. Izuzimajući intenzivno djelovanje protoka vremena koje je uslovilo starenje materijala i oblikovanja te uticaj prirodnih uslova i sila, nekropole stećaka Grčko groblje u Plužinama, izvorno je očuvana, posebno s aspekta kulturnog konteksta nastanka, trajanja i sadašnje pozicije u prostoru uključujući oblik, materijal, tehniku i tradiciju. RS – Mramorje, Perućac, Bajina Bašta (28) Arheološko nalazište Mramorje izabrano je između trideset lokaliteta sa stećcima koji su dokumentovani na teritoriji Bajine Bašte na osnovu činjenice da su na njemu sačuvane autentične vrednosti stećaka. Položaj nalazišta na obali reke Drine i celokupan prirodni ambijent odražavaju duh srednjeg veka. Arheološko nalazište sadrži sve tipove spomenika karakteristične za oblike stećaka: ploču, sanduk, slemenjak, usadnik ili stub, a sačuvano je 88 spomenika. Natpisi i ornamentalni reljefi nisu zabeleženi na spomenicima. Istraživanjem porekla kamena koje je sprovedeno u cilju izrade dokumentacije utvrđena su najmanje dva mesta u blizini iz kojih je vađena stena krečnjačkog porekla. Spomenici su obrađeni dobrom tehnikom glačanja površine ili iskucavanjem sitnozrnim čekićem. Sahranjivanje se obavljalo u 14. i 15. veku, a ne postoje pouzdani pokazatelji da je sahranjivanje obavljano i u kasnijem periodu bez postavljanja nadgrobnih obeležja. Naknadni kontinuitet dešava se najranije krajem 18. i tokom 19. veka kad se istočno od groblja sa stećcima formira novo groblje sa kamenim nadgrobnim obeležjima tipičnim za noviji period. Danas ceo prostor nije u funkciji sahranjivanja već je zaštićeno kulturno dobro unutar turističkog naselja. 125

Arheološko iskopavanje i istraživanje sondažnog karaktera obavljeno je 2010. godine, a autentičnost datovanja potvrdio je oštećeni nalaz novca iz polovine 15. veka (rezultati iskopavanja nisu objavljeni). Raščišćavanje i uređenje nalazišta, kao i čišćenje i ispravljanje spomenika koji su najjviše utonuli obavljeno je 2011. godine. Ovim postupkom nije narušena autentičnost spomenika i samog groblja. Pre raščišćavanja ovaj prostor bio je zanemaren i neprepoznatljiv, a sad održava sve osobine groblja sa stećcima na teritoriji rasprostiranja. Spomenici su usled klimatskih uslova bili oštećeni, tako da je pažljivim konzervatorskim postupkom obnovljen njihov dobar izgled, a za ovaj postupak korišćšeni su savremeni materijali po svetskoj metodologiji konzervacije kamena. Okruženje srednjovekovnog groblja sa stećcima se promenilo kad je krajem 18. i u toku 19. veka formirano naselje Perućac. kao što je rečeno, prostor istočno od srednjovekovnog groblja korišćen je za zahranjivanje, a u široj okolini obrazovano je naselje. Činjenica da se arheološki park sa stećcima nalazi u turističkom regionu planine Tare i reke Drine, kao i da se u okolnim naseljima takođe nalaze dobro očuvana groblja sa stećcima svedoči o visokom stepenu autentičnosti ovog predloženog dobra za nominaciju. RS – Mramorje, Rastište, Bajina Bašta (29) Arheološko nalazište Mramorje u Rastištu izabrano je pored Mramorja u Perućcu između trideset lokaliteta sa stećcima koji su dokumentovani na teritoriji Bajine Bašte na osnovuj činjenice da su na njemu sačuvane sve autentične vrednosti stećaka. Položaj nalazišta, zapravo dva manja groblja sa stećcima, međusobno udaljena 500 metara u živopisnom prirodnom ambijentu odražava duh srednjeg veka. Arheološko nalazište sadrži sve tipove spomenika karakteristične za oblike stećaka a sačuvano je ukupno 68 spomenika. Natpisi na spomenicima nisu evidentirani. Na manjem broju spomenika nalaze se tipični motivi polumesec i zvezde, krst i mač. Istraživanjem porekla kamena, koje je sprovedeno u cilju izrade dokumentacije, utvrđen je majdan udaljen oko 150, zapravo 650 metara od mesta gde su stećci postavljeni. Autentičnost ovog majdana pored naučno potvrđene vrste kamena još bolje ilustruje nekoliko očuvanih stena koje su isečene u bloku na način kako se to radilo u srednjem veku (vidi deo 1a opis dobra – tehnika izrade stećaka). Spomenici su obrađeni dobrom tehnikom glačanja površine ili iskucavanjem sitnozrnim čekićem. Sahranjivanje se obaljalo u 14. i 15. veku, mogući pokazatelj da je sahranjivanje obavljano i u 16. veku je promena pravca postavljanja jdnog broja stećaka, približno u pravcu sever-jug u odnosu na uobičajeni istok-zapad. Od poslednje sahrane na ovom groblju ovaj prostor nije bio u funkciji, zapravo

126

u 20. veku raspodelom parcela deo prostora ima funkciju voćnjaka, a drugi deo je bio zarastao u šumu. Arheološko raščišćavanje i uređenje nalazišta, kao i čišćenje i ispravljanje spomenika koji su najviše utonuli obavljeno je 2012. godine. Ranije pomereni spomenici su uređeni na izdvojenom delu nalazišta a u neposrednoj blizini spomenika koji su ostali in situ. Uređenjem je stavljen akcenat na autentični izgled srednjovekovnog groblja. Postupak konzervacije nije urađen na površini spomenika. Okruženje srednjovekovnog groblja sa stećcima praktično se nije promenilo ni kad je u toku 19. veka formirano naselje Rastište. Autentična vrednost srednjovekovnog groblja povezana je sa ambijentom izvanredno očuvane prirode planine Tare i sa malim seoskim naseljem. RS – Grčko groblje, Hrta, Prijepolje (30) Arheološko nalazište Grčko groblje u selu Hrta izabrano je između dvadeset lokaliteta sa stećcima koji su dokumentovani na teritoriji Prijepolja na osnovu činjenice da su na njemu sačuvane autentične vrednosti stećaka. Nalazište koga čine dva manja groblja sa stećcima, međusobno udaljena 100 metara nalazi se u planinskom ambijentu koji odražava duh srednjeg veka. Arheološko nalazište sadrži tipove spomenika karakteristične za ovu teritoriju, a sačuvano je ukupno 77 spomenika. Natpisi na ovom nalazištu nisu evidentirani. Na jednom broju spomenika nalaze se ornamentalni motivi kao šti su heraldička obeležja, oružje, krst, arhitektonski – arkade, vegetabilni i različiti ukrasni motivi. Ovo je groblje sa najviše isklesanih reljefa na teritoriji gde se stećci rasprostiru u Republici Srbiji. Istraživanjem porekla kamena koje je sprovedeno u cilju izrade dokumentacije utvrđen je majdan udaljen oko 1200 metara od mesta gde su stećci postavljeni, a u vizuelnom kontaktu sa nekropolom. Ovaj majdan pored naučno potvrđene vrste kamena poznat je po legendi o ovom potesu koja se može povezati s vađenjem kamena. Pojedini spomenici su obrađeni dobrom tehnikom glačanja površine a većina je dorađena grubim iskucavanjem. Sahranjivanje se obavljalo u 14. i 15. veku. Mogući pokazatelji da je sahranjivanje obavljano i u 16. veku je promena pravca postavljanja jednog broja stećaka, približno u pravcu sever-jug u odnosu na uobičajeni istok-zapad. Od poslednje sahrane na groblju ovaj prostor nije bio u funkciji. Arheološko raščišćavanje i uređenje nalazišta obavljeno je 2013. godine. Uređenjem je stavljen akcenat na autentični izgled srednjovekovnog groblja. Postupak konzervacije nije urađen na površini spomenika.

127

Naselje Hrta u kojem se nalazi srednjovekovno groblje je manje seosko naselje formirano krajem 18. veka. Zaseoci su postavljeni u široj okolini groblja sa stećcima, a celokupni prostorni ambijent odražava jedinstvo prirode, naselja i kulturnog dobra koje je predloženo za ovu serijsku nominaciju. 3.1.e Zaštita I Management Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska i Srbija (u daljem tekstu: države učesnice) pristupile su pripremi serijske međudržavne nominacije nekropola sa stećcima što podrazumjeva i uspostavu koordiniranog sistema izrade nominacijskog dosijea i pojedinačnih planova upravljanja serijskom nominacijom. Predstavnici institucija: Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, Ministarstvo civilnih poslova BiH, Ministarstvo kulture Crne Gore, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Ministarstvo kulture i informisanja Srbije potpisali su 02.11.2009. godine Pismo namjera na pripremi zajedničkog projekta „Nominacija nekropola sa stećcima – srednjovjekovnih nadgrobnika – za upis na Listu svjetskog naslijeđa UNESCO“. Pravna zaštita 30 nekropola sa stećcima osigurana je zakonskim regulativama koje se primjenjuju u državama učesnicama, kao i međunarodnim konvencijama koje su države ratifikovale. Iako djeluju različiti pravni i administrativni sistemi za zaštitu i upravljanje kulturnim naslijeđem u državama, oni osiguravaju najviši stupanj zaštite svim dijelovima uključujući i buffer zone međudržavne serijske nominacije. Odgovornost za upravljanje međudržavnim serijskim dobrom dijele sve države učesnice za one dijelove koji se nalaze na njihovim teritorijama, dok mehanizam za koordinaciju osigurava međudržavno koordinaciono tijelo. U cilju uspostave operativnog koordiniranog sistema upravljanja međudržavnim serijskim dobrom, a u skladu sa Pismom namjera (2010) i preporukama Svjetskog komiteta za naslijeđe (32. Sjednica, Quebec, Kanada, 2008), države učesnice imenovale su koordinatore za izradu nominacijskog dosijea i plana upravljanja. Koordinatori čine međunarodno koordinaciono tijelo koje je odgovorno za pripremu plana upravljanja zasnovanog na zajedničkim principima i ciljevima (zajednička vizija, konzervatorske prakse i principi, razvoj turizma sa sličnim pristupima; jednak pristup upravljanja okruženjem i okolinskim faktorima; jednaka ideja održivog razvoja). Nakon upisa dobra na Listu svjetskog naslijeđa formirano međunarodno koordinaciono tijelo biće odgovorno za poslove koordinacije zajedničkog upravljanja svim komponentama međudržavnog serijskog dobra (zadaci i odgovornosti koordinacionog tijela utvrđeni su Planom upravljanja). Subjekti međunarodnog sistema zaštite su države učesnice, odnosno njihove institucije, čiji su predstavnici članovi međunarodnog koordinacionog tijela.

128

Pravna zaštita svih komponenti međudržavne serijske nominacije oslanja se na međunarodne principe i standarde utvrđene konvencijama i poveljama, koje su države učesnice ratifikovale i njihovu provedbu osiguravaju putem svojih državnih zakona. Obaveza države članice na čijoj teritoriji se nalazi predmetno dobro je osiguranje svih uslova za zaštitu i očuvanje dobra za sljedeće generacije. Ove mjere provode se prvenstveno vlastitim naporima i finansijskim sredstvima država potpisnica Konvencije. Međunarodna pomoć i saradnja pruža se u slučaju da obim potrebnih sredstava prevazilazi mogućnosti države. Međunarodna akcija predstavlja dopunu napora učinjenih na nacionalnom planu (član 4. Konvencije o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine (UNESCO, 1972). U sklopu planova upravljanja predloženi su i novi obrazovni i informativni programi o značaju stećaka. Tabela – Pregled međunarodnog sistema zaštite naslijeđa u državama članicama Pravni instrumenti

potpisani

Konvencija o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba (UNESCO, Den

Bosna i Hercegovina (1985) Hrvatska (2002) Crna Gora (proslijeđen instrument sukcesije 2007) Srbija (1956)

Hag, 1954.)

Konvencija o mjerama zabrane i sprečavanja nedozvoljenog uvoza, izvoza i prenosa vlasništva kulturnih dobara (UNESCO, Pariz, 1970.)

Konvencija o zaštiti svjetskog kulturnog i prirodnog naslijeđa (UNESCO, Pariz, 1972.)

Evropska konvencija o zaštiti arheološkog naslijeđa, revidirana (Vijeće Evrope, Valletta, 1992.) Konvencija o evropskim krajolicima (2000.)

Konvencija o zaštiti i unapređenju raznolikosti kulturnih izraza (UNESCO, Pariz, 2005.) Okvirna konvencija o vrijednosti kulturnog naslijeđa za društvo (Vijeće Evrope, Faro, 2005.)

Bosna i Hercegovina (1985) Hrvatska (1993) Crna Gora (proslijeđen instrument sukcesije 2007) Srbija (1973) Bosna i Hercegovina (1985) Hrvatska (1993) Crna Gora (proslijeđen instrument sukcesije 2007) Srbija (1974) Bosna i Hercegovina (2009) Hrvatska (2004) Crna Gora (2011) Srbija (2008) Bosna i Hercegovina Hrvatska (2002) Crna Gora (2008) Srbija (2008) Bosna i Hercegovina (2009) Hrvatska (2007) Crna Gora (2008) Srbija (2011) Bosna i Hercegovina (2009) Hrvatska (2007) Crna Gora (2008) Srbija (2010)

Konvencija o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba (UNESCO, Den Hag, 1954.) odnosi se na zaštitu kulturnog naslijeđa u slučaju oružanog sukoba i katastrofa. Naročito se primjenjuje na inventarizaciju svih lokaliteta.

129

Sve države učesnice u sklopu planova upravljanja za nekropole sa stećcima obavezuju se da će poduzeti mjere u cilju poštivanja preporuka Konvencije, a koje se posebice odnose na arheološke nalaze sa nekropola sa stećcima (Konvencija o mjerama zabrane i sprečavanja nedozvoljenog uvoza, izvoza i prenosa vlasništva kulturnih dobara (UNESCO, Pariz, 1970). Okvir za jačanje međunarodne suradnje i solidarnosti u duhu partnerstva, posebno u cilju poboljšanja sposobnosti zemalja u razvoju da zaštite i promiču raznolikost kulturnih izraza i potvrđivanju važnosti veze između kulture i razvoja za sve zemlje zasniva se na Konvenciji o zaštiti i unapređenju raznolikosti kulturnih izraza (UNESCO, Pariz, 2005). Posebno mjesto u osiguranju sistema zaštite dobra imaju i evropski opšti akti: Evropska konvencija o zaštiti arheološkog naslijeđa, revidirana (Vijeće Evrope, Valletta, 1992.) i Evropska konvencija o zaštiti arheološkog naslijeđa (Vijeće Evrope, London, 1969.) obvezuje države da će, sredstvima koja su prihvatljiva za državu, uspostaviti pravni sistem zaštite arheološkog nasljeđa i primjenjivati mjere fizičke zaštite (konzervacije i održavanja, po mogućnosti in situ), te raditi na prikupljanju i širenju znanstvenih informacija i podizanja javne svijesti. Izabrani lokaliteti sa svojim središnjim i buffer zonama očuvane su prostorne cjeline u skladnom prirodnom ambijentu. U širem okruženju sve intervencije koje je čovjek u novijem periodu načinio odražavale su se na način da su graditeljske i prirodne vrijednosti isprepletene sa srednjovjekovnim spomenicima i čine harmoničnu cjelinu. Iz svega navedenog, osim znanstvene i spomeničke vrijednosti stećaka, proizlazi i njihova šira društvena te potencijalna ekonomska vrijednost. Lokalno stanovništvo, ali i šira društvena zajednica prepoznaje i prihvata ovaj segment kulturne baštine kao naročito vrijedan. Očuvanost srednjovekovnih grobalja sa stećcima prepoznata je u zakonodavnim merama svih država koje su predložile svoja srednjovekovna groblja za nominaciju. Ovaj aspekt podržavaju prostorno i regulaciono planiranje, kao i planovi upravljanja (2013–2023) koje su sve države pripremile u cilju kvalitetne i celovite zaštite, konzervacije i prezentacije stećaka kojima se ova područja prepoznaju kao mesta turističkog potencijala sa korišćenjem postojećih resursa i bez izgradnje novih objekata u zaštićenoj okolini. Ovaj dokument obezbeđuje racionalno upravljanje dobrima i održavanje izvanrednih vrednosti nominovanih dobara. 3.2. Komparativna analiza Koliko god bili povezani s općom srednjovjekovnom sepulkralnom praksom i ranijim prapovijesnim i antičkim tradicijama ukopavanja i označavanja grobova, pojedine karakteristike stećaka izdvajaju ove spomenike iz ukupnog korpusa europske srednjovjekovne baštine. Kroz te karakteristike, a radi se o 130

brojnosti, bogatstvu oblika i ukrasnih motiva te pojavi natpisa, još jednom ćemo ukazati na specifičnost stećaka uspoređujući ih sa sličnim kulturnim dobrima i spomenicima. Prema posljednjim sustavnim popisima na teritoriju četiri države uključene u ovaj projekt sačuvano je oko 70 000 stećaka. Međutim, čak su i tijekom pripreme ove nominacije otkriveni novi lokaliteti sa stećcima pa je osnovano pretpostaviti da je broj ovih sačuvanih nadgrobnih spomenika veći od „službenog“. Upravo zbog njihove brojnosti, uzimajući u obzir sve zajedničke karakteristike, stećci predstavljaju zaseban korpus u ukupnom evropskom srednjovjekovnom naslijeđu. Po brojnosti i bogatstvu ukrasa a dijelom i po funkciji stećke je moguće usporediti s hačkarima (u prijevodu – kameni križ) u Armeniji, kamenim spomenicima najčešće u obliku uspravne izrazito bogato dekorirane ploče (dok se stećak javlja u najmanje 5 osnovnih oblika s brojnim varijacijama). Hačkari nastaju u vremenu od 9./10. do 17. stoljeća s tim da je vrhunac njihove proizvodnje razdoblje između 12. i 14. stoljeća. Osnova svake dekoracije hačkara je križ oko kojeg se po prilično strogom principu nižu različiti reljefi od geometrijskih i vegetabilnih preko životinjskih i apstraktnih figura do ljudskih prikaza. Ipak razlozi njihova podizanja su različiti i pokrivaju sve od obilježavanja grobnog mjesta do posvete određenih prostora ili uspomene na pojedine važne događaje. Od svih srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika upravo se hačkari najprije mogu usporediti sa stećcima, najviše po brojnosti dok po ostalim karakteristikama (vrijeme nastanka, oblici, likovna rješenja dekoracije) ta usporedba funkcionira djelomično. Računa se da je na prostoru Armenije sačuvano oko 40000 – 50000 hačkara. Radi svega navedenog 2010. godine su uvršteni na UNESCO-vu listu nematerijalne svjetske baštine (Armenian cross-stones art. Symbolism and craftsmanship of Khachkars). Sličnu razvojnu liniju, kao stećci i hačkari, prate i irski visoki ili biblijski križevi. Usporedba tu funkcionira na više razina od činjenice da su jedni i drugi sastavni dio krajolika u kojem se nalaze ali i njegove antropologije do bogatstva dekorativnih elemenata koji na ovim spomenicima dolaze do punog izražaja. Usporedba počiva i na baštinjenu ranijih tradicija s obzirom da irski križevi u sebi sublimiraju prastare keltske motive i tradicije sa specifičnom kršćanskom simbolikom i ornamentikom pa su kao i stećci postali zaštitnim znakom osebujnog kršćanstva i sepulkralne prakse. Razlika je u činjenici da se irski križevi izrađuju znatno ranije od stećaka (tijekom ranog srednjeg vijeka i nema ih kasnije od 12. stoljeća) te da ne označavaju uvijek grobove već su vezani za niz posvećenih mjesta (samostani, crkve, mjesta održavanje pojedinih obreda i svetkovina, oznake granica itd.) što se javlja i kod stećaka ali kao proizvod kasnijih tradicija i narodnih vjerovanja. Razlog tolikoj brojnosti hačkara ali i irskih križeva treba tražiti u nekoliko smjerova. U prvom redu radi se o spomenicima koji su imali više (prije nabrojanih) funkcija dok je stećak imao isključivo nadgrobno obilježje. Isto tako, sami hačkari se javljaju uz kraće prekide od 10. do 17. stoljeća (a negdje ih izrađuju i danas ali kao rezultat obnovljene tradicije) dok su stećci ograničeni na vrijeme od 13. do početka 16. stoljeća. Uzimajući u 131

obzir sve sličnosti između irskih križeva, stećaka i hačkara, specifično naslijeđe te kontekst vremena i prostora, ustanovit ćemo skladno prožimanje općih i autohtonih kulturnih formi. Svoju brojnost stećci moraju zahvaliti činjenici da su prihvaćeni kao svojevrsni univerzalni nadgrobni spomenici koje kao obilježje groba prihvaćaju svi slojevi društva, od onih skromnijih i siromašnijih preko nižeg i višeg plemstva do crkvenih velikodostojnika (posebno onih iz redova Crkve Bosanske), banova i kraljeva. Pod stećcima se pokopavaju svi oni koji ih mogu priuštiti u bilo kojem obliku bez obzira na društveni položaj, vjersku ili etničku pripadnost. Pri tome sama veličina stećka i njegova ukrašenost ne moraju biti od presudne važnosti za određivanje društvenog položaja njegovog vlasnika. Slijedeći primjeri dovode stećke u vezu s razvojem ostalih srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika. Naime, primjetno je da su stećci istaknutih pojedinaca, posebice iz kruga bosansko-humskog visokog plemstva (Pavle Radinović, Sandalj Hranić/Stjepan Vukčić-Kosača) i kraljevske obitelji (Tvrtko I. Kotromanić), iako monumentalni, bili ukrašeni vrlo jednostavno ili čak neukrašeni. Stećak kneza Pavla Radinovića stajao je unutar obiteljskog groblja na otvorenom, na Pavlovcu kod Sarajeva, gdje se nalazio veći broj izuzetno kvalitetno klesanih stećaka bez ukrasa i natpisa koji odgovaraju specifičnostima klesarskih radionica središnje Bosne. Očito je da je u ovom slučaju presudna bila čista monumentalnost nadgrobnog spomenika. Zanimljivo je ovdje napomenuti, u smislu daljnje komparacije, kako je na istom lokalitetu ispod stećaka pronađeno nekoliko kamenih sarkofaga izdubljenih u obliku ljudskog tijela (pronađenih na još nekoliko lokaliteta u BiH) a koje također nalazimo diljem srednjovjekovne zapadne Europe. S druge strane bosanski kralj Tvrtko I. (1353–1391) najvjerojatnije je bio pokopan pod masivnim neukrašenim sljemenjakom s postoljem u franjevačkoj crkvi sv. Nikole u Milima (Arnautovići) kod Visokog (BiH). Isto tako je i s velikim vojvodom Sandaljem Hranićem (ili njegovim nećakom hercegom Stjepanom Vukčićem Kosačom) pokopanim pod sljemenjakom s postoljem u crkvi u Šćepan polju (CG). Isti je slučaj i s bosanskim tepčijom (dvorskim službenikom) Batalom Šantićem koji je pokopan u svom mauzoleju (u Turbetu kod Travnika), u kamenom sarkofagu smještenom u zidanoj grobnici nad kojom je stajao neukrašeni sljemenjak sa postoljem. Njegov mauzolej bio je oslikan freskama. Iako bi se pretpostavljeni stećak kralja Tvrtka I. Kotromanića moglo dovesti u vezu s već spomenutim karakteristikama klesarskih radionica regije središnje Bosne ipak se svi ovi primjeri mogu promatrati u svjetlu formiranja vladarskog groba, kako na europskom istoku tako i na zapadu. Činjenica je da je vladajuća klasa tijekom srednjeg vijeka (plemstvo, crkveni velikodostojnici, kraljevske obitelji) sebi mogla priuštiti raskošnije nadgrobne spomenike čije pojedine elementa nalazimo na stećcima. Tijekom ranog srednjeg vijeka obnavlja se (ili nastavlja) antička praksa pokapanja u kamene sarkofage koji su odigrali najvažniju ulogu u procesu nastanka sljemenjaka (točka 2.b – Evolucija oblika). Za 132

primjere možemo uzeti one iz najbliže okolice, odnosno iz dalmatinskih gradova Zadra, Splita i Kotora. U sarkofagu s Crkvine u Biskupiji kod Knina (RH) možda je bio pokopan hrvatski knez Branimir (kraj 9. stoljeća) ali sigurno netko iz tadašnje vladajuće klase. Pretpostavlja se da su i kasniji hrvatski kraljevi bili pokopani u sarkofage s natpisima (od kojih je sačuvan onaj kraljice Jelene – 2. polovica 10. stoljeća) u kraljevskom mauzoleju u crkvi sv. Stjepana na Otoku u Solinu (RH). Dapače, sudeći prema skromnim arheološkim istraživanjima u samoj Bosni i Hercegovini postojali su i ukopi u kamene i drvene sarkofage istovremeni stećcima, sa ili bez stećka kao nadzemnog obilježja. Međutim, tijekom 11. i 12. stoljeća nastupaju krupne promjene u konceptu grobnog spomenika. Na zapadu Europe javljaju se kameni nadgrobni spomenici tipa effigy ili gisant koji svoj vrhunac doživljavaju tijekom naredna dva stoljeća. Radi se o ploči koja pokriva grob i na kojoj je u niskom ili viskom reljefu prikazan pokojnik (ili njegov idealizirani prikaz) u ležećem stavu. Od 13. stoljeća ta ploča pokriva kameni sanduk ili sarkofag s tijelom pokojnika. Prikaz pokojnika tada može stajati i na jednoj od stranica poklopca sarkofaga. Dapače, tijekom srednjeg vijeka razvija se i tip oltara gotovo identičan ovoj vrsti grobnica s prikazom ležećeg sveca na jednoj od stranica poklopca. Sanduk (ili sarkofag) se ukrašava heraldičkim, arhitektonskim (arkade), vegetabilnim ali i figuralnim motivima u reljefu od kojih neki spadaju u sam vrh gotičke (ali i renesansne umjetnosti) kada se i datira većina ovih spomenika. U ovakvom tipu grobnice, koja se sastoji od zidane grobne rake ispod zemlje, pseudosarkofaga iznad zemlje pokrivenog pločom s prikazom pokojnika, pokopana su i tri bosanska kralja (Stjepan Ostoja, Tvrtko II. Tvrtković i Stjepan Tomaš) u mauzoleju na Bobovcu (BiH). U toj činjenici treba vidjeti i razvoj ceremonije vladarskog ukopa od stećka do ovakvog tipa grobnice a koja je pod utjecajem zapadnoeuropskog srednjovjekovlja (kraljevske ploče s Bobovca su vjerojatno izrađene u ugarskim radionicama i to od specifičnog kamena koji se nalazi u okolici Budimpešte i Ostrogona) U smislu ukrašavanja a posebice upotrebe arkada na bočnim stranama, ove spomenike donekle možemo usporediti sa stećcima (vidi točka 2.a – Ukrasni motivi) s tim da je osnova razlika u činjenici da se oni postavljaju gotovo isključivo u crkve i samostane te da ih mogu priuštiti samo bogatiji pojedinci. Na manjem broju stećaka-sljemenjaka, koncentriranim u područje istočne Bosne, nalazimo rustikalne prikaze ležećih pokojnika s prekriženim rukama. Na europskom istoku, čiji utjecaji na ove prostore dolaze direktno iz centra ali i preko srednjovjekovne srpske države te s bizantskog juga Italije, također postoji relativno kanoniziran tip raskošnijeg nadgrobnog spomenika koji od 11. i 12. stoljeća podižu plemići, vladari i njihova obitelj te crkveni velikodostojnici. Na ovim prostorima takvi se spomenici susreću u prvom redu u zadužbinama (crkve s manastirima) srpskih vladara iz dinastije Nemanjića od koji su neki i na Listi svjetske baštine: Studenica (WHL 389), Sopoćani (WHL 96), Dečani (WHL 724bis). Svaka od ovih crkava je zamišljena kao mauzolej, dakle grobnica u najširem smislu, s jasno utvrđenim pravilima o položaju pojedinih 133

grobova koja proizlaze iz strogog shvaćanja crkvenog prostora. Nadzemno obilježje nad grobnicama nemanjićkih vladara imalo je oblik monumentalnog sarkofaga. Ovaj sarkofag izgubio je prvobitnu namjenu i pretvoren je u spomeničko obilježje a sama grobnica s tijelom pokojnika se nalazila ispod njega (vidi točka 2.b – Povijesni kontekst pojave i razvoja stećaka). Sarkofag u srednjovjekovnoj Srbiji konstruiran je od četiri ploče (kamen, mramor) koje formiraju pravokutni sanduk zatvoren niskim monolitnim poklopcem zakošenih strana. Sarkofag nije bio ukrašen niti je postojao natpis. U ranoj fazi, do posljednje četvrtine 13. stoljeća, sarkofazi su klesani bez postolja, a nakon toga s postoljem u obliku greda-okvira. Slike izvedena u fresko tehnici na zidu iznad sarkofaga, koje često prikazuju pokojnike, sastavni su dio nadgrobnog spomenika (kao u slučaju mauzoleja spomenutog tepčije Batala Šantića). U smislu mogućnosti da pojedinac sebi priušti stećak kao nadgrobni spomenik ilustrativno je nekoliko podataka iz tog vremena o organizaciji i troškovima pogreba. Najvažniji je onaj iz 1377. godine o organizaciji pogreba Vlaha Priboja Papalića (pripadnika nižeg plemstva) u okolici Sinja (RH). Naime, troškovi pogreba koji je vjerojatno uključivao i izradu stećka iznosili su oko 40 srebrnih libara. Za ilustraciju: godišnji prihodi pojedinih sela s tog istog područja iznosili su oko 60 srebrnih libara. U isto vrijeme prosječan pogreb u Splitu koštao je oko 4–8 libara a za cijenu od 40 libara mogla se dobiti obiteljska grobnica u crkvi franjevačkog samostana u Šibeniku (RH). Mogućnost usporedbe stećaka s ostalim jednostavnijim i skromnijim srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima znatno je olakšana jer je takvih spomenika sačuvano znatno više te su u jačoj vezi sa stećcima. Povezanost je tolika da je često nemoguće jasnije odrediti pravce međusobnih utjecaja kao i odlučiti radi li se o stećku ili ovoj drugoj vrsti spomenika. Tu se najprije misli na kamene nadgrobne ploče, formu nadgrobnog spomenika koji je tijekom srednjeg vijeka (posebice od 13. do 16. stoljeća) prisutan u cijeloj Europi pa i na području rasprostiranja stećaka. S njima stećci najčešće dijele oblik spomenika (deblja ili tanja ploča) te neke ukrasne motive. Najbolje dokumentirane odnosa tih dviju vrsta nadgrobnih spomenika imamo na prostoru zapadne Srbije te u južnim dijelovima Hrvatske (posebice Makarsko i Dubrovačko primorje ali i cijela dalmatinska obala i otoci). Na teritoriju Srbije položene nadgrobne spomenike većinom čine kamene ploče i to od amorfnih oblika do ploča sa zaravnjenom površinom koje su ukrašene različito stiliziranim predstavama ljudske figure klesanim u plitkom reljefu (sličnost s grobnicama tipa effigy ili gisant). Jednu od varijanti predstavljaju nadgrobnici kod kojih su bočne stranice otklesane duž čitavog opsega. Na pojedinim primjerima ovakvog tipa ploče na gornjoj površini nalaze se isklesni križ ili mač. Treća varijanta je položena ploča sa zakošenim ivicama koje svojim oblikom asociraju na niski poklopac. Također na ravnom dijelu gornje površine na nekim spomenicima nalaze se ornamentalni motivi kao što su križevi, trake ili 134

lozice. Na području Hrvatske novija istraživanja su još jasnije odredila razliku između srednjovjekovne nadgrobne ploče i ploče-stećka. Iako vrlo često koriste slične dekorativne motive (polumjesec i zvijezda, križ te najviše štit s mačem) oni su na stećcima najčešće znatno lošije klesarske i umjetničke kvalitete. Nadalje, ovakve nadgrobne ploče javljaju se isključivo u kontekstu groblja oko crkve ili unutar pojedinih samostana dok sa stećcima to nije slučaj. Razlika je i u čisto funkcionalnom smislu – stećak je nadgrobni spomenik ispod kojega se na određenoj dubini nalazi jednostavna grobna raka dok je ploča nadgrobni spomenik ali i poklopac zidane grobnice koja se nalazi ispod nje. Stećke i obične nadgrobne ploče na grobljima nalazimo i zajedno i odvojeno. Međutim, detaljniji odnosi na grobljima na kojima ih nalazimo zajedno nam još uvijek nisu dovoljno poznati. Ponajviše radi nedostatka sustavnijih arheoloških istraživanja te preciznijih datacija. Kao ilustracija tih zamršenih odnosa poslužit će nam dva primjera. Pod nadgrobnim pločama pokopani su članovi najmoćnije obitelji hrvatskog srednjovjekovlja, Šubića-Bribirskih, u obiteljskom mauzoleju u samostanu sv. Marije na Bribiru (RH). Bribir je smješten dosta duboko u zaleđu Jadranske obale da bismo tamo mogli očekivati klasične stećke. Ploče su jednostavno ukrašene stiliziranim prikazom orlovog krila (obiteljski grb) te nemaju natpisa. S druge strane, pripadnici crnogorske vladarske obitelji Crnojevića pokopani su pod vrlo jednostavno ukrašenim pločamastećcima (s natpisima) u Bogorodičinoj crkvi manastira Kom na istoimenom otoku u Skadarskom jezeru (CG). Iako po svojim ukrasima izuzetno bliski stećcima koje nalazimo na prostoru od Crne Gore do južnih dijelova Hrvatske, ove su ploče ovdje u svojstvu nadgrobne ploče tj. poklopca grobnice kakve susrećemo u crkvama i samostanima jadranske obale i otoka. Natpisi na stećcima predstavljaju poseban fenomen, iako ih je u odnosu na broj stećaka sačuvano malo (najviše na prostoru BiH). Ovi specifični natpisi odraz su pismenosti koja je obuhvaćala gotovo sve slojeve društva, ponajviše plemstvo i crkvenu vlast. Natpisi su redovito pisani ćirilicom na domaćem (slavenskom) jeziku (ikavicom) a po sadržaju su različiti i podesni za različite vrste klasifikacija. Ovaj izuzetno važan aspekt pojavnosti stećaka predstavlja organski dio kršćanske epigrafske kulture srednjovjekovnog europskog prostora. Nadgrobni natpisi svojstveni su srednjovjekovnom zapadu Europe gdje se klešu na nadgrobnim pločama ali i monumentalnijim nadgrobnim spomenicima vladara, plemića i crkvenih velikodostojnika. Na europskom istoku tijekom srednjeg vijeka epitafi su rijetki. Osnovna funkcija nadgrobnog natpisa bila je da u epohi rastućeg individualizma sačuva uspomenu na određenu osobu i njezin posebni identitet, što se postizalo navođenjem pokojnikova imena, njegove životne dobi, njegova porijekla, rodbine, statusne pripadnosti, posebnih zasluga ali i njegovog svjetonazora. Veliki broj epitafa se obraća prolaznicima s obzirom na smještaj stećaka uz frekventne prometnice što je baštinjeno iz antičkog Rima. Još jedan 135

izuzetno važan element ranijeg naslijeđa na stećcima, očituje se u sintagmi kojom započinje najveći broj natpisa na stećcima. Radi se o rečenici ase leži – ovdje leži, koja je zapravo prijevod ranokršćanskog (kasnoantičkog i ranosrednjovjekovnog) hic iacet – koju susrećemo na većini nadgrobnih natpisa toga vremena. Ipak u nešto složenijim natpisima, veza europskog zapada i stećaka očita je kroz pojavu karakteristične rečenice: „Ja sam bio kako vi jeste, vi ćete biti kako jesam ja“. Ovu sintagmu nalazimo na natpisima na stećcima Vignja Miloševića (Kočerin kod Širokog Brijega, BH) i Batića Mirkovića (Kopošići kod Ilijaša, BH). Rečenica (u različitim varijacijama) je samo citat i osnovna misao iz popularne srednjovjekovne legende nastale u Francuskoj o susretu trojice živih i trojice mrtvih. U europskoj nadgrobnoj epigrafiji ovaj se motiv susreće od 11. stoljeća a sama legenda i njena najvažnija rečenica su često motiv za dekoraciju pojedinih crkava diljem Europe (posebice na freskama). Najpoznatija je Masacciova freska „La trinita“ u crkvi Santa Maria Novela u Firenzi (Italija) nastala oko 1427. godine gdje je ova rečenica zapisana na sarkofagu u donjem dijelu freske. Direktnu analogija spomenutim natpisima nalazimo i na natpisu Wiliama Chichelea, šerifa i gradskog vijećnika Londona i njegove supruge Beatrice, sahranjene oko 1425. godine u crkvi u Northamptonshireu. S druge strane tražeći analogije na prostorima geografski bliže stećcima usporedbu je prilično teško provesti. Ovdje mislimo na nadgrobne natpise nastale tijekom razvijenog a naročito kasnog srednjeg vijeka a sačuvane u prvom redu u crkvama slobodnih komuna na jadranskoj obali. Naime, sadržaj tih natpisa ograničen je na osnovne podatke o pokojniku s godinom rođenja i/ili smrti. Njihov jezik je latinski kao i pismo a i forma je vrlo jednostavna dok je na stećku to znatno slobodnija, govorna, forma s proznim karakteristikama. Godina rođenja i/ili smrti na stećku javlja se tek iznimno. Puno veću sličnost sa natpisima na stećcima pokazuju bugarski (i pojedini srpski) srednjovjekovni nadgrobni natpisi gdje se također susreće sintagma ase (sije) leži, zaziv sv. Trojstva pa čak i misao o neizbježnosti smrti u smislu rečenice: ja samo bio kako vi, vi ćete biti kako jesam ja. Međutim, pojava sintagme rab božji ili rab Kristov a posebno činjenica da bugarski natpisi bilježe datum i godinu smrti (prema starom računanju vremena od postanka svijeta) ove natpise ipak čini donekle drugačijim od natpisa na stećcima. Nadalje je zanimljivo usporediti karakter natpisa na stećcima (ali i općenito karakter stećaka) s nadgrobnim natpisima na runskom pismu nastalima u Švedskoj od 4. i 5. do 11. stoljeća. I oni kao i ovi na stećcima imaju funkciju slavljenja tj. sjećanja na pojedinca a primjetna je i podjela poslova oko postavljanja nadgrobnog spomenika. Jedni podižu (ili izrađuju) spomenik a drugi za njega sastavljaju (ili klešu) natpis (vidi točka 2.a – Tehnika izrade stećaka). Do sada smo stećke, točnije njihov karakter, uspoređivali s ostalim njima suvremenim nadgrobnim spomenicima. Međutim, komparacija s ostalim vidovima srednjovjekovne umjetnosti otkriva njihovu specifičnu povezanost sa srednjovjekovnim svijetom. U prvi plan tu dolaze reljefi stećaka. 136

Prikazi životinja (realnih i fantastičnih) te lova vrlo su česti u europskom kiparstvu romanike i gotike. Posebice tu izdvajamo crkvena pročelja te bogato ukrašene portale na kojima nalazimo ove motive. Iako je lov vjerojatno najčešća velikaška razonoda dijelom ima i duhovnu simboliku za koju je teško tvrditi u kolikoj su je mjeri ondašnji promatrači razumjeli. Klesanje arkada s figuralnim prikazima (lov, turnir, borba) također je prisutno u romaničkoj i gotičkoj umjetnosti europskog zapada (kiparstvo, slikarstvo, zlatarstvo). Posebno se to odnosi na gotičke tordirane arkade. Upotrebom arkada i pojedinih likova koji se javljaju ispred ili iza njih stvara se dojam perspektive i prostora. Iako do toga na stećcima teže dolazi jasno je nastojanje majstora-kovača da pokuša na najbolji mogući način oponašati uzore. A iste je mogao vidjeti u svim većim gradskim središtima na jadranskoj obali i neposrednom zaleđu. Stoga nije ni čudno što su stećci najbrojniji te najbogatije ukrašeni upravo na području srednjovjekovnog Huma – današnje Hercegovine koja je u neposrednom zaleđu jadranske obale. Arhivi hrvatskih gradova na jadranskoj obali (posebice Dubrovnika) prepuni su podataka o majstorima (graditeljima, kiparima i slikarima) koji na poziv hrvatskog te bosanko-humskog (ali i srpskog) plemstva i crkvenih velikodostojnika odlaze raditi s obale u unutrašnjost. Posebice se to odnosi na vrijeme od 14. do 16. stoljeća. Isto tako brojni izvori u tim istim arhivima govore o pojedincima iz unutrašnjosti koji na školovanje odlaze na obalu kako bi postali graditelji, kipari, iluminatori rukopisa, zlatari i sl. Neki od njih se školuju kod najpoznatijih primorskih majstora kasne gotike i rane renesanse – Jurja Matejevog Dalmatinca, Andrije Alešija, Dujma Vuškovića. Nipošto ne tvrdimo da su se ovi ljudi školovali klesare stećaka već ovdje govorimo o činjenici da su „kovači“ na širokom području od obale do duboke unutrašnjosti, mogli vidjeti pojedine motive i prikaze koje su preuzimali te više ili manje izmijenjene koristili u svom radu, kombinirajući ih sa svojim znanjima te ranijim tradicijama i željama naručitelja. Jedan od takvih motiva koji je izuzetno čest na stećcima kao bordura (posebno u južnim područjima) a kojega susrećemo na ogromnom broju kiparskih i zlatarskih radova srednjovjekovne umjetnosti je vijugasta lozica s palmetama ili različitim brojem listova (najčešće tri). Kao usporedbu navest ćemo dva srebrna i pozlaćena relikvijara s početka 15. stoljeće ukrašena ovakvom lozicom koji se čuvaju u poznatoj zbirci crkvene umjetnosti u Zadru a koje je gradu poklonila Katrina Hrvatinić, žena bosanskog vojvode Sandalja Hranića. U istoj zbirci čuvaju se dijelovi relikvijara (14/15. stoljeće) s prizorima lova. O vezi stećaka i srednjovjekovne umjetnosti donekle govori najveće i najvrjednije ostvarenje srednjovjekovnog zlatarstva na istočnoj obali Jadrana – zadarska škrinja sv. Šimuna. Osim što je i oblikom i dimenzijama slična stećku-sljemenjaku, odnosno sarkofagu s dvostrešnim krovom, najzanimljivije su dvije činjenice vezane za njen nastanak i funkciju. Naime škrinju je dala izraditi Elizabeta Kotromanić, kćer bosanskog bana Stjepana Kotromanića i žena najmoćnijeg vladara na ovim prostorima u drugoj polovici 14. stoljeća, ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika Anžuvinca (vidi 2. b. – 137

Povijesni kontekst pojave i razvoja stećaka). Još u 15. stoljeću relikvija tj. tijelo sv. Šimuna nije ležalo u škrinji veće se ona nalazila iznad njega kao svojevrsni nadgrobni spomenik, kao stećak iznad groba. Slične paralele mogli bi nadalje uspostavljati između stećaka i ostalih vidova umjetnosti. U znanstvenoj literaturi se opravdano postavilo pitanje o povezanosti reljefa na stećcima i tzv. lovačkih tepiha odnosno srednjovjekovnih tapiserija s prizorima iz lova, koje su vrlo čest sadržaj velikaških dvorova. U vezi s tim su i drvene škrinje 15. i 16. stoljeća (posebice one sjevernoitalske proizvodnje) koje sa stećcima dijele pojedine prizore kao što su turniri, lov, povorke ratnika, fanatastične životinje itd. Slično je i s iluminiranim rukopisima, domaćeg i stranog podrijetla, gdje nalazimo izuzetno bogat svijet likovnih prikaza od onih iz svakodnevnog života do duboko simboličkih i fantastičnih. Pojedine scene iz tzv. Luttrellovog psaltira koji se čuva u British Library (jednog od najpoznatijih srednjovjekovnih iluminiranih rukopisa – oko 1335. godine), posebice one iz svakodnevnog života kao što je npr. odlazak na turnir, imaju svoje jasne pandane i na stećcima. Ma koliko postojala velika mogućnost da su majstori-kovači imali uzore u njima dostupnim i vidljivim djelima crkvene i dvorske umjetnosti ipak moramo uzeti u obzir činjenicu da su oni sami posjedovali vlastita znanja bazirana i na ranijim tradicijama. Većina kovača slijedila je zakonitosti pojedinih lokalnih stilova ili umjetničkih škola, dok su oni učeniji poznavali osnovne principe ikonografije, perspektive i sl. Njihove radionice i njihov utjecaj danas su sve jasnije prepoznatljivi. Ipak, utjecaj bilo kojeg oblika crkvene i dvorske umjetnosti ostaje uglavnom na razini detalja koje kovač prihvaća i primjenjuje na svoj način stvarajući pri tome originalan i specifičan umjetnički izričaj svojstven vremenu i kontekstu srednjeg vijeka. 3.3. Izjava o univerzalnoj vrijednosti Kratka sinteza Serijska nominacija srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – stećaka obuhvaća izbor od 4100 stećaka na 30 nekropola (od ukupno oko 70 000 stećaka na oko 3300 lokaliteta) na teritoriju četiri države: Bosna i Hercegovina, Republika Hrvatska, Crna Gora i Republika Srbija. Trideset odabranih lokaliteta s područja četiri današnje države predstavljaju najbolje sačuvan i originalan umjetnički izričaj ovog vida srednjovjekovne sepulkralne umjetnosti te se preko njih nastojalo pokazati sve karakteristike pojavnosti stećaka. Stećci su srednjovjekovni nadgrobni kameni spomenici koje susrećemo na gotovo cijelom području Bosne i Hercegovine, u zapadnim dijelovima Srbije i zapadnim dijelovima Crne Gore te središnjim odnosno južnim dijelovima Hrvatske. Vjerojatno se javljaju u drugoj polovici 12. stoljeća odnosno tijekom 13. stoljeća. Međutim, sigurno je da se najintenzivnije izrađuju tijekom 14. i 15. stoljeća dok 138

u 16. stoljeću s konfensionalnim diferenciranjem grobalja ova vrsta nadgrobnih spomenika polako nestaje. Prema oblicima u kojima ih se izrađuje dijele se u nekoliko osnovnih tipova: ploča, sanduk, sljemenjak, stup i križina-krstača. Spomenuti osnovni oblici mogu dolaziti u više različitih varijanti s uvijek prepoznatljivom osnovnom formom a na pojedinim grobljima se nalaze i spomenici amorfnog oblika. Umjetničko oblikovanje stećaka očituje se u formi i ukrasu tj. reljefima. Osnovnu umjetničku kvalitetu stećaka predstavljaju ukrasi izvedeni u dvije klesarske tehnike. Najčešća tehnika je niski reljef dok je graviranje odnosno urezivanje ili plitki reljef dosta rjeđa tehnika. Reljefi bi se mogli podijeliti u nekoliko skupina: socijalni i religiozni simboli (različiti oblici križeva, oruđe, oružje, mladi mjesec i zvijezde, antropomorfni ljiljani, solarni motivi itd.) figuralne predstave (prikazi muškaraca i žena, borba, turniri, lov, povorke ljudi, tzv. posmrtna kola, prikazi životinja) te brojni vegetabilni i geometrijski ornamenti. Natpisi na stećcima predstavljaju poseban fenomen iako ih je u odnosu na broj stećaka sačuvano malo (najviše na prostoru BiH) Njih sastavljaju a možda i klešu dijaci a odraz su pismenosti koja je obuhvaćala gotovo sve slojeve društva, ponajviše plemstvo i crkvenu vlast. Natpisi su pisani ćirlicom, a po sadržaju su uistinu različiti i mogu se podijeliti dvije osnovne skupine: vjerski ili religiozni i svjetovni (koji se opet dijele u manje skupine zavisno o veličini i sadržaju). Ovaj izuzetno važan aspekt pojavnosti stećaka predstavlja organski dio kršćanske epigrafske kulture srednjovjekovnog europskog prostora. Kriterij (ii) Srednjovjekovni nadgrobni spomenici – stećci kroz 30 odabranih lokaliteta s područja četiri današnje države predstavljaju najbolje sačuvan i originalan umjetnički izričaj ovog vida srednjovjekovne sepulkralne umjetnosti. Na prostorima na kojima nastaju i razvijaju se, odraz su prožimanja različitih kulturnih utjecaja koje u tom vremenu (13. do 16. stoljeća) nalazimo na ovim prostorima a koji većinom pripadaju latinskom zapadu ali i bizantskom istoku. Ipak većinu njihovih reljefa (koji su upečatljivi aspekt njihove pojavnosti), ma koliko bili odmaknuti od službenih kanona, ipak možemo čitati kroz različite sastavnice opće europske srednjovjekovne kulture (plemićke, crkvene i narodne) odnosno romaničke i posebno gotičke umjetnosti. S druge strane, ova specifična kultura duboko je povezana s znatno ranijim, prapovijesnim, antičkim i ranosrednjovjekovnim tradicijama. Prapovijesne i antičke tradicije se ponajviše očituju u odabiru mjesta gdje ih se postavlja te u pojavi određenih vrsta simboličkih reljefa. Činjenica je da stećci većim 139

dijelom označavaju groblja na redove koje u europskoj arheologiji pratimo od ranog srednjeg vijeka i tzv. seobe naroda. Razmjena različitih vrijednosti posvjedočena je i kroz pokapanje pripadnika svih društvenih slojeva pod stećke i to bez obzira na njihovu tadašnju etničku i političku pripadnost na prostoru najmanje tri srednjovjekovne države te nekoliko slobodnih komuna uz Jadransku obalu. Arheološki gledano, nalazi u grobovima ispod stećaka prostor kojim se bavimo ponovo prikazuju kao gotovo jedinstveni kulturni horizont. Posebnu vrijednost predstavlja tzv. interkonfesionalnost odnosno činjenica da se pod stećcima pokapaju pripadnici sve tri srednjovjekovne kršćanske zajednice na ovim prostorima – katoličke crkve, pravoslavne crkve, Crkve bosanske. S obzirom na njihove vanjske karakteristike istočnog i zapadnog hrišćanstva stećke svake od njih nije moguće razlikovati budući da se na sebi svojstven način odmiču od službenih umjetničkih kanona i stvaraju originalan izričaj temeljen na prihvaćanju odnosno miješanju tih različitih kulturnih utjecaja. Kriterij (iii) Iako uronjeni u srednjovjekovnu europsku kulturu te povijesni kontekst i specifičnosti područja na kojima ih nalazimo, s tragovima ranijih utjecaja (prapovijesnih, antičkih i ranosrednjovjekovnih) stećci po nekoliko svojih aspekata ostaju jedinstvena pojava u srednjovjekovnoj europskoj umjetničkoj i arheološkoj baštini. Kroz 30 odabranih lokaliteta nastojalo se pokazati sve karakteristike njihove pojavnosti. Gavna specifičnost je upravo brojnost kakva nije zabilježena u Europi – oko 70 000 dokumentovano evidentiranih spomenika! Nadalje, izrazita karakteristika je i različitost oblika. Danas su nam poznati slijedeći osnovni oblici: ploča, sanduk, sljemenjak, stub, krstača-križina. Na izabranim lokalitetima u sklopu ove nominacije zastupljeni su svi navedeni oblici. Međutim, svaki od njih dolazi u različitim inačicama što ponajviše ovisi o mogućnostima majstora-klesara te željama vlasnika stećaka odnosno naručitelja. Njihovi reljefi predstavljaju izvanredno svjedočanstvo srednjovjekovne kulture koja je nestala a čiji su stećci često i jedini trag. Razlog tome je nevjerojatno bogatstvo reljefa različitih sadržaja - prizori iz svakodnevnog života, simbolički i religiozni prikazi, dekorativni detalji. Pojava različitih natpisa dodatno pridonosi njihovoj specifičnosti s obzirom da se radi o izuzetnim spomenicima srednjovjekovne pismenosti koja zahvaća gotovo sve slojeve društva a danas funkcionira na više razina – od povijesnog izvora do proučavanja različitih kulturnih i društvenih utjecaja. Sami stećci su nadalje i jedinstveni proizvod povijesnog konteksta odnosno događaja koji obilježavaju srednji vijek jugoistočne Europe. Razvoj srednjovjekovnih država (hrvatsko-ugarske, bosanske i 140

srpske), rast slobodnih komuna na obali (u prvom redu Dubrovnika), uspostavljanje feudalnih regula i vazalnih odnosa, pojava viših i nižih slojeva plemstva, jačanje uloge različitih crkvenih vlasti, pojava Osmanskog carstva te sve društveno-političke i ekonomske relacije koje obilježavaju srednji vijek svakako se ogledaju i u nastanku, razvoju i kraju produkcije ove vrste spomenika. Kriterij (vi) Srednjovjekovni nadgrobni spomenici – stećci od nastanka a posebice od vremena od kada ih se više ne izrađuje (početak 16. stoljeća) pa sve do danas duboko su ukorijenjeni u različite običaje i vjerovanja. Takvi procesi postoje unatoč svojevrsnom prekidu povijesnog pamćenja i baštinjenja ovih spomenika što je ponajviše izazvano različitim migracijama tijekom kasnog srednjeg i ranog novog vijeka. Stoga fenomeni vezani uz stećke (nazivi lokaliteta, praznovjerja, narodna tradicija, priče) pokazuju nekoliko vrlo sličnih obrazaca koje susrećemo na čitavom prostoru njihova rasprostiranja što nam i dalje govori o jedinstvenosti ovog kulturnog fenomena. Na cijeloj teritoriji rasprostiranja stećaka zabilježen je niz naziva grobalja kojim su iskazani poštovanje i divljenje prema monumentalnim dimenzijama spomenika, njihovoj starosti i reljefnim predstavama (Divsko groblje, Mašete, Mramori-Mramorje, Grčko groblje, Tursko groblje, Kaursko groblje). Narodna priča i bajka stoljećima crpi motive iz srednjevjekovnog viteškog miljea koji je isklesan na stećcima pripisujući njihovo klesanje i postavljanje fantastičnim bićima (vilama, divovima), dovodeći ih u vezu s legendarnim ratovima i sukobima itd. Nadalje, čak i znanstveno istraživanje stećaka ukazuje na posebnost ovih spomenika kao i prostora na kojemu ih nalazimo. Tijekom dugog razdoblja od gotovo 150 godina (točnije od druge polovice 19. stoljeća) koliko traje znanstveno i institucionalno zanimanje za njih svjedoci smo sučeljavanja različitih mišljenja i stavova u arheološkoj, povijesno umjetničkoj i povijesnoj intrepretaciji. Epigrafika i reljefi stećaka značajno su utjecali i na suvremenu književnost i ostale vidove umjetnosti. Inspirativnu temu predstavljali su i predstavljaju stećci za kipare (Boško Kućanski), slikare (Mario Mikulić, Mirko Kujačić, Zdravko Anić, Lazar Drljača, Ibrahim Novalić, Danko Brkić, Gabrijel Jurkić, Petar Šain, Virgilije Nevjestić, Dževad Hozo, Nedim Tahirović, Seid Hasanefendić), pjesnike (Mehmedalija Mak Dizdar, Skender Kulenović, Petar Gudelj, Janko Bubalo, Ivan Kordić, Kemal Mahmutefendić), filmske stvaraoce (Jan Beran), pisce (Miroslav Krleža) i fotografe (Tošo Dabac, Dragutin Resner, Ado Šahbaz).

141

Integritet Izbor trideset srednjovekovnih nekropola sa stećcima koje su predložene za ovu serijsku međudržavnu nominaciju napravljen je u skladu sa kriterijuma koji se odnose na integritet nekropola i autentičnost nadgrobnih obeležja. Celokupnost izabranih nekropola po sledećim aspektima je osnovni preduslov za izbor nekropola: stanje očuvanosti spomenika, mere zaštite koje se primenjuju u državama na čijoj teritoriji se nalaze nekropole sa stećcima i vizuelno estetski kriterijum koji se odnosi na položaj nekropola u prirodnom ili drugom vidu okruženja. Svih 30 predloženih lokaliteta sa stećcima sačuvani su in situ i u dobrom su stanju. Opredeljene granice core i buffer zona u potpunosti čuvaju jedinstvenost celine srednjovekovnih grobalja s okolinom koja ga okružuje i čini njihov objedinjeni prostor. Utvrđena zona zaštite šire okoline dobra koje je nominovano obezbeđuje da su srednjovekovna groblja sa stećcima dobro zaštićena i obezbeđena staranjem o nalazištu. Očuvanost srednjovekovnih grobalja sa stećcima prepoznata je u zakonodavnim merama svih država koje su predložile svoja srednjovekovna groblja za nominaciju. Ovaj aspekt podržavaju prostorno i regulaciono planiranje, kao i planovi upravljanja koje su sve države pripremile u cilju kvalitetne i celovite zaštite, konzervacije i prezentacije stećaka kojima se ova područja prepoznaju kao mesta turističkog potencijala sa korišćenjem postojećih resursa i bez izgradnje novih objekata u zaštićenoj okolini. Države koje su predložile nekropole sa stećcima u okviru svoje delatnosti zaštite kulturnog nasleđa obezbediće odgovarajuće programe i aktivnosti koji bi trebalo da doprinesu optimalnoj zastiti stećaka od prirodnih i klimatskih faktora. Autentičnost Stećci predstavljaju autentični oblik nadgrobnog obeležja u periodu od 13. do kraja 15. veka na gotovo cijelom području Bosne i Hercegovine, u zapadnim dijelovima Srbije i zapadnom delu Crne Gore, te središnjim odnosno južnim dijelovima Hrvatske. Predložena groblja sa stećcima, njihov arheološki i povijesni kontekst, raznolikost tipova nadgrobnih spomenika, ukrasa kao i sadržaj natpisa predstavljaju autentične aspekte pojave i proučavanja stećaka. Groblja u sklopu ove serijske nominacije imaju najviši stupanj autentičnosti među grobljima sa stećcima te su stoga i izabrana za ovu Nominaciju. Verodostojnost stećaka odražava se kroz sepulkralnu umjetnost srednjeg vijeka unutar uticaja zapadnoevropske i vizantijske kulture, kao i autohtonog kulturnog i istorijskog razvoja tadašnjih srednjovekovnih država na Balkanskom poluostrvu. Stećak kao grobni spomenik objedinjuje dva inače odvojena koncepta srednjovekovne kulture – visoku (dvorsku ili kleričku) i pučku kulturu. U isto 142

vreme na ovim nadgrobnim obeležjima objedinjena je misao o kraju ljudske egzistencije korišćenjem i prožmanjem paganskih i kršćanskih motiva i izraza. Natpisi upotpunjuju kompleksnu umjetnost stećaka. U najvećem broju groblja sa stećcima se nalaze udaljena od naselja u predelima izuzetnih prirodnih lepota. Za ova groblja može se reći da se i dalje nalaze u ambijentu kakav je bio u srednjovekovnom periodu. Stećci i u svojoj najsloženijoj formi isklesani su od jednog komada stene. Na njima se ogleda veština i zanatsko umeće tadašnjih klesara. Kamen od kojih su stećci klesani i mesta za vađenje kamena nalazili su se u blizini nekropole, veoma retko je kamen dopremljen iz udaljenih majdana. Centralni balkanski region obiluje stenama krečnjačkog porekla te je ovo i najčešća vrsta kamena od kojih su izrađeni stećci. Zahtjevi za zaštitu I upravljanje Pravna zaštita 30 nekropola sa stećcima osigurana je zakonskim regulativama koje se primjenjuju u državama učesnicama, kao i međunarodnim konvencijama koje su države ratifikovale. Iako djeluju različiti pravni i administrativni sistemi za zaštitu i upravljanje kulturnim naslijeđem u državama, oni osiguravaju najviši stupanj zaštite svim dijelovima uključujući i buffer zone međudržavne serijske nominacije. Odgovornost za upravljanje međudržavnim serijskim dobrom dijele sve države učesnice za one dijelove koji se nalaze na njihovim teritorijama, dok mehanizam za koordinaciju osigurava međudržavno koordinaciono tijelo. Pravna zaštita svih komponenti međudržavne serijske nominacije oslanja se na međunarodne principe i standarde utvrđene konvencijama i poveljama, koje su države učesnice ratifikovale i njihovu provedbu osiguravaju putem svojih državnih zakona. Izabrani lokaliteti sa svojim središnjim i buffer zonama očuvane su prostorne cjeline u skladnom prirodnom ambijentu. U širem okruženju sve intervencije koje je čovjek u novijem periodu načinio odražavale su se na način da su graditeljske i prirodne vrijednosti isprepletene sa srednjovjekovnim spomenicima i čine harmoničnu cjelinu. Iz svega navedenog, osim znanstvene i spomeničke vrijednosti stećaka, proizlazi i njihova šira društvena te potencijalna ekonomska vrijednost. Lokalno stanovništvo, ali i šira društvena zajednica prepoznaje i prihvata ovaj segment kulturne baštine kao naročito vrijedan. Države učesnice pripremile su dokument plana upravljanja (2013–2023) srednjovekovnim nekropolama sa stećcima u granicama svojih država u skladu s postojećim zakonskim i planskim aktima. Ovaj dokument obezbeđuje racionalno upravljanje dobrima i održavanje izvanrednih vrednosti nominovanih dobara kroz kvalitetne programe zaštite, prezentacije i razvoja kulturnog turizma i formiranja međudržavnog puta kulture s temom srednjovekovne istorije i umetnosti. 143

4. STANJE KONZERVACIJE I FAKTORI KOJI UTIČU NA DOBRO 4.a Postojeće stanje konzervacije U ovom delu prikazano je sadašnje stanje 30 srednjovekovnih grobalja s nadgrobnim spomenicima stećcima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji. Predložena groblja uglavnom se nalaze u predelima izuzetnih prirodnih karakteristika, nedirnute prirode, većinom udaljena od naselja i prometnih komunikacija. Prirodno okruženje predstavlja neodvojivu karakteristiku grobalja s stećcima. Nadgrobna obeležja – stećci na grobljima uglavnom su u autentičnom nedirnutom položaju. Pojedini spomenici su utonuli, iskrivljeni ili polegli. Glavna karakteristika površine spomenika na kojima nije obavljen nikakav postupak čišćenja i konzervacije su lišajevi, mahovina i siva boja usled zaprljanosti. Pojedina groblja su ugrožena izniklom šumom i nekontrolisanom vegetacijom. Četiri groblja su oštećena ili neposredno ugrožena saobraćajnicama magistralnog ili lokalnog karaktera. Na sedam nekropola obavljeni su radovi u vidu raščišćavanja prostora, čišćenja i konzervacije spomenika. Države koje su nominovale trideset nekropola sa stećcima posebno su vodile računa da predložena dobra odražavaju dobro očuvano stanje, da su intervencije u prirodi bile minimalne i da su obavljeni konzervatorski radovi urađeni po usvojenoj metodologiji za konzervaciju kamena. Na svim predloženim nekropolama obavljeno je detaljno dokumentovanje trenutnog stanja groblja i pojedinačnih nadgrobnih obeležja. Urađeni geodetski planovi i ostala tehnička i foto dokumentacija omogućavaju da se na osnovu redovnog monitoringa ubuduće dobiju pouzdani podaci o promenama kako na površini koju zauzima nekropola kao celina tako i na pojedinačnim stećcima. Aktivnosti oko održavanja i uređenja nekropola određene su planovima upravljanja (2013–2023) koji su države učesnice pripremile u granicama svojih država u skladu s postojećim zakonskim i planskim aktima. Ovaj dokument obezbeđuje racionalno upravljanje dobrima i održavanje izvanrednih vrednosti nominovanih dobara kroz kvalitetne programe zaštite, prezentaciju i razvoj kulturnog turizma. Dokument plana upravljanja odredio je institucije koje će učestvovati u upravljanju nominovanim dobrima. Sve odabrane institucije direktno su odgovorne nadležnim Ministarstvima kulture u svakoj državi koja odobravaju planski okvir i akcioni plan. Nadležne ustanove zaštite spomenika kulture obezbeđuju stručni okvir zaštite nominovanih dobara posebnim projektima konzervacije i prezentacije srednjovekovnih nekropola sa stećcima.

144

BH – Radimlja, Stolac (1) Iako je jedan dio nekropole stradao tijekom probijanja autoceste kroz nekropolu početkom XX stoljeća, može se reći da je stanje lokaliteta zadovoljavajuće, pogotovo ukoliko se u obzir uzme činjenica da je proglašenjem prostora nacionalnim spomenikom i utvrđivanjem zona zaštite i široke buffer zone zaustavljena divlja gradnja u blizini lokaliteta. Nakon završetka radova na trajnoj sistematskoj konzervaciji stećaka 2010., prema projektu Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta i stručne konzervatorskopreparatorske službe Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine kontrolom je utvrđeno da su stećci na nekropoli Radimlja u dobrom stanju, te da primijenjena hidrofobna zaštita većinom dobro podnosi ekstremne vremenske uslove i temperaturne inverzije. Pojava novih pukotina dodatno daje snagu potrebi provođenja plana održavanja lokaliteta, pogotovo ukoliko se uzme u obzir blizina veoma frekventne saobraćajnice, a samim tim i rizika aerozagadjenja. Medjutim područje je i dalje ugroženo gradnjom objekata u neposrednoj blizini te erodiranjem dijela obale rječice Radimlje. Kompletan lokalitet je 2011. godine geodetski snimljen sa pratećim fotografijama pojedinačnih stećaka, tako da je moguća provedba procesa monitoringa. BH – Grčka glavica u selu Biskup, Konjic (2) Stanje lokaliteta je zadovoljavajuće. Lokalna zajednica održava prostor nekropole čistim od samonikle vegetacije. Iako je izvjestan broj stećaka nagnut i manji dio stećaka tone, može se reći da nema njihovog intenzivnijeg pomjeranja i da sadašnje stanje u velikom odražava stanje nekropole u vrijeme njenog nastajanja. Stećci su u većoj ili manjoj mjeri prekriveni biljnim organizmima (mahovinom i lišajevima) od kojih neki imaju loše djelovanje na kamenu strukturu. Kompletan lokalitet je 2011. godine geodetski snimljen sa pratećim fotografijama pojedinačnih stećaka, tako da je moguća provedba procesa monitoringa. BH – Kalufi u Krekovima, Nevesinje (3) Stanje lokaliteta nije zadovoljavajuće jer je veći broj spomenika stradao od atmosferilija, dok je veliki broj utonuo u zemlju. Nekoliko primjeraka visokih sanduka i sljemenjaka je prevaljeno. Neke ploče i sanduci su okrnjeni i raspucali, a ploče su i prelomljene na dva i više komada. Stećci su u lošem stanju i prekriveni su u većoj mjeri biljnim organizmima (mahovinom i lišajevima) od kojih veći broj razara strukturu istih, što je znatno više u odnosu na stanje šezdesetih godina XX vijeka, tako da se danas ukrasi na pojedinim stećcima jedva prepoznaju.

145

BH – Borak u selu Burati, Rogatica (4) Stanje lokaliteta je zadovoljavajuće. Nekropola se nalazi u izvornom stanju. Na većini stećaka prisutni su biljni organizmi, uglavnom lišajevi i mahovina od kojih neki razaraju strukturu kamena, a zasuti su i lišćem (stećci su smješteni u mladoj hrastovoj šumi). Većini stećaka nije moguće uzeti dimenzije, jer su djelimično ili u potpunosti utonuli i jako obrasli mahovinom. Ispod velikog broja stećaka uočene su iskopane rupe, koje su vjerovatno načinile divlje životinje, te su stećci i na taj način ugroženi. Kompletan lokalitet je 2011. godine geodetski snimljen sa pratećim fotografijama pojedinačnih stećaka, tako da je moguća provedba procesa monitoringa. BH – Maculje, Novi Travnik (5) Stanje lokaliteta je zadovoljavajuće. Položaj stećaka ukazuje da nije bilo njihovog pomjeranja i da je postojeće stanje identično izvornom. Nakon završetka radova na djelimičnoj trajnoj sistematskoj konzervaciji stećaka 2011., kontrolom je utvrđeno da su stećci na nekropoli Maculje u dobrom stanju. Lokalitet se čisti i održava od samonikle niske vegetacije. Kompletan lokalitet je 2011. godine geodetski snimljen sa pratećim fotografijama pojedinačnih stećaka, tako da je moguća provedba procesa monitoringa. BH – Dugo polje na Blidinju, Jablanica (6) Stanje lokaliteta je zadovoljavajuće. Nakon završetka radova na trajnoj sistematskoj konzervaciji stećaka, kontrolom je utvrđeno da su stećci na nekropoli Dugo polje na Blidinju u dobrom stanju. Kontrola stanja očuvanosti stećaka je vršena i u uslovima ekstremnih vremenskih nepogoda (izuetno jakog vjetra, kiša i snijega), kako bi se provjerila djelotvornost hidrofobne zaštite. Područje je skoro potpuno nenaseljeno i u blizini još uvijek nema objekata koji bi mogli da naruše izgled područja ili da zagrade vizure. Pojedini stećci su oštećeni usljed dugotrajnih vremenskih uticaja. Na sjeveroistočnoj strani većine stećaka prisutni su biljni organizmi, uglavnom lišajevi koji razaraju strukturu kamena i prijete trajnim oštećenjem dekoracija. Kompletan lokalitet je 2011. godine geodetski snimljen sa pratećim fotografijama pojedinačnih stećaka, tako da je moguća provedba procesa monitoringa. BH – Gvozno, Kalinovik (7) Stanje lokaliteta je zadovoljavajuće. Iako je na nekropoli uočeno da je veliki broj utonulih stećaka, zbog čega se ne mogu u cjelosti sagledati, može se reći da je nekropola ostala sačuvana u izvornom obliku. Da bi se odredio konačan broj ukrašenih stećaka, neophodno je poduzeti radove na raščišćavanju nekropole, koji se prije svega odnose na uklanjanje samoikle vegetacije, a zatim i 146

istraživačke radove koji bi pružili konačne podatke o zastupljenosti i raznovrsnosti dekorativnih motiva. Većini stećaka nije bilo moguće uzeti dimenzije, jer su djelimično ili u potpunosti utonuli i jako obrasli mahovinom. Kompletan lokalitet je 2011. godine geodetski snimljen sa pratećim fotografijama pojedinačnih stećaka, tako da je moguća provedba procesa monitoringa. BH – Grebnice – Bunčići u selu Radmilovića Dubrava, Bileća (8) Stanje lokaliteta je zadovoljavajuće. Pojedini stećci su okrnjeni, oštećeni, prevrnuti, dijelom ili u potpunosti utonuli u zemlju. Na stećcima se nalaze biljni organizmi (lišajevi i mahovina) u većoj ili manjoj mjeri. Dio stećaka je obrastao niskim raslinjem i utonuo, zbog čega se ne mogu u cjelosti sagledati. Kompletan lokalitet je 2011. godine geodetski snimljen sa pratećim fotografijama pojedinačnih stećaka, tako da je moguća provedba procesa monitoringa. BH – Bijača, Ljubuški (9) Stanje lokaliteta nije zadovoljavajuće. Od ukupnog broja 9 stećaka nalazi se ispod nasipa puta (ispod ceste Ljubuški – Vid) – jedan stećak je gotovo amorfan. Usljed djelovanja prirodnih faktora ukrasi su podlegli zubu vremena i nisu više tako dobro vidljivi. Nekoliko stećaka je oštećeno (pliće ili dublje napukli stećci, oštećene gornje plohe stećaka). Jedan stećak obrastao mahovinom, a većim dijelom nekropola obrasla travom i nižim raslinjem. Prilikom njenog uklanjanja korištena su hemijska sredstva za koja nije pribavljen certifikat o neškodljivosti na organske materije te je njihova upotreba dovela u pitanje buduća arheološka iskopavanja i integritet zemnih ostataka. Kompletan lokalitet je 2011. godine geodetski snimljen sa pratećim fotografijama pojedinačnih stećaka, tako da je moguća provedba procesa monitoringa. BH – Olovci, Kladanj (10) Stanje lokaliteta nije zadovoljavajuće. U neposrednoj blizini nema nikakve gradnje. Stećci su u relativno dobrom stanju. Izuzetak je sljemenjak ukrašen spiralama koji je oštećen i njegov fragment leži 5 m istočno, uz susjedni stećak. Iako su tri stećka nagnuta i dva blago utonula, može se reći da nema njihovog intenzivnijeg pomjeranja i da sadašnje stanje u velikom odražava stanje nekropole u vrijeme njenog nastajanja. Stećci su u većoj ili manjoj mjeri prekriveni biljnim organizmima (mahovinom i lišajevima) od kojih neki imaju loše djelovanje na kamenu strukturu. Kompletan lokalitet je 2011. godine geodetski snimljen sa pratećim fotografijama pojedinačnih stećaka, tako da je moguća provedba procesa monitoringa.

147

BH – Mramor u Musićima, Olovo (11) Stanje lokaliteta nije zadovoljavajuće. U neposrednoj blizini nema nikakve gradnje. Uočljivo je tonjenje i pomjeranje većeg broja nadgrobnika, tako da se ne moze sa preciznošću utvrditi da li je današnji položaj stećaka izvorni. U dosta slučajeva postolje je jedva vidljivo (većina potonula i zasuta zemljom). Stećci su u većoj mjeri prekriveni biljnim organizmima (mahovinom i lišajevima) od kojih neki imaju loše djelovanje na kamenu strukturu., tako da je jedan stećak gotovo amorfan (struktura razorena biljnim organizmima). Nekoliko stećaka vidno je mehanički oštećeno (pliće ili dublje napukli stećci, oštećene gornje plohe stećaka), dok je jedan prevrnut. Kompletan lokalitet je 2011. godine geodetski snimljen sa pratećim fotografijama pojedinačnih stećaka, tako da je moguća provedba procesa monitoringa. BH – Stare kuće, Donje Breške, Tuzla (12) Stanje lokaliteta nije zadovoljavajuće. Izvjestan broj stubova je nagnut, utonuo i prekriven je velikim nanosom zemlje tako da je velika vjerovatnoća da je određeni broj nadgrobnika skriven ispod nanosa zemlje. Također su uočena fizička oštećenja tako da je jedan stub prepolovljen usljed korijenja drveta. Stećci su u većoj mjeri prekriveni biljnim organizmima (mahovinom i lišajevima) od kojih neki imaju loše djelovanje na kamenu strukturu. Kompletan lokalitet je 2011. godine geodetski snimljen sa pratećim fotografijama pojedinačnih stećaka, tako da je moguća provedba procesa monitoringa. BH – Kučarin u Hrančićima, Goražde (13) Stanje lokaliteta nije zadovoljavajuće. Nekropola je lokalnim putem presječena na dva dijela, tako da je ukupno 30 stećaka odvojeno na udaljenosi od oko 40 m od ostatka nekropole (ovaj dio nekropole nalazi se s južne strane lokalnog puta). Postojeće stanje ne odgovara izvornom stanju pošto je veliki broj stećaka utonuo ili se nalazi pokriven debelim slojem humusa i lišća. Stećci su u većoj mjeri prekriveni biljnim organizmima (mahovinom i lišajevima) od kojih neki imaju loše djelovanje na kamenu strukturu. Kompletan lokalitet je 2011. godine geodetski snimljen sa pratećim fotografijama pojedinačnih stećaka, tako da je moguća provedba procesa monitoringa. BH – Boljuni, Stolac (14) Stanje lokaliteta je zadovoljavajuće. Sa sigurnošću se može potvrditi da su obje nekropole ostale u izvornom stanju i ambijentu. Zahvaljujući propisanim mjerama zaštite okolina nekropola nije ugrožena i upotrebljava se na propisan način. 148

Na stećcima su primjetna oštećenja na kamenu, nastala uslijed djelovanja atmosferilija i jedan stećak je oštećen usljed pada grane sa obližnjeg stogodišnjeg drveta hrasta. Stećci su u većoj ili manjoj mjeri prekriveni biljnim organizmima (mahovinom i lišajevima) od kojih neki imaju loše djelovanje na kamenu strukturu. Tonjenje i naginjanje stećaka nisu primjetni. Lokalitet nije zapušten – vide se tragovi skorijeg održavanja ili uređenja zelenih površina i izgrađenoj ogradi oko nekropola. Kompletan lokalitet je 2011. godine geodetski snimljen sa pratećim fotografijama pojedinačnih stećaka, tako da je moguća provedba procesa monitoringa. BH – Dolovi u selu Umoljani, Trnovo (15) Stanje lokaliteta nije zadovoljavajuće. Stećci su izloženi ubrzanom propadanju usljed nedostatka redovnog održavanja. Pojedini stećci su okrnjeni, oštećeni, prevrnuti, dijelom ili u potpunosti utonuli u zemlju. Lokalitet sa stećcima nalazi se na zemljišnoj parceli koja nije ograđena, što omogućava lokalnom stanovništvu da navedenu parcelu koristi kao ispašu za stoku. Stećci su u većoj mjeri prekriveni biljnim organizmima (mahovinom i lišajevima) od kojih neki imaju loše djelovanje na kamenu strukturu. Uglavnom gornje plohe ploča su u većoj ili manjoj mjeri oštećene (pukle, napukle, plitko popucale). Zapadno od nekropole na udaljenosti oko 500 m na brežuljku nalazi se stećak, prevrnut, utonuo djelimično i oštećen. U njegovoj blizini evidentirani su obrisi građevine, gdje bi se mogla locirati u literaturi spominjana crkva. Zapadno od osamljenog stećka na drugom brežuljku udaljenom oko 200 m nalazi se pet stećaka, koji su u potpunosti utonuli i obrasli travom i mahovinom. Na navedenom prostoru poslije ratnih dešavanja u BiH 1992–1995. prokopan je i asfaltiran put za selo Umoljane. Područje nekropole sa oživljavanjem vegetacije obrasta travom, trnjem što dodatno uzrokuje uništavanje stećaka. Na lokalitetu sa stećcima postoji rizik odrona zemljišta sa zapadne strane padine u slučaju daljeg širenja postojećeg puta. Kompletan lokalitet je 2011. godine geodetski snimljen sa pratećim fotografijama pojedinačnih stećaka, tako da je moguća provedba procesa monitoringa. BH – Luburića polje, Sokolac (16) Stanje lokaliteta je zadovoljavajuće. Nekropola se nalazi u izvornom stanju. Na većini stećaka prisutni su biljni organizmi, uglavnom lišajevi i mahovina od kojih neki razaraju strukturu kamena. Znatan broj stećaka je oštećen usljed dugotrajnog djelovanja atmosferilija. Veliki je broj napuklih i utonulih stećaka, zbog čega se ne mogu u cjelosti sagledati. Kompletan lokalitet je 2011. godine geodetski snimljen sa pratećim fotografijama pojedinačnih stećaka, tako da je moguća provedba procesa monitoringa.

149

BH – Potkuk u Bitunji, Berkovići (17) Stanje lokaliteta nije zadovoljavajuće. Pristup području, kao i samo područje zarastao je u samoniklo rastinje i zbog toga je teško prohodno; Stećci su oštećeni usljed dugotrajnog djelovanja atmosferilija i prisustva biljnih organizama, lišaja i mahovina. U neposrednoj blizini nema nikakve gradnje. Kompletan lokalitet je 2011. godine geodetski snimljen sa pratećim fotografijama pojedinačnih stećaka, tako da je moguća provedba procesa monitoringa. BH – Mramorje u Buđi, Pale (18) Nekropola se nalazi u dobrom stanju iako su gotovo svi stećci obrasli mahovinom u većoj ili manjoj mjeri, a izvjestan broj stećaka gotovo u potpunosti utonuo ili prekriven nanosima zemlje. Veći broj stećaka je nagnut i tone. Zbog guste šume, lišća i utonulosti stećaka, postoji mogućnost da je broj stećaka veći. Kompletan lokalitet je 2011. godine geodetski snimljen sa pratećim fotografijama pojedinačnih stećaka, tako da je moguća provedba procesa monitoringa. BH – Bečani, Šekovići (19) Nekropola se nalazi u dobrom stanju iako su pojedini stećci okrnjeni, oštećeni, prevrnuti, dijelom ili upotpunosti utonuli u zemlju. Na stećcima se nalaze biljni organizmi (lišajevi i mahovina) u većoj ili manjoj mjeri. Dio stećaka je obrastao trnjem i utonuo, zbog čega se ne mogu u cjelosti sagledati. Da bi se odredio konačan broj ukrašenih stećaka, neophodno je poduzeti radove na raščišćavanju nekropole, koji se prije svega odnose na uklanjanje niskog raslinja i trnja, zatim mahovine te istraživačke radove koji bi pružili konačne podatke o zastupljenosti i raznovrsnosti dekorativnih motiva. Kompletan lokalitet je 2011. godine geodetski snimljen sa pratećim fotografijama pojedinačnih stećaka, tako da je moguća provedba procesa monitoringa. BH – Mramor u Vrbici, Foča (20) Nekropola se nalazi u dobrom stanju. Pojedini stećci su okrnjeni, oštećeni, prevrnuti, dijelom ili upotpunosti utonuli u zemlju, Na stećcima se nalaze biljni organizmi (lišajevi i mahovina) u većoj ili manjoj mjeri. Prostor nekropole je u cjelosti obrastao šumom, a pojedini stećci su obrasli niskim rastinjem, što je otežavajuća okolnost za njihovo tehničko obrađivanje. Nakon drugog odlaska na lokalitet očišćen je prostor oko stećaka, tj. otklonjen je humus sa pojedinih stećaka, ali ne svih tako da broj stećaka obrađen ovom odlukom nije konačan. Kompletan lokalitet je 2011. godine geodetski snimljen sa pratećim fotografijama pojedinačnih stećaka, tako da je moguća provedba procesa monitoringa.

150

BH – Čengića Bara, Kalinovik (21) Nekropola se nalazi u izvanrednom prirodnom ambijentu te se može reći da je dobrom stanju, mada je znatan broj stećaka oštećen usljed dugotrajnog djelovanja atmosferilija. Stećci su veoma ugroženi prisustvom biljnih organizama, lišaja i mahovina. Veliki je broj utonulih stećaka, zbog čega se ne mogu u cjelosti sagledati. Da bi se odredio konačan broj ukrašenih stećaka, neophodno je poduzeti radove na raščišćavanju nekropole koji se prije svega odnose na uklanjanje mahovine, a zatim i istraživačke radove koji bi pružili konačne podatke o zastupljenosti i raznovrsnosti dekorativnih motiva. Kompletan lokalitet je 2011. godine geodetski snimljen sa pratećim fotografijama pojedinačnih stećaka, tako da je moguća provedba procesa monitoringa. BH – Ravanjska Vrata, Kupres (22) Stanje lokaliteta nije zadovoljavajuće. Uočljivo je tonjenje i pomjeranje, odnosno prevrtanje većeg broja nadgrobnika, tako da se ne može sa preciznošću utvrditi da li je trenutni položaj stećaka izvorni. Izvjestan broj stećaka je prevrnut. Stećci su u lošem stanju i prekriveni su u većoj mjeri biljnim organizmima (mahovinom i lišajevima) od kojih veći broj razara strukturu istih, tako da veći dio ukrasa više nije vidljiv (očuvan). Usljed djelovanja lišaja i mahovine nekoliko stećaka je gotovo amorfno (struktura razorena biljnim organizmima). Izvjestan broj stećaka vidno oštećen (pliće ili dublje napukli stećci, oštećene gornje plohe stećaka). Kompletan lokalitet je 2011. godine geodetski snimljen sa pratećim fotografijama pojedinačnih stećaka, tako da je moguća provedba procesa monitoringa. RH – Velika i Mala Crljivica, Cista Velika (23) Stanje očuvanosti lokaliteta je zadovoljavajuće. Sudeći po njihovom rasporedu najveći broj stećaka je sačuvan in situ. Pretpostavljamo da je jedan manji dio stradao tijekom vremena tako da je moguće da ih je nekada bilo i više, međutim ne puno više od sačuvanog broja. Najviše problema se trenutačno može očekivati od djelovanja atmosferilija (voda, led) te bioloških faktora (mahovine, lišajevi) na površinu kamena. Kao preduvjet za bilo kakve konzervatorske zahvate na kulturnom dobru izrađen je snimak postojećeg stanja lokaliteta te pripadajući elaborat u kojemu je svaki stećak detaljno opisan (ali i svi drugi dijelovi lokaliteta). Dio stećaka je i skeniran 3D skenerom. Na temelju tako dobivenih podataka izdvojit će se oni najugroženiji kako bi se na njima započelo s konzervatorsko-resturatorskim zahvatima uklanjanja ili smanjivanja djelovanja spomenutih agresivnih faktora. Ostali dijelovi lokaliteta su također dobro sačuvani. Minimalne i jednostavne konzervatorske zahvate potrebno je izvesti na obnovi dijela porušenih suhozida te na 151

prostoru oko spomenutih bunara gdje je također potrebno samo obnoviti urušene ili oštećene dijelove. Posljednjih nekoliko godina lokalitet se intenzivno održava u smislu obnove suhozida i uklanjanja raslinja. RH – Dubravka/sv. Barbara, Konavle (24) Stanje očuvanosti lokaliteta je zadovoljavajuće. Sudeći po njihovom rasporedu gotovo svi stećci su sačuvani in situ. I za ovaj lokalitet je napravljen snimak postojećeg stanja. Snimak je sastavni dio elaborata o stanju lokaliteta na temelju kojega se određuju daljnji postupci u cilju njegovog očuvanja i obnove. U prvom redu se tu misli na sprječavanje djelovanja različitih agresivnih faktora na same stećke, odnosno površinu kamena (voda, led, mahovine. lišajevi). Također se planira i s obnovom urušenih dijelova suhozida koji okružuje središnji dio lokaliteta ali i suhozida unutar tzv. buffer zone. Poseban konzervatorski zadatak predstavlja obnova crkvice sv. Barbare koju će provesti Konzervatorski odjel u Dubrovniku. Međutim, radi se o relativno jednostavnom i brzo izvedivom konzervatorskom zahvatu. Napušten i manjim dijelom urušen utvrđeni vojni objekt na južnom rubu buffer-zone se također planira obnoviti i koristiti kao centar za posjetitelje s obzirom na pogled prema središnjem dijelu lokaliteta i čitavoj okolici važnoj za razumijevanje nastanka i razvoja lokaliteta. CG – Grčko groblje, Žabljak (25) Nekropola je sačuvana u svojoj izvornoj formi i u solidnom je stanju. Od vremena kada lokalno stanovništvo napušta praksu sahranjivanja pod stećcima, nije prisutna ni jedna druga arhitekstonska forma. Najveći dio stećaka je sačuvano in situ, ali se zapaža da su nadgrobni spomenici pomjereni sa prvobitnog mjesta postavljanja, ili su prevrnuti. Nekropola se nalazi na prirodnom uzvišenju i izložena je udarima vjetra, kao i uticajima padavina, koje su u ovom planinskom kraju posebno izražene. Uslijed slijeganja terena, geoloških prilika, djelovanja atmosverskih padavina, zbog svoje težine i proporcija, neki stećci su van mjesta prvobitnog postavljanja, ili su utonuli u zemlju. Najveći problem za očuvanje stećaka je nastajanje pukotina, kao i sloj lišajeva i mahovina, koje zadržavaju vlagu. Naročiti problem je duga zima, kada se vlaga u pukotinama zamrzne. Oštećenost stećaka je najveća u donjim zonama, gdje su u dodiru sa zemljom, pa im se smanjuje površina oslanjanja i dolazi do nestabilnosti. Do sada, nekropola nije arheološki iskopavana i antropološki istraživana. U 2010. godini vršeno je rekognosciranje sa relevantnom dokumentacijom, obavljeno geodetsko snimanje i izrađen arhitektonski plan nekropole sa bafer zonom. 2012. godine je izvršeno istraživanje sa aspekta uspostavlja pravne zaštite lokaliteta, i tom prilikom urađena dopuna dokumentacije, sa 152

stanjem svakog nadgrobnog spomenika, i stvoren osnov za izradu konzervatorskog projekta i pristupanja konzervatorskim mjerama, u skladu sa propisima koji uređuju zaštitu kulturnih dobara. CG – Žugića Bare, Žabljak (26) Nekropola je u potpunosti zadržala prvobitnu poziciju i sadržaj, jer od perioda kada prestaje praksa sahranjivanja pod stećcima, ljudskih intervencija u smislu izgradnje drugih objekata, nema. Sama pozicija nekropole na prirodnom uzvišenju, bez rastinja, dovodi do toga da su nadgrobni spomenici izloženi udarima vjetra, kao i uticajima padavina koje su u ovom planinskom kraju posebno izražene. Usljed prirodnih i klimatskih faktora, stećci su pomjereni ili prevrnuti, sa prvobitnog ležišta. Oboreni su mahom ka jugu zbog udara vjetra sa sjevera, zbog toga je mali broj masivnih i visokih stećaka ostao na prvobitnom mjestu postavljanja., za razliku od onih nižih, tipa ploče i sljemenjaka, koji su na prvobitnom mjestu. Isti faktori su uticali na pojavu pukotina u kamenu, kao i pojavu lišajeva i mahovina, različitih vrsta, u manjem ili većem obimu. Niske temperature tokom zimskog perioda i velika količina padavina, snijega i kiše, pretvaraju vodu u led, koji vremenom povećava svoj volumen i razarajuće djeluje na monolit, povećava otvore i pukotine. Do sada, nekropola nije arheološki iskopavana i antropološki istraživana. U 2010. godini vršeno je rekognosciranje sa relevantnom dokumentacijom, obavljeno geodetsko snimanje i izrađen arhitektonski plan nekropole sa bafer zonom. 2012. godine je izvršeno istraživanje sa aspekta uspostavljanja zaštite lokaliteta, i tom prilikom urađena dopuna dokumentacije, sa stanjem svakog nadgrobnog spomenika, i stvoren osnov za izradu konzervatorskog projekta i pristupanja konzervatorskim mjerama, u skladu sa propisima koji uređuju zaštitu kulturnih dobara. CG – Grčko groblje, Plužine (27) Nekropola stećaka je istom obliku, bez dogradnji i upotrebe, od vremena kada je prestala praksa sahranjivanja pod stećcima. Stanje pojedinačnih stećaka je različito, zbog pozicije nekropole i stećaka na njoj. Naime, prirodni uslovi (nadmorska visina, šuma, klima, spiranje i urušavanje zemljišta sa njene mikrolokacije, korijenje stabala između stećaka ili u njihovom podnožju i sl), odsustvo održavanja, čini da je nekropolu očuvalo i urušilo samo vrijeme i prirodni uslovi na datom terenu kao i put koji se nalazi uz nju. Dakle, nekropola i stećci na njoj su obrasli u niže i više rastinje, prekriveni su mahovinom, zemljom, lišćem, granama i travom. Pojedinačno stećci su različitog stanja, od onih u relativno dobrom i stabilnom stanju, do stećaka sa određenim oštećenjima. Rekognosciranje terena i istraživanje dijela nekropola sa stećcima obavljeno je 2010. godine kada je urađena evidencija pojedinačnih stećaka nekropole, foto dokumentacija, definisana uža i šira zona zaštite, obavljeno geodetsko snimanje i izrađen arhitektonski plan nekropole sa granicama bafer zone. U aprilu 2012. godine, za svaki pojedinačni stećak urađen je opis izgleda, dimenzije, stanja sa mjerama zaštite, a 153

krajem iste godine i Elaborat o kulturnoj vrijednosti nekropole. Po urađenim preventivnim mjerama zaštite i definisanim mjerama fizičke zaštite, stekli su se uslovi za izradu Konzervatorskog projekta nekropole. RS – Mramorje, Perućac, Bajina Bašta (28) Srednjovekovno groblje Mramorje u Perućcu se nalazi na visokoj desnoj obali reke Drine na prostoru između puta i reke, na ulazu u naselje Perućac iz pravca Bajine Bašte (12 km). Srednjovekovno groblje je zadržalo svoju prvobitnu strukturu uprkos promena koje su se desile u poslednja dva veka. Sadašnje stanje srednjovekovnog groblja je dobro. U produžetku srednjovekovnog groblja sa stećcima na zapadu se nalazi groblje iz XVIII veka, čiji su pojedini delovi i danas koriste za ukopavanje. S obzirom da ne postoje podaci o starijim naseljima ni ukopavanjima pretpostavljamo da je ovo groblje locirano na do tad nedirnutom mestu. Kontinuitet sahranjivanja pratimo do današnjih dana, ali prostor gde su stećci nije bio naurušen novijim ukopima. U XIX veku južno od sakralnog prostora razvija se naselje Perućac. Krajem XIX veka, u vreme početka razvoja industrijske eksploatacije drvene građe, na obali Drine, 300 metara zapadno od srednjovekovnog groblja i severno od novijeg groblja, podignuta je mala hidrocentrala za potrebe više strugara koje su radile u Perućcu. Saobraćajnica je izgradjena 60-tih godina XX veka neposredno uz južnu granicu nekropole. Lokalnog je karaktera, povezuje Bajinu Baštu s naseljima na planini Tari. Prva faza konzervacije i raščišćavanja realizovana je u leto 2011. godine. Specijalizovanom mehanizacijom obavljeno je ispravljanje dvanaest spomenika i vraćanje u položaj najbliži prvobitnom. Oko svakog spomenika je obavljeno otkopavanje. I neutonuli spomenici bili su zasuti zemljom i napadnuti travom i korovskom vegetacijom. Spomenici su očišćeni i oprani, pojedini spomenici su rekonstruisani nedostajući delovi. Hortikulturnim uređenjem postignuta je kvalitena vizura sa boljim sagledavanjem sadržaja arheološkog nalazišta. Postavljena je putokazna tabla sa nazivom arheološkog nalazišta. Za arheološko nalazište Mramorje u Perućcu pripremljena je kompletna dokumentacija o zatečenom i sadašnjem stanju. RS – Mramorje, Rastište, Bajina Bašta (29) Nekropola Mramorje u Rastištu nalazi se 7 km zapadno od nekropole u Perućcu (28), a 19 km od Bajine Bašte. Dve nekropole sa stećcima, međusobno udaljene 500 metara vazdušnom linijom, nalaze se severno od seoske crkve. Srednjovekovno groblje je zadržalo svoju prvobitnu strukturu. Promene koje su se desile u poslednja dva veka nisu ugrozile stanje srednjovekovnog groblja sa stećcima. Sadašnje stanje srednjovekovnog groblja je dobro.

154

Na potesu Gajevi probijen je seoski put preko zapadnog dela nekropole prilikom čega je pet spomenika izmešteno. Put je asfaltiran ali je isključivo lokalnog karaktera. Prva faza raščišćavanja realizovana je u leto 2012. godine. Mlada cerova šuma koja je iznikala na prostoru grobalja s stećcima je posečena, a gde je to bilo moguće izvadjeni su panjevi i koren. Oko svakog spomenika je obavljeno otkopavanje. I neutonuli spomenici bili su zasuti zemljom i napadnuti travom i korovskom vegetacijom. Spomenici su očišćeni i oprani od naslaga mahovine i lišajeva. Prilikom ovog postupka nisu korišćeni hemijski preparati. Postavljene su putokazne i informativne table na nalazištu. Za arheološko nalazište Mramorje u Rastištu pripremljena je kompletna dokumentacija o zatečenom i sadašnjem stanju. RS – Grčko groblje, Hrta, Prijepolje (30) Nekropola se nalazi u selu Hrta, 16 km jugozapadno od Prijepolja, u izrazito planinskom području, na potesu Gubice. Nekropolu čine Donje i Gornje groblje formirano je na dva uzvišenja, međusobno udaljena 100 m, sa spomenicima razmeštenim na površinama dve humke, okružene seoskim putem i potokom. Savremeno naselje Hrta formirano je u XIX veku, u širem okruženju srednjovekovnog groblja. Sadašnje stanje srednjovekovnog groblja je dobro. Prva faza raščišćavanja realizovana je 2013. godine. Oko svakog spomenika je obavljeno otkopavanje. I neutonuli spomenici bili su zasuti zemljom i napadnuti travom i korovskom vegetacijom. Spomenici su očišćeni i oprani od naslaga mahovine i lišajeva. Prilikom ovog postupka nisu korišćeni hemijski preparati. Za arheološko nalazište Grčko groblje u selu Hrta pripremljena je kompletna dokumentacija o zatečenom i sadašnjem stanju. 4.b Faktori koji utiču na dobro Tabelarno je prikazana lista mogućih pretnji koje se mogu reflektovati na 30 nominovanih srednjovekovnih nekropola sa nadgrobnim obeležjima – stećcima. Rešavanje rizika i postupak kvalitetne zaštite realizuje se planovima upravljanja (2013–2023) koji su države učesnice pripremile u granicama svojih država u skladu s postojećim zakonskim i planskim aktima. Prirodni rizici

Klimatski faktori; vjetar, kiša, snijeg, mraz Negativno djejstvo atmosferilija na fizičku strukturu Negativno djelovanje korozionih produkata iz atmosfere Negativno djelovanje divljih životinja Negativno djejstvo samonikle vegetacije (visoke i niske) Negativno djelovanje bionametnika na kamenim površinama stećaka

155

Razvoj, demografski rast

Uticaj na zaboravljanje tradicionalnih vrijednosti

Turizam Nedostatak planiranja i planskog uređenja prve zone zaštite Arheološka istraživanja kao faktor rizika Neprimjerena konzervatorska intervencija Nedostatak redovnog održavanja

Rast vegetacije Nakupljanje taloga od korozionih produkata iz atmosfere Skupljanje vode i nastanak pukotina usljed promjene zaremine vode Nepravilan tretman čuvanja ili korištenja

Nedostatak

stručnjaka,

postojeće zakonske regulative

nedostaci

Neadekvatna institucionalna podrška Nejasna definicija statusa arheoloških ostataka na lokalitetima koji su u privatnom vlasništvu Nejasni kriteriji za određivanje zaštitnih zona Slaba integracija naslijeđa u razvojne i provedbene planove Neodgovarajuća obuka Podizanje svijesti Nedostatak planova za reagovanje u vanrednim situacijama

BH – Radimlja, Stolac (1) (i) Pritisak razvoja Glavni problem predstavlja neplanska izgradnja u II stupnju zaštite i koja je u suprotnosti sa mjerama zaštite odluke o proglašenju. Osim što dovodi u pitanje integritet lokaliteta izgradnjom poslovne zone oko kompleksa u potpunosti bi se izgubio vizuelni identitet prostora. Stavljanjem van snage plana koji je usvojila opcina Stolac ove aktivnosti su obustavljene. Drugi problem predstavlja činjenica da preko njega prolazi magistralna cesta s relativno gustim prometom i koja predstavlja jedinu takvu komunikaciju izmedju zapadnog dijela Bosne i Hercegovine sa istočnim. Izgradnjom zaobilaznice na postojećoj saobraćajnici koja bi išla sjeverno od nekropole i izgradnjom planirane zaobilaznice prema Jadranskom moru, ovaj problem bi bio u potpunosto riješen. Poljoprivreda koja se odvija na ovom području ne ugrožava nekropolu. 156

U neposrednoj blizini lokaliteta su locirane djelatnosti kojima se oslobađa otpad u vidu organskih tvari ili maziva. Dislociranjem ovih sadržaja problem sa ovim rizikom bi se riješio. (ii) Pritisak okoline Većina zagađenja dolazi od saobraćajnice I privrednih objekata. Utjecaj prometa na same stećke kao i na njihov okoliš je evidentan. Najevidentinji nepovoljni utjecaj predstavljaju prirodne pojave a radi se u prvom redu o štetnom djelovanju vode na kamen. Ovo se prvenstevno odnosi na pukotine na kamenu koje voda dodatno produbljuje i ispire. Problem predstavljaju i soli koje promjenom volumena u pukotinama kamena izazivanju njegovo pucanje. I sama mineraloško-petrografska svojstva kamena od kojih su izrađeni stećci mogu se promijeniti ukoliko se promijene makro i mikro ambijentalni uslovi u kojim su se ovi spomenici našli. Uzročnici i procesi degradacije kamena mogu biti različiti i obično su to: Biološka korozija: prvenstveno se misli na alge (u praškastoj formi), koje u zajednici sa gljivicama i lišajevima imaju štetan efekat po kamene površine; gljivice (pečati na kamenim površinama) sa algama formiraju osnov za razvoj lišajeva, čije je djejstvo najpogubnije za kamen; lišajevi (višekomponentne biljke) – najštetnije su kalcio kolozne vrste koje su svojstvene za kamen; ugroženje se manifestuje prisustvom ugljen dioksida i sekreta kao rezultata metaboličkog procesa (organske i neorganske kiseline), koje nagrizaju površinu kamena i uzrokuju njegovu koroziju; mahovine (uglavnom ugrožavaju porozne kamene površine gdje se zadržava vlaga); bršljan (svojim jakim korijenom prodire u pukotine u strukturi kamena. Hemijska korozija: izazvana interakcijama sumpornog i ugljičnog dioksida sa vlagom, dovodi do razobličavanja kamena krečnjaka. Neka od oštećenja u vidu florescencije, odnosno kristalizacije ili cvjetanja kamena, mogu se manifestovati u vidu nedostajućih dijelova stećaka, ili pak nedovršenosti dekorativnih kompozicija, nastala u toku same izrade stećaka u originalno vrijeme njihove izrade. Fizička korozija: temperaturne inverzije, kombinovane sa insolacijom i ružom vjetrova karakterističnim za ovo područje, te propusna moć kamena krečnjaka (2,8%) imaju određeni uticaj na stanje očuvanosti stećaka nekropole Dugo polje, ali zasigurno ne takav kao kombinovani uticaj biološke i hemijske degradacije. Abrazija i erozija: djelovanje vjetra ima efekat konstantnog laganog pjeskarenja, što dovodi do postepenog gubitka dekorativnih kompozicija na površinama kamena, ukoliko one nisu adekvatno zaštićene.

157

Važno problem koji se može pojaviti je uzgon kapilarnih voda, kao i negativno djelovnje ocjednih voda (problem karakterističan za grobljanske površine). (iii) Prirodne nepogode i spremnost za rizik (potresi, poplave, požari, itd.) Požari predstavljaju realnu prijetnju za lokaciju, osobito tokom ljetnih mjeseci kada su i najčešći i tokom proljetnih pripremnih poljoprivrednih radova. Na području lokaliteta djeluje vatrogasno društvo Stolac i Vatrogasna brigada HNK. Lokalitet je lako dostupan svoj raspoloživoj vatrogasnoj tehnici. Šire područje lokacije sa stećcima seizmotektonski je aktivno. Koncentracije i pojave potresa velike jakosti ukazuju na stalno prisutnu tektonsku aktivnost. Ipak, potresi ne mogu u bitnoj mjeri fizički ugroziti spomenike niti se to u događalo od kada se konkretnije prati stanje na njima. S obzirom na smještaj i dosadašnje praćenje stanja poplave ne predstavljaju prijetnju.Ostale prirodne nepogode nisu zabilježene. (iv) Pritisak posjetitelja/turizma (v) Broj stanovnika unutar dobra i kontaktne zone Procjena broja stanovnika koji žive unutar dobra: BH – Grčka glavica u selu Biskup, Konjic (2) (i) Pritisak razvoja Poljoprivreda na ovom području nije intenzivna i predstavlja dio lokaliteta. Prostor oko lokaliteta se ne obrađuje i koristi se za ispašu stoke. Ostalih pritisaka nema. (ii) Pritisak okoline Ovdje su prisutna isključivo razaranja prirodnim putem – vodom i vegetacijom (alge, lišaji i mahovine) te korijenjem visoke vegetacije. (iii) Prirodne nepogode i spremnost za rizik (potresi, poplave, požari, itd.) Požari predstavljaju realnu prijetnju za lokaciju, osobito tokom ljetnih mjeseci kada su i najčešći i tokom proljetnih pripremnih poljoprivrednih radova. Na području lokaliteta djeluje lokalno vatrogasno društvo i Vatrogasna brigada HNK. Lokalitet je lako dostupan svoj raspoloživoj vatrogasnoj tehnici. Ostale prirodne nepogode nisu zabilježene. (iv) Pritisak posjetitelja/turizma (v) Broj stanovnika unutar dobra i kontaktne zone Procjena broja stanovnika koji žive unutar dobra: 158

BH – Kalufi u Krekovima, Nevesinje (3) (i) Pritisak razvoja Poljoprivreda na ovom području nije intenzivna i predstavlja dio lokaliteta. Prostor oko lokaliteta se ne obrađuje i koristi se za ispašu stoke. Ostalih pritisaka nema. (ii) Pritisak okoline Izdvojenost lokaliteta i njegova udaljenost od naselja i važnijih prometnica su mogućnost bilo kakvog zagađenja u tom smislu sveli na minimum. Ovdje su prisutna isključivo razaranja prirodnim putem – vodom i vegetacijom (alge, lišaji i mahovine). (iii) Prirodne nepogode i spremnost za rizik (potresi, poplave, požari, itd.) Prirodne nepogode nisu zabeležene. (iv) Pritisak posjetitelja/turizma (v) Broj stanovnika unutar dobra i kontaktne zone Procjena broja stanovnika koji žive unutar dobra: BH – Borak u selu Burati, Rogatica (4) (i) Pritisak razvoja Nema ove vrste pritisaka. (ii) Pritisak okoline Izdvojenost lokaliteta i njegova udaljenost od naselja i važnijih prometnica su mogućnost bilo kakvog zagađenja u tom smislu sveli na minimum. Ovdje su prisutna isključivo razaranja prirodnim putem – vodom i vegetacijom (alge, lišaji i mahovine). (iii) Prirodne nepogode i spremnost za rizik (potresi, poplave, požari, itd.) Požari predstavljaju realnu prijetnju za lokaciju, osobito tokom ljetnih mjeseci kada su i najčešći i tokom proljetnih pripremnih poljoprivrednih radova. Na području lokaliteta djeluje lokalno vatrogasno društvo iz Rogatice. Lokalitet je lako dostupan svoj raspoloživoj vatrogasnoj tehnici. Ostale prirodne nepogode nisu zabilježene. (iv) Pritisak posjetitelja/turizma (v) Broj stanovnika unutar dobra i kontaktne zone Procjena broja stanovnika koji žive unutar dobra: 159

BH – Maculje, Novi Travnik (5) (i) Pritisak razvoja Poljoprivreda na ovom području nije intenzivna i predstavlja dio lokaliteta. Prostor oko lokaliteta se ne obrađuje i koristi se za ispašu stoke. Ostalih pritisaka nema. (ii) Pritisak okoline Izdvojenost lokaliteta i njegova udaljenost od naselja i važnijih prometnica su mogućnost bilo kakvog zagađenja u tom smislu sveli na minimum. Ovdje su prisutna isključivo razaranja prirodnim putem – vodom i vegetacijom (alge, lišaji i mahovine). (iii) Prirodne nepogode i spremnost za rizik (potresi, poplave, požari, itd.) Požari predstavljaju realnu prijetnju za lokaciju, osobito tokom ljetnih mjeseci kada su i najčešći i tokom proljetnih pripremnih poljoprivrednih radova. Na području lokaliteta djeluje lokalno vatrogasno društvo. Lokalitet je lako dostupan svoj raspoloživoj vatrogasnoj tehnici. Ostale prirodne nepogode nisu zabilježene. (iv) Pritisak posjetitelja/turizma (v) Broj stanovnika unutar dobra i kontaktne zone Procjena broja stanovnika koji žive unutar dobra: BH – Dugo polje na Blidinju, Jablanica (6) (i) Pritisak razvoja Poljoprivreda na ovom području nije intenzivna i predstavlja dio lokaliteta. Prostor oko lokaliteta se ne obrađuje i koristi se za ispašu stoke. Ostalih pritisaka nema. (ii) Pritisak okoline Izdvojenost lokaliteta i njegova udaljenost od naselja i važnijih prometnica su mogućnost bilo kakvog zagađenja u tom smislu sveli na minimum. Ovdje su prisutna isključivo razaranja prirodnim putem – vodom i vegetacijom (alge, lišaji i mahovine). (iii) Prirodne nepogode i spremnost za rizik (potresi, poplave, požari, itd.) Požari predstavljaju realnu prijetnju za lokaciju, osobito tokom ljetnih mjeseci kada su i najčešći i tokom proljetnih pripremnih poljoprivrednih radova. Na području lokaliteta djeluje lokalno vatrogasno društvo i Vatrogasna brigada HNK.

Lokalitet je lako dostupan svoj raspoloživoj

vatrogasnoj tehnici. Ostale prirodne nepogode nisu zabilježene. (iv) Pritisak posjetitelja/turizma 160

(v) Broj stanovnika unutar dobra i kontaktne zone Procjena broja stanovnika koji žive unutar dobra: BH – Gvozno, Kalinovik (7) (i) Pritisak razvoja Poljoprivreda na ovom području nije intenzivna i predstavlja dio lokaliteta. Prostor oko lokaliteta se ne obrađuje i koristi se za ispašu stoke. Ostalih pritisaka nema. (ii) Pritisak okoline Izdvojenost lokaliteta i njegova udaljenost od naselja i važnijih prometnica su mogućnost bilo kakvog zagađenja u tom smislu sveli na minimum. Ovdje su prisutna isključivo razaranja prirodnim putem – vodom i vegetacijom (alge, lišaji i mahovine). (iii) Prirodne nepogode i spremnost za rizik (potresi, poplave, požari, itd.) Prirodne nepogode nisu zabeležene. (iv) Pritisak posjetitelja/turizma (v) Broj stanovnika unutar dobra i kontaktne zone Procjena broja stanovnika koji žive unutar dobra: BH – Grebnice – Bunčići u selu Radmilovića Dubrava, Bileća (8) (i) Pritisak razvoja Poljoprivreda na ovom području nije intenzivna i predstavlja dio lokaliteta. Prostor oko lokaliteta se ne obrađuje i koristi se za ispašu stoke. Ostalih pritisaka nema. (ii) Pritisak okoline Izdvojenost lokaliteta i njegova udaljenost od naselja i važnijih prometnica su mogućnost bilo kakvog zagađenja u tom smislu sveli na minimum. Ovdje su prisutna isključivo razaranja prirodnim putem – vodom i vegetacijom (alge, lišaji i mahovine) te korijenjem visoke vegetacije. (iii) Prirodne nepogode i spremnost za rizik (potresi, poplave, požari, itd.) Požari predstavljaju realnu prijetnju za lokaciju, osobito tokom ljetnih mjeseci kada su i najčešći i tokom proljetnih pripremnih poljoprivrednih radova. Na području lokaliteta djeluje lokalno vatrogasno društvo iz Bileće. Lokalitet je lako dostupan svoj raspoloživoj vatrogasnoj tehnici. Ostale prirodne nepogode nisu zabilježene. 161

(iv) Pritisak posjetitelja/turizma (v) Broj stanovnika unutar dobra i kontaktne zone Procjena broja stanovnika koji žive unutar dobra: BH – Bijača, Ljubuški (9) (i) Pritisak razvoja Saobraćajnica koja prolazi kroz lokalitet predstavlja jedini njen problem. Njenim dislociranjem prestao bi razlog ugroženosti ove nekropole. (ii) Pritisak okoline Utjecaj prometa na obližnoj ceste na same stećke kao i na njihov okoliš je evidentan. Ovdje su također prisutna razaranja stećaka prirodnim putem – vodom i vegetacijom (alge, lišaji i mahovine). (iii) Prirodne nepogode i spremnost za rizik (potresi, poplave, požari, itd.) Požari predstavljaju realnu prijetnju za lokaciju, osobito tokom ljetnih mjeseci kada su i najčešći i tokom proljetnih pripremnih poljoprivrednih radova. Na području lokaliteta djeluje lokalno vatrogasno društvo. Lokalitet je lako dostupan svoj raspoloživoj vatrogasnoj tehnici. Ostale prirodne nepogode nisu zabilježene. (iv) Pritisak posjetitelja/turizma (v) Broj stanovnika unutar dobra i kontaktne zone Procjena broja stanovnika koji žive unutar dobra: BH – Olovci, Kladanj (10) (i) Pritisak razvoja Poljoprivreda na ovom području nije intenzivna i predstavlja dio lokaliteta. Prostor oko lokaliteta se ne obrađuje i koristi se za ispašu stoke. Ostalih pritisaka nema. (ii) Pritisak okoline Izdvojenost lokaliteta i njegova udaljenost od naselja i važnijih prometnica su mogućnost bilo kakvog zagađenja u tom smislu sveli na minimum. Ovdje su prisutna isključivo razaranja prirodnim putem – vodom i vegetacijom (alge, lišaji i mahovine) te korijenjem visoke vegetacije. (iii) Prirodne nepogode i spremnost za rizik (potresi, poplave, požari, itd.) Požari predstavljaju realnu prijetnju za lokaciju, osobito tokom ljetnih mjeseci kada su i najčešći i tokom proljetnih pripremnih poljoprivrednih radova. Na području lokaliteta djeluje lokalno 162

vatrogasno društvo. Lokalitet je lako dostupan svoj raspoloživoj vatrogasnoj tehnici. Ostale prirodne nepogode nisu zabilježene. (iv) Pritisak posjetitelja/turizma (v) Broj stanovnika unutar dobra i kontaktne zone Procjena broja stanovnika koji žive unutar dobra: BH – Mramor u Musićima, Olovo (11) (i) Pritisak razvoja Poljoprivreda na ovom području nije intenzivna i predstavlja dio lokaliteta. Prostor oko lokaliteta se ne obrađuje i koristi se za ispašu stoke. Ostalih pritisaka nema. (ii) Pritisak okoline Izdvojenost lokaliteta i njegova udaljenost od naselja i važnijih prometnica su mogućnost bilo kakvog zagađenja u tom smislu sveli na minimum. Ovdje su prisutna isključivo razaranja prirodnim putem – vodom i vegetacijom (alge, lišaji i mahovine). (iii) Prirodne nepogode i spremnost za rizik (potresi, poplave, požari, itd.) Požari predstavljaju realnu prijetnju za lokaciju, osobito tokom ljetnih mjeseci kada su i najčešći i tokom proljetnih pripremnih poljoprivrednih radova. Na području lokaliteta djeluje lokalno vatrogasno društvo. Lokalitet je lako dostupan svoj raspoloživoj vatrogasnoj tehnici. Ostale prirodne nepogode nisu zabilježene. (iv) Pritisak posjetitelja/turizma (v) Broj stanovnika unutar dobra i kontaktne zone Procjena broja stanovnika koji žive unutar dobra: BH – Stare kuće, Donje Breške, Tuzla (12) (i) Pritisak razvoja Nema ove vrste pritisaka. (ii) Pritisak okoline Izdvojenost lokaliteta i njegova udaljenost od naselja i važnijih prometnica su mogućnost bilo kakvog zagađenja u tom smislu sveli na minimum. Ovdje su prisutna isključivo razaranja prirodnim putem – vodom i vegetacijom (alge, lišaji i mahovine). (iii) Prirodne nepogode i spremnost za rizik (potresi, poplave, požari, itd.) 163

Požari predstavljaju realnu prijetnju za lokaciju, osobito tokom ljetnih mjeseci kada su i najčešći i tokom proljetnih pripremnih poljoprivrednih radova. Na području lokaliteta djeluje lokalno vatrogasno društvo. Lokalitet je lako dostupan svoj raspoloživoj vatrogasnoj tehnici. Ostale prirodne nepogode nisu zabilježene. (iv) Pritisak posjetitelja/turizma (v) Broj stanovnika unutar dobra i kontaktne zone Procjena broja stanovnika koji žive unutar kontakt zone je 100. BH – Kučarin u Hrančićima, Goražde (13) (i) Pritisak razvoja Poljoprivreda na ovom području nije intenzivna i predstavlja dio lokaliteta. Prostor oko lokaliteta se ne obrađuje i koristi se za ispašu stoke. Ostalih pritisaka nema. (ii) Pritisak okoline Izdvojenost lokaliteta i njegova udaljenost od naselja i važnijih prometnica su mogućnost bilo kakvog zagađenja u tom smislu sveli na minimum. Ovdje su prisutna isključivo razaranja prirodnim putem – vodom i vegetacijom (alge, lišaji i mahovine). (iii) Prirodne nepogode i spremnost za rizik (potresi, poplave, požari, itd.) Požari predstavljaju realnu prijetnju za lokaciju, osobito tokom ljetnih mjeseci kada su i najčešći i tokom proljetnih pripremnih poljoprivrednih radova. Na području lokaliteta djeluje lokalno vatrogasno društvo. Lokalitet je lako dostupan svoj raspoloživoj vatrogasnoj tehnici. Ostale prirodne nepogode nisu zabilježene. (iv) Pritisak posjetitelja/turizma (v) Broj stanovnika unutar dobra i kontaktne zone Procjena broja stanovnika koji žive unutar dobra: BH – Boljuni, Stolac (14) (i) Pritisak razvoja Nema ove vrste pritisaka. (ii) Pritisak okoline

164

Izdvojenost lokaliteta i njegova udaljenost od naselja i važnijih prometnica su mogućnost bilo kakvog zagađenja u tom smislu sveli na minimum. Ovdje su prisutna isključivo razaranja prirodnim putem – vodom i vegetacijom (alge, lišaji i mahovine) te korijenjem visoke vegetacije. (iii) Prirodne nepogode i spremnost za rizik (potresi, poplave, požari, itd.) Požari predstavljaju realnu prijetnju za lokaciju, osobito tokom ljetnih mjeseci kada su i najčešći i tokom proljetnih pripremnih poljoprivrednih radova. Na području lokaliteta djeluje vatrogasno društvo Stolac i Vatrogasna brigada HNK. Lokalitet je lako dostupan svoj raspoloživoj vatrogasnoj tehnici. Šire područje lokacije sa stećcima seizmotektonski je aktivno. Koncentracije i pojave potresa velike jakosti ukazuju na stalno prisutnu tektonsku aktivnost. Ipak, potresi ne mogu u bitnoj mjeri fizički ugroziti spomenike niti se to u događalo od kada se konkretnije prati stanje na njima. (iv) Pritisak posjetitelja/turizma (v) Broj stanovnika unutar dobra i kontaktne zone Procjena broja stanovnika koji žive unutar dobra: BH – Dolovi u selu Umoljani, Trnovo (15) (i) Pritisak razvoja Poljoprivreda na ovom području nije intenzivna i predstavlja dio lokaliteta. Prostor oko lokaliteta se ne obrađuje i koristi se za ispašu stoke. Eventualni neplanski razvoj turizma mogao bi u budućnosti predstavljati problem (izgradnja prvenstveno vikend naselja). Ostalih pritisaka nema. (ii) Pritisak okoline Izdvojenost lokaliteta i njegova udaljenost od naselja i važnijih prometnica su mogućnost bilo kakvog zagađenja u tom smislu sveli na minimum. Ovdje su prisutna isključivo razaranja prirodnim putem – vodom i vegetacijom (alge, lišaji i mahovine). (iii) Prirodne nepogode i spremnost za rizik (potresi, poplave, požari, itd.) Požari predstavljaju realnu prijetnju za lokaciju, osobito tokom ljetnih mjeseci kada su i najčešći i tokom proljetnih pripremnih poljoprivrednih radova. Na području lokaliteta djeluje lokalno vatrogasno društvo. Lokalitet je lako dostupan svoj raspoloživoj vatrogasnoj tehnici. Ostale prirodne nepogode nisu zabilježene. (iv) Pritisak posjetitelja/turizma (v) Broj stanovnika unutar dobra i kontaktne zone 165

Procjena broja stanovnika koji žive unutar dobra: BH – Luburića polje, Sokolac (16) (i) Pritisak razvoja Poljoprivreda na ovom području nije intenzivna i predstavlja dio lokaliteta. Prostor oko lokaliteta se ne obrađuje i koristi se za ispašu stoke. Ostalih pritisaka nema. (ii) Pritisak okoline Izdvojenost lokaliteta i njegova udaljenost od naselja i važnijih prometnica su mogućnost bilo kakvog zagađenja u tom smislu sveli na minimum. Ovdje su prisutna isključivo razaranja prirodnim putem – vodom i vegetacijom (alge, lišaji i mahovine). (iii) Prirodne nepogode i spremnost za rizik (potresi, poplave, požari, itd.) Područje Luburića polja povremeno budu poplavljenje. Ali do sada tumulusi na kojima se nalaze stećci nisu bili pod vodom. Ostale prirodne nepogode nisu zabilježene (iv) Pritisak posjetitelja/turizma (v) Broj stanovnika unutar dobra i kontaktne zone Procjena broja stanovnika koji žive unutar dobra: BH – Potkuk u Bitunji, Berkovići (17) (i) Pritisak razvoja Poljoprivreda na ovom području nije intenzivna i predstavlja dio lokaliteta. Prostor oko lokaliteta se ne obrađuje i koristi se za ispašu stoke. Ostalih pritisaka nema. (ii) Pritisak okoline Izdvojenost lokaliteta i njegova udaljenost od naselja i važnijih prometnica su mogućnost bilo kakvog zagađenja u tom smislu sveli na minimum. Ovdje su prisutna isključivo razaranja prirodnim putem – vodom i vegetacijom (alge, lišaji i mahovine). (iii) Prirodne nepogode i spremnost za rizik (potresi, poplave, požari, itd.) Požari predstavljaju realnu prijetnju za lokaciju, osobito tokom ljetnih mjeseci kada su i najčešći i tokom proljetnih pripremnih poljoprivrednih radova. Na području lokaliteta djeluje lokalno vatrogasno društvo. Lokalitet je lako dostupan svoj raspoloživoj vatrogasnoj tehnici. Ostale prirodne nepogode nisu zabilježene.

166

(iv) Pritisak posjetitelja/turizma (v) Broj stanovnika unutar dobra i kontaktne zone Procjena broja stanovnika koji žive unutar dobra: BH – Mramorje u Buđi, Pale (18) (i) Pritisak razvoja Poljoprivreda na ovom području nije intenzivna i predstavlja dio lokaliteta. Prostor oko lokaliteta se ne obrađuje i koristi se za ispašu stoke. Ostalih pritisaka nema. (ii) Pritisak okoline Izdvojenost lokaliteta i njegova udaljenost od naselja i važnijih prometnica su mogućnost bilo kakvog zagađenja u tom smislu sveli na minimum. Ovdje su prisutna isključivo razaranja prirodnim putem – vodom i vegetacijom (alge, lišaji i mahovine). (iii) Prirodne nepogode i spremnost za rizik (potresi, poplave, požari, itd.) Požari predstavljaju realnu prijetnju za lokaciju, osobito tokom ljetnih mjeseci kada su i najčešći i tokom proljetnih pripremnih poljoprivrednih radova. Na području lokaliteta djeluje lokalno vatrogasno društvo sa Pala. Lokalitet je lako dostupan svoj raspoloživoj vatrogasnoj tehnici. Ostale prirodne nepogode nisu zabilježene. (iv) Pritisak posjetitelja/turizma (v) Broj stanovnika unutar dobra i kontaktne zone Procjena broja stanovnika koji žive unutar dobra: BH – Bečani, Šekovići (19) (i) Pritisak razvoja Nema ove vrste pritisaka. (ii) Pritisak okoline Izdvojenost lokaliteta i njegova udaljenost od naselja i važnijih prometnica su mogućnost bilo kakvog zagađenja u tom smislu sveli na minimum. Ovdje su prisutna isključivo razaranja prirodnim putem – vodom i vegetacijom (alge, lišaji i mahovine) te korijenjem visoke vegetacije. (iii) Prirodne nepogode i spremnost za rizik (potresi, poplave, požari, itd.)

167

Požari predstavljaju realnu prijetnju za lokaciju, osobito tokom ljetnih mjeseci kada su i najčešći i tokom proljetnih pripremnih poljoprivrednih radova. Na području lokaliteta djeluje lokalno vatrogasno društvo iz Šekovića. Lokalitet je lako dostupan svoj raspoloživoj vatrogasnoj tehnici. Ostale prirodne nepogode nisu zabilježene. (iv) Pritisak posjetitelja/turizma (v) Broj stanovnika unutar dobra i kontaktne zone Procjena broja stanovnika koji žive unutar dobra: BH – Mramor u Vrbici, Foča (20) (i) Pritisak razvoja Nema ove vrste pritisaka. (ii) Pritisak okoline Izdvojenost lokaliteta i njegova udaljenost od naselja i važnijih prometnica su mogućnost bilo kakvog zagađenja u tom smislu sveli na minimum. Ovdje su prisutna isključivo razaranja prirodnim putem – vodom i vegetacijom (alge, lišaji i mahovine) te korijenjem visoke vegetacije. (iii) Prirodne nepogode i spremnost za rizik (potresi, poplave, požari, itd.) Požari predstavljaju realnu prijetnju za lokaciju, osobito tokom ljetnih mjeseci kada su i najčešći i tokom proljetnih pripremnih poljoprivrednih radova. Na području lokaliteta djeluje lokalno vatrogasno društvo. Lokalitet je lako dostupan svoj raspoloživoj vatrogasnoj tehnici. Ostale prirodne nepogode nisu zabilježene (iv) Pritisak posjetitelja/turizma (v) Broj stanovnika unutar dobra i kontaktne zone Procjena broja stanovnika koji žive unutar dobra: BH – Čengića Bara, Kalinovik (21) (i) Pritisak razvoja Poljoprivreda na ovom području nije intenzivna i predstavlja dio lokaliteta. Prostor oko lokaliteta se ne obrađuje i koristi se za ispašu stoke. Ostalih pritisaka nema. (ii) Pritisak okoline

168

Izdvojenost lokaliteta i njegova udaljenost od naselja i važnijih prometnica su mogućnost bilo kakvog zagađenja u tom smislu sveli na minimum. Ovdje su prisutna isključivo razaranja prirodnim putem – vodom i vegetacijom (alge, lišaji i mahovine) te korijenjem visoke vegetacije. (iii) Prirodne nepogode i spremnost za rizik (potresi, poplave, požari, itd.) Prirodne nepogode nisu zabeležene. (iv) Pritisak posjetitelja/turizma (v) Broj stanovnika unutar dobra i kontaktne zone Procjena broja stanovnika koji žive unutar dobra: BH – Ravanjska Vrata, Kupres (22) (i) Pritisak razvoja Poljoprivreda na ovom području nije intenzivna i predstavlja dio lokaliteta. Prostor oko lokaliteta se ne obrađuje i koristi se za ispašu stoke. Ostalih pritisaka nema. (ii) Pritisak okoline Izdvojenost lokaliteta i njegova udaljenost od naselja i važnijih prometnica su mogućnost bilo kakvog zagađenja u tom smislu sveli na minimum. Ovdje su prisutna isključivo razaranja prirodnim putem – vodom i vegetacijom (alge, lišaji i mahovine). (iii) Prirodne nepogode i spremnost za rizik (potresi, poplave, požari, itd.) Prirodne nepogode nisu zabilježene (iv) Pritisak posjetitelja/turizma (v) Broj stanovnika unutar dobra i kontaktne zone Procjena broja stanovnika koji žive unutar dobra: RH – Velika i Mala Crljivica, Cista Velika (23) (i) Pritisak razvoja Najveći problem na ovom lokalitetu predstavlja činjenica da preko njega prolazi magistralna cesta s relativno gustim prometom. Prema podacima poduzeća Hrvatske ceste d.o.o. tijekom 2010. godine prosječni dnevni promet tom cestom iznosio je 2524 vozila dok se ljeti prosjek penjao i na 3095 vozila dnevno ili 2934 vozila dnevno u ljeto 2011. godine. Taj broj je do 2007. bio i veći ali je gotovo prepolovljen otvaranjem autoceste dionice autoceste Dugopolje-Šestanovac. Smatramo da bi se 169

gradnjom zaobilaznice Ciste Provo (južnije i zapadnije od lokaliteta) broj vozila dodatno smanjio i postao još prihvatljiviji. Poljoprivreda na ovom području nije intenzivna ali je sastavni dio lokaliteta. Prostor oko najvrjednijih dijelova lokaliteta (groblje sa stećcima i bunari) se ne obrađuje već se povremeno i vrlo rijetko koristi za ispašu i napajanje stoke. Obradive (ratarske) površine se gotovo sve nalaze u buffer zoni i obrađuju se s više ili manje intenziteta već nekoliko stoljeća. Preko sjevernog dijela lokaliteta, usporedo s prometnicom na udaljenosti od nekoliko metara od nje, tijekom 2004. godine je prošao važan regionalni vodovod. Cijevi su u zemlju položene nakon arheološkog istraživanja i u dogovoru s nadležnim Konzervatorskim odjelom i arheolozima koji su vodili istraživanje. S obzirom da je na manjem dijelu lokaliteta formirano parkiralište često dolazi do zaustavljanja automobila, većinom radi obilaska lokaliteta, što još uvijek ne predstavlja problem u smislu velikog broja posjetitelja. Regionalni odnosno Prostorni plan Županije Splitsko-dalmatinske kao i Prostorni plan Općine Cista Provo ne planira širenje postojećih ili formiranje novih građevinskih zona na prostoru lokaliteta, niti značajnije infrastrukturne projekte (osim spomenute zaobilaznice Ciste Provo). Otprilike 1 km od lokaliteta prema sjeverozapadu planira se gradnja vjetroparka koji ni na koji način ne narušava cjelovitost i autentičnost samog lokaliteta. (ii) Pritisak okoline Već smo naglasili kako preko lokaliteta prolazi donedavno jedna od najvažnijih prometnica u tom dijelu RH (koja je zapravo i dio povijesnog razvoja lokaliteta). Većina zagađenja koja se može pojaviti može dolaziti od nje ali u posljednje vrijeme je primijećeno smanjivanje prometa što bi u budućnosti trebalo biti još naglašenije. Utjecaj prometa na same stećke kao i na njihov okoliš (u prvom redu floru) ipak do sada nije zabilježen. Većeg zagađenja okoliša u krugu od 50 km i više nema s obzirom da unutar toga prostora ne postoje ni veći zagađivači. Najjači nepovoljni utjecaj dolazi od strane prirodnih pojava koje su zapravo neizbježne a radi se u prvom redu o štetnom djelovanju vode na kamene a tijekom zimskih mjeseci i leda. Posebno se to odnosi na pukotine na kamenu koje voda dodatno produbljuje i ispire a ukoliko se u njima nađe led može doći i do pucanja samog kamena. Problem predstavljaju i soli koje su vlagom došle u pore kamena – kristalizirane soli svojim rastom u mikroporama kamena također izazivanju njegovo pucanje. 170

Drugi dio nepovoljnih utjecaja odnosi se na one biološke tj. pojavu različitih vrsta lišajeva i mahovina na površini stećaka čiji utjecaj do sada nije detaljno istražen. Međutim, trenutačno znamo da svi takvi „biološki“ utjecaji nisu štetni iako postoji jedan dio koji može biti jako agresivan prema kamenu što često izaziva njegovo „ljuštenje“ i propadanje u prvom redu reljefa. Sama okolica lokaliteta se često i uspješno održava (košnja trave, čišćenje makije, obnova suhozida) a manjim dijelom i koristi u svom izvornom obliku (ispaša stoke, ratarstvo) tako da ne postoji mogućnost zapuštanja, širenja makije i šume i sličnih procesa koji bi bitno narušili izgled lokaliteta ili ga na bilo koji način ugrozili. (iii) Prirodne nepogode i spremnost za rizik (potresi, poplave, požari, itd.) Požari predstavljaju realnu prijetnju za ovu lokaciju, osobito tijekom ljetnih mjeseci kada su i najčešći na priobalnom području Hrvatske. Na širem području lokaliteta Cista Velika – Velika i Mala Crljivica djeluje DVD Lovreć. Lokalitet je lako dostupan svoj raspoloživoj vatrogasnoj tehnici. Šire područje lokacije sa stećcima seizmotektonski je aktivno. Koncentracije i pojave potresa velike jakosti kroz povijest ukazuju na stalno prisutnu tektonsku aktivnost. Ipak, potresi ne mogu u bitnoj mjeri fizički ugroziti spomenike niti se to u događalo od kada se konkretnije prati stanje na njima. S obzirom na smještaj i dosadašnje praćenje stanja, poplave na predstavljaju prijetnju nominiranom lokalitetu. Ostale prirodne nepogode nisu zabilježene. (iv) Pritisak posjetitelja/turizma Splitsko-dalmatinska županija jedan je od turistički najposjećenijih hrvatskih županija. Tijekom 2012. godine tu je boravilo 1 953 177 te je ostvareno 11 745 250 noćenja. Veliki broj turista i posjetitelja boravio je u neposrednoj okolici (u krugu od 30-40 km) predloženog arheološkog lokaliteta: Makarska rivijera- 659 334, Omiš- 86 157, Trilj- 1 936, Imotski- 2 203 (Podaci iz službenog izvještaja Skupštini Splitsko-dalmatinske županije: ANALIZA TURISTIČKE SEZONE 2011. godine, izrađivač: Turistička zajednica SDŽ). Točan broj turista i posjetitelja koji godišnje posjete predloženi lokalitet nije poznat. Godišnje se na njemu (u svrhu posjeta) zadrži vjerojatno 4000 do 5000 ljudi i to većinom tijekom ljetnih mjeseci. Iako je broj turista u neposrednoj okolici izuzetno velik (npr. Makarska rivijera) ne postoji značajniji pritisak na ovaj lokalitete te on stoga nije ugrožen. Kontrolirani broj posjetitelja (znatno veći nego je trenutačno procijenjen) je ujedno i šansa za razvoj i promociju lokaliteta. Ukoliko u budućnosti poraste interes za njega što je i za očekivati, potrebno je provesti nekoliko mjera koje će lokalitete sačuvati u njegovom izvornom obliku a istodobno pomoći razvoju lokalne zajednice. U 171

prvom redu tu se misli na rješavanje prostornog smještaja budućeg parkirališta i centra za posjetitelje (tzv. visitor centra) koji bi se trebali smjestiti na prostoru jugozapadno od Male Crljivice odakle bi se najlakše krenulo u organizirani i kontrolirani obilazak lokaliteta Uspostavom visitor centra i organizacijom svih njegovih dijelova (prihvat turista, informiranje, vodstvo po lokalitetu, čuvanje i održavanje lokaliteta) izbjegle bi se sve moguće štete koje mogu nastati povećanjem broja posjetitelja. Ista „institucija“ znatno bi doprinijela razvoju lokalne zajednice i većoj svijesti o ovom ali i svim drugim dijelovima i aspektima kulturne i prirodne u neposrednoj blizini koje bi svakako trebalo uključiti u obilazak osmišljavanjem različitih itinerara. Veći broj turista organiziran i kontroliran na predloženi način neće ugroziti ni ostale procese koje lokalno stanovništvo u manjoj mjeri obavlja unutar lokaliteta i u njegovoj neposrednoj blizini (stočarstvo, ratarstvo). Vandalizam ili nesvjesno oštećivanje spomenika predstavlja ozbiljnu prijetnju za lokalitet, iako do sada nije bilo ozbiljnijih incidenata. Opasnost prijeti nakon povećanja pozornosti javnosti na vrijednost tih lokaliteta ali uspostavom organiziranog posjeta i obilaska lokaliteta te ostalih mjera zaštite i ti se procesi svode na minimum. (v) Broj stanovnika unutar dobra i kontaktne zone Procjena broja stanovnika koji žive unutar dobra: Unutar nominiranog dobra se ne živi a u neposrednoj okolici (Općina Cista Provo) prema Popisu stanovništva iz 2011. godine broj stanovnika iznosi 2335. RH – Dubravka/sv. Barbara, Konavle (24) (i) Pritisak razvoja S obzirom na svoj položaj odnosno udaljenost od naselja središnji dio lokaliteta tijekom vremena nije trpio negativne posljedice razvoja. Čak ni recentno korištenje groblja u posljednjih stotinjak godina te gradnja crkve 1889. godine nisu znatnije utjecali na sačuvanost lokaliteta niti su ga ugrožavali. Područje je tijekom Domovinskog rata bilo okupirano a nakon oslobođenja se našlo neposredno u pograničnoj zoni kada su na južnom rubu buffer-zone sagrađeni rovovi i skloništa (u blizini ranije fortificiranog položaja) do kojih je probijen i put. Lokalitet je udaljen od glavnih prometnica pa je stoga i rijetko posjećivan od strane turista, unatoč blizini velikih turističkih središta (Dubrovnik, Cavtat). Okolica lokaliteta, isključivo buffer-zona, se koristi za ratarstvo i ispašu stoke što lokalitet nikako ne ugrožava.

172

Regionalni odnosno Prostorni plan Županije Dubrovačko-neretvanske kao i Prostorni plan Općine Konavli na prostoru lokaliteta i njegovoj neposrednoj blizini ne planira širenje postojećih ili formiranje novih građevinskih niti značajnije infrastrukturne projekte. (ii) Pritisak okoline (na pr., zagađivanje, klimatske promjene, dezertifikacija) Izdvojenost lokaliteta i njegova udaljenost od naselja i važnijih prometnica su mogućnost bilo kakvog zagađenja u tom smislu sveli na minimum. Najjači nepovoljni utjecaj dolazi od strane prirodnih pojava koje su zapravo neizbježne a radi se u prvom redu o štetnom djelovanju vode na kamene a tijekom zimskih mjeseci i leda. Posebno se to odnosi na pukotine na kamenu koje voda dodatno produbljuje i ispire a ukoliko se u njima zaledi može doći i do pucanja tj. lomova u samom kamenu. Problem predstavljaju i soli koje su vlagom došle u pore kamena – kristalizirane soli svojim rastom u mikroporama kamena također izazivanju njegovo pucanje. Drugi dio nepovoljnih utjecaja odnosi se na pojavu različitih vrsta lišajeva i mahovina na površini stećaka čiji utjecaj do sada nije detaljno istražen. Međutim, trenutačno znamo da svi takvi „biološki“ utjecaji nisu štetni iako postoji jedan dio koji može biti jako agresivan prema kamenu što često izaziva njegovo „ljuštenje“ i propadanje u prvom redu reljefa. Sama okolica lokaliteta se često i uspješno održava odnosno još uvijek se intenzivno koristi u svom izvornom obliku (ispaša stoke, ratarstvo) obliku tako da ne postoji mogućnost zapuštanja, širenja makije i šume i sličnih procesa koji bi bitno narušili izgled lokaliteta ili ga na bilo koji način ugrozili. (iii) Prirodne nepogode i spremnost za rizik (potresi, poplave, požari, itd.) Požari predstavljaju realnu prijetnju za lokaciju, osobito tijekom ljetnim mjeseci kada su i najčešći na priobalnom području Hrvatske. Na području lokaliteta Dubravka – sv. Barbara djeluje Dobrovoljno vatrogasno društvo (DVD) Dubravka. Lokalitet je lako dostupan svoj raspoloživoj vatrogasnoj tehnici. Šire područje lokacije sa stećcima seizmotektonski je aktivno. Koncentracije i pojave potresa velike jakosti kroz povijest ukazuju na stalno prisutnu tektonsku aktivnost. Ipak, potresi ne mogu u bitnoj mjeri fizički ugroziti spomenike niti se to u događalo od kada se konkretnije prati stanje na njima. S obzirom na smještaj i dosadašnje praćenje stanja, poplave ne predstavljaju prijetnju. Ostale prirodne nepogode nisu zabilježene. (iv) Pritisak posjetitelja/turizma

173

Dubrovačko-neretvanska župnija također bilježi veliki broj turista tijekom proteklih godina i on je u stalnom porastu. Na tom je prostoru tijekom 2011. godine boravilo 1 159 791 turista i ostvareno je 5 748 505 noćenja. Podaci za Općinu Konavle nažalost ne postoje a na nominirani lokalitet je zbog svog smještaja vrlo rijetko posjećivan od strane turista. Iako je broj turista u neposrednoj okolici izuzetno velik ne postoji značajniji pritisak na ovaj lokalitete te on stoga nije ugrožen. Kontrolirani broj posjetitelja (znatno veći nego je trenutačno procijenjen) je ujedno i šansa za razvoj i promociju lokaliteta. Ukoliko u budućnosti poraste interes za njega što je i za očekivati, potrebno je provesti nekoliko mjera koje će lokalitete sačuvati u njegovom izvornom obliku a istodobno pomoći razvoju lokalne zajednice. U prvom redu tu se misli na rješavanje prostornog smještaja budućeg parkirališta i centra za posjetitelje (tzv. visitor centra) izvan core i buffer zone tj. sjeverno od lokaliteta na početku prilaznog puta. Uspostavom visitor centra i organizacijom svih njegovih dijelova (prihvat turista, informiranje, vodstvo po lokalitetu, čuvanje i održavanje lokaliteta) izbjegle bi se sve moguće štete koje mogu nastati povećanjem broja posjetitelja. Ista „institucija“ znatno bi doprinijela razvoju lokalne zajednice i većoj svijesti o ovom ali i svim drugim dijelovima i aspektima kulturne i prirodne u neposrednoj blizini koje bi svakako trebalo uključiti u obilazak osmišljavanjem različitih itinerara. Veći broj turista organiziran i kontroliran na predloženi način neće ugroziti ni ostale procese koje lokalno stanovništvo u manjoj mjeri obavlja unutar lokaliteta i u njegovoj neposrednoj blizini (stočarstvo, ratarstvo). Vandalizam ili nesvjesno oštećivanje spomenika predstavlja ozbiljnu prijetnju za lokalitet, iako do sada nije bilo ozbiljnijih incidenata. Opasnost prijeti nakon povećanja pozornosti javnosti na vrijednost tih lokaliteta ali uspostavom organiziranog posjeta i obilaska lokaliteta te ostalih mjera zaštite i ti se procesi svode na minimum. (v) Broj stanovnika unutar dobra i kontaktne zone Procjena broja stanovnika koji žive unutar dobra: Unutar nominiranog dobra se ne živi a u neposrednoj okolici (Općina Konavle) prema Popisu stanovništva iz 2011. godine broj stanovnika iznosi 8577. CG – Grčko groblje, Žabljak (25) (i) Pritisak razvoja Pritisak ekonomskog razvoja, postojeće eksploatacije kontakt zone i šireg okruženja nekropole je zanemarljiv imajući u vidu da je locirana van urbanog područja i važnijih saobraćajnica. Saobraćajnica (L-20) je javni, lokalni asfaltni put, izgrađen na dovoljnoj udaljenosti i na nižoj koti od nekropole pa ne 174

ugrožava njene ambijentalne vrijednosti. U odnosu na relativno nizak promet saobraćajnicom, ne postoji rizik negativnog uticaja na pojedinačne stećke i nekropolu u cjelini. Relativno niska naseljenost područja na kojima se nekropola nalazi, status kulturnog dobra, zatvorenost nekropola stećaka za nove ukope, konfiguracija tla, sproveden režim zaštite i očuvanja poljoprivrednih i šumskih područja u prostorno planskoj dokumentaciji i planovima posebne namjene, garant su očuvanja autentičnih vrijednosti nekropole, njene kontakt zone, čak i šireg okruženja. Jedina ekonomska aktivnost koja se obavlja na području nekropola je sezonska ispaša sitne stoke, odnosno ekstenzivno, tradicionalno stočarenje. (ii) Pritisak okoline (na pr., zagađivanje, klimatske promjene, dezertifikacija) Prostor na kome se nalazi nekropola pripada oblasti nedirnute, u potpunosti očuvane prirode i izuzev izgrađenih lokalnih saobraćajnica malog intenziteteta saobraćaja koje su locirane bliže, na prostoru šireg okruženja nekropola nalaze se još rijetka seoska domaćinstva i objekti elektroenergetske infrastrukture (metalni stubovi i žice sa električnim naponom). Bliži, ali mali saobraćajni promet i udaljeni

elektroprenosni sistemi ne mogu značajno uticati na zagađenje okoline i mikroklime

nekropola. Nekropola se nalazi na blagom uzvišenju, koje je obraslo planinskom, sitnom i niskom travom kao i prostor zaštićene okoline i šireg okruženja. Pojedinačni stećci su više ili manje obrasli mahovinama i lišajevima različitih struktura, boja, sastava i veličine, ali su oblik, forma i dekoracija stećaka vidljivi i lako dostupni. (iii) Prirodne nepogode i spremnost za rizik (potresi, poplave, požari, itd.) Prirodne prijetnje i potencijalni rizici sadržani su u povećanoj vlažnosti usljed dugog perioda kišnih i sniježnih padavina, povremeno ekstremnim, učestalom sjevernom vjetru i požarima u toplim ljetnjim mjesecima. Navedene okolnosti dovode do bujanja vegetacije, mahovine i lišajeva, erozije zemljišta, slijeganja terena, izmicanja iz ležišta pojedinih stećaka i njihovo prevaljivanje ka jugu. Eventualni požari na nekropoli na Durmitoru ne bi nanijeli značajniju štetu obzirom da je teren na kome se nalaze obrastao niskom travom. Negativni uticaj globalnih klimatskih promjena i poznata seizmičnost tla Crne Gore, potaknuta obilnim padavinama, bujičnim vodama i erozijom, potencijalne su prijetnje na koje nije moguće značajno uticati. (iv) Pritisak posjetioca/turizma Nekropola nije turistički i ekonomski valorizovana, stoga je turistička posjeta zanemarljiva. Rezultat je ličnih afiniteta i prethodnih znanja, a ne planirane, kontrolisane i kontinuirane turističke valorizacije lokaliteta i njegove uključenosti u turističku ponudu oblasti. Lokalitet nije saobraćajno i turistički signaliziran. Ovo kulturno dobro, u stanju sadašnje prezentacije, nema adekvatne, prateće sadržaje, 175

neophodne za veći broj posjetilaca, jer ne postoje adekvatni servisi za prihvat većeg broja turista. Kontrolisani obilazak nominovanih nekropola, u slučaju jače frekvencije i zainteresovanosti turista, nije potreban, obzirom da se stećci nalaze na širokom otvorenom platou, gdje komunikacija u prostoru ne može nanijeti štetu kulturnom dobru. Buduću namjenu ovog kulturnog dobra, odrediće Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore, radi njegovog održivog korišćenja, na način kojim se obezbjeđuje integritet i razumijevanje kulturne vrijednosti. (v) Broj stanovnika unutar dobra i kontaktne zone Nekropola sa bafer zonom se nalazi van naseljenih oblasti i dio je sela Novakovići na Durmitoru, u kontakt zoni Nacionalnog parka Durmitor. Po posljednjim Popisu stanovništva Crne Gore iz 2011. godine u selu Novakovići je bilo 23 stanovnika u 8 domaćinstava. Prema Prostornom planu Crne Gore do 2021.godine, se procjenjuje da će u Novakovićima živjeti 35 stanovnika u 13 domaćinstava. CG – Žugića Bare, Žabljak (26) (i) Pritisak razvoja Pritisak ekonomskog razvoja, postojeće eksploatacije kontakt zone i šireg okruženja nekropole je zanemarljiv imajući u vidu da je locirana van urbanog područja i važnijih saobraćajnica. Saobraćajnica (L-20) je javni, lokalni asfaltni put, izgrađen na dovoljnoj udaljenosti i na nižoj koti od nekropole pa ne ugrožava njene ambijentalne vrijednosti. U odnosu na relativno nizak promet saobraćajnicom, ne postoji rizik negativnog uticaja na pojedinačne stećke i nekropolu u cjelini. Relativno niska naseljenost područja na kojima se nekropola nalazi, status kulturnog dobra, zatvorenost nekropola stećaka za nove ukope, konfiguracija tla, sproveden režim zaštite i očuvanja poljoprivrednih i šumskih područja u prostorno planskoj dokumentaciji i planovima posebne namjene, garant su očuvanja autentičnih vrijednosti nekropole, njene kontakt zone, čak i šireg okruženja. Jedina ekonomska aktivnost koja se obavlja na području nekropola je sezonska ispaša sitne stoke, odnosno ekstenzivno, tradicionalno stočarenje. (ii) Pritisak okoline (na pr., zagađivanje, klimatske promjene, dezertifikacija) Prostor na kome se nalazi nekropola pripada oblasti nedirnute, u potpunosti očuvane prirode i izuzev izgrađenih lokalnih saobraćajnica malog intenziteteta saobraćaja koje su locirane bliže, na prostoru šireg okruženja nekropola nalaze se još rijetka seoska domaćinstva i objekti elektroenergetske infrastrukture (metalni stubovi i žice sa električnim naponom). Bliži, ali mali saobraćajni promet i udaljeni

elektroprenosni sistemi ne mogu značajno uticati na zagađenje okoline i mikroklime

nekropola. Nekropola se nalazi na blagom uzvišenju, koje je obraslo planinskom, sitnom i niskom travom kao i prostor zaštićene okoline i šireg okruženja. Pojedinačni stećci su više ili manje obrasli 176

mahovinama i lišajevima različitih struktura, boja, sastava i veličine, ali su oblik, forma i dekoracija stećaka vidljivi i lako dostupni. (iii) Prirodne nepogode i spremnost za rizik (potresi, poplave, požari, itd.) Prirodne prijetnje i potencijalni rizici sadržani su u povećanoj vlažnosti usljed dugog perioda kišnih i sniježnih padavina, povremeno ekstremnim, učestalom sjevernom vjetru i požarima u toplim ljetnjim mjesecima. Navedene okolnosti dovode do bujanja vegetacije, mahovine i lišajeva, erozije zemljišta, slijeganja terena, izmicanja iz ležišta pojedinih stećaka i njihovo prevaljivanje ka jugu. Eventualni požari na nekropoli na Durmitoru ne bi nanijeli značajniju štetu obzirom da je teren na kome se nalaze obrastao niskom travom. Negativni uticaj globalnih klimatskih promjena i poznata seizmičnost tla Crne Gore, potaknuta obilnim padavinama, bujičnim vodama i erozijom, potencijalne su prijetnje na koje nije moguće značajno uticati. (iv) Pritisak posjetioca/turizma Nekropola nije turistički i ekonomski valorizovana, stoga je turistička posjeta zanemarljiva. Rezultat je ličnih afiniteta i prethodnih znanja, a ne planirane, kontrolisane i kontinuirane turističke valorizacije lokaliteta i njegove uključenosti u turističku ponudu oblasti. Lokalitet nije saobraćajno i turistički signaliziran. Ovo kulturno dobro, u stanju sadašnje prezentacije, nema adekvatne, prateće sadržaje, neophodne za veći broj posjetilaca, jer ne postoje adekvatni servisi za prihvat većeg broja turista. Kontrolisani obilazak nominovanih nekropola, u slučaju jače frekvencije i zainteresovanosti turista, nije potreban, obzirom da se stećci nalaze na širokom otvorenom platou, gdje komunikacija u prostoru ne može nanijeti štetu kulturnom dobru. Buduću namjenu ovog kulturnog dobra, odrediće Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore, radi njegovog održivog korišćenja, na način kojim se obezbjeđuje integritet i razumijevanje kulturne vrijednosti. (v) Broj stanovnika unutar dobra i kontaktne zone Nekropola sa bafer zonom se nalazi van naseljenih oblasti i dio je sela Novakovići na Durmitoru, u kontakt zoni Nacionalnog parka Durmitor. Po posljednjim Popisu stanovništva Crne Gore iz 2011. godine u selu Novakovići je bilo 23 stanovnika u 8 domaćinstava. Prema Prostornom planu Crne Gore do 2021.godine, se procjenjuje da će u Novakovićima živjeti 35 stanovnika u 13 domaćinstava. CG – Grčko groblje, Plužine (27) (i) Pritisak razvoja Nekropola se nalazi u nenaseljenom, planinskom predijelu, bez značajnih infrastrukturnih objekata, koji bi je ugrožavali. Do nekropole se dolazi nekategorisanim lokalnim putem, a šumski put zemljane 177

podloge, je izgrađen neposredno uz nekropolu, ali na nižoj koti od njene lokacije. Zbog neposredne blizine i eventualnog zadiranja u poziciju nekropole dijelom ugrožava njene ambijentalne vrijednosti. U odnosu na izrazito nizak promet saobraćajnicom ne postoji rizik negativnog uticaja saobraćajnog prometa na pojedinačne stećke i nekropolu u cjelini. Ekstenzivno i vrlo rijetko planinsko stočarstvo, kao jedina ekonomska aktivnost veoma malog broja lokalnog stanovništva, je takođe bez značajnog uticaja na samu nekropolu. (ii) Pritisak okoline (na pr., zagađivanje, klimatske promjene, dezertifikacija) Širi predio lokaliteta je netaknuta priroda, bez ikakvih faktora zagađenja. Najveći problem zaštiti i očuvanju stećaka, koji su izgrađeni od lokalnog kamena, predstavljaju klimatske promjene. Duge i hladne zime, kratka ljeta, sa velikom količinom padavina, kiše i snijega. Lokalitet se nalazi u gustoj planinskoj šumi, nije održavan, tako da gusto rastinje negativno utiče na lokalitet u cjelini. Zbog planinske klime, slijeganja terena, dosta vlage, niskih zimskih temperatura, jakih vjetrova, slijeganja terena, ispiranja zemnog sadržaja, pojedini stećci su pali ili utonuli u zemlju, popucali, a na kamenim nadgrobnim spomenicima, prisutna je mahovina i lišajevi. (iii) Prirodne nepogode i spremnost za rizik (potresi, poplave, požari, itd.) Nekropola se nalazi u trusnom području. S obzirom na poziciju, takođe se može konstatovati erozija tla, što je nepovoljan faktor. Kako je nekropola locirana u gustoj šumi, eventualni požar u ljetnjim mjesecima, nanio bi znatne štete, naročito zbog nepristupačnosti terena i lakog pristupa Gorskoj vatrogasnoj službi. (iv) Pritisak posjetioca/turizma Zbog lošeg prilaza nekropoli i nepristupačnosti terena, turista gotovo da i nema. Na kilometar udaljenosti od lokaliteta nalazi se Manastir, ali nekropola sa stećcima nije turistički valorizovana, nema odgovarajuću signalizaciju i ostalu infrastrukturu. U široj okolini dobra ne postoje značajni smještajni kapaciteti. Najbliži smještaj je na rijeci Tari, koji se koristi za ugovoreni turizam, odnosno za rafting Tarom. Čitavo područje nema službe za spašavanje, sanitarne instalacije, trgovačkih objekata i drugih sadržaja, neophodnih za razvoj turizma. (v) Broj stanovnika unutar dobra i kontaktne zone Nekropola stećaka sa bafer zonom se nalazi van naseljenih oblasti i dio je zaseoka Zagrađe, smeštenog na putu ka mjesnom centru Polje Crkvičko. Prema posljednjem Popisu stanovništva Crne Gore iz 2011. godine, prostor na kome se nalazi nekropola i šira oblast navedenog seoskog centra, naseljava 73 stanovnika u 32 domaćinstva. Po Prostorno urbanističkom planu Opštine Plužine do 2028. Godine, 178

predviđa se uvećanje broja stanovnika u gradskom, opštinskom centru Plužine, na štetu ruralnih područja pa i područja nekropole. RS – Mramorje, Perućac, Bajina Bašta (28) (i) Pritisak razvoja S obzirom da je u pitanju ruralna delimično razvijena oblast ne postoji pritisak razvoja. Naselje Perućac koje je u poslednja dva veka izraslo južno od srednjovekovnog groblja Mramorje nije ugrozilo arheološko nalazište. Svi objekti ambijentalno se uklapaju, to su građevine nisko izgradnje, a neposredno južno od srednjovekovnog groblja je objekat osnovne škole sa pripadajućim sportskim prostorom. Prostornim planom opštine Bajina Bašta naselje Perućac ima namenu manjeg naselja turističkog karaktera sa ograničenom izgradnjom. Jugozapadno od srednjovekovnog groblja je prostrani park. Ne postoji opasnost od poljoprivrednih radova. Na južnoj granici arheološkog nalazišta prolazi saobraćajnica izgradjena 60-tih godina XX veka koja je lokalnog karaktera, povezuje Bajinu Baštu s naseljima na planini Tari. Ne postoje pouzdane analize kolika je protočnost saobraćajnice, ali lokalnim merenjem utvrđeno je da je protok vozila umeren, čak i nedovoljan s aspekta turističkih potencijala u toku letnje sezone. (ii) Pritisak okoline (na pr., zagađivanje, klimatske promjene, dezertifikacija) Posledice pritiska okoline su minimalne. Naselje Perućac se nalazi u II zoni Nacionalnog parka Tara. Predstavlja predeo nedirnutih prirodnih karakteristika okružen rekom Drinom i planinom Tarom. Mikobiološkom i hemijskom analizom (obavljena 2011) utvrđen je mali uticaj zagađenja koje je uzrokovano saobraćajnicom Bajina Bašta – Tara. Rizik predstavljaju klimatski uslovi. To je planinski predeo sa toplim, ali sparnim letima zbog velike količine vode u okruženju i veoma oštrim zimama s dugim periodima pod snežnim pokrivačem. Ovakvi klimatski uslovi mogu da utiču na dodatno oštećenje površine stećaka. Konzervatorski postupak koji je primenjen na nadgrobnim obeležjima doprioneo je da se proces degradacije površine zaustavi, a redovni monitoring omogućiće da se novonastale pukotine na vreme saniraju. (iii) Prirodne nepogode i spremnost za rizik (potresi, poplave, požari, itd.) Rizik predstavlja površina koju zauzima srednjovekovno groblje Mramorje u Perućcu. To je površina uz visoku obalu reke Drine (severna granica arheološkog nalazišta i bafer zone, takođe i državna granica sa Bosnom i Hercegovinom), koja nije obezbeđena i sklona je rušenju u situacijama visokog i nekontrolisanog vodostaja usled klimatskih nepogoda – visok vodostaj. Preduzeće Drinsko-limske hidroelektrane garantuje da svojim radom ne ugrožava i ne podstiče eroziju obale. Do erozije obale 179

dolazi zbog klimatskih uslova koji su prikazani u odeljku (ii) Pritisak okoline. Planom upravljanja (2013-2023) u planu aktivnosti predviđena je izrada projekta za obaloutvrdu i obezbeđivanje visoke obale Drine, kao i realizacija. Požari ne predstavljaju rizik s obzirom da je u pitanju naselje s kontrolisanom upotrebom površina. Planina Tara je prostor minimalnih seizmičkotektonskih pokreta. (iv) Pritisak posjetioca/turizma Ne postoje statistički podaci o broju i strukturi posetilaca. Poseta je minimalna i individualna. Posetioci su uglavnom turisti (stranci) na putu za planinu Taru i organizovane turističke punktove na planini. Srednjovekovno groblje sa nadgrobnim obeležjima stećcima nalazi se pored saobraćajnice na samom ulazu u naselje Perućac i u neposrednoj blizini centra naselja, ali usled nedefinisane infrastrukture (putokaz, parking) postioci ne prepoznaju mogućnost da obiđu srednjovekovno groblje. Planom upravljanja (2013-2023) u planu aktivnosti predviđeno je uvođenje organizovanih poseta sa vodičem i formiranja puta kulture na teritoriji Bajine Bašte. (v) Broj stanovnika unutar dobra i kontaktne zone Procjena broja stanovnika koji žive unutar dobra: U naselju Perućac živi oko 600 stanovnika, ali u core i baffer zoni ne živi ni jedan stanovnik. RS – Mramorje, Rastište, Bajina Bašta (29) (i) Pritisak razvoja Rastište je ruralna nerazvijena oblast u kojoj se beleži drastični pad broja stanovnika čime je minimalizovan pritisak razvoja. Prostornim planom opštine Bajina Bašta naselje Rastište je seoska sredina poljoprivrednog karaktera sa potencijalom ka sadržajima seoskog turizma. Ne postoji opasnost od poljoprivrednih radova s obzirom da baffer zona oba groblja obuhvata šire okruženje prvih seoskih domaćinstva koja su karakterističnog planinskog karaktera. Prostornim planom Nacionalnog parka Tara, na čijoj teritoriji se nalazi selo Rastište, propisane su rigorozne mere nekontrolisane izgradnje i seče šume. Površina na kojoj se nalaze stećci nikad nije aktivno obrađivana, što je i dovelo do zarastanja u cerovu šumu. Raščišćavanjem koje je izvedeno u cilju obezbeđivanja optimalnih uslova uklonjena je nekultivisana vegetacije i rizik od novog zarastanja sprečen uvođenjem aktivnog održavanja. (ii) Pritisak okoline (na pr., zagađivanje, klimatske promjene, dezertifikacija)

180

Posledice pritiska okoline su minimalne. Selo Rastište se nalazi u I zoni Nacionalnog parka Tara. Predstavlja predeo nedirnutih prirodnih karakteristika planinskog karaktera. Mikobiološkom i hemijskom analizom (obavljena 2011) utvrđen je neznatan uticaj zagađenja koje je uzrokovano saobraćajnicom koja prolazi u široj okolini srednjovekovnog groblja. Rizik predstavljaju klimatski uslovi. Radi se o izrazito planinskom predelu sa toplim, ali sparnim letima zbog velike šumske vegetacije u okruženju i veoma oštrim zimama s dugim periodima pod snežnim pokrivačem. Ovakvi klimatski uslovi mogu da utiču na dodatno oštećenje površine stećaka. Obavljeno je raščišćavanje, ali ne i konzervatorski postupak koji bi trebalo da spreči proces degradacije površine. Planom upravljanja (2013-2023) u planu aktivnosti predviđena je konzervacija u cilju zaustavljana klimatskih uticaja na površinu nadgrobnih obeležja. (iii) Prirodne nepogode i spremnost za rizik (potresi, poplave, požari, itd.) Planina Tara je prostor minimalnih seizmičkotektonskih pokreta. Selo Rastište se nalazi na široj padini oblika uvale čime je obezbeđen minimalan rizik prilikom potresa. S obzirom da se selo okruženo velikim površinama pod šumom požari predstavljaju realni rizik. Na području sela Rastište i planine Tare deluje vatrogasna jedinica situirana u Bajinoj Bašti, kao i profesinalna pomoć u okviru Javnog preduzeća Nacionalni park Tara. U blizini srednjovekovnog groblja nalaze se manji vodotokovi – planinski potoci koji nemaju bujični karakter. (iv) Pritisak posjetioca/turizma Ne postoje statistički podaci o broju i strukturi posetilaca. S obzirom da je srednjovekovno groblje do 2011. godine bilo zaklonjeno nekontrolisanom vegetacijom ni slučajni posetioci nisu prepoznavali sadržaj srednjovekovnog groblja. Planom upravljanja (2013-2023) u planu aktivnosti predviđeno je uvođenje organizovanih poseta sa vodičem i formiranja puta kulture na teritoriji Bajine Bašte. (v) Broj stanovnika unutar dobra i kontaktne zone Procjena broja stanovnika koji žive unutar dobra: U naselju Rastište živi oko 200 stanovnika, ali u core i baffer zoni ne živi ni jedan stanovnik. RS – Grčko groblje, Hrta, Prijepolje (30) (i) Pritisak razvoja

181

Hrta je ruralna nerazvijena oblast u kojoj se beleži stagnacija broja stanovnika čime je minimalizovan pritisak razvoja. Prostornim planom opštine Prijepolje naselje Hrta je seoska sredina poljoprivrednog karaktera sa potencijalom ka sadržajima seoskog turizma. Ne postoji opasnost od poljoprivrednih radova s obzirom da se baffer zona groblja sa stećcina obuhvata šire okruženje prvih seoskih domaćinstva koja su karakterističnog planisnkog karaktera. Ovo su praktično padine planinskih proplanaka zasađene prostranim poljima maline. Planom upravljanja preduzeća Srbijašume, na čijoj teritoriji se nalazi deo sela Hrta i srednjovekovno groblje, propisane su stroge mere protiv nekontrolisane izgradnje i seče šume. Površina na kojoj se nalaze stećci nikad nije aktivno obrađivana. Raščišćavanjem koje je izvedeno u cilju obezbeđivanja optimalnih uslova uklonjena je nekultivisana vegetacija i rizik od novog zarastanja sprečen uvođenjem aktivnog održavanja. (ii) Pritisak okoline (na pr., zagađivanje, klimatske promjene, dezertifikacija) Posledice pritiska okoline su minimalne. Selo Hrta se nalazi na površini Javnog preduzeća Srbijašume. Predstavlja predeo nedirnutih prirodnih karakteristika planinskog karaktera. Nije konstastovano atmosfersko zagađenje s obzirom da su seoska domaćinstva u širem okruženju srednjovekovnog groblja a protok vozila isključivo lokalnog karaktera. Rizik predstavljaju klimatski uslovi. Radi se o izrazito planinskom predelu sa toplim letima i veoma oštrim zimama s dugim periodima pod snežnim pokrivačem. Ovakvi klimatski uslovi mogu da utiču na dodatno oštećenje površine stećaka. Obavljeno je raščišćavanje, ali ne i konzervatorski postupak koji bi trebalo da spreči proces degradacije površine. Planom upravljanja (2013-2023) u planu aktivnosti predviđena je konzervacija u cilju zaustavljana klimatskih uticaja na površinu nadgrobnih obeležja. (iii) Prirodne nepogode i spremnost za rizik (potresi, poplave, požari, itd.) Južni obronci Zlatara planine gde se nalazi selo Hrta je prostor minimalnih seizmičkotektonskih pokreta. S obzirom da se selo okruženo velikim površinama pod šumom, ali i livadama požari predstavljaju realni rizik. Na području sela Hrta deluje vatrogasna jedinica situirana u Prijepolju. U blizini srednjovekovnog groblja nalaze se manji vodotokovi karaktera potoka koji nemaju bujični karakter. (iv) Pritisak posjetioca/turizma Selo Hrta je udaljeno od glavne saobraćanice i nije označeno kao mesto turističkog potencijala. S obzirom da je srednjovekovno groblje do 2013. godine bilo zaklonjeno nekontrolisanom vegetacijom 182

ni slučajni posetioci nisu prepoznavali sadržaj srednjovekovnog groblja. Planom upravljanja (20132023) u planu aktivnosti predviđeno je uvođenje organizovanih poseta sa vodičem i formiranja puta kulture na teritoriji Prijepolja. (v) Broj stanovnika unutar dobra i kontaktne zone U naselju Hrta živi oko 200 stanovnika, ali u core i baffer zoni ne živi ni jedan stanovnik. (v) Broj stanovnika Site element No. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30

Name

BH – Radimlja, Stolac BH – Grčka glavica u selu Biskup, Konjic BH – Kalufi u Krekovima, Nevesinje BH – Borak u selu Burati, Rogatica BH – Maculje, Novi Travnik BH – Dugo polje na Blidinju, Jablanica BH – Gvozno, Kalinovik BH – Grebnice – Bunčići u selu Radmilovića Dubrava, Bileća BH – Bijača, Ljubuški BH – Olovci, Kladanj BH – Mramor u Musićima, Olovo BH – Stare kuće, Donje Breške, Tuzla BH – Kučarin u Hrančićima, Goražde BH – Boljuni, Stolac BH – Dolovi u selu Umoljani, Trnovo BH – Luburića polje, Sokolac BH – Potkuk u Bitunji, Berkovići BH – Mramorje u Buđi, Pale BH – Bečani, Šekovići BH – Čengića Bara, Kalinovik BH – Čengića Bara, Kalinovik BH – Ravanjska Vrata, Kupres RH – Velika i Mala Crljivica, Cista Velika RH – Dubravka/sv. Barbara, Konavle CG – Grčko groblje, Žabljak CG – Žugića Bare, Žabljak CG – Grčko groblje, Plužine RS – Mramorje, Perućac, Bajina Bašta RS – Mramorje, Rastište, Bajina Bašta RS – Grčko groblje, Hrta, Prijepolje UKUPNO

Area of nominated property

Estimated population located within Buffer zone Total

Year

0 0

0 0

0 0

2011 2011

0 0 0 0

0 0 0 0

0 0 0 0

2011 2011 2011 2011

0 0

0 0

0 0

2011 2011

0 0 0 0

0 0 0 100

0 0 0 0

2011 2011 2011 2011

0

0

0

2011

0 0

0 0

0 0

2011 2011

0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0

2011 2011 2011 2011 2011 2011 2011 2011

0

0

0

2011

0 0 0 0

0 0 0 0

0 0 0 0

2011 2011 2011 2011

0

0

0

2011

0 0

0 100

0 100

2011

183

5. ZAŠTITA I UPRAVLJANJE DOBROM Pravna zaštita 30 nekropola sa stećcima na teritoriji Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske, Crne Gore i Republike Srbije osigurana je zakonskim regulativama koje se primjenjuju u državama učesnicama, kao i međunarodnim konvencijama koje su države ratifikovale. Iako djeluju različiti pravni i administrativni sistemi za zaštitu i upravljanje kulturnim naslijeđem u državama, oni osiguravaju najviši stupanj zaštite svim dijelovima uključujući i buffer zone međudržavne serijske nominacije. Odgovornost za upravljanje međudržavnim serijskim dobrom dijele sve države učesnice za one nekropole predložene u okviru ove serijske nominacije koje se nalaze na njihovim teritorijama, dok mehanizam za koordinaciju osigurava međudržavno koordinaciono tijelo. Pravna zaštita svih komponenti međudržavne serijske nominacije oslanja se na međunarodne principe i standarde utvrđene konvencijama i poveljama, koje su države učesnice ratifikovale i njihovu provedbu osiguravaju putem svojih državnih zakona. Države učesnice pripremile su dokument plana upravljanja (2013–2023) srednjovekovnim nekropolama sa stećcima u granicama svojih država u skladu s postojećim zakonskim i planskim aktima. 5.a Vlasništvo BH – Radimlja, Stolac (1) Nekropola sa stećcima Radimlja je udaljena 3 km zapadno od Stoca, u Vidovom polju. Područje se nalazi na katastarskim česticama: 394/9, 363/19, 394/2, 394/174, 395, 396, 397, 363/8, 363/22, 363/23, 363/24, 363/25, 363/26, 693/1, 374/1 općina Stolac, Federacija Bosne i Hercegovine; vlasništvo mješovito – državno i privatno. BH – Grčka glavica u selu Biskup, Konjic (2) Lokalitet obuhvata stećke koji se nalaze unutar parcele smještene u šumi na uzvišenju poznatom pod nazivom Grčka glavica. Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao katastarska čestica 1121/3 katastarska opština Glavatičevo, općina Konjic, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina; vlasništvo: državno. BH – Kalufi u Krekovima, Nevesinje (3) Lokalitet na kome se nalaze stećci nalazi se na parceli koja je smještena na južnim obroncima planine Crvanj, sjeverno od sela Krekovi. Sa sjeverne strane područje granicu područja predstravlja makadamska lokalna cesta, dok je južne strane granica definirana ogradom privatnog posjeda. Nacionalni spomenik se nalazi na katastarskim česticama 47, 86/1, 86/2 i 86/3 katastarska opština Krekovi, u Krekovima, opština Nevesinje, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina; vlasništvo državno.

184

BH – Borak u selu Burati, Rogatica (4) Nekropola sa stećcima smještena je na parceli koja obuhvata uzvišenje Borak, pored sela Burati, jugoistočno od magistralnog puta Sokolac – Rogatica. Granicu zaštićenog područja predstavljaja podnožje uzvišenja Borak. Nacionalni spomenik se nalazi se na prostoru koji obuhvata katastarske čestice 2125, 2171, 2172, 2173, 2175, 2176, 2208 Kramer selo, opština Rogatica, Republika Srpska; vlasništvo privatno – više lica. BH – Maculje, Novi Travnik (5) Parcela na kojoj se nalaze stećci sa istočne strane je ograničena makadamskom cestom koja na polovici lokaliteta presjeca nekropolu na dva dijela. Sa južne, sjeverne i zapadne strane granica lokaliteta je definirana oranicama i pašnjacima. Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao katastarska čestica 1394 i sjeverni dio k.č. br. 1396, općina Novi Travnik, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina; vlasništvo državno. BH – Dugo polje na Blidinju, Jablanica (6) Nekropola je smještena na parceli koja se nalazi u prirodnom ambijentu Dugog polja na planini Čvrsnici. Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvata dijelove parcela uz prilazni put u dužini od 100 m, i to katastarske čestice 1928, 1929 i 1486/1 katastarska opština Risovac, opština Jablanica, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina; vlasništvo državno. BH – Gvozno, Kalinovik (7) Nekropola sa stećcima leži u kraškom polju Gvozno, udaljenom od Kalinovika 11 km prema sjeverozapadu. Lokalitet na kome se nalaze stećci nalazi se na parceli koja se nalazi u južnom dijelu Gvoznog polja na planini Treskavici. Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao katastarska čestica 1403 (novi premjer), što odgovara katastarskoj čestici 90 (stari premjer), katastarska opština Župa, općina Kalinovik, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina; vlasništvo državno. BH – Grebnice – Bunčići u selu Radmilovića Dubrava, Bileća (8) Lokalitet Grebnice –Radmilovića dubrava nalazi se u selu Baljci koje je od Bileće udaljen je oko 4 km vazdušne linije u pravcu sjeveroistoka. Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao katastarske čestice 422/3, 422/10, 422/10, 422/11 katastarska opština Baljci, općina Bileća, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina; vlasništvo državno. BH – Bijača, Ljubuški (9) Nekropola sa stećcima na lokalitetu Bijača u ogradi „Mekota“. Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvaća katastarske čestice 395, 396 (novi premjer) koja odgovara katastarskoj čestici broj 501/28 (stari premjer) katastarska opština Bijača, općina Ljubuški, Federacija BiH, Bosna i Hercegovina; vlasništvo – privatno. 185

BH – Olovci, Kladanj (10) Olovci su selo koje se nalazi oko 10 km sjeverozapadno od Kladnja. Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao katastarska čestica 393/1 (stari premjer) katastatrska opština Mladovo – Olovci, općina Kladanj, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina; vlasništvo državno. BH – Mramor u Musićima, Olovo (11) Selo Musići udaljeno je od Olova 4 km vazdušne linije u pravcu jugozapada. Nekropola je smještena na parceli koja se nalazi u borovoj šumi u blizini sela, na blagom uzvišenju, neposredno uz makadamski put. Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvata katastarske čestice 924 i 925 katastarska opština Klinčići, općina Olovo, Federacija BiH, Bosna i Hercegovina; vlasništvo privatno. BH – Stare kuće, Donje Breške, Tuzla (12) Nekropola sa stećcima na lokalitetu nalazi se na lokalitetu Stare kuće, u selu Donje Breške, zaselak Nikolići. Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvata dio katastarske čestice 376 i dio katastarske čestice 389 katastarska opština Breške, općina Tuzla, Federacija BiH, Bosna i Hercegovina; vlasništvo privatno. BH – Kučarin u Hrančićima, Goražde (13) Selo Hrančići se nalazi oko 15 km zapadno od Goražda. Nekropola se nalazi na parceli na lokalitetu Kučarin. Nacionalni spomenik se nalazi na katastarskim česticama 388/1 i 423/4 katastarska općina Kreča, općina Goražde, Federacija BiH, Bosna i Hercegovina; vlasništvo privatno više lica. BH – Boljuni, Stolac (14) Nekropola stećaka nalazi se u zaseoku Boljuni, koje je u sastavu sela Bjelojevići, 15 km jugozapadno od Stoca, uz cestu Stolac – Hutovo Blato. Nacionalni spomenik se nalazi na katastarskim česticama broj 510 (Grčko groblje 270 m2), društvena svojina-erar i 518/5 (pašnjak Grčko kroblje, 800 m2), suvlasništvo privatno, katastarska opština Bjelojevići, na području opštine Stolac. BH – Dolovi u selu Umoljani, Trnovo (15) Nekropola se nalazi sa zapadne strane lokalnog makadamskog puta. Spomenici su raspoređeni na lokalitetima Dolovi i Crkvina s lijeve i desne strane puta prije ulaska u selo Umoljane. Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru koji obuhvata katastarske čestice broj: 2079, 2080, 2081, 2082, 2086, 2087, 2088, 2089, 2106, 2107, 2108, 2109, 2110, 2114, 2115, 2116, 2117, 2118, 2127, 2128, 2129, 2133, 2134, 2135, 2139, katastarska općina Umoljani, općina Trnovo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina; vlasništvo privatno – više vlasnika. BH – Luburića polje, Sokolac (16) U selu Košutica udaljenom od Sokoca oko 6 km vazdušne linije u pravcu sjeveрoistoka na pрostрanom predjelu Lubuрić polja smještene su dvije nekрole sa stećcima, međusobno udaljene 186

oko 150 metaрa zračne linije. Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao katastarske čestice broj 1058/I i 1113, katastarska općina Košutica, općina Sokolac, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina; vlasništvo privatno. BH – Potkuk u Bitunji, Berkovići (17) Područje Bitunje je udaljeno oko 3,6 km vazdušne linije od opštinskog središta Berkovića ali dužina puta je 28 km. Na nekropoli su dvije velike grupe stećaka: jedna na istočnoj a druga na zapadnoj strani nekropole Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao katastarske čestice broj 439/1, 439/2, 441, 439/3, 439/4, 442, 440 katastarska opština Bitunja, opština Berkovići, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina, vlasništvo; državno i privatno – više vlasnika. BH – Mramorje u Buđi, Pale (18) Nekropola sa stećcima Mramorje, nalazi se u selu Buđ. Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvata katastarske čestice broj 6130/80 i 6130/81 katastarska opština Prača Donja 1, opština Pale, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina; vlasništvo privatno. BH – Bečani, Šekovići (19) Selo Bečani su od Šekovića udaljeni 3,52 km u pravcu sjeverozapada. Zaštićeno područje je sa južne i sjeverne strane ograničeno lokalnom cestom. Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao Sibinj (stari premjer), što odgovara dio katastarske čestice 1236 (novi premjer) katastarska općina Brainci, općina na Šekovići, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina; vlasništvo privatno. BH – Mramor u Vrbici, Foča (20) U zaseoku Vrbica nadomak sela Čelebići, udaljenom od Foče cca 20 km vazdušne linije u pravcu jugoistoka, granicu područja predstavlja podnožje brijega na kome se nalaze stećci. Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao katastarska čestica 1040 katastarska općina Borje, općina Foča, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina; vlasništvo privatno. BH – Čengića Bara, Kalinovik (21) Nekropola Čengića bara se nalazi na blagom uzvišenju u sredini Kladovog polja. Nekropola sa stećcima je sa sjeverne strane ograničena lokalnom makadamskom cestom. Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao katastarska čestica 37-2, katastarska općina Kladovo Polje, općina Kalinovik, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina; vlasništvo državno. BH – Ravanjska Vrata, Kupres (22) Nekropola sa stećcima nalazi se na lokalitetu Ravanjska Vrata, između brda Gradca (završetka Ravašnice) i Gradine, koji spaja Vukovsko i Ravanjsko polje. Nekropola je presječena makadamskim putem. Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvata katastarske čestice 75/110, 3088/4 i 3088/5, katastarska općina Ravno, općina Kupres, Federacija BiH, Bosna i Hercegovina; vlasništvo državno. 187

RH – Velika i Mala Crljivica, Cista Velika (23) Zaštita lokaliteta Cista Velika – Velika i Mala Crljivica obuhvaća sljedeće katastarske čestice: 1306/1, 1306/2, , 1306/3, 1306/4, 1306/5, 1306/6, 1305/1, 1305/2, 1305/3, 1305/5, 1305/6, 1305/7, 1305/9, 1305/10, 1305/12, 1305/13, 1305/14, 1305/15, 1305/16, 1307/4, 1307/39, 1307/40, 1307/45, 1347/1, 1347/5, 1347/7, 1347/8, 1347/10, 1347/11, 1347/12, 1347/13, 1348, 1349, 1350, 1401, 1402/2, 1403, 1404, 1405/1, 1406/1, 1408, 1409, 1410, 1412, 1289, 1290, 1291/1, 1291/2, 1292, 1293/1, 1293/2, 1293/3, 1293/4, 1294, 1295, 1294, 1297/1, 1297/2, 1298/1, 1298/2, 1298/5, 1298/6, 1298/7, 1298/8, 1298/9, 1298/10, 1298/11, 1298/12, 4208, 4210, sve katastarska opština Cista. Većina zaštićenih čestica je u privatnom vlasništvu (uključujući i glavnu skupinu stećaka na zapadnoj strani lokaliteta), dok je dio čestica u vlasništvu Republike Hrvatske (glavna skupina stećaka na istočnoj strani lokaliteta). RH – Dubravka/sv. Barbara, Konavle (24) Zaštićena čestica u vlasništvu su Rimokatoličke crkve odnosno Župe Sv. Nikole iz Dubravke. CG – Grčko groblje, Žabljak (25) Zaštićena površina nepokretnog kulturnog dobra - nekropole stećaka Grčko groblje kod Ribljeg jezera nalazi u K.O. Pašina Voda I, Opština Žabljak, i obuhvata veći dio katastarske parcele br. 416 i dio katastarske parcele br. 417. Navedeno zemljište je u privatnom vlasništvu. Zaštićena okolina nepokretnog kulturnog dobra / buffer zona/ nalazi se u K.O. Pašina Voda I, Opština Žabljak, i obuhvata dio katastarskih parcela: 407, 415, 416, 417, 419, 786 i 1769, kao i u K.O. Novakovići I, Opština Žabljak, i obuhvata dio katastarskih parcela : 782, 787, 788 i cijelu kat. parcelu 786, sve u privatnom vlasništvu. CG – Žugića Bare, Žabljak (26) Zaštićena površina nekropole stećaka Žugića Bare nalazi u K.O. Novakovići I, Opština Žabljak, zahvata cijelu katastarsku parcelu br. 282 (svojina Opštine Žabljak), kao i dijelove katastarskih parcela : 101, 283 i 284, koje su u privatnom vlasništvu. Površina buffer zone je u privatnom vlasništvu, i obuhvata katastarske parcele: 94, 101, 102, 283 i 284 u K.O. Novakovići I, Opština Žabljak. CG – Grčko groblje, Plužine (27) Nekropole stećaka Grčko groblje nalazi se u KO Brijeg, Opština Plužine, obuhvata dio katastarske parcele 411 u vlasništvu Mjesne zajednice Crkvičko polje. Buffer zona nekropole obuhvata veći dio kat. Parcele 411, u vlasništvu Mjesne zajednice Crkvičko polje, kao i manji dio kat. parcela 412 i 413, u privatnom vlasništvu.

188

RS – Mramorje, Perućac, Bajina Bašta (28) Arheološko nalazište Mramorje u Perućcu nalazi se na katastarskim parcelama broj 39, 40, 46, 47, 48, 49, 50 katastarska opština Perućac, na teritoriji opštine Bajina Bašta, Republika Srbija; vlasništvo državno – opština Bajina Bašta i privatno (kombinovano). RS – Mramorje, Rastište, Bajina Bašta (29) Arheološko nalazište Mramorje u Rastištu nalazi se na katastarskim parcelama broj 2002, 2072, 2001, 2003, 2011/2, 2012, 2013, 2014, 2015, 2016, 2017, 2044/1, 2044/2, 2044/3, 2045/1, 2045/2, 2046, 2047, 2054, 2055, 2071, 2073, 2074, 2075, 2076, 2077/1, 2077/2, 2196, 2369, 2370, 2457, 4417, 4444 katastarska opština Rastište, na teritoriji opštine Bajina Bašta, Republika Srbija; vlasništvo državno – Nacionalni park „Tara“ iz Bajine Bašte i privatno (kombinovano). RS – Grčko groblje, Hrta, Prijepolje (30) Arheološko nalazište Grčko groblje u selu Hrta nalazi se na katastarskoj parceli broj 297 katastarska opština Hrta, na teritoriji opštine Prijepolje, Republika Srbija; vlasništvo državno – JP „Srbijašume“ Šumsko gazdinstvo Prijepolje. 5.b Status zaštite Bosna i Hercegovina U skladu sa ovlastima koje su joj dodijeljene prema Aneksu 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH je donijela odluke kojim se pokretna i nepokretna dobra proglašavaju nacionalnim spomenicima, pri tom primjenjujući Kriterije za proglašavanje dobara nacionalnim spomenicima („Službeni list BiH“ br. 33/02 i 15/03). Setom harmoniziranih zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika (2002), koji se provode u Federaciji BiH, RS i Brčko distriktu, definiraju se spomenici i rehabilitacija spomenika i reguliraju obaveze i odnosi između institucija i tijela zaduženih za zaštitu naslijeđa. Nacionalni spomenik se definira kao javno dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom i dobro uvršteno na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Nacionalni spomenici uživaju najviši stepen pravne zaštite. Prema ovim zakonima, entitetske vlade i ministarstva odgovorna za prostorno uređenje zadužena su za provođenje odluka Komisije. Sve nekropole sa stećcima koje se nominiraju za upis na Listu svjetskog naslijeđa UNESCO su proglašene nacionalnim spomenicima. BH – Radimlja, Stolac (1) Historijsko područje – nekropola sa stećcima Radimlja, Stolac proglašeno nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine odlukom Komisije broj: 01-275/02 od 6. studenog 2002. Historijsko područje-nekropola stećaka Radimlja kod Stoca upisana je na Privremenu listu nacionalnih 189

spomenika u Sarajevu, dana 22. 07.1997. Na osnovi zakonske odredbe, a Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture broj: 714/2-67 od 22.12. 1967. godine u Mostaru nekropola stećaka „Radimlja“ kod Stoca, na lokalitetu „Stare grobnice„ – srednjovjekovna nekropola – stavljena je pod zaštitu kao spomenik kulture Bosne i Hercegovine. U registar spomenika je upisan pod dva broja: reg.br. 70 – Zavod iz Mostara i reg.br. 536 Zavoda za zaštitu kulture NR BiH iste godine. BH – Grčka glavica u selu Biskup, Konjic (2) Historijsko područje – nekropola sa stećcima Grčka glavica u selu Biskup, Konjic proglašeno nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine odlukom Komisije broj: 05.1-02-1023/03-1 od 7. svibnja 2004. U Prostornom planu BiH do 2000. godine uvršten je kao spomenik III kategorije. BH – Kalufi u Krekovima, Nevesinje (3) Historijsko područje – nekropola sa stećcima Kalufi u Krekovima, općina Nevesinje proglašeno nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine odlukom Komisije broj: 05.2-2-21/04-6 od 2. marta 2004. Historijsko područje – nekropola sa stećcima Krekovi, opština Nevesinje, nalazilo se na Privremenoj listi nacionalnih spomenika, pod rednim brojem 447 i imenom Nekropola stećaka Krekovi-Mijatovci. Republički zavod za zaštitu kulturno-Historijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske, rješenjem broj 177 od 15.oktobra 1999. stavio je nekropolu u Krekovima u status prethodne zaštite. Prostornim planom Republike Bosne i Hercegovine do 2002. valorizovan je u zbirnom popisu svih nekropola na području Nevesinjskog polja u III kategoriju. BH – Borak u selu Burati, Rogatica (4) Historijsko područje – nekropola sa stećcima Borak (Han-stjenički plato) u selu Burati, opština Rogatica, proglašeno nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine odlukom Komisije broj: 05.1-02247/07-8 od 5. novembra 2008. Prema podacima Zavoda za zaštitu spomenika Historijsko područje nekropola sa stećcima nije registrirano kao spomenik kulture. BH – Maculje, Novi Travnik (5) Historijsko područje – nekropola sa stećcima Maculje, općina Novi Travnik, proglašeno nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine odlukom Komisije broj: 05.1-2-78/05-6 od 12. rujna 2007.. U Prostornom planu BiH do 2000. godine na području Novog Travnika kao spomenik III. kategorije uvršteno je 5 lokaliteta nekropola sa stećcima (188 stećaka) bez preciznije identifikacije.

190

BH – Dugo polje na Blidinju, Jablanica (6) Historijsko područje – nekropola sa stećcima Dugo polje na Blidinju proglašeno nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine odlukom Komisije broj: 05.1-2-1046/03-4 od 20. januara 2004. Zavod za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta i Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Mostar ne raspolažu dokumentacijom o zakonskoj zaštiti dobra. BH – Gvozno, Kalinovik (7) Historijsko područje – nekropola sa stećcima Gvozno kod Kalinovika proglašeno nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine odlukom Komisije broj: 05.1-02-228/05-5 od 9. studenog 2005. godine. Na temelju zakonske odredbe, a rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR BiH broj: 912/51 od 24. listopada1951. godine u Sarajevu, lokalitet nekropola sa stećcima Gvozno stavljen je pod zaštitu države. U Prostornom planu BiH do 2000. godine, uvršten je kao spomenik III. kategorije. BH – Grebnice – Bunčići u selu Radmilovića Dubrava, Bileća (8) Historijsko područje – prapovijesni tumulus i nekropola sa stećcima Grebnice – Bunčići u selu Radmilovića Dubrava, općina Bileća, proglašeno nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine odlukom Komisije broj: 05.2-02.3-71/10-32 od 26. oktobra 2010. Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika donijelo je odluku o stavljanju Bileća – Bunčići – prapovijesni tumulus i nekropola stećaka Grebnice pod rednim brojem 83. na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH. U Prostornom planu BiH do 2000. godine na području općine Bileća kao spomenik III. kategorije uvrštena su 33 lokaliteta, nekropola sa stećcima (1734 stećka) bez preciznije identifikacije. U dopisu Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture broj 07-40-4-3124-3/10 od 18. avgist 2010. godine, dobro je evidentirano pod nazivom: Praistorijski tumulus i srednjovjekovna nekropola Grebnice-Bunčići, Radmilovića Dubrave, Bileća. BH – Bijača, Ljubuški (9) Historijsko područje – nekropola sa stećcima Bijača, općina Ljubuški proglašeno nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine odlukom Komisije broj: 05.1-02.3-71/10-40 od 26. listopada 2010. U Prostornom planu BiH do 2000. godine na području zapadne Hercegovine, Ljubuški, pod rednim brojem 85., kao spomenik III. kategorije uvršteno je 18 lokaliteta nakropola sa stećcima (491 stećak) bez preciznije identifikacije.

191

BH – Olovci, Kladanj (10) Historijsko područje – nekropola sa stećcima u Olovcima kod Kladnja proglašeno nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine odlukom Komisije broj: 05.1-02-103/05-4 od 3. svibnja 2005. godine. Historijsko područje – nekropola sa stećcima u Olovcima, nalazi se na Privremenoj listi nacionalnih spomenika pod imenom Kladanj – srednjovjekovna nekropola Olovci, pod rednim brojem 296. U Prostornom planu BiH do 2000. godine uvršten je kao spomenik III kategorije. BH – Mramor u Musićima, Olovo (11) Historijsko područje – Historijsko područje – nekropola sa stećcima „Mramor“ u Musićima, općina Olovo, proglašeno nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine odlukom Komisije broj: 05.1-02.371/10-35 od 26. oktobra 2010. U Prostornom planu BiH do 2000. godine na području Olova kao spomenik III kategorije uvršteno je 14 lokaliteta nakropola sa stećcima (1065 stećaka) bez preciznije identifikacije. BH – Stare kuće, Donje Breške, Tuzla (12) Historijsko područje – nekropola sa stećcima u Starim kućama, Donje Breške, općina Tuzla, proglašeno nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine odlukom Komisije broj: 05.1-02.3-71/1038 od 26. oktobra 2010.). U Prostornom planu BiH do 2000. godine na području Tuzle kao spomenik III kategorije uvršteno je 6 lokaliteta nakropola sa stećcima (50 stećaka) bez preciznije identifikacije. Nekropola sa stećcima na lokalitetu Stare kuće, Donje Breške, općina Tuzla, evidentirana je kao srednjovjekovna nekropola sa 15 sačuvaniih stećaka, smještenoj na brdu, kod zaseoka Nikolići. BH – Kučarin u Hrančićima, Goražde (13) Historijsko područje – nekropola sa stećcima u Hrančićima, općina Goražde, proglašeno nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine odlukom Komisije broj: 05.2-02.3-71/10-33 od 26. oktobra 2010.). U Prostornom planu BiH do 2000. godine na području Goražda kao spomenik III kategorije uvršteno je 8 lokaliteta nekropola sa stećcima (133 stećaka) bez preciznije identifikacije. BH – Boljuni, Stolac (14) Historijsko područje – nekropola stećaka I i II Boljuni, opština Stolac, proglašeno nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine odlukom Komisije broj: 01-276/02 od. 05. do 11. novembra 2002.). Komisija je donijela odluku o stavljanju nekropole stećaka I i II Boljuni kod Stoca na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, dana 22.07.1997. Na osnovu zakonske odredbe, a rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture BiH broj: UP-I-03-742/71 od 22.06.1971. u Sarajevu nekropola stećaka „Boljuni“ kod Stoca, stavljena je pod zaštitu kao spomenik kulture Bosne i Hercegovine. 192

BH – Dolovi u selu Umoljani, Trnovo (15) Prirodno i historijsko područje nekropole sa stećcima, starim nišanima i ostaci srednjovjekovne građevine na lokalitetu Dolovi, selo Umoljani, općina Trnovo, proglašeno nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine odlukom Komisije broj: 02-2-40/2009-28 od 13. maja 2009. U Prostornom planu BiH do 2000. godine na području općine Trnovo kao spomenik III kategorije uvršteno je 22 lokaliteta nekropola sa stećcima (1520 stećaka) bez preciznije identifikacije. BH – Luburića polje, Sokolac (16) Historijsko područje – prahistorijski tumuli i nekropole sa stećcima u Luburića polju, općina Sokolac, proglašeno nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine odlukom Komisije broj: 03.2-02.3-71/1029 od 26. oktobra 2010.). U Prostornom planu BiH do 2000. godine na području općine Sokolac kao spomenik III kategorije uvršteno je 35 lokaliteta nekropola sa stećcima (1966 stećaka) bez preciznije identifikacije. Nekropola je evidentirana ali nije bila upisana u Registar kulturno-Historijskog naslijeđa SR BiH. BH – Potkuk u Bitunji, Berkovići (17) Historijsko područje – nekropola sa stećcima Potkuk u Bitunji, opština Berkovići, proglašeno nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine odlukom Komisije broj: 05.2-2-1069/03-9 od 12. septembra 2007. U Prostornom planu BiH do 2000. godine na području opštine Stolac kao spomenik I kategorije uvršteno je 32 lokaliteta nekropola sa stećcima (2319 stećaka) bez preciznije identifikacije. Nekropola je evidentirana ali nije bila upisana u Registar kulturno-Historijskog naslijeđa SR BiH. BH – Mramorje u Buđi, Pale (18) Historijsko područje – nekropola sa stećcima Mramorje u Buđi, opština Pale proglašeno nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine odlukom Komisije broj: 05.1-02.3-71/10-31 od 26. oktobra 2010.). BH – Bečani, Šekovići (19) Historijsko područje – nekropola sa stećcima u Bečanima, općina Šekovići proglašeno nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine odlukom Komisije broj: 05.2-02.3-71/10-34 od 26. oktobra 2010.). U Prostornom planu BiH do 2000. godine na području općine Šekovići kao spomenik III kategorije uvršten je 31 lokalitet, nekropola sa stećcima (929 stećaka) bez preciznije identifikacije. U dopisu Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture broj 07-40-4-3883-1/10 od 13. oktobra 2010. dobro je evidentirano pod nazivom: Bečani, općina Šekovići. Srednjovjekovna nekropola (sačuvano 179 stećaka).

193

BH – Mramor u Vrbici, Foča (20) Historijsko područje – nekropola sa stećcima i četiri kasnoantička spomenika na lokalitetu Mramor (Crkvina) u Vrbici, opština Foča proglašeno nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine odlukom Komisije broj: 05.2-02.3-71/10-36 od 26.oktobra 2010.). U Prostornom planu BiH do 2000. godine na području opštine Foče kao spomenik III kategorije uvrštena su 34 lokaliteta, nekropola sa stećcima (1459 stećaka) bez preciznije identifikacije. U dopisu Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture broj; 07-40-4-3629-1/09, od 25. 09. 2009. dobro je evidentirano pod nazivom: Nekropola stećaka Mramor (Crkvina), Vrbica, opština Foča. BH – Čengića Bara, Kalinovik (21) Historijsko područje – nekropola sa stećcima Čengića Bara, općina Kalinovik proglašeno nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine odlukom Komisije broj: 03.2-02.3-71/10-30 od 26. oktobra 2010. U Prostornom planu BiH do 2000. godine na području općine Kalinovik kao spomenik III kategorije uvršteno je 33 lokaliteta nekropola sa stećcima (1793 stećaka) bez preciznije identifikacije. U dopisu Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta od 12. oktobra 2010. godine, navedeno dobro je evidentirano pod nazivom;Čengića Bara, Obalj – Kladovo polje, općina Kalinovik. BH – Ravanjska Vrata, Kupres (22) Historijsko područje – prahistorijska gradina i nekropola sa stećcima Ravanjska Vrata (Donja i Gornja nekropola), općina Kupres proglašeno nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine odlukom Komisije broj: 05.1-02.3-71/10-37 od 26. oktobra 2010. U Prostornom planu BiH do 2000. godine na području Kupresa kao spomenik III kategorije uvršteno je 20 lokaliteta nakropola sa stećcima (1077 stećaka) bez preciznije identifikacije. RH – Velika i Mala Crljivica, Cista Velika (23) Pojedinačno zaštićeni arheološki lokalitet – Prostorni plan uređenja Splitsko-dalmatinske županije, 2007. godina. Pojedinačno zaštićeni arheološki lokalitet – Prostorni plan uređenja Općine Cista Provo, 2007. godina. Upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske-Listu zaštićenih kulturnih dobara, Klasa: UP/I-612-08/06-06/0337. Ur.broj: 532-04-01-1/4-06-2, 14. prosinca 2006. godine, Z-3011. RH – Dubravka/sv. Barbara, Konavle (24) Zaštićena crkva sv. Barbare i groblje sa stećcima – Prostorni plan uređenja Općine Konavle, 2007. godine. Upisano u Registar kulturnih dobara – Lista preventivno zaštićenih kulturnih dobara, .Klasa: UP/I-61208/09-05/0431, Ur.broj: 532-04-21/14-09-01, 11. studenog 2009. 194

CG – Grčko groblje, Žabljak (25) Na osnovu Elaborata o utvrđivanju kulturne vrijednosti Nekropole stećaka Grčko groblje, Žabljak, Uprava za zaštitu kulturnih dobara je donijela Rješenje o utvrđivanju statusa nepokretno kulturno dobro od nacionalnog značaja, broj UP/I-br.04-477/2012-3 od 11.12.2012. godine, koje je objavljeno u „Službenom listu Crne Gore“, broj 4/13, od 18.01.2013. CG – Žugića Bare, Žabljak (26) Na osnovu Elaborata o utvrđivanju kulturne vrijednosti Nekropole stećaka Žugića Bare, Žabljak, Uprava za zaštitu kulturnih dobara je donijela Rješenje o utvrđivanju statusa nepokretno kulturno dobro od nacionalnog značaja, broj UP/I-br.04-218/2012-7 od 11.12.2012. objavljeno u „Službenom listu Crne Gore“, broj 4/13, od 18.01.2013. CG – Grčko groblje, Plužine (27) Na osnovu Elaborata o utvrđivanju kulturne vrijednosti Nekropole stećaka Grčko groblje, Plužine, Uprava za zaštitu kulturnih dobara je donijela Rješenje o utvrđivanju statusa nepokretno kulturno dobro od nacionalnog značaja, broj UP/I-br.04-478/2012-3 od 11.12.2012. objavljeno u „Službenom listu Crne Gore“, broj 4/13, od 18.01.2013. RS – Mramorje, Perućac, Bajina Bašta (28) Arheološko nalazište srednjovekovno groblje s nadgrobnim obeležjima stećcima Mramorje u Perućcu, opština Bajina Bašta utvđeno je za kulturno dobro rešenjem Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture – Beograd, br. 709/3 od 25.09.1968. Arheološko nalazište Mramorje u Perućcu odlukom koja je objavljena u „Službenom glasniku SR Srbije“ broj 14/79 kategorisano za kulturno dobro od izuzetnog značaja za Republiku Srbiju. RS – Mramorje, Rastište, Bajina Bašta (29) Arheološko nalazište srednjovekovno groblje s nadgrobnim obeležjima stećcima Mramorje na potesima Gajevi i Uroševine u Rastištu, opština Bajina Bašta utvrđeno je za kulturno dobro odlukom koja je objavljena „Službenom glasniku Republike Srbije“ broj 50 od 18. maja 2012. godine pod brojem 1385. RS – Grčko groblje, Hrta, Prijepolje (30) Arheološko nalazište srednjovekovno groblje s nadgrobnim obeležjima stećcima Grčko groblje u selu Hrta, opština Prijepolje utvđeno je za kulturno dobro odlukom Zavoda za zaštitu spomenika kulture Kraljevo i Skupštine opštine Prijepolje koja je objavljena u „Opštinskom službenom glasniku“ Prijepolje br. 633-7/83-III-03 od 31.01.1984.

195

5.c Načini primjene zaštitnih mjera Bosna i Hercegovina U svakom pojedinačnom slučaju proglašenog nacionalnog spomenika odluke Komisije imaju snagu zakona. Odlukama o proglašenju nacionalnih spomenika utvrđuju se nadležnosti u provođenju zaštite nacionalnih spomenika, definiraju se granice zaštićenog prostora nacionalnog spomenika, zone zaštite i zaštitni pojasevi, definiraju se mjere zaštite koje su primjenjene u utvrđivanju prioriteta i budućih intervencija na spomenicima i zaštićenom prostoru. Odluke sadrže podatke o vlasniku i korisniku dobra, obrazloženje sa podacima o dosadašnjoj pravnoj zaštiti, lokaciji, prostorno-planskim i drugim aktima koji se primjenjuju na dobro, historijske podatke i opis dobra, sadašnje stanje, specifične rizike kojima je dobro izloženo, hronologiju konzervatorskorestauratorskih radova, popis historijske građe i dokumentacije i bibliografiju. Svi provedbeni i prostorno-planski akti koji nisu u skladu sa odredbama ovih odluka, moraju se staviti van snage u dijelu u kome su u suprotnosti sa odlukom. Vlasti zadužene za prostorno planiranje i katastarske poslove obavještavaju se o odlukama da bi mogli poduzeti korake definirane u tim odlukama, a obavještava se i nadležni općinski sud zbog upisa u zemljišne knjige. Entitetske službe nadležne za zaštitu naslijeđa, odgovorne su za stručni nadzor nad poslovima restauracije nacionalnih spomenika i provode projekte restauracije koji se finansiraju iz entitetskih budžeta. Na nacionalne spomenike se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini („Službene novine Federacije BiH“, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07 i „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 9/02, 70/06 i 64/08). Za sve nekropole za pokretno naslijeđe utvrđene su sledeće mere: svi pokretni nalazi, koji u toku arheološkog istraživanja budu nađeni, bit će pohranjeni u najbližem muzeju koji ispunjava kadrovske, materijalne i tehničke uvjete ili u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, obrađeni i prezentirani na odgovarajući način. Odgovornost za provođenje odluka Komisije leži na entitetskim vladama i ministarstvima nadležnim za prostorno uređenje i kulturu. Hrvatska U Republici Hrvatskoj planska i dokumenta o zaštiti svaki od navedenih dokumenata (Prostorni planovi Županija i Općina te Rješenja o zaštiti koje je izdalo Ministarstvo kulture) su popraćena mjerama zaštite te člancima Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Za provedbu ovih mjera zaštite i zakonskih odredbi kao i za kontrolu nad svim radnjama unutar i oko zaštićenih lokaliteta, 196

nadležni su Konzervatorski odjeli u Imotskom i Dubrovniku. Odjeli su jedna od ustrojstvenih jedinica Ministarstva kulture. Crna Gora U Crnoj Gori se na osnovu Zakona o zaštiti kulturnih dobara („Sl. list Crne Gore”, br. 49/10) i Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata („Sl. list Crne Gore“, broj 51/08), sprovodi zaštita kulturnih dobara u planskim dokumentima. Planskim dokumentima obezbjeđuje se zaštita kulturnih dobara i njegove zaštićene okoline, kao integralnog dijela savremenog društvenog, ekonomskog i urbanog razvoja, na način kojim se poštuje njihov integritet i status i dosljedno sprovodi režim zaštite propisan navedenim Zakonom o zaštiti kulturnih dobara. Shodno navedenim propisima, Uprava za zaštitu kulturnih dobara Ministarstva kulture, daje mišljenje na planska dokumenta sa aspekta zaštite kulturnih dobara. Planski dokument mora biti usklađen sa Studijom zaštite kulturnih dobara i Menadžment planom. Studija zaštite kulturnih dobara sadrži: tekstualni i grafički prikaz zaštićenih nepokretnih kulturnih dobara, potencijalnih arheoloških lokaliteta, prostora sa izraženim ambijentalnim vrijednostima i njihovom okolinom, koji su obuhvaćeni planskim dokumentom; režim i mjere zaštite, očuvanja i unaprjeđenja kulturnih dobara i njihove zaštićene okoline i konzervatorske uslove za projektovanje radova za sprovođenje konzervatorskih mjera na evidentiranim nepokretnim kulturnim dobrima. Studiju zaštite donosi Uprava za zaštitu kulturnih dobara, a njenu izradu može povjeriti pravnom licu koje ima konzervatorsku licencu. Menadžment plan je strateški dokument za dugoročno upravljanje, zaštitu, očuvanje, korišćenje i prezentaciju kulturno-istorijske cjeline, lokaliteta i područja. Menadžment plan se obavezno donosi za kulturno dobro koje je upisano ili se nominuje na Listu svjetske baštine UNESCO. Menadžment plan sadrži, naročito: strategiju višegodišnjeg upravljanja kulturnim dobrom i smjernice za njenu realizaciju; program aktivnosti na cjelovitoj valorizaciji, zaštiti i prezentaciji kulturnog dobra; mehanizme za ostvarivanje integralne zaštite; način vršenja monitoringa planiranih aktivnosti. Menadžment plan donosi Vlada, na prijedlog Ministarstva kulture. Srbija U Republici Srbiji Zakonom o kulturnim dobrima („Službeni glasnik RS“ broj 71/94) obezbeđuje se osnov za zaštitu, čuvanje, istraživanje i prezentaciju kulturnih dobara. Mere zaštite na kulturnim dobrima (arheološka nalazišta i spomenici kulture) odnose se na isticanje posebnog značaja za društveni, istorijski i kulturni razvoj naroda u nacionalnoj istoriji i isticanje značaja za određeno područje ili razdoblje. Zaštita i korišćenje kulturnih dobara ostvaruje se obavljanjem delatnosti zaštite kulturnih dobara merama koje je utvrde na osnovu ovog zakona. Sredstva za ostvarivanje zaštite i korišćenja kulturnih dobara obezbeđuju se u budžetu Republike Srbije u skladu sa zakonom. Delatnost zaštite i korišćenja kulturnih dobara obavljaju za to osnovane ustanove u skladu sa 197

osdredbama ovog zakona. Nadležna ustanova zaštite za arheološka nalazište – srednjovekovna goblja sa stećcima je Republički zavod za zaštitu spomenika kulture – Beograd, kao i teritorijalno nadležni Zavod za zaštitu spomenika kulture u Kraljevu. Na svim aktivnostima vezanim za mere tehničke zaštite, konzervaciju, istraživanje i prezentaciju vrši nadzor Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije u okviru svoje delatnosti u Sektoru za kulturno nasleđe u skladu sa Zakonom o planiranju i izgradnji i Pravilnikom. Svi planski dokumenti sadrže elemente koji se odnose na zaštitu, uređenje i korišćenje nepokretne kulturne baštine. 5.d Postojeći planovi u odnosu na općinu i regiju u kojoj je dobro smješteno (na pr. lokalni i regionalni planovi, planovi konzervacije, plan razvoja turizma) Bosna i Hercegovina Bosna i Hercegovina, kao samostalna država, sastoji se od dva entiteta i jednog distrikta. Na teritoriji FBIH nalazi se 12 nekropola sa stećcima u 11 općina, a u RS 10 nekropola u 9 općina. U oblasti zakonodavnog sistema postoji veliki broj zakona kojima se reguliše zaštita naslijeđa na različitim nivoima: državnom, entitetskim i kantonalnim. Svih 22 nekropole sa stećcima uživaju najviši stupanj pravne zaštite koji im osiguravaju pojedinačne odluke o proglašenju svake nekropole nacionalnim spomenikom BIH, koje donosi Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (Komisija) na osnovu ovlaštenja datih međunarodnim ugovorom – Aneks 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (Dejtonski mirovni sporazum) i na osnovu Kriterija za proglašenje pokretnih i nepokretnih dobara nacionalnim spomenicima. Zakonima o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika (2002), koji se provode u Federaciji BiH, RS i Brčko Distriktu, definiraju se spomenici i rehabilitacija spomenika i reguliraju obaveze i odnosi između institucija i tijela zaduženih za zaštitu naslijeđa. Odluke Komisije o proglašenju nacionalnim spomenicima su konačne i obavezujuće. Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnog, historijskog i prirodnog naslijeđa iz 1985., dopunjen 1987, 1993. i 1994, primjenjuje se u Federaciji Bosne i Hercegovine i provodi u kantonima koji nemaju svoje zakone. Zakon o kulturnim dobrima RS iz 1995. godine i Zakon o izmjenama i dopunama zakona o kulturnim dobrima, 2008. godina, reguliše sistem zaštite, režim vlasništva, korištenje kulturnih dobara i utvrđuje uslove za rad službi zaštite u RS. Zakonima o prostornom planiranju Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine regulira se planska upotreba zemljišta na entitetskom nivou kroz izradu, usvajanje i provođenje planskih dokumenata, vrste i sadržaja planskih dokumenata, upotrebu zemljišta na entitetskom nivou, praćenje provedbe planskih dokumenata koji su od važnosti za entitet, praćenje provedbe zakona, te kazne za pravna i fizička lica. 198

U krivičnim zakonima Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine navode se kazne za uništavanje kulturnih spomenika ili zaštićenih prirodnih područja i dobara, kao i kazne za nezakonite intervencije na kulturnim spomenicima i prirodnim područjima i dobrima bez odobrenja odgovarajućih vlasti. U zakonima o zaštiti prirode u Republici Srpskoj i Federaciji Bosne i Hercegovine navode se uvjeti i način obnove, zaštite, očuvanja i održivog razvoja krajolika, prirodnih područja, biljaka, životinja i njihovih staništa, minerala i fosila i ostalih komponenti prirode, te u području entiteta, ovlasti tijela koja se bave zaštitom prirode, planiranjem zaštite prirode, opće i posebne mjere za zaštitu prirode, informacijski sistem, praćenje, finansiranje zaštite prirode, te kazne za prekršaje koje naprave pravna i fizička lica. Zakoni o zaštiti okoliša u Republici Srpskoj i Federaciji Bosne i Hercegovine odnose se na zaštićena područja i regulišu: očuvanje, zaštitu, obnovu i poboljšanje ekološkog kvaliteta i kapaciteta okoliša, kao i unapređenje kvaliteta života; mjere i uvjete upravljanja, očuvanja i racionalnog korištenja prirodnih resursa. Pregled osnovnih referentnih zakona i akata kojima se reguliše zaštita naslijeđa: Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini (Dejtonski mirovni sporazum), Aneks 8. – Sporazum o Komisiji za očuvanje nacionalnih sporazuma, 1995; Odluka Predsjedništva Bosne i Hercegovine o Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika, 2001. (Službeni list Bosne i Hercegovine, br. 1/02 i 10/02); Pravilnik o aktivnostima Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika u pogledu međunarodne saradnje, 2002. (Službeni list Bosne i Hercegovine, broj 29/02); Kriteriji za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima, 2002/2003. (Službeni list Bosne i Hercegovine, br. 33/02 i 15/03; Službene novine Fedeacije Bosne i Hercegovine [FBiH], broj 59/02; Službeni glasnik Republike Srpske [RS], broj 79/02); Zakon o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Dejtonskog sporazuma, 2002, kojeg je usvojio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 2/02 i 27/02, 6/04, 51/07); Zakon o sprovođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Dejtonskog sporazuma 2002, kojeg je usvojio Parlament Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske broj 9/02, 70/06 i 64/08); Zakon o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou Federacije Bosne i Hercegovine, (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 2/05 i 72/07); Zakon o uređenju prostora – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 84/02, 55/02, 14/03, 112/06, 53/07; 199

Zakon o prostornom uređenju (Službeni glasnik Distrikta Brčko br. 9/03. 23/03, 15/04); Krivični zakon Republike Srpske, čl. 253. i 254. (Službeni glasnik Republike Srpske broj 49/03); Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine, čl. 321. i 322. (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 36/03, 37/03, 21/04, 18/05); Zakon o zaštiti prirode (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine broj 33/03); Zakon o zaštiti prirode (Službeni glasnik Republike Srpske broj 50/02); Zakon o zaštiti okoliša (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine broj 33/03); Zakon o zaštiti okoline (Službeni glasnik Republike Srpske broj 53/02); Zakon o inspekciji u Federaciji Bosne i Hercegovine (Službene novine FBIH br. 69/05). Od 2007. godine Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je usvojila niz uredbi kojima se regulišu pitanja od značaja za zaštitu kulturnog naslijeđa na teritoriji FBIH, kao što su: Uredba o vrsti, sadržaju, označavanju i čuvanju, kontroli i nostrifikaciji investiciono tehničke dokumentacije (Službene novine Federacije BiH”, broj 88/07, 51/08); Uredba o obavljanju prethodnih radova istražnog karaktera na nacionalnim spomenicima („Službene novine Federacije BiH“, broj 36/08; Uredba o uređenju gradilišta, obaveznoj dokumentaciji na gradilištu i sudionicima u građenju („Službene novine Federacije BiH“, br. 48/09 i 75/09). Ostali zakoni na snazi: U Republici Srpskoj: Zakon o kulturnim dobrima, 1995. (Službeni glasnik Republike Srpske br. 11/95) i Zakon o izmjenama i dopunama zakona o kulturnim dobrima (Službeni glasnik Republike Srpske br. 103/08); U Federaciji Bosne i Hercegovine: Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnog, historijskog i prirodnog naslijeđa iz 1985., dopunjen 1987, 1993. i 1994, primjenjuje se i provodi u kantonima koji nemaju svoje zakone: Posavski kanton, Tuzlanski kanton, Bosansko-podrinjski kanton,

Srednjobosanski

kanton i Hercegbosanski kanton. Kantoni koji su usvojili su zakone o naslijeđu: Kanton Sarajevo: Zakon o zaštiti kulturne baštine (Službene novine KS, broj 2/00); Zapadnohercegovački kanton: Zakon o zaštiti i korištenju kulturnopovijesne i prirodne baštine („Narodne novine ŽZH“, 6/99); Zeničko-dobojski kanton: Zakon o zaštiti kulturne baštine (Službene novine ZDK, br 2/00); Hercegovačko-neretvanski kanton: Zakon o zaštiti kulturno-historijskog naslijeđa u HNK („Službene novine HNK“, broj 2/06) i Zakon o odobravanju građenja van granica nacionalnih spomenika odnosno van privremenih granica i provođenju mjera zaštite (Službene novine HNK, br. 5/08).

200

Hrvatska Za područje nekropole Velika i Mala Crljivica, Cista Velika (23) nadležni su sledeća dokumenta koja uređuju prostorno planiranje: Prostorni plan uređenja Splitsko-dalmatinske županije, 2007. godina. Prostorni plan uređenja Općine Cista Provo, 2007. godina – Na prostoru nominiranog dobra se ne planira nikakav gradnja ili bilo koja aktivnost koja bi utjecala na izmjenu ili ugrozilo nominirano dobro. Planom je ovaj lokalitet zaštićen kao arheološki lokalitet za što su određene posebne mjere zaštite koje uključuju kontrolirano arheološko istraživanje, praćenje stanja dobra, obvezu suradnje s nadležnim tijelom (Konzervatorski odjel u Imotskom) sukladno Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara u slučaju bilo kakvih radnji na dobru i u njegovoj neposrednoj okolici (arheološko istraživanje, konzervatorsko-restauratorski zahvati, obrada zemljišta, gradnja infrastrukture). Hrvatski restauratorski zavod – Odjel za kamen Split (plan rada na lokalitetu za 2013. godinu): opsežan opis fizičkog zatečenog stanja uz detaljniju fotodokumentaciju; analiza procesa propadanja uz laboratorijske analize o koncentraciji štetnih topljivih soli u kamenu i laboratorijska istraživanja, identifikaciju i determinaciju mikroflore na stećcima; probe konzervatorsko-restauratorskih radova i materijala zbog odabira najpogodnijeg načina čišćenja i zaštite – ispitivanja vodoupojnosti i vrste kamena kako bi se odabrala najpogodnija vrsta hidrofobne zaštite; prijedlog i troškovnik cjelovitih konzervatorsko-restauratorskih radova. Za područje nekropole Dubravka/sv. Barbara, Konavle (24) nadležni su sledeća dokumenta koja uređuju prostorno planiranje: Prostorni plan uređenja Općine Konavle, 2007. godine: na prostoru nominiranog dobra se ne planira nikakav gradnja ili bilo koja aktivnost koja bi utjecala na izmjenu ili ugrozilo nominirano dobro. Planom je ovaj lokalitet zaštićen kao sakralna građevina s kompleksom srednjovjekovnog groblja sa stećcima za što su određene posebne mjere zaštite koje uključuju: kontrolirano arheološko istraživanje, praćenje stanja dobra, obvezu suradnje s nadležnim tijelom (Konzervatorski odjel u Dubrovniku) sukladno Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara u slučaju bilo kakvih radnji na dobru i u njegovoj neposrednoj okolici (arheološko istraživanje, konzervatorsko-restauratorski zahvati, obrada zemljišta, gradnja infrastrukture). Hrvatski restauratorski zavod – Odjel za kamen Split (plan rada na lokalitetu za 2013. godinu): opsežan opis fizičkog zatečenog stanja uz detaljnju fotodokumentaciju; analiza procesa propadanja uz laboratorijske analize o koncentraciji štetnih topljivih soli u kamenu i laboratorijska istraživanja, identifikaciju i determinaciju mikroflore na stećcima; probe konzervatorsko-restauratorskih radova i materijala zbog odabira najpogodnijeg načina čišćenja i zaštite – ispitivanja vodoupojnosti i vrste

201

kamena kako bi se odabrala najpogodnija vrsta hidrofobne zaštite; prijedlog i troškovnik cjelovitih konzervatorsko-restauratorskih radova. Crna Gora Dokumenta od uticaja na zaštitu, očuvanje i turističku valorizaciju nominovanih nekropola u Crnoj Gori na teritoriji Opštine Žabljak su: 

Prostorni plan Crne Gore „Sl. List CG“ br 24/08;



Zakon o turizmu „Sl. list CG“,61/10. 40/11,53/11;



Zakon o turističkim organizacijama „Sl. list CG“,73/10, 40/11;



Zakon o nacionalnim parkovima „Sl. list CG“ , br. 56/09;



Zakon o planinskim stazama „Sl. list CG“, br.51/08, 53/11;



Prostorno urbanistički plan Opštine Žabljak do 2020. godine, („Sl.list CG“, opštinski propisi br. 22/11);



Izmjene i dopune Detaljnog urbanističkog plana Žabljaka, („Sl.list RCG“, opštinski propisi br.40/2006);



Lokalna studija lokacije Kovačka dolina I, („Sl.list RCG“, opštinski propisi br.32/11);



Prostorni plan područja posebne namjene Nacionalnog parka „Durmitor“ („Sl. list RCG“ br.20/97);



Detaljni prostorni plan posebne namjene za koridor dalekovoda 400kV sa optičkim kablom od crnogorskog primorja do Pljevalja, („Sl.list CG“ br. 47/11 od 23.09.2011.godine;



Prostorni plan posebne namjene za Durmitorsko područje je usvajanja i on u okviru svog zahvata sadrži Prostorni plan posebne namjen za Nacionalni park Durmitor;



Izmjene i dopune DUP-a Žabljaka (2013), koji će na sljedećoj sjednici Skupštine Opštine biti stavljen u proceduru usvojanja;



Strategije razvoja turizma u Crnoj Gori do 2020.godine;



Nacionalna strategija održivog razvoja Crne Gore za period 2007-2012;



Elaborat o utvrđivanju kulturne vrijednosti nekropole stećaka „Grčko groblje“, Riblje jezero, selo Novakovići, Žabljak, UP/I-br.03-477/2012-1;



Nacionalni park „Durmitor“ Plan Upravljanja (2011-2015);



Strategija izvodljivosti za reviziju granica NP Dutmitor (2010);



Elaborat o utvrđivanju kulturne vrijednosti nekropole stećaka „Grčko groblje“, Riblje jezero, selo Novakovići, Žabljak, UP/I-br.03-218/2012-4.

Dokumenta od uticaja na zaštitu, očuvanje i turističku valorizaciju nominovanih nekropola u Crnoj Gori na teritoriji Opštine Plužine su: 202



Prostorni plan Crne Gore „Sl. List CG“ br 24/08;



Zakon o turizmu „Sl. list CG“,61/10. 40/11,53/11;



Zakon o turističkim organizacijama „Sl. list CG“,73/10, 40/11;



Zakon o nacionalnim parkovima „Sl. list CG“ , br. 56/09;



Zakon o planinskim stazama „Sl. list CG“, br.51/08, 53/11;



Prostorno urbanistički plan Opštine Plužine do 2028.godine, („Sl.list CG“,opštinski propisi br. 32/12);



Generalni urbanistički plan Opštine Plužine, iz 1987. godine;



Izmjene i dopune DUP-a Plužine („Sl.list CG“, opštinski propisi br. 3/2009);



Lokalna studija lokacije Šćepan Polje – Plužine I faza, („Sl.list CG“, opštinski propisi br.2/2008);



Studija zaštite za Regionalni park Piva, maj 2011.,(Raniji Regionalni park Bioč, Maglić i Volujak);



Strategije razvoja turizma u Crnoj Gori do 2020.godine;



Nacionalna strategija održivog razvoja Crne Gore za period 2007-2012;



Elaborat o utvrđivanju kulturne vrijednosti nekropole stećaka „Grčko groblje“, Zagrađe, Plužine, UP/I-br.03-478/2012-1.

Srbija Dokumenta od uticaja na zaštitu, očuvanje i turističku valorizaciju nominovanih nekropola u Republici Srbiji za teritoriju opštine Bajina Bašta su: Zakon o Prostornom planu Republike Srbije („Službeni glasnik RS“, broj 88/2010); Prostorni plan opštine Bajina Bašta „Opštinski službeni glasnik Bajina Bašta“ 5/1987.; Generalni urbanistički plan doline Drine sa elementima DUP-a Perućca „Opštinski službeni glasnik Bajina Bašta“ 5/1988.; Generalni urbanistički plan grada Bajina Bašta „Opštinski službeni glasnik Bajina Bašta“ 3/1989.; Regulacioni plan Bajine Bašte „Opštinski službeni glasnik Bajina Bašta“ 3/2001.; Prostorni plan područja posebne namene Nacionalnog parka „Tara“, „Službeni glasnik SRS“ 3/1989.; Prostorni plan područja posebne namene Nacionalnog parka „Tara“ 2011. godina u postupku usvajanja; Zakon o zaštiti prirode „Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 36/2009. Navedenim prostornim planovima kontrolišu se i propisuju namene površina, ograničenje širenja građevinskog reona i uspostavljaju pravila korišćenja i građenja.

203

Dokumenta od uticaja na zaštitu, očuvanje i turističku valorizaciju nominovanih nekropola u Republici Srbiji za teritoriju opštine Prijepolje su: Prostorni plan Republike Srbije 2010–2014–2021.; Prostorni plan opštine Prijepolje „Službeni glasnik opštine Prijepolje“ broj 3/2011.; Regionalni prostorni plan Zlatiborskog i Moravičkog okruga („Službeni glasnik Republike Srbije) broj 1/2013); Zakon o zaštiti prirode „Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 36/2009. Navedenim prostornim planovima kontrolišu se i propisuju namene površina, ograničenje širenja građevinskog reona i uspostavljaju pravila korišćenja i građenja. Na prostoru nominiovanih dobara ne planira se izgradnja ili bilo koja aktivnost koja bi uticala na izmjenu ili ugrozila nominovana dobra. Planom su srednjovekovna groblja na teritoriji Bajine Bašte i Prijepolja zaštićena kao arheološka nalazišta pod posebnim merama zaštite koje uključuju kontrolisano izvođenje arheoloških istraživanja i praćenje stanja dobra. 5.e Plan upravljanja dobrom ili drugi sustavi upravljanja Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine (UNESCO, 1972) utvrđuje koncept sistema zaštite na državnom i međunarodnom nivou. Obaveza države članice na čijoj teritoriji se nalazi predmetno dobro je osiguranje svih uslova za zaštitu i očuvanje dobra za sljedeće generacije. Ove mjere provode se prvenstveno vlastitim naporima i finansijskim sredstvima. Međunarodna pomoć i saradnja pruža se u slučaju da obim potrebnih sredstava prevazilazi mogućnosti države. Međunarodna akcija predstavlja dopunu napora učinjenih na nacionalnom planu (član 4. Konvencije). Operativni vodič za pripremu kandidature za upis dobra na Listu svjetske baštine Svjetskog komiteta za naslijeđe UNESCO-a naglašava potrebu za donošenjem plana upravljanja za kandidirano dobro kao instrumenta zaštite dobra i posebno razmatra plan upravljanja u sklopu kandidature sa ciljem utvrđivanja efikasnosti uspostavljenog sistema zaštite dobra od značaja za svjetsku baštinu. Plan upravljanja pripremaju sve države koje su nominovale nekropole sa stećcima sa ciljem da se utvrde uslovi za očuvanje univerzalne vrijednosti nominovanog područja, ne samo za očuvanje fizičkog stanja struktura od propadanja i promjena, nego i da se poboljšaju vizuelne karakteristike, da se spriječi utjecaj negativnih okolinskih faktora, da se unaprijedi načine prezentacije značaja stanovnicima i posjetiocima, kao i da se utvrdi strategija održivog turističkog razvoja. Planom upravljanja detaljno su utvrđeni zadaci, njihovi nosioci, rokovi i sredstva za implementaciju. Izrada Plana upravljanja oslanja se na međunarodne principe i standarde utvrđene konvencijama i poveljama: Konvencija o zaštiti svjetskog kulturnog i prirodnog naslijeđa (UNESCO 1972.) Konvencija o zaštiti nematerijalne kulturne baštine (UNESCO, 2003.) 204

Operativne smjernice za upravljanje područjima svjetske kulturne baštine (UNESCO 2011.) Dokument iz Nare o autentičnosti (UNESCO 1994.) Povelja iz Bure (ICOMOS 1999.) Venecijanska povelja za konzervaciju i restauraciju spomenika i lokaliteta (ICOMOS 1964.) Povelja za zaštitu i upravljanje arheološkog naslijeđa (ICOMOS 1990.) Povelja iz Rige o autentičnosti i historijskoj rekonstrukciji u odnosu na kulturno naslijeđe (ICCROM, 2000.) Povelja o kulturnom turizmu (ICOMOS, 2008) Povelja o interpretaciji i prezentaciji (ICOMOS, 2008) Deklaracija o duhu mjesta (ICOMOS 2008.) Standardizovani format za izradu Plana upravljanja svojom strukturom formira logičnu cjelinu, koja daje smjernice za njegovu izradu. U tom smislu, potrebno je vrednovati karakteristike zaštićenog područja (jedinstvenu univerzalnu vrijednost, kulturne vrijednosti i atribute), savremene ekonomske vrijednosti i upotrebnu vrijednost, definisati sudionike i konflikte između kulturnih i ostalih vrijednosti; izvršiti identifikaciju postojećeg stanja konzervacije (očuvanosti) sa dokumentacijom, planovima i informacijama o održavanju i monitoringu; identifikovati genius loci (duh mjesta) kroz materijalni i nematerijalni aspekt, kao i potencijalne faktore koji ga ugrožavaju; dati pregled strukture upravljanja i mjera implementacije; dati procjenu rizika i opasnosti sa SWOT analizom; izraditi akcioni plan. Politika UNESCO-a i smjernice Konvencija o zaštiti svjetskog kulturnog i prirodnog naslijeđa (UNESCO 1972.) je jedna od UNESCO-vih konvencija koja se bavi kulturnom baštinom. Misija UNESCO-a je dakao specijalizovana agencija Ujedinjenih nacija doprinosi izgradnji mira, iskorijevanju siromaštva, interkulturalnom dijalogu kroz obrazovanje, nauku, kulturu, komunikaciju i informisanje. Strategija za period 2008–2013. je strukturisana oko pet sveobuhvatnih ciljeva: postizanje kvalitetnog obrazovanja za sve i doživotno učenje; mobilizacija naučnih saznanja i politika održivog razvoja; rješavanje novih društvenih i etičkih izazova; promovisanje kulturnih različitosti kroz interkulturalni dijalog i kulturu mira i izgradnja inkluzivnih društvenih znanja putem informacije i komunikacija. Strateški ciljevi programa (Strategic Programme Objectives – SPO), SPO11 su: održiva zaštita i unapređenje kulturne baštine; očuvanje kulturnog naslijeđa i uticaj naslijeđa na razvoj, socijalnu koheziju i mir integrisani u nacionalne i lokalne politike; revidovanje nacionalnih politika očuvanja u skladu sa globalnim trendovima klimatskih promjena, urbanizacija i migracija i razvijanje novih oblika međunarodne saradnje sa ciljem jačanja primjene Konvencije.

205

Vizije Vizije Plana upravljanja se mogu definisati kao organizovana i sinhronizovana nastojanja da se kroz program akcije definišu kratkoročne, srednjoročne i dugoročne aktivnosti koje će osigurati adekvatan menadžment, korištenje spomenika na način primjeren kulturno-historijskim značajkama lokaliteta, njegovu održivu zaštitu i očuvanje kulturnih vrijednosti i svojstava dobra, kao i aktivnu ulogu u unapređenju ekonomije, ugleda i kvaliteta života lokalne zajednice. U tom smislu dugoročno je potrebno: u potpunosti zaokružiti aktivnosti na obnovi lokaliteta; poboljšati pristupačnost; unaprijeditikvalitet pejsaža; poboljšati pristup posjetiocima; uključiti lokalnu zajednicu u procese odlučivanja, nadziranja i sprovođenja mjera. Ova vizija za budućnost se temelji na osnovnim potrebama zaštite, poboljšanja i interpretacije izuzetne univerzalne vrijednosti. Ciljevi Prepoznavanje nekropola stećaka kao dijela svjetske baštine donosi izuzetan ugled, ali i niz dodatnih zadataka. Osnovni cilj plana upravljanja je konzervacija predložene izuzetne univerzalne vrijednosti za buduće generacije. Očuvanje karakteristika koje predložena dobra čine značajnim u svjetskim okvirima je glavni fokus plana. Postoji i niz drugih vrijjednosti lokaliteta i šireg okruženja koje treba sačuvati i unaprijediti. Konzervacija u kontekstu Plana ne obuhvaća samo fizičku zaštitu, nego i poboljšanje vizuelnog karaktera ambijenta, ublažavanje i upravljanje okolinskim faktorima koji imaju uticaja, očuvanje kulturnih vrijednosti i njihovu bolju interpretaciju i razumijevanje od strane posjetitelja, povečanje biodiverziteta, te održivog pristupa društvenoj i ekonomskoj obnovi. Autentičnost i inegritet dobra moraju biti održani. Glavni ciljevi Plana upravljanja su: postaviti ciljeve za upravljanje nominovanim područjem, njegovim ambijentom i okruženjem, u svrhu konzervacije i jačanja njegove izuzetne univerzalne vrijednosti; ispostaviti opštu viziju dugoročne budućnosti nekropole stećaka Dugo polje na Blidinju koje će biti široko prihvaćena; prikazati održiv pristup budućem upravljanju koji će izbalansirati konzervaciju, upravljanje okruženjem i održivi razvoj turizma; obezbijediti odgovarajuće buduće upravljanje; istražiti mogućnosti za pozitivno upravljanje sa lokalnim sa lokalnim stanovništvom, lokalnom zajednicom, kao i drugim organizacijama koje će poboljšati karakter dobra i pejsaža uz poštovanje ekonomskih interesa; identifikovati potrebni nivo istraživanja čiji će rezultati pružiti informacije budućoj upravi; ojačati svijest i zanimanje javnosti za nekropolu; obezbijediti smjernice i privući široku podršku koja će dovesti do povećanja razumijevanja, poštovanja i brige za ovo izuzetno kulturno dobro i njegovu okolinu; identifikovati potrebni nivo istraživanja čiji će rezultat dati informacije budućoj upravi. promicati kulturne, naučno-dokumentarne i obrazovne vrijednosti; identifikovati strategije za društvenu i ekonomsku obnovu; uspostaviti program akcije s postavljenim prioritetima. 206

5.f Izvori i razina financiranja Bosna i Hercegovina Projekti kulturne baštine finansiraju se iz tri izvora: javna sredstva: redovni vladin budžet na državnom i entitetskim nivoima (FBiH, RS, Brčko Distrikt) ili u manjoj mjeri na općinskim nivoima; privatna sredstva: uglavnom vlasnika (vjerske zajednice, vlasnici stambenih i javnih objekata i sl); strane donacije ili međunarodna sredstva (Evropska komisija, UNDP, Kulturno naslijeđe bez granica (CHwB), vlade USA, Njemačke, Španije itd). Rad državnih institucija finansira se iz budžeta institucija BiH. Do sada nije uspostavljen redovan godišnji budžet za finansiranje projekata zaštite naslijeđa. Institucije nadležne za zaštitu naslijeđa na entitetskom nivou finansiraju se iz entitetskih budžeta preko entitetskih ministarstava nadležnih za kulturu. Kao odgovor na odluke Komisije o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima, nadležna ministarstva Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko Distrikta trebaju odvojiti sredstva za rad na spomenicima, uključujući ugrožene nacionalne spomenike, kako privatne tako i one u vlasništvu države. Vlade entiteta su posebnom zakonskom odredbom obavezale turističke zajednice da izdvajaju dio prihoda za obnovu kulturno-historijskog naslijeđaTakođer, sredstva za ove aktivnosti se realizuju donacijama međunarodnih organizacija za implementaciju različitih projekata koji se odnose na kulturno- historijsko naslijeđe. Hrvatska Glavni izvor financiranja istraživanja, dokumentiranja i zaštite lokaliteta su sredstva državnog proračuna Republike Hrvatske kroz programe zaštite i očuvanja kulturnih dobara i programe arheološke baštine koje jednom godišnje raspisuje Ministarstvo kulture. Financiranje je moguće ostvariti i sredstvima lokalne samouprave, donacijama i iz drugih izvora, što kod ovih lokaliteta do sada nije bio slučaj. Naravno, ukoliko se nastavi s kvalitetnim upravljanjem i planiranjem otvara se i mogućnost financiranja iz strukturnih fondova EU. Nositelji tih programa su muzejske i znanstvene ustanove te jedinice lokalne samouprave, a radove izvode muzejske i znanstvene ustanove te tvrtke stručno osposobljene za rad na kulturnim dobrima. Crna Gora U Crnoj Gori, Zakonom o kulturi utvrđeno je da se za kulturu izdvaja najmanje 2,5% od državnog budžeta, umanjenog za izdatke državnih fondova i kapitalnog budžeta. Zaštita i očuvanje kulturnih dobara, finansira se iz sredstava vlasnika i držaoca nekropola, opštih prihoda budžeta Crne Gore, budžeta opština, donacija i drugih prihoda, u skladu sa Zakonom o zaštiti kulturnih dobara. Kao posebna zakonska obaveza je i finansiranje kroz utvrđivanje Godišnjeg programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara, kojeg donosi Vlada Crne Gore, na prijedlog Ministarstva kulture. Navedenim Programom se obezbjeđuje podrška, finansiranje i sufinansiranje programa i projekata od značaja za 207

ostvarivanje javnog interesa u oblasti kulturne baštine Crne Gore, tj., realizacija projekata i programa iz oblasti konzervatorske, muzejske, bibliotečke, arhivske i kinotečne djelatnosti. U narednom periodu, Ministarstvo kulture planira izradu konzervatorskih projekata za nekropole: Grčko groblje i Žugića Bare u Opštini Žabljak, kao i za nekropolu Grčko groblje u Opštini Plužine. Projekat će, na osnovu konzervatorskih uslova koje izdaje Uprava za zaštitu kulturnih dobara Ministarstva kulture, raditi Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore. Srbija U Republici Srbiji finansiranje kulturnih dobara realizuje se sredstvima iz budžeta Republike Srbije, sredstvima iz budžeta lokalnih zajednica, putem donatora i kroz projekte uglavnom evropskog karaktera. Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije putem javnog konkursa finasira programe i projekte iz oblasti zaštite nepokretnog kulturnog nasleđa. Pored toga, Ministsrstvo kulture i informisanja finasira materijalne troškove kao i programsku delatnost Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture – Beograd, kao nacionalne institucije zaštite nepokretnog kulturnog nasleđa, ali i posebne projekte te institucije prema prioritetima koji su u skladu sa kulturnom politikom Republike Srbije. U periodu 2011–2013. godine na dva predložena nominovana dobra na teritoriji opštine Bajina Bašta obavljeni su radovi na raščišćavanju i konzervaciji i rekonstrukcija na jednom nominovanom dobru. Svi radovi obavljeni su sredstvima iz budžeta Republike Srbije. Planom upravljanja za arheološka nalazišta predložena u okviru ove serijske nominacije da se sredstva kontinuirano obezbedjuju i iz drugih izvora finansiranja radi poboljšanja brige oko održavanja, ali i što kvalitetnije prezentacije. 5.g Izvori stručnog znanja i edukacije u tehnikama konzervacije i upravljanja Bosna i Hercegovina Cjelovita i Sistemska edukacija na zaštiti i upravljanju kulturnom baštinom u Bosni i Hercegovini ne postoji i samo je djelomično obuhvaćena programima visokoškolskog obrazovanja. S druge strane edukacija u konzervaciji i restauraciji svih vrsta spomenika je vrlo dobro obuhvaćena visokoškolskim obrazovanjem: Akademija likovnih umjetnosti u Sarajevu, Arhitektonski fakulteti u Sarajevu i Banjoj Luci; u državnoj, entitetskim i kantonalnim institucijama zastite naslijedja radi veliki broj stručnjaka različitih profila (arheolozi, arhitekti, historičari umjetnosti, etnolozi, pravnici) koji su tijekom godina stekli različita znanja i iskustva u zaštiti kulturne baštine. S obzirom na sve navedeno kao i na činjenicu da su brojni konzervatori i restauratori završili tečajeve u raznim institucijama u inozemstvu i BiH (npr. ICCROM), postojeće stanje može se ocijeniti dobrim; restauratorska djelatnost sistemski se provodi kroz rad zavoda te kroz restauratorske radionice muzejskih institucija ili privatne restauratorske firme. 208

Od 22 nominirana dobra do sada su samo na 2 (Radimlja i Dugo Polje) bile veće intervencija u smislu konzervacije, te na 3 (Radimlja, Biskup i Dugo Polje) obavljena arheološka istraživanja. Tijekom izrade ovog Nominacijskog dokumenta za sva nominirana dobra izrađen je snimak postojećeg stanja. Snimak je sastavni dio detaljnog elaborata o stanju lokaliteta na temelju kojega se određuju daljnji postupci u cilju njegovog očuvanja i obnove. Tijekom narednih godina na svim nominiranim dobra radit će se i konzervatorsko-restauratorska istraživanja o koja će se fokusirati na fizičko stanje samih stećaka (kemijsko-biološki procesi, vrsta i kvaliteta kamena, laboratorijske analize, prijedlog restauratorskih zahvata). Hrvatska Cjelovita i sustavna edukacija na zaštiti i upravljanju kulturnom baštinom u Republici Hrvatskoj ne postoji i samo je fragmentarno obuhvaćena programima visokoškolskog obrazovanja. S druge strane edukacija u konzervaciji i restauraciji svih vrsta spomenika je vrlo dobro obuhvaćena visokoškolskim obrazovanjem: Umjetnička akademija u Splitu – Odsjek za konzervaciju i restauraciju, Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu-Odsjek za konzerviranje i restauriranje umjetnina. Nadalje, u regionalnim konzervatorskim odjelima (u ovom slučaju Dubrovniku i Imotskom, a neizravno i Splitu) radi veliki broj stručnjaka različitih profila (arheolozi, arhitekti, povjesničari umjetnosti, etnolozi, pravnici) koji su tijekom godina stekli različita znanja i iskustva u zaštiti kulturne baštine. S obzirom na sve navedeno kao i na činjenicu da su brojni konzervatori i restauratori završili tečajeve u raznim institucijama u inozemstvu i RH (npr. ICCROM), postojeće stanje može se ocijeniti jako dobrim. Restauratorska djelatnost sustavno se provodi kroz rad javne ustanove Hrvatski restauratorski zavod (HRZ) te kroz restauratorske radionice muzejskih institucija ili privatne restauratorske firme. Na oba nominirana dobra do sada nije bilo većih intervencija u smislu konzervacije i upravljanja, osim što su na oba izvršena zaštitna arheološka istraživanja koja su pokrila samo manji dio površine dobra. Tijekom izrade ovog Nominacijskog dokumenta za oba nominirana dobra izrađen je snimak postojećeg stanja. Snimak je sastavni dio detaljnog elaborata o stanju lokaliteta na temelju kojega se određuju daljnji postupci u cilju njegovog očuvanja i obnove. Tijekom 2013. godine na oba nominirana dobra radit će se i konzervatorsko-restauratorska istraživanja o koja će se fokusirati na fizičko stanje samih stećaka (kemijsko-biološki procesi, vrsta i kvaliteta kamena, laboratorijske analize, prijedlog restauratorskih zahvata). Crna Gora Jačanje kadrovskih kapaciteta u ustanovama kulture je prioritet razvoja u narednom periodu, u Crnoj Gori, jer je evidentan deficit stručnih kadrova iz oblasti kulturne baštine, zbog nedostatka odgovarajućih visokoobrazovnih institucija. Ovome doprinosi ograničena politika zapošljavanja i neadekvatna organizaciona struktura institucija. Nekadašnji Kulturološki fakultet koji je obrazovao 209

diplomirane konzervatore-restauratore, ukinut je devedesetih godina 20. vijeka. U svim ustanovama kulture evidentan je nedostatak stručnog kadra, te su pojedini stručni poslovi prepušteni raspoloživom kadru, i organizuju se u skladu sa utvrđenim prioritetima na nacionalnom ili lokalnom nivou, kao i pružanju stručne pomoći nacionalnih ustanova u poslovima na lokalnom nivou. U Nikšiću postoji filozofski fakultet, koji obrazuje stručne i naučne kadrove iz oblasti istorije, geografije, sociologije, pedagogije i dr., a na Cetinju se nalaze akademije iz oblasti umjetnosti, gdje se školuju određeni kadrovi, koji često ne pronalaze odgovarajući angažman u ustanovama kulture. Kada je riječ o nominovanim nekropolama u Opštini Žabljak i Plužine, dosadašnje aktivnosti na valorizaciji, preventivnoj zaštiti kroz formiranje dokumentacije, snimanju stanja i prijedloga mjera zaštite, obavljale su nacionalne ustanove i stručni timovi, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Crne Gore. Uprava za zaštitu kulturnih dobara Ministarstva kulture, je do sada bila angažovana na valorizaciji i pravnoj zaštiti nominovanih nekropola, i dalje će raditi konzervatorske uslove, mjere zaštite, nadzor nad izvođenjem radova i upotrebom lokaliteta. Centar za konzervaciju i arheologiju će raditi konzervatorski projekat, sprovođenje mjera zaštite, konzevatorske i istraživačke radove. U opštinama Žabljak i Plužine ne postoje lokalne ustanove za obavljanje djelatnosti zaštite i očuvanja kulturnih dobara, pa ove poslove obavljaju nacionalne upravne ili javne ustanove, od gore pomenutih, još i Narodni muzej Crne Gore. U navedenim opštinama postoje centri za kulturu, koji se mogu uključiti u turističku valorizaciju nekropola, ali ne i u konzervatrorskoj, istraživačkoj ili muzejskoj djelatnosti. Pored navedenih nacionalnih i lokalnih ustanova, u Opštini Žabljak, postoji radna jedinica Nacionalni park Durmitor Javnog preduzeća za nacionalne parkove Crne Gore, kao i opštinske turističke organizacije. Srbija U Republici Srbiji u okviru sistema visokoškolskog obrazovanja na Filozofskom fakultetu, Arhitektonsko-građevinskom fakultetu, Pravnom fakultetu, raznim tipovima Umetničkih fakulteta sa smerom za konzervaciju obrazuju se stručnjaci u oblasti arheologije, istorije umetnosti, etnolozi, arhitekte, konzervatori i pravnici koji u okviru ustanova zaštite i kulture obavljaju poslove na zaštiti i prezentaciji nepokretnih i pokretnih kulturnih dobara. Delatnost zaštite, dokumentovanja i istraživanja nepokretnih kulturnih dobara obavlja se u institucijama kao što su Republički zavod za zaštitu spomenika kulture – Beograd i u teritorijalno nadležnim zavodima za zaštitu spomeka kulture u Republici Srbije, kao i u okviru Centralnog instituta za konzervaciju, Arheološkog instituta i drugih ustanova nauke i kulture koje se bave istraživanjima. Delatnost zaštite pokretnih kulturnih dobara obavlja se putem muzejske mreže koju koordinira Narodni muzej u Beogradu. Republika Srbija ima veliki broj stručnjaka svih profila za rad na zaštiti i prezentaciji nominovanih dobara, o čemu svedoče i dosadašnji radovi na dobrima koja se nalaze na Listi svetske baštine (WHL). 210

Za nominovana dobra na teritoriji opštine Bajina Bašta i Prijepolje radove na valorizaciji, izradi dokumentacije koja je podrazumevala i geodestko snimanje arheoloških nalazišta uz formiranje prijedloga mjera zaštite, kao i konzervaciji na jednom nominovanom dobru, obavili su stručnjaci iz Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture – Beograd. Za ove radove sredstva su obezbeđena iz budžeta Republike Srbije iz programa Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije. 5.h Sadržaji za posjetitelje i statistički podaci Bosna i Hercegovina U pogledu organiziranog kulturnog turizma u Bosni i Hercegovini, prezentacija i interpretacija nekropola stećaka nije zauzimala značajnije mjesto. Prezentaciji i interpretaciji se pristupalo isključivo promocijom glavnih brendove turističkih destinacija, daleko od mjesta na kojima se nalaze nekropole. BH – Radimlja, Stolac (1) Tačan broj turista i posjetitelja koji godišnje posjete predloženi lokalitet nije poznat. Prema slobodnoj procjeni radi lake pristupnosti nekropole, kao i činjenice da se nalazi na prometnoj komunikaciji, godišnje se na lokalitetu zadrži najmanje 20000 ljudi i to uglavnom od aprila do novembra mjeseca. Statistički podaci postoje samo za Općinu Stolac koju je posjetilo 50000 posjetilaca. Trenutna ponuda za posjetitelje zadovoljava samo osnovne uvjete, tako da turisti osim samog lokaliteta nemaju nikakvu ponudu. Na lokalitetu postoji info ploča Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika i ploča udruge za zaštitu kulture s objašnjenjem ovog i okolnih lokaliteta. Centar za posjetitelje postoji kao i parkiralište formirano istočno od lokaliteta. Sanitarni čvor postoji u sklopu centra. Trenutačno je u fazi osnivanja JU Radimlja koja će se brinuti prvenstveno o samoj nekropoli, njezinoj zaštiti, ali i promociji. U 2012. je snimljen promotivni spot o turističkim potencijalima općine Stolac, u kojem je veliki dio posvećen stećcima na Radimlji. Napravljene su i brošure o nekropoli, kao monografija o Stocu, u kojoj je, također, dio posvećen stećcima na Radimlji. U sklopu JU Radimlja napravljena je i web stranica www.agencija-radimlja.com. U neposrednoj blizini (u krugu od 30 km i bliže) nalazi se nekoliko restorana i trgovina. Smještajni kapaciteti skoro da ne postoje jer su u proteklom ratu u potpunosti devastirani. Služba za spašavanja je vrlo loše organizirana preko entitetske službe civilne zaštite, lokalnog doma zdravlja i ambulante, policijske stanice, vatrogasaca. BH – Grčka glavica u selu Biskup, Konjic (2) Naseljeno mjesto Glavatičevo ima preko 200 stanovnika, a samo seoce u kojem se nalazi predmetna nekropola broji 57 stanovnika. U Glavatičevu se, inače, nalazi vikend naselje i atraktivni ugostiteljski objekti, hosteli i riblji restorani, od kojih se jedan nalazi u neposrednoj blizini nekropole. Cijeli prostor je posjećen od strane ribolovaca, a u posljednjih nekoliko godina značajna aktivnost je vezana za rafting. Nema značajnog pritiska turista na lokaciju. Na prostoru se nalazi jedna informaciona ploča 211

Komisije sa osnovnim podacima o lokalitetu. Naslijeđe Općine Konjic izuzetno dobro je prezentirano u lokalnim medijima i publikacijama, a na WEB stranici Općine Konjic su prezentirani svi nacionalni spomenici sa skraćenim opisom. Od ranije je ostvarena dobra suradnju sa osnovnim i srednjim školama čiji učenici, zajedno sa profesorima, učestvuju na čišćenju i održavanju nekropole uz neposrednu finansijsku pomoć Općine Konjic i uz upoznavanje historijata spomenika i njihovog značaja za buduće generacije. Fizička dostupnost spomenicima je obezbjeđena, urađena infrastruktura i putokazi za najveći broj spomenika. Na žalost, i pored svih napora koje čini Općina Konjic na približavanju kulturno-historijskog naslijeđa građanima Konjica i svima koji posjete ovaj grad, porazna je činjenica da ne postoji strategija turizma i da je neosmišljena turistička ponuda na nivou Hercegovačko-Neretvanskog kantona, kao i na višim nivoima. Nedostaju informacijski punktovi, a nema ni turističkih vodiča. Veliku ulogu ima i Zavičajni muzej. Inače, posljednjih godina Konjic je posjetio veliki broj turista iz raznih krajeva zemlje i svijeta, zahvaljujući okončanju radova na rekonstrukciji Kamene ćuprije, a što se može vidjeti iz povećanih prihoda hotela, hostela i restorana kako u gradu, tako i van grada. Nepostojanje educiranih turističkih vodiča i inače strategije u oblasti turizma negativno se odražava na iskorištenost turističkih potencijala ne samo Općine Konjic, već i Bosne i Hercegovine. BH – Kalufi u Krekovima, Nevesinje (3) Na lokalitetu ne postoji nikakva ponuda, osim što se može razgledati lokalitet. Pristup lokalitetu je preko asfaltnog puta sa odgovarajućom putnom signalizacijom. Postoji šljunčani parking sa korpom za otpatke i info pločom. Ne postoji sanitarni čvor. U postupku je gradnja nadstrešnice sa stolovima i klupama, panoramskog info panoa, dodatne signalizacije te postavljanje većeg broja kanti za otpatke. Statistički podaci nisu dostupni, ali se pretpostavlja da se broj turista na godišnjem nivou kreće u granicama oko 10000. U Nevesinjskom polju svake godine održava se tzv. Nevesinjska olimpijada u kojoj učestvuje preko 1200 sportista iz regiona u 38 disciplina, od kojih su najznačajnije konjske trke. Plan razvoja turizma postoji i u okvirnu njega se realizira projekat Pješačka staza Kalufi – Svatovsko groblje. Projekat valorizacije kulturne baštine realizira se sredstvima općine Nevesinje i OXFAM Italia. Opđtina je angažovala jednog izvršioca na poslovima organizacije i kvalifikacije sistema i turističkih usluga u okviru kancelarije za informacije i prijem. Na teritoriju općine postoje NVO Omladinska inicijativa i Info Nevesinje. BH – Borak u selu Burati, Rogatica (4) Nekropola je smještena izvan naseljenih mjesta. Trenutna ponuda za posjetitelje ne zadovoljava standardne uvjete, odnosno turisti nemaju nikakvu ponudu, osim što mogu razgledati sami lokalitet. Prostor općine karakterišu ostali vidovi turizma – lovni, avanturistički, vjerski. Najznačajnija resurs predstavlja ergela konja na Borikama i poznati most na Žepi. Nekropola je označena osnovnom 212

signalizacijom. Na nekrpoli postoji info tabla Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika. Statističkih podataka

o

broju

posjetitelja

nema.

U

općini

postoji

Turistička

organizacija

(www.rogaticaturizam.info) BH – Maculje, Novi Travnik (5) U blizini nekropole nalazi se samo jedna obiteljska kuća sa četiri člana. Na lokalitetu je postavljena informaciona tabla i putokaz za nekropolu stećaka. Štampana je brošura o nekropoli stećaka Maculje. U općinskoj administraciji trenutno nema uposlenog kvalificiranog osoblja koje bi radilo na zaštiti lokaliteta ali ima dovoljno kadra koji bi se mogao angažirati na realizaciji poslova zaštite i upravljanja spomenicima. Ovdje se misli na vanjske suradnike koje bi općina mogla angažirati po potrebi. Što se tiče novih zapošljavanja, općina bi trebala izvršiti procjene o potrebi novog upošljavanja te na temelju toga izmijeniti sistematizaciju radnih mjesta. U Općini Novi Travnik postoji registar nevladinih organizacija iz kojeg je vidljivo da postoji dovoljan broj NVO koje su registrirane odnosno opredijeljene za oblast kulture, sporta, ekologije, poljoprivrede i zaštite okoliša a koje bi mogle biti angažirane na promociji, afirmaciji i drugih aktivnostima na zaštiti i promoviranju nekropole Maculje. Na području općine djeluju predstavnici Turističke zajednice a koji bi se po potrebi mogli angažirati. Kako se nekropola nalazi u planinskom dijelu općine, udaljena po nekoliko kilometara od prvih sela ne postoje dodatni ugostiteljsko – turistički objekti u neposrednoj blizini. Ne postoje podaci o turističkim posjetima općini Novi Travnik. BH – Dugo polje na Blidinju, Jablanica (6) Općina Jablanica je kroz projekte zaštite okoliša na lokalitetu Dugo polje pokušavala da obezbjedi sredstva. U toku je usvajanje Strategije kulturnog razvoja općine Jablanica na Općinskom vijeću, kojom se ovaj, ali i drugi nacionalni spomenici stavljaju u funkciju kulturnog, ali i ekonomskog razvoja. Postoji neposredna opasnost od neprimjerenog korištenja partera nekropole i okoliša (otvaranje neprimjerenih komunikacija uz nekropolu sa sjeverne strane, kao i preko same nekropole). U neposrednoj blizini nekropole (300–400 m) nalazi se porodična kuća obitelji Kate Perko sa 5 članova domaćinstva, te gospodarsko-stočarsko imanje firme „Šišović“. Postojeći turistički sadržaji ni izbliza ne zadovoljavaju potrebe posjetilaca, zbog lošeg pristupnog puta (makadam), nedostatka informativne kuće sa pisanim sadržajima i suvenirima, te nedostatkom vodiča. Jedna jablanička NVO je prije godinu dana vršila edukaciju za buduće turističke vodiče, između ostalih su obrađivali i za ovo kulturno dobro ne postoji plan upravljanja posjetiocima. Certifikate je dobilo 15 polaznika obuke. Nacionalni spomenik Dugo polje, zajedno sa ostalim nac. spomenicima sa područja općine Jablanica se uglavnom promovira na lokalnom planu putem brošura, lokalnih web portala i lokalnog radija i TV.U ovim aktivnostima prednjači Općina Jablanica. Kulturna dobra na području općine Jablanica, su zbog postojećeg sterotipa da ”kultura baština postoji samo u Mostaru, pomalo Stocu i Konjicu”, 213

zanemarena, a samim tim i nedovoljno prezentirana široj javnosti. Na primer takav odnos je vidljiv na svim info panoima Turističke zajednice HNK uz M-17 i njihovim turističkim brošurama. Na promociji nacionalnog spomenika kulturne baštine Dugo polje Risovac-Blidinje niko nije zaposlen. Na području Općine Jablanica djeluje jedina kulturna ustanova, Javna ustanova Muzej „Bitka za ranjenike na Neretvi“ sa pet uposlenih radnika. Na prošlogodišnjoj obuci za turističke vodiče sa područja općine Jablanica angažovani su domaće i osobe iz regionalnih centara za stručnu pomoć, a obučeno je 15 srednjoškolaca i studenata za poslove turističkog vodiča. Lokalitet Dugo polje na Risovcu se nalazi u neposrednoj blizini zimsko sportsko-rekreacionog centra Risovac, a u neposrednoj blizini nekropole se nalazi nekoliko motela i restorana. Izgradnjom potrebne turističke i ugostiteljske infrastrukture te fizičke zaštite partera i okoliša uz nekropolu, stvorili bi se neophodni uslovi za stavljanje u funkciju kulturnog dobra. Naravno, uz obezbjeđenje i ostalih pretpostavki o kojima je bilo riječ u upitniku. Prema procjeni menadžmenta JU „Muzej bitka za ranjenike na Neretvi“ u Jablanici, godišnje memorijalni kompleks Bitke na Neretvi posjeti oko 20.000 hiljada posjetilaca. Izgradnjom glavnog eksponata (porušenog mosta, procjene su da bi se broj posjetitelja mogao u startu učetvorostručiti. Tačne podatke o broju posjetilaca vjerskih i kulturnih destinacija „grob Dive Grabovčeve“, na KedžariRisovac, četiri nekropole nac. spomenika, stećaka: Sovići, Dugo polje,Risovac i Ponor) na području Risovca-Blidinja, općina Jablanica čiji broj nije sigurno zanemariv obzirom na frekventnost i postojeće sportsko-turističke kapacitete. Očekivano je da Općina Jablanica sa ovim ali i ostala četiri historijska dobra koja su proglašena nacionalnim spomenicima BiH, postane prepoznatljiva i nezaobilazna turistička destinacija. Općina Jablanica je spremna na svaki ostvariv način da pomogne u procesu izrade nominacije. BH – Gvozno, Kalinovik (7) Nekropola sa stećcima se nalazi izvan naseljenog prostora. Pristupni put je makadamski. Nekropola je označena osnovnom turističkom signalizacijom. Statistički podaci o broju posjetitelja nisu poznati. Općinski turistički resursi su vezani za prirodno naslijedje – planine Zelengora i Treskavica, te gornji tok rijeke Neretve, vjerske objekte, arheološke lokalitete i stare gradove. Na prostoru općine djeluje Turistička organizacija. BH – Grebnice – Bunčići u selu Radmilovića Dubrava, Bileća (8) Pristup nekropoli sa stećcima je moguć makadamskim putem koji su izgradili mještani. Nekropola je označena osnovnom turističkom signalizacijom. Statistički podaci o broju posjetitelja nisu poznati. Općinski turistički resursi su vezani za prirodu – Bilećko jezero, vjerske objekte, arheološke lokalitete, stare gradove i fortifikacione objekte iz perioda austrougarske uprave. Na prostoru općine djeluje Turistička organizacija.

214

BH – Bijača, Ljubuški (9) Nekropola sa stećcima se nalazi između dva sela Bijače i Zvirića, koji ukupno imaju 380 stanovnika. Lokalitet je pristupačan, ali bez informacione table. Posebni programi za zaštitu i održavanje, niti organizacije ili osobe koja bi se brinula za nekropolu ne postoje. Ogranak Matice hrvatske Ljubuški 2010. očistio je lokalitet, označio ga informativnom tablom i izdao vodič-letak o spomenicima na hrvatskom i engleskom jeziku. Tristotinjak metara sjeverno od grobišta prolazi trasa autoceste na koridoru Vc, gdje se također gradi čvorište Zvirići. Pored samoga lokaliteta vodi regionalna cesta, pa se u skoroj budućnosti očekuje velik promet motornih vozila, što će utjecati na stanje spomenika. U izradi je Prostorni plan općine Ljubuški, kao i prostorni plan Županije zapadnohercegovačke. Postoji i Turistički master plan općine Ljubuški: http://www.ljubuski.ba Utrošeno 3000,00 KM 2010. za čišćenje i prezentaciju lokaliteta. Izvori financiranja: Ministarstvo turizma i okoliša FBiH, Ogranak Matice hrvatske Ljubuški i Općina Ljubuški. Postojeći sadržaji na lokalitetu ne zadovoljavaju uvjete za organizirani pristup i razgledavanje. Nema parkinga uz cestu, premda postoje mogućnosti za proširenje i izgradnju. Postoji potreba za edukacijom vodiča. Postoji samo brošura-vodič (na hrvatskom i engleskom) o lokalitetu, ali je tiskana u ograničenoj nakladi i već distribuirana. Nije poznato da postoje trenutačno ostali promotivni materijali o nominiranom lokalitetu. Nema službeno zaposlenih osoba na zaštiti i upravljanju lokalitetom. Organizacije na području općine koje su vezane za kulturni turizam: Turistička zajednica Županije zapadnohercegovačke i Ogranak matice hrvatske Ljubuški. Lokalitet je nominalno uključen u turističko prezentiranje, ali faktično nema infrastrukture za organizirane posjete niti kvalificiranih vodiča. Nema u blizini lokaliteta trenutačno (2012.) nikakvih ugostiteljskih i drugih sadržaja. Nema podataka o broju turističkih posjeta na godišnjoj razini nominiranom lokalitetu. BH – Olovci, Kladanj (10) U svim važećim planovima donesenim na području općine Kladanj (regulacioni planovi) i regiji i planskim dokumentima u izradi kao i strateškim planovima evidentiran kao kulturno-istorijskog nasljeđe i predviđa se mjera zaštite kao takvog. Pošto se nekropola ne nalazi u naseljenom dijelu nema uticaja urbanizacije. Na udaljejnosti oko 300 m nalazi se planinarski dom. Na bližoj udaljenosti nema stanovništva. Lokalitet gravitira prema tri mjesne zajednice Stupari, Tarevo i Tuholj. U budžetu za 2012.godinu Općine Kladanj nisu predviđena sredstva sa namjenom za ulaganja u predmetni lokalitet stećaka, a za naredni period obzirom da je tek u fazi pripreme planiranja za narednu godinu ukoliko se pojavi opravdani projekat za sredstva koja bi se za tu namjenu izdvojila ista mogu biti uvrštena. Pristup lokalitetu je moguć putnom komunikacijom iz više dijelova područja općine i to djelimično uređenim putem (asfalt i makadam), a djelimično kao šumski put. Moguć je pristup pješice i motornim vozilom. Uređenjem istih i održavanjem u zimskom periodu (čišćenje snijega –sukcesivno 215

po potrebi) moguć bi bio i organizovani prevoz mini busom manjih izleta, ekskurzija: učenika, planinara i dr., obzirom da je u blizini planinarski dom. U neposrednoj blizini lokaliteta nalazi se kaptirani izvor pitke vode koji je potrebno urediti i poboljšati pristup istom kako bi ga posjetioci mogli koristiti. Lokalitet je obilježen, ali bi ga takođe trebalo urediti i redovno održavati pristupačnim za posjetioce. Ugostiteljsko turistička i druga ponuda trenutno ne postoji, ali bi bilo moguće istu obezbjediti u vidu organizovane jednodnevne ponude u vrijeme interesovanja većeg broja posjetilaca (ljeto i zima) od strane zainteresovanih mještana ,udruženja ili ugostiteljsko-turističkih i trgovačkih radnji. Osim navedenog postojećeg urađenog od strane općine Kladanj Elaborata kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa opštine Kladanj u kojem je i predmetni lokalitet nekropola stećaka uvršten kao srednjovjekovni nadgrobni spomenik, pozitivno bi bilo za promociju samog lokaliteta uraditi brošuru ili video zapis sa lica mjesta koji bi se mogli prezentovati na web sranici općine. Lokalitet ne posjeduje uposlene. Na području općine nema registrovanih organizacija koje se isključivo bave kulturnim turizmom osim turističke agencije „Integral“ jedine registrovane na području općine Kladanj. Svi registrovani ugostiteljski objekti su i turistički, te se kao takvi samostalno ili organizovano uključuju u kulturna dešavanja, manifestacije i sportske aktivnosti koje se priređuju na području ove općine, u što se uključuju i udruženja kao Udruženje privrednika ili Udruženje ugostitelja i trgovaca ili mnogobrojna sportska društva i klubovi samostalno ili u okviru Sportskog saveza. Jedan dio poslova vezano za promociju kulture i turizma obavlja se preko JP „Karaula“ d.o.o. za turizam proizvodnju i usluge Kladanj i JU „IKC“ informativno kulturni centar Kladanj. Promociju naše kulture i običaja vrše i registrovana udruženja građana: UG „Harmonija“ Kladanj UG „Sunce na dlanu“ Kladanj, Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ Kladanj, KUD „Gostelja“ Stupari, Agencija za razvoj kulture „Bacck Stage“ Kladanj, a u koje su uključeni mnogobrojni kulturni djelatnici nastavni kadar i najmlađi stanovnici učenici osnovnih i srednjih škola. Traženi relevantni statistički podatci su nedostupni. Općina Kladanj je jedna od manje razvijenih općina na ovom kantonu sa relativno malim buđetskim sredstvima kojim raspolaže, a koja planski raspoređuje na osnovu opravdanih zahtjeva i projekata korisnicima na više oblasti pa tako jedan dio i na kulturu i turizam. BH – Mramor u Musićima, Olovo (11) Lokalitet je bez planova i lokalne zaštite. U okolini lokaliteta nema stanovnika, a naselje Musići ima 350 stanovnika. Na području ZE-DO kantona usvojen je prostorni plan dok ne postoje drugi prostorni planovi za ovaj lokalitett. Do sada Općina Olovo nije odvajala proračunska sredstva za nekropolu. U blizini nekropole ne postoji nikakav sadržaj, niti potrebna infrastruktura na usluzi posjetiteljima. Ne postoji plan upravljanja posjetiteljima. Potrebno je izraditi put do nekropole. Potrebno je educirati vodiče. Lokalitet nije poznat široj javnosti. Nema uposlenih koji bi se bavili upravljanjem i zaštitom lokalitetom. Ne postoje tačni podaci o broju dolazaka turista. 216

BH – Stare kuće, Donje Breške, Tuzla (12) U neposrednoj blizini nekropola (300-400 m) nalazi se prostorna cjelina „NIKOLIĆI“ namijenjena za individualno stanovanje sa utvrđenim režimom građenja četvrtog stepena. U obuhvatu prostorne cjeline locirano je 25 objekata, živi cca 100 stanovnika. Općina Tuzla je usvojila Strategiju razvoja Općine Tuzla kojom se nacionalni spomenici stavljaju u funkciju kulturnog, ali i ekonomskog razvoja. Prostorni plan Tuzlanskog kantona 2005–2025, Prostorni plan općine Tuzla za period 2006–2026 (u toku je izrada nacrta Prostornog plana). U budžetu Općine Tuzla svake godine planiraju se Grantovi za zaštitu kulturno historijskog i prirodnog naslijeđa u Službi za razvoj, poduzetništvo i društvene djelatnosti Općine Tuzla. Općina Tuzla izražava spremnost ulaganja sredstava u određenom procentu zavisno od cijene iznosa projekta, iz budžeta za ovu namjenu. Turistički informativni centar Tuzla otvoren je u sklopu Turističke zajednice Tuzlanskog kantona. Postojeći sadržaji ne zadovoljavaju potrebe posjetilaca, zbog lošeg pristupa. Potrebno je izgraditi pristupni put, nedostatak informativne kuće sa pisanim sadržajima i suvenirima, te nedostatak vodiča. Edukacije za buduće turističke vodiče, nisu obrađivale ovo kulturno dobro, jer nakon 2010 nije bilo edukacija. Zavisno od ciljane grupe turista pravi se plan obilaska. Nacionalni spomenik Nekropola sa stećcima u Starim kućama, Donje Breške, općina Tuzla, i ostali nacionalni spomenici sa područja općine Tuzla se uglavnom promoviraju na lokalnom planu putem brošura, lokalnih web portala i lokalnog radija i TV i kantonalnom kroz projekte Turističke zajednice TK-a. Kulturna dobra na području općine Tuzla, su prezentirana široj javnosti, na svim info panoima Turističke zajednice TK-a i njihovim turističkim brošurama. Općina Tuzla predložit će Turističkoj zajednici TK-a proceduru propagandnog materijala kojom će obuhvatiti Nekropolu sa stećcima u Starim kućama, Donje Breške. JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturnohistorijskog i prirodnog naslijeđa TK-a izdaje časopis Baština sjeveroistočne Bosne (časopis za baštinu, kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa), izdala je Zbornik radova „Kulturno-historijsko i prirodno naslijeđe općine Banovići“ i održan je Okrugli sto „Stećci Tuzlanskog kantona“ kojima je promovirana i nekropola sa stećcima u Starim kućama, Donje Breške. U toku je izdavanje „Monografije kulturno historijskog i prirodnog nasljeđa Tuzlanskog kantona“, koju finansira 50% Ministarstvo obrazovanja, nauke i kulture TK-a, 50% su donirana sredstva od privrednih subjekata. Na promociji nacionalnog spomenika niko nije zaposlen. Na području Općine Tuzla djeluje Turistički informativni centar Tuzla, otvoren je u sklopu Turističke zajednice Tuzlanskog kantona. Kulturna dobra na području općine Tuzla, nisu zanemarena, ali je ovaj lokalitet nedovoljno prezentiran široj javnosti. akav odnos je vidljiv na svim info panoima Turističke zajednice TK-a i njihovim turističkim brošurama. Ni jedna turistička agencija sa područja općine Tuzla, ali i iz regiona, nije uključila posjetu Nekropoli sa stećcima u Starim kućama, Donje Breške, općina Tuzla, u svoju ponudu. Na obuci za turističke vodiče (prije 2010.godine) obučeno je 15 osoba za poslove turističkog vodiča. Lokalitet 217

Nekropola sa stećcima u Starim kućama, Donje Breške, općina Tuzla, se nalazi u neposrednoj blizini planirane sjeverne obilaznice-sjeverne saobraćajnice. Izgradnjom potrebne turističke i ugostiteljske infrastrukture te fizičke zaštite partera i okoliša uz nekropolu, stvorili bi se neophodni uslovi za stavljanje u funkciju kulturnog dobra. Prema podatku dobijenom od Turističke zajednice TK-a 2011. godine bilo je 17.198 noćenja ili 1/4 ukupnih noćenja na kantonu. Do augusta 2012.godine bilo je 9158 noćenja. Prema procjeni godišnje ima 100.000 turista. BH – Kučarin u Hrančićima, Goražde (13) Smještaj nekropole u šumi rezultirao je vrijednošću kulturnog pejsaža. U blizini samog lokalita UG „Odmor na selu“ napravljene su, u saradnji sa Caritas-om, samo klupe i izvršena signalizacija prema stećcima od skretanja sa puta M20 do samog spomenika gdje je tabla sa potrebnim podacima. Lokalitet je od Goražda udaljen oko 33 kilometra od čega je oko 10 kilometara makadama. Sanacijom makadamskog puta do najudaljenije mjesne zajednice Orahovice jedan dio stećaka se obrušio, pa je Općina Goražde u saradnji sa Federalnim ministarstvom za prostorno uređenje uradila betonske rigole u cilju sprečavanja daljnjeg obrušavanja. Najveći problem za zaštitu ovog Nacionalnog spomenika predstavlja putna komunikacija koja je u veoma lošem stanju. Općina Goražde vrši održavanje ovog puta, ali pošto je makadamskog karaktera, poslije svake kiše put je oštećen i veoma je teško doći do stećaka. Smješteni u visokoj šumi, u prirodnom ambijentu, sa predivnom panoramom koja se pruža po okolini, bez štetnih utacaja na okoliš, je idealno mjesto za odmor. U neposrenoj blizini lokaliteta Hrančići – Goršić Polje ima oko 120 stanovnika u desetak zaseoka. Uglavnom se radi o stanovništvu starije dobi. Općina Goražde kroz svoju Strategiju održivog razvoja je uvrstila i jedan od prioritetnih ciljeva Zaštitu kulturne i prirodne baštine Općine Goražde. Ovaj prioriteni cilj sadržava i planirane projekte koji se odnose, posebno za zaštitu i održavanje nacionalnih spomenika na tom području, takođe u Budžetu su izdvojena u visini od 13.000 KM. Do sada u finansiranju projekata iz oblasti zaštite jedina pomoć je dobivena od Federalnog ministarstva za prostorno uređenje u dva navrata i to: za izradu betonskih rigola u cilju zaustavljanja daljnjeg obrušavanja stećaka, promocija kulturno-historijskog naslijeđa kroz izradu spotova i dokumentarnih emisija i izrada projektne dokumentacije. Općina Goražde je u saradnji sa Federalnim ministarstvom prostornog uređenja uradila promotivne spotove koji se se neko vrijeme emitovali na lokalnoj televiziji. Takođe je JP RTV BPK Goražde uradila serijal dokumentarnih emisija o historiji našeg područja u kojoj su naročito zastupljeni stećci na više lokaliteta. Na web site-ovima pomenutih udruženje mogu se takođe dobiti informacije o ovom lokalitetu, ali to nije dovoljno za veću promociju. U Općini Goražde trenutno nema niti jedna osoba zaposlena koja bi direktno radila na zaštiti kulturne baštine, ali postoji nada da će se u budućnosti stvoriti uslovi za zapošljavenje dvije kvalificirane osobe koje bi se bavile zaštitom i promocijom pomenutog lokaliteta, ali i drugih kulturnih 218

znamenitosti Općine. Udruženje građana „Kulturna baština Bosansko-podrinjskog kantona Goražde“ je organiziacija civilnog društva koja je najviše uključena kako u očuvanje nakropole, tako i u promociju svih stećaka i drugih historijskih znamenitoati na ovom području (www. kbbpk.org) Takođe i Udruženje građana „Odmor na selu“ (www.agroturizam.ba) je veliki promotor nekropole sa stećcima, pošto se nalazi u udaljenom ruralnom dijelu, kako bi spojili sve mogućnosti razvoja turizma, kako kulturnos tako i seoskog. Nekropole nisu dovoljno turistički predstavljene, jer pored lokaliteta Hrančići u neposrednoj blizini je lokalitet Kosače, a i na cijelom području našeg kantona i općine nalaze se nekropole sa stećcima. Na udaljenosti od oko 7 kilometara nalazi se planinarski dom „Ruda Glava“ koji nudi smještaj za oko 70 posjetilaca. U 2011.g. prema podacima Federalnog zavoda za statistiku Općinu Goražde je posjetilo 2.011 turista sa 4.549 noćenja. BH – Boljuni, Stolac (14) Trenutna ponuda za posjetitelje ne zadovoljava standardne uvjete, odnosno turisti nemaju nikakvu ponudu, osim što mogu razgledati sami lokalitet. Pristup lokalitetu je uređen tako da postoji parking i za autobuse i za automobile. U izgradnji je sanitarni čvor neposredno uz nekropolu, sanacija putne komunikacije do nekropole, te postavljanje info – panoa i putne signalizacije. U budućnosti je planirano postavljanje info centra, kao i otvaranje muzeja u sklopu nekropole, te ugradnja rasvjete u nekropolu. Oko 50.000 turista je posjetilo općinu prošle godine. BH – Dolovi u selu Umoljani, Trnovo (15) U neposrednoj blizini nekropole nema naselja. Prostor može biti ugrožen isključivo uticajem prirodnih katastrofa (klizišta i sl.), na lokalitet nema uticaja okoline kao ni planiranog razvoja. Prostor na kome se nalazi nekropola u obuhvatu je Prostornog plana Kantona Sarajevo za period 2003–2023 godine, a obuhvaćen je i Lokalnim ekološkim akcionim Planom općine Trnovo (LEAP 2006). Pristup lokalitetu je lokalnom saobraćajnicom, a do same nekropole nije uređen pristup. Ne postoji plan upravljanja posjetiocima kao ni edukovani vodiči za posjetu nekropolama. Za promociju lokaliteta nisu rađeni video kao ni printani materijali. Na zaštiti i upravljanju lokalitetom nema uposlenih radnika. Potrebno je izgraditi ugostiteljsko-turističku infrastrukturu za pružanje usluga uz nekropole kao i zaštitu i osiguranje prostora. Ne postoje relevantni statistički podaci o broju turista koji su posjetili općinu Trnovo. Promocija lokaliteta nekropole kao i cijelog prostora općine Trnovo kao prostora bogatog kulturno-historijskim nasljeđem. BH – Luburića polje, Sokolac (16) Trenutna ponuda za posjetitelje ne zadovoljava standardne uvjete, odnosno turisti nemaju nikakvu ponudu, osim što mogu razgledati sami lokalitet. U pitanju su uglavnom turisti u tranzitu, iako prostor omogućava razvoj seoskog i lovnog turizma. Nema podataka o posjetama lokalitetu.

219

Nekropola sa stećcima se nalazi izvan naseljenog prostora. Pristupni put je makadamski. Nekropola je označena osnovnom turističkom signalizacijom. Statistički podaci o broju posjetitelja nisu poznati. Općinski turistički resursi su vezani za seoski turizam, vjerske objekte, arheološke lokalitete (Glasinačko polje). Na prostoru općine djeluje Turistička organizacija. BH – Potkuk u Bitunji, Berkovići (17) Trenutna ponuda za posjetitelje ne zadovoljava standardne uvjete, odnosno turisti nemaju nikakvu ponudu, osim što mogu razgledati sami lokalitet. Pristupni put lokalitetu je u vrlo lošem stanju. Ne postoji signalizacija, tako da bez mještana ili uposlenika općine posjeta lokalitetu nije moguća. Nema podataka o posjetama lokalitetu. BH – Mramorje u Buđi, Pale (18) Trenutna ponuda za posjetitelje ne zadovoljava standardne uvjete, odnosno turisti nemaju nikakvu ponudu, osim što mogu razgledati sami lokalitet. Nema podataka o posjetama lokalitetu. BH – Bečani, Šekovići (19) Trenutna ponuda za posjetitelje ne zadovoljava standardne uvjete, odnosno turisti nemaju nikakvu ponudu, osim što mogu razgledati sami lokalitet. Nema podataka o posjetama lokalitetu. Prostor općine ima potencijala za razvoj seoskog i vjerskog turizma. Na prostoru općine djeluje pet NVO. BH – Mramor u Vrbici, Foča (20) Trenutna ponuda za posjetitelje ne zadovoljava standardne uvjete, odnosno turisti nemaju nikakvu ponudu, osim što mogu razgledati sami lokalitet. Nema podataka o broju posjeta lokalitetu. Osnovna putna signalizacija postoji. Prostor općine ima potencijala za razvoj seoskog, avanturističkog i vjerskog turizma. U općini djeluje Turistička zajednica. BH – Čengića Bara, Kalinovik (21) Nekropola sa stećcima se nalazi izvan naseljenog prostora. Pristupni put je makadamski. Nekropola je označena osnovnom turističkom signalizacijom. Statistički podaci o broju posjetitelja nisu poznati. Nekrpola se nalazi u sklopu nacionalnog parka Sutjeska. Općinski turistički resursi su vezani za prirodno naslijedje – planine Zelengora i Treskavica, te gornji tok rijeke Neretve, vjerske objekte, arheološke lokalitete i stare gradove. Na prostoru općine djeluje Turistička organizacija. BH – Ravanjska Vrata, Kupres (22) Nekropola je udaljena od naseljenih mjesta i nalazi se u blizini prometnice koja prolazi kroz lokalitet. Izložena je vanjskim utjecajima i vremenskim prilikama. Nema čuvarske službe i nedostaju financijska sredstva za održavanje. Nedovoljno je aktivnosti za podizanje svijesti o značaju kulturno- povjesne baštine i njenom očuvanju, škole, vrtići, turisti. Procjenjuje se da u blizini živi oko 100 stanovnika naselja Ravno, Mušić Na lokalnom nivou nema plana i programa zaštite za lokalitet sa stećcima. U prostornom planu općine Kupres, kao i u Master planu razvoja turizma za općinu Kupres se navodi da 220

treba izvršiti zaštitu i revitalizaciju kulturno – historijske i prirodne baštine (str. 22) i (str. 181). U lokalnom akcijskom planu zaštite okoliša u Općini Kupres za 2012.do 2017.godinu, navedeno je niz ciljeva i mjera za zaštitu prirodno kulturno – povjesnog naslijeđa( str. 32 – str.35) u kojima se jedan dio odnosi na stećke. Postojeći planovi se odnose na općinu i regiju u kojoj se nalazi nominirani lokalitet. Prostorno-planska dokumentacija obuhvaća: Prostorni plan Općine Kupres, 2003–2023; Master plan razvoja turizma na području Općine Kupres, 2009. godina; Program gospodarenja poljoprivrednim zemljištem na području Općine Kupres, 2010. godina; Lokalni ekološko akcijski plan zaštite okoliša općine Kupres 2012–2017. godine. Jedini sadržaj za sada je obilazak i posjeta, a osim posjeta nema drugih usluga, pristup je moguć ne asfaltiranom prometnicom koja prolazi kroz lokalitet. Ne postoji plan upravljanja posjetiteljima, a postoji potreba za edukacijom vodiča. Lokalitet se nalazi u brošurama gospodarske mogućnosti Općine Kupres, brošuri LEAP-a. Odljev stećka s Ravanjskih Vrata nalazi se ispred Zemaljskog Muzeja u Sarajevu, Nekoliko lokalnih Web stranica ima sadržaj o stećcima. Ostvareni broj noćenja bio je 5000. RH – Velika i Mala Crljivica, Cista Velika (23) Točan broj turista i posjetitelja koji godišnje posjete predloženi lokalitet nije poznat. Godišnje se na njemu (u svrhu posjeta) zadrži vjerojatno 4000 do 5000 tisuća ljudi (slobodna procjena) i to većinom tijekom ljetnih mjeseci. Iako je broj turista u neposrednoj okolici izuzetno velik ne postoji značajniji pritisak na ovaj lokalitete te on stoga nije ugrožen. Na lokalitetu postoje dvije ploče (info table) s objašnjenjima ovog i okolnih lokaliteta na hrvatskom i engleskom jeziku. Centar za prihvat posjetitelja ne postoji kao ni dodatni sadržaji dok je parkiralište formirano na jednom dijelu samog lokaliteta te ga u skoroj budućnosti treba izmjestiti. Sanitarni čvor na samoj lokaciji ne postoji. U neposrednoj blizini (u krugu od 30 km i bliže) se nalazi nekoliko restorana i trgovina dok su smještajni kapaciteti za sada vrlo skromni. Služba za spašavanja u RH je vrlo dobro organizirana preko Državne Uprave za zaštitu i spašavanje i jedinstvenog pozivnog broja 112, te brojnih lokalnih „jedinica“ (Hrvatska gorska služba spašavanja, lokalni domovi zdravlja i ambulante, policijske postaje, vatrogasna društva i postrojbe). Ovakvih manjih ustrojstvenih jedinica se nalazi nekoliko u neposrednoj okolici (Dobrovoljno vatrogasno društvo Lovreć, Dom zdravlja Splitsko-dalmatinske županije-Ambulanta Lovreć, Policijska postaja Imotski). RH – Dubravka/sv. Barbara, Konavle (24) Podaci o broju posjetitelja za ovaj lokalitet kao i za šire područje ne postoje a na nominirani lokalitet je zbog svog smještaja vrlo rijetko posjećivan od strane turista. Iako je broj turista u neposrednoj okolici izuzetno velik ne postoji značajniji pritisak na ovaj lokalitete te on stoga nije ugrožen. 221

Na lokalitetu ne postoje nikakve info table ili slični sadržaji za posjetitelje. Centar za prihvat posjetitelja ne postoji kao ni parkiralište kojeg tek treba osmisliti na početku prilaznog puta. Sanitarni čvor na samoj lokaciji ne postoji. U neposrednoj blizini (u krugu od 30 km i bliže) se nalazi nekoliko restorana i trgovina dok su smještajni kapaciteti zadovoljavajući kako u privatnom tako i u javnom sektoru, posebni uzmemo li u obzir blizinu Cavtata u kojemu je smješteno nekoliko većih hotela ali i blizinu samog Dubrovnika. Služba za spašavanja u RH je vrlo dobro organizirana preko Državne Uprave za zaštitu i spašavanje i jedinstvenog pozivnog broja 112, te brojnih lokalnih „jedinica“ (Hrvatska gorska služba spašavanja, lokalni domovi zdravlja i ambulante, policijske postaje, vatrogasna društva i postrojbe). Ovakvih manjih ustrojstvenih jedinica se nalazi nekoliko u neposrednoj okolici (Dobrovoljno vatrogasno društvo Dubravka, Dom zdravlja Dubrovnik-Cavtat, Dom zdravlja Dubrovnik-Gruda, Policijska postaja Gruda). CG – Grčko groblje, Žabljak (25) Navedena nekropola, nalazi se nedaleko od Žabljaka, uz asfaltni put Žabljak-Njegovuđa. Sjeverozapadni dio Crne Gore, gdje se nekropola nalazi, ima relativno povoljan turističko – geografski položaj, ali je turizam uglavnom tranzitnog karaktera, izuzimajući zimski period kada se u značajnoj mjeri koriste turistički potencijali i usluge skijališta, žičara, manjih hotela i individualnog smještaja. Žabljak posjeduje najveće planinske turističke potencijale u Crnoj Gori, a čine ih planina i Nacionalni park Durmitor, glečerska jezera, raznovrsna flora i fauna, kulturna baština i sezonske manifestacije. Turistički kapaciteti (hoteli, individualni smještaj, dostupnost turističkih informacija, ugostiteljske usluge, itd.) i turistički programi (sport i rekreacija, zdravstvo, zabava i slobodno vrijeme, hrana i piće, kulturno nasljeđe, itd.), mogući su i dostupni i relativno blizu ove nekropole. Sama nekropola nije uvrštena u turističku ponudu, put do nje nije signaliziran, ne postoje ni druge vrste informativnih ni promotivnih sadržaja. U Centru za posjetioce u Upravnoj zgradi Nacionalnog parka Durmitor na Žabljaku, u okviru službe za promociju i edukaciju, mogu se dobiti informacije o kulturnoj baštini Nacionalnog parka, kao i njegove zaštitne zone, gdje se nalazi nekropola Grčko groblje. Radi unapređenja turističke valorizacije potrebno je planirati, projektovati i izvesti neophodnu infrastrukturu (pješačku, biciklističku stazu, parkig, sanitarni objekat) na odgovarajućem mjestu. Uz saobraćajnice je potrebno adekvatno postaviti signalizaciju, stilizovanim grafičkim izgledom nekropola i udaljenost do mjesta. Istovremeno je potrebno edukovati novi ili postojeći stručni kadar koji se bavi ili će se baviti upravljanjem, prezentacijom i promocijom kulturnog nasljeđa. Predviđen je kontinuirani rad na unapređenju uslova boravka i smještaja potencijalnih turista različitih profila.

222

CG – Žugića Bare, Žabljak (26) Nekropola Žugića Bare se nalazi u istoimenom zaseoku sela Novakovići, uz asfaltni put ŽabljakNjegovuđa i gravitira opštinskom i jedinom urbanom centru Žabljaku. U ovom dijelu turizam je uglavnom tranzitnog karaktera, izuzimajući zimski period kada se koriste turistički potencijali i usluge skijališta, žičara, manjih hotela i individualnog smještaja. Žabljak posjeduje najveće planinske turističke potencijale u Crnoj Gori, a čine ih planina i Nacionalni park Durmitor, glečerska jezera, raznovrsna flora i fauna, kulturno nasljeđe i sezonske manifestacije. Turistički kapaciteti (hoteli, individualni smještaj, dostupnost turističkih informacija, ugostiteljske usluge, itd.) i turistički programi (sport i rekreacija, zdravstvo, zabava i slobodno vrijeme, hrana i piće, kulturno nasljeđe, itd.) mogući su i dostupni i relativno blizu nominovanih nekropola. Nekropola Žugića Bare nije uključena u turističku ponudu, put do nje nije obilježen, ne postoji ni druga vrsta informativnih ni promotivnih sadržaja. Radi unapređenja turističke valorizacije potrebno je planirati, projektovati i uraditi neophodnu infrastrukturu (pješačku, biciklističku stazu, parkig, sanitarni objekat) na odgovarajućem mjestu. Uz saobraćajnice je potrebno postaviti adekvatnu signalizaciju. Istovremeno je potrebno edukovati novi ili postojeći stručni kadar koji se bavi ili će se baviti upravljanjem, prezentacijom i promocijom kulturnog nasljeđa. Predviđen je kontinuirani rad na unapređenju uslova boravka i smještaja potencijalnih turista različitih profila. CG – Grčko groblje, Plužine (27) U oblasti putne trase Šćepan Polje – Crkvičko Polje (Rudina), u dužini od 11,2 km i: Brijeg – Gornje Zagrađe – Rudine, dužine 5,8 km, gdje se nalazi nekropola Grčko groblje, ne postoji odgovarajuća infrastruktura neophodna za turističku posjetu. Potencijali ovog područja ogledaju se u kapacitetima etno-sela u Crkvičkom Polju, restoranima i bungalovu na Šćepan Polju kao glavnom vizitorskom centru područja i u privatnom smještaju u vikend objektima ovog područja. Smeštajni kapacitet na području gradskog centra Plužine, iznose 44 ležaja u hotelu „Piva“. U posljednjim godinama razvija se etno turizam u selu Brezna gdje se nalazi kompleks etno koliba (sa oko desatak ležaja). Etno kompleksi se nalaze i u naseljima Trsa, Crkvičko Polje i Rudinice. Procjena je da u okviru 424 kuće za odmor i vikendice ima oko 2000 ležajeva, ali nema informacija o njihovom izdavanju. Na Šćepan polju nalaze se kampovi za rafting Tarom, za koje postoji veliko interesovanje turista u ljetnjoj sezoni. Promoter turističke ponude opštine Plužine je Turistička organizacija grada, Crnogorsko turističko udruženje, kao i pojedinci angažovani u turističkoj privredi ovog kraja. Preliminarni podaci govore da zbog loše putne infrastrukture, nedostatka info tabli, markiranih staza, kao i drugih vrsta informativnih i promotivnih sadržaja, nominovana nekropola stećaka je nepoznata i teško dostupna za posjetioce. 223

Radi unapređenja turističke valorizacije potrebno je planirati, projektovati i izvesti neophodnu infrastrukturu (prilazni put, parkig, sanitarni objekat) na odgovarajućem mjestu, a relativno blizu lokalitetima. Uz saobraćajnice adekvatno signalizirati postojanje mjesta svjetskog nasljeđa, stilizovanim grafičkim izgledom nekropola i udaljenost do mjesta. Istovremeno je potrebno edukovati novi ili postojeći stručni kadar koji se bavi ili će se baviti upravljanjem, prezentacijom i promocijom kulturnog nasljeđa. Predviđen je kontinuirani rad na unapređenju uslova boravka i smještaja potencijalnih turista različitih profila. RS – Mramorje, Perućac, Bajina Bašta (28) Ne postoje statistički podaci o broju i strukturi posetilaca. Poseta je minimalna i individualna. Posetioci su uglavnom turisti (stranci) na putu za planinu Taru i organizovane turističke punktove na planini. Srednjovekovno groblje sa nadgrobnim obeležjima stećcima nalazi se pored saobraćajnice na samom ulazu u naselje Perućac i u neposrednoj blizini centra naselja, ali ne postoji jasno obeleženi parking za posetioce u tranzitu iako su parkinzi fizički dostupni i uređeni. Na nalazištu postoji tabla sa imenom nalazišta i informativna tabla sa podacima o nalazištu na srpskom i engleskom jeziku. Nalazište se pominje u turističkoj ponudi Turističke organizacije Bajina Bašta, ali ne postoji organizovana poseta, postoji informacija na web strani turističke organizacije, ne postoji informativni materijal. U centru naselja nalazi se prolazna autobuska stanica i organizovani parking za veći broj turističkih autobusa. U centru naselja je hotel i restoran Vrelo (dvadeset soba), kao i desetak privatnih domaćinstava koja imaju manje smeštajne kapacitete. U centru naselja nalaze se dve manje privatne trgovine i dva kafea. Južno od nalazišta je osnovna škola sa sportskim terenima koji se mogu koristiti u rekreativne i turističke namene. Navedena ponuda nalazi se u organizovanom ali ne i dobro negovanom parku sa ukrasnim i retkim rastinjem, a park se graniči sa zapadnom granicom bafer zone nalazišta. Za Perućac je karakteristična turistička manifestacija „Drinska regata“ koja se dešava vikendima u julu mesecu. Učesnici manifestacije uglavnom nemaju interes da obiđu arheološko nalazište iako je njihov polazišni punkt udaljen jedan kilometar od nalazišta. Saobraćajnica vodi od Bajine Bašte (udaljena 12 km) prema planini Tari (10–30 km) gde je veoma razvijen individualni i organizovani turizam. Moguće je u postojećim hotelima i privatnom smeštaju uvesti informativni materijal o srednjovekovnom groblju sa stećcima. RS – Mramorje, Rastište, Bajina Bašta (29) Ne postoje statistički podaci o broju i strukturi posetilaca s obzirom da se srednjovekovno groblje sa nadgrobnim obeležjima stećcima nalazi iznad seoskog naselja, u predelu izuzetnih prirodnih i ambijentalnih karakteristika, ali nije poznato. Praktično poseta ne postoji. Postoji prirodna pešačka 224

staza koja nije obeležena. Ne postoje signalizaciona obeležja na saobraćajnici, kao ni obeležja i informativna tabla na samoj lokaciji. Ne postoje klupe za odmor, parking, sanitarni čvor. Nalazište nije uvedeno u itinerer Turističke organizacije Bajina Bašta, ne postoji informativni materijal. Iz Rastišta na 10 kilometara asfaltnim putem nalazi se turistička destinacija Predov krst, sa organizovanom turističkom ponudom, uređenim i obeleženim stazama za pešačenje i vidikovcem. U selu Rastištu ne postoji organizovani smeštaj za posetioce, ali smeštajni kapaciteti postoje u okruženju od 5 do 30 kilometara, s obzirom da su na planini Tari veoma razvijeni individualni i organizovani turizam. Moguće je u postojećim hotelima i privatnom smeštaju uvesti informativni materijal o srednjovekovnom groblju sa stećcima. RS – Grčko groblje, Hrta, Prijepolje (30) Ne postoje statistički podaci o broju i strukturi posetilaca s obzirom da se srednjovekovno groblje nije poznato iako se nalazi, u predelu izuzetnih prirodnih i ambijentalnih karakteristika. Praktično poseta ne postoji. Ne postoji signalizaciono obeležje na saobraćajnici Prijepolje–Podgorica, ali kad se skrene sa ove magistralne saobraćajnice na lokalni put, na petnaestom kilometru postoji informativna tabla za selo i arheološko nalazište koje se od ove table nalazi udaljeno 1,5 km. Ne postoji informativna tabla na samoj lokaciji. Ne postoje klupe za odmor, parking, sanitarni čvor. U zaseoku postoji kafana. Nalazište nije uvedeno u itinerer Turističke organizacije Prijepolje, postoji informacija na web strani turističke organizacije, ne postoji informativni materijal. Iz Hrta na 10 kilometara asfaltnim putem nalazi se turistička destinacija Kamena gora, prirodni predeo sa vidikovcem. U selu Hrta ne postoji organizovani smeštaj za posetioce, a smeštajni kapaciteti postoje u Prijepolju (hotel, privani smeštaj). Moguće je u postojećim hotelima i privatnom smeštaju uvesti informativni materijal o srednjovekovnom groblju sa stećcima. 5.i Politike i programi u vezi s prezentacijom i promidžbom dobra Bosna i Hercegovina Prezentacija i interpretacija nomiranih dobara usmjerava se, osim na logistički dio neophodan za turističke potrebe, na narativni dio koji ima za cilj da vrijednosti i atraktivnosti približi posjetiocu u što je moguće većoj mjeri s ciljem razmijevanja njihove vrijednosti, koja se štiti kroz zakonsku regulrativu koja je na snazi u Bosni i Hercegovini. Odlukama Komisije o proglašenju dobara propisana je potpuna zaštita nominiranih dobara. Članom II odluka propisana je obaveza entiteskih vlada u obezbijedjenju pravnih, naučnih, tehničkih, administrativnih i finansijskih mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnih spomenika. Svi programi i planovi koji se pripremaju i usvajaju moraju biti uskladjeni sa mjerama zaštite. Prema odlukama Komisije prostor nekropola koristiće se za obrazovne, znanstvene i istraživačke, kulturne i turističke svrhe koje neće ugroziti integritet nekropola. Njihovo očuvanje i 225

obnova dovešće do promocije njihovog značenja kao spomenika izuzetne vrijednosti, te će unaprijediti razvoj kulturnog turizma. Entitetska ministarstva godišnje finansiraju veliki broj programa i radova u oblasti zaštite. To se prvenstveno odnosi na radove na konzervaciji i restauraciji kulturnih dobara, radove na prezentaciji, izdavanju publikacija, izložbi i arheoloških istraživanja i slično. U periodu 2010–2014. godina na predloženim dobrima obavljeni su radovi na snimanju, raščišćavanju i konzervaciji, te čišćenju nadgrobnika. Vlada Federacije je posebnom zakonskom uredbom obavezala kantonalne turističke zajednice da izdvajaju dio prihoda za obnovu kulturno-historijskog naslijeđa. S tim u vezi, u periodu od 2006-2009., putem Federalnog ministarstva kulture i sporta/športa i Federalnog ministarstva prostornog uređenja izvdvojena su sredstva za radove na lokalitetima. Ured UNDP-a u Bosni i Hercegovini je, zajedno sa Asocijacijom ua turizam „Troya“ iz Stoca, finansirao radove na obnovi objekta nekadašnjeg restorana na lokalitetu Radimlje, koji je adaptiran u multimedijalni prostor. 2010. ured UNESCO–BRESCE je finansirao radove na trajnoj sistematskoj konzervaciji stećaka na Radimlji koje je izveo stručni tim konzervatora Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Isti radovi izvedeni su na prostoru nekropole sa stećcima Dugo polje na Blidinju, a u pripremi su aktivnosti na čišćenju lokaliteta nekrpole sa stećcima Maculje. U sklopu svojih nadležnosti u oblasti medjunarodne suradnje, propisanih odlukom Predsjedništva BiH, Komisija je aplicirala projekte zaštite nekropola sa stećcima za medjunarodne fondove. Tako je u sklopu projekta EURED (2005–2006) izvršena identifikacija i prepoznavanje kulturnih i historijskih vrijednosti južnih dijelova BiH. Tom prilikom Komisija je podigla 159 informacionih ploča sa osnovnim podacima o spomenicima za 133 historijska područja. U ovih 159 tabli spadaju i informacione ploče za nominirane nekropole sa juga Bosne i Hercegovine. U sklopu projekta su takodjer očišćene nekropole sa stećcima, izdate odgovarajuće brošure, razglednice, vodići, promotivni CD, kratki filmovi. Takodjer su na lokalitetima postavljene klupe za sjedenje i kante za otpatke. Ministarstvo civilnih poslova BiH je pripremilo putujuću Izložbu nominiranih nekrpola sa ciljem prezentacije ovih vrijednosti kako u državi tako i u svijetu. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je u sklopu svog mandata izradila informacione ploče koje su postavljene na ostale nekropole koje nisu bile obuhvaćene projektom EURED. Hrvatska Sukladno Konvenciji o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine Republika Hrvatska je u Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN 69/99) ugradila nekoliko pravnih instrumenata kojima se regulira, potiče i konkretno provodi prezentacija, promidžba i očuvanje kulturnih dobara za buduće generacije. Svrha zaštite kulturnih dobara (čl. 5. spomenutog Zakona) između ostalog je i:

226

zaštite i očuvanje kulturnih dobara u neokrnjenom i izvornom stanju, te prenošenje kulturnih dobara budućim generacijama stvaranje povoljnijih uvjeta za opstanak kulturnih dobara i poduzimanje mjera potrebnih za njihovo redovito održavanje Konkretan posao na zaštiti, dokumentaciji, istraživanju te promociji kulturnih dobara vodi mreža Konzervatorskih odjela kojih je u RH dvadeset (20) a koji su ustrojstvene jedinice Ministarstva kulture. Preko istih odjela Ministarstvo je tijekom 2012. godine osiguralo preko 83 000 000 kuna (oko 12 000 000 €) samo za programe zaštite i očuvanja nepokretnih kulturnih dobara (573 programa) što uključuje i njihovu promidžbu. Dodatnih 253 000 000 (oko 3 700 000 €) osigurano je pokretna kulturna dobra i arheološku baštinu. U ove cifre nisu uključene financijske potpore izdavaštvu (knjige, časopisi), udrugama u kulturi te muzejsko-galerijskoj djelatnosti kojima je cilj također očuvanje, promidžba i prenošenje znanja o kulturnoj baštini na buduće generacije. Iako u dosta skromnijem obliku ovakvi programi postoje i na lokalnoj razni, odnosno u djelokrugu su pojedinih županija, gradova i općina. Ministarstvo kulture putem navedenih programa te kroz redovnu djelatnost nadležnih konzervatorskih odjela trenutačno ulaže u osnovnu konzervatorsko-restauratorsku dokumentaciju za oba nominirana dobra a dio dokumentacije je do sada financiran i sredstvima UNESCO-a. Spomenuta dokumentacija (snimak postojećeg stanja, konzervatorski elaborat, restauratorski elaborat) je preduvjet za daljnja ulaganja na polju prezentacije i promidžbe dobra. Crna Gora Prezentacija i očuvanje prirodnih i kulturnih vrijednosti i njihovo prenošenje budućim generacijama, u Crnoj Gori, se postiže na osnovu propisa iz oblasti zaštite kulturnih dobara, životne sredine, održivog razvoja i turizma. Posebno, Zakonom o zaštiti kulturnih dobara, članom 128, propisano je da se sredstva za realizaciju projekata predviđenih godišnjim programom zaštite i očuvanja kulturnih dobara obezbjeđuju iz sredstava opštih prihoda Budžeta Crne Gore i namjenskih sredstava od rente za očuvanje kulturnih dobara. Međutim, kako namjenska sredstva od rente za očuvanje kulturnih dobara, u skladu sa članom 125 Zakona o zaštiti kulturnih dobara, još uvijek nijesu uređena poreskim zakonima, Program zaštite i očuvanja se finansira iz budžetskih sredstava Ministarstva kulture. Navedenim Programom podržani su projekti iz oblasti konzervatorske, muzejske, bibliotečke, arhivske i kinotečke djelatnosti, koje realizuju nacionalne i lokalne javne ustanove i organi državne uprave iz oblasti kulturne baštine. Dalje, zakonodavni okvir predstavlja i Prostorni plan Crne Gore, kao i sva ostala planska normativa.

227

Institucionalni nosioci djelatnosti zaštite, očuvanja i prezentacije kulturnih dobara u Crnoj Gori su: Uprava za zaštitu kulturnih dobara Ministarstva kulture, koja obavlja upravne i sa njima povezane stručne poslove na zaštiti kulturnih dobara; Centar za konzervaciju i arheologiju koji obavlja stručne poslove konzervacije i arheologije; Arheloški muzej, kao organizaciona jedinica Narodnog muzeja Crne Gore. Na žalost, u opštinama Žabljak i Plužine, na čijim teritorijama se nalaze nominovane nekropole, nemamo opštinske javne ustanove iz oblasti kulturne baštine, pa je dosadašnja aktivnost na nekropolama bila finansirana iz državnog budžeta, a na osnovu projekata navedenih državnih upravnih i javnih ustanova. Zaštitom, očuvanjem i prezentacijom prirodnih vrijednosti durmitorskog kraja, bavi se Javno preduzeće za nacionalne parkove Crne Gore, odnosno radna jedinica Nacionalni park Durmitor, a nominovane nekropole Grčko groblje (25) i Žugića Bare (26), se nalaze u kontakt zoni ovog nacionalnog parka. Osnovna funkcija uprave Nacionalnog parka je zaštita, unaprjeđenje i razvoj prirodnih i radom stvorenih vrijednosti u njegovim granicama i u neposrednom okruženju. Pored brojnih djelatnosti vrši se i kontrola: bespravne gradnje, ugrožavanja saobraćajnom infrastrukturom, eksploatacije prirodnih resursa, poljoprivredne proizvodnje autohtonih kultura, izgradnje stočarskih farmi ograničenih kapaciteta, izgradnje privrednih objekata ograničenih kapaciteta koji nemaju štetni uticaj na elemente životne sredine. U Opštini Plužine, u toku su aktivnosti na organizovanju Regionalnog parka prirode „Piva“, površine 32 471,2 ha, i povezivanje ovog područja sa Nacionalnim parkom „Sutjeska“ u Bosni i Hercegovini. Predmetni Park bi se graničio sa NP „Durmitor“, koji već uživa dvojaku međunarodnu zaštitu kao svjetska prirodna baština i rezervat biosfere koji obuhvata kanjon rijeke Tare. Dio kulturnog pejzaža Pive je i nekropola Grčko groblje (27). Dosadašnje aktivnosti na zaštiti, očuvanju i prezentaciji tri nominovane nekropole, tačnije na njihovoj preventivnoj zaštiti, obavljale su se kroz projekte nacionalnih ustanova iz oblasti kulturne baštine, sredstvima koje je iz državnog budžeta obezbijedilo Ministarstvo kulture. Budući projekti radiće se na osnovu konzervatorskih projekata, u saradnji sa svim subjektima na lokalnom i nacionalnom nivou, a u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom i međunarodnim stručnim standardima. Srbija Prirodne i kulturne vrednosti predloženih dobara u Republici Srbiji zaštićene su i prezentuju se kroz programe i planove u skladu sa utvrđenom zakonskom regulativom. Zaštita nepokretnih kulturnih dobara i njihove zaštićene okoline, odnosno dobara koja uživaju prethodnu zaštitu obezbeđuje i na osnovu propisa o planiranju i uređenju prostora, izgradnji objekata i zaštiti životne sredine – Zakon o planiranju i izgradnji („Službeni glasnik RS“, br. 72/09, 81/09 – ispravka, 64/10 – US i 24/11) I Zakon o Prostornom planu Republike Srbije („Službeni glasnik RS“, broj 88/2010). Ali i Zakonom o zaštiti 228

prirode („Službeni glasnik RS“, br. 36/2009, 88/2010 и 91/2010) i Zakonom o turizmu („Službeni glasnik RS“, бр. 36/2009 и 88/2010). Vlada Republike Srbije je 2006. godine usvojila Strategiju razvoja turizma Republike Srbije („Službeni glasnik RS”, бр. 91/2006) u okviru koje se kao jedan od ciljeva razvoja turizma na nacionalnom nivou ističe obezbeđivanje dugoročne zaštite i integrisanog upravljanja prirodnim i kulturnim resursima, što je u interesu održivog razvoja turizma. U okviru pomenute Strategije, kulturno nasleđe u funkciji razvoja turizma sagledano je kroz razvoj turističkih proizvoda specijalnih interesovanja i kružne ture. Sredstva za ostvarivanje zaštite i korišćenja kulturnih dobara obezbeđuju se u budžetu Republike Srbije u skladu sa zakonom. Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije zajedno sa Ministarstvima nadležnim za turizam i prirodno nasleđe, godišnje finansira veliki broj programa i radova u oblasti zaštite nepokretnog kulturnog nasleđa kao što su arheološka istraživanja, radovi na konzervaciji i rekonstrukciji nepokretnih kulturnih dobara, radovi na prezentaciji, izdavanje publikacija, izložbe i slično. Kroz redovnu delatnost ustanove zaštite Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture - Beograd ostvaruju se programi zaštite i prezentacije nominovanih dobara. U periodu 2011–2013. godina na dva predložena nominovana dobra na teritoriji opštine Bajina Bašta obavljeni su radovi na raščišćavanju i konzervaciji i rekonstrukcija na jednom nominovanom dobru. Svi radovi obavljeni su sredstvima iz budžeta Republike Srbije u iznosu od 24.000 € u dinarskoj protivvrednosti, dok su za fizičko učešće u delu poslova sredstva i rad obezbedile ustanove iz lokalne zajednice. Za treće nominovano dobro na teritoriji opštine Prijepolje sredstva za raščišćavanje, izradu dokumentacije i promociju obezbeđena su na osnovu IPA projekta Hercul iz fonda Evropskog saveta za kulturu („Preparatory actions for preserving and restoring cultural heritage in conflict areas in the Western Balkans for the year 2010 – EUROPEAID/131266/C/ACT/MULTI“) u iznosu od 15 000 €. Buduća dinamika finasiranja prezentacije i promocije nominovanih dobra usklađuje se sa programima upravljača na teritoriji opština Bajina Bašta i Prijepolje, uz aktivnost za obezbeđenje novih donatora i sponzora, novim projektima prekogranične saradnje sa državama učesnicama Zajedničke nominacije srednjovekovnih grobalja sa stećcima, dok se za radove na konzervaciji i zaštiti, kao i istrživanju predloženih dobara sredstva obazbeđuju iz budžeta Republike Srbije na osnovu programa koje sprovodi Ministarstvo kulture i informisanja Rerpublike Srbije u okviru redovne delatnosti ustanova zaštite i kulture. 5.j Osoblje (stručno, tehničko, održavanje) Bosna i Hercegovina U Bosni i Hercegovini na predloženim dobrima ne postoje stručno ili tehničko osoblje. Stručno osoblje koje se bavi zaštitom, istraživačkim radovima i prezentacijom srednjevijekovnih nekropola sa 229

stećcima zaposleno je u institucijama zaštite. Ovo osoblje u potpunosti je osposobljeno za izradu svih vrsta programa i projekata koji imaju za cilj zaštitu, za izradu dokumentacije, arheološka istraživanja i izradu programa prezentacije. U Planu upravljanja planom aktivnosti predviđeno je da se u lokalnoj zajednici pravilnom edukacijom osposobe osobe koje će u okviru centra za posjetioce baviti i organizovati određene poslove u vezi tačne interpretacije, prezentacije i promocije nominovanih kulturnih dobara. Hrvatska Za sada, u Republici Hrvatskoj, na niti jednom od dva nominirana dobra ne postoje stručno ili tehničko osoblje, osim onog zaposlenog u nadležnim konzervatorskim odjelima, u Splitu i Dubrovniku. Planom upravljanja za oba dobra je previđeno formiranje centra za posjetitelje u kojemu će se zaposliti nadležno osoblje (stručno i tehničko). Stručno osoblje pretpostavlja dipl. arheologa ili povjesničara umjetnosti te restauratora-konzervatora. Crna Gora U Crnoj Gori na nominovanim dobrima ne postoji stručno ili tehničko osoblje. Stručno osoblje koje se bavi zaštitom, istraživanjem i prezentacijom kulturnih dobara u Crnoj Gori angažovano je u okviru ustanova kulture i zaštite, i izrađuju programe i projeke zaštite, dokumentacije, prezentacije, ili obavljaju arheološka istraživanja. U Planu upravljanja predviđeno je da se u lokalnoj zajednici tj. u Nacionalnom parku Durmitor osposobe osobe koje će u okviru centra za posetioce ili neke slične ustanove organizovati poslove na prezentaciji i promociji nominovanih kulturnih dobara. Srbija U Republici Srbiji na predloženim dobrima ne postoje stručno ili tehničko osoblje. Stručno osoblje koje se bavi zaštitom, istraživanjem i prezentacijom arheoloških nalazišta srednjovekovnih grobalja sa stećcima zaposleno je u ustanovama kulture i zaštite i osposobljeno je za izradu programa i projekata zaštite, za izradu dokumentacije, arheološka istraživanja i izradu programa prezentacije. U Planu upravljanja planom aktivnosti predviđeno je da se u lokalnoj zajednici osposobe osobe koje će u okviru centra za posetioce ili ustanova kulture kao što su muzej ili centar za kulturu, baviti i organizovati određene poslove u vezi prezentacije i promocije nominovanih kulturnih dobara.

230

6. MONITORING 6.a Ključni indikatori za mjerenje stanja konzervacije Izbaranih 30 srednjovekovnih nekropola sa nadgrobnim spomenicima stećcima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji uglavnom se nalaze u predelima izuzetnih prirodnih karakteristika, nedirnutoj prirodi i udaljene od naselja i prometnih komunikacija. Posebno se vodilo računa da nadgobna obeležja – stećci na predloženim nekropolama odražavaju dobro očuvano stanje, da su intervencije u prirodi bile minimalne i da su u slučaju obavljenih konzervatorskih radova oni urađeni po usvojenoj metodologiji za konzervaciju kamena. Indikator

Period

Lokacija snimanja

Delovanje klimatskih uslova na

Godišnje

Nacionalne, regionalne i lokalne institucije

fizičku strukturu spomenika i fizička oštećenja Delovanje bionametnika (mahovine, lišajevi) I uticaj soli na kamenim površinama stećaka Delovanje samonikle vegetacije

(On an annual basis)

Godišnje

– tačka 6.b

Nacionalne, regionalne i lokalne institucije

(On an annual basis)

Godišnje

– tačka 6.b

Nacionalne, regionalne i lokalne institucije

(visoke i niske)

– tačka 6.b (On an annual basis)

Skupljanje vode i nastanak pukotina usled promene zaremine vode na površinama stećaka Konzervatorski postupci

Godišnje

Nacionalne, regionalne i lokalne institucije

(On an annual basis)

Periodična kontrola

– tačka 6.b

Nacionalne, regionalne i lokalne institucije – tačka 6.b

(Periodic inspection) Arheološka istraživanja

Periodična kontrola

Nacionalne, regionalne i lokalne institucije – tačka 6.b

(Periodic inspection) Uticaj razvoja okoline

Mesečno

Nacionalne, regionalne i lokalne institucije – tačka 6.b

(Per month)

231

6.b Administrativni aranžmani za monitoring - Administrative arrangements for monitoring property Stalna kontrola i praćenje stanja je zadatak koje su države učesnice Zajedničkog projekta nominacije srednjovekovnih kamenih spomenika – stećaka usvojile kao zajedničko načelo u cilju očuvanja izuzetne univerzalne vrednosti izabranih nekropola. U tom smislu u okviru planova upravljanja (dokumenta svih država učesnica u sastavu nominacionog dosijea) utvrđena je potreba organizovanja Međudržavnog koordinaciong odbora sa ciljem da utvrdi zajedničku strategiju za konzervaciju, zaštitu i nadgledanje predloženih nekropola. Dokumentom plana upravljanja određene su institucije koje će učestvovati u upravljanju nominovanim dobrima i koje će biti koordinirane iz Međudržavnog koordinacionog odobra. Sve odabrane institucije direktno su odgovorne nadležnim Ministarstvima kulture u svakoj državi koja odobravaju planski okvir i akcioni plan. Nadležne ustanove zaštite spomenika kulture obezbeđuju stručni okvir zaštite nominovanih dobara posebnim projektima konzervacije i prezentacije srednjovekovnih nekropola sa stećcima. Bosna i Hercegovina Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Obala Kulina Bana br.1 Sarajevo, Bosna i Hercegovina Tel: + 387 33 276 760 Fax: +387 33 276 768 [email protected] www.kons.gov.ba Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske Vuka Karadžića 4 /VI Banja Luka, Bosna i Hercegovina Tel: +387 51 247 419 Faks: +387 51 247 545 [email protected] www.nasljedje.org Zavod za zaštitu spomenika u okviru Federalnog ministarstva kulture i sporta Obala Maka Dizdara 2 Sarajevo, Bosna i Hercegovina Tel +387 33 25 41 78 232

Fax +387 33 663 299 [email protected] http://www.fmks.gov.ba/o-ministarstvu/zavod-za-zastitu-spomenika Republika Hrvatska Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine Konzervatorski odjel u Dubrovniku Address: Cvijete Zuzorić 6, 20000 Dubrovnik E-mail: [email protected] Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine Konzervatorski odjel u Imotskom Address: Ante Starčevića 7, 21260 Imotski Tel: + 385 21 851 900 Fax: +385 21 851 905 E-mail: [email protected] Crna Gora Ministry of Culture, Montenegro Address: Njegoševa str. 81250 Cetinje Tel: + 382 41 232 599 Fax: + 382 41 232 540 E-mail: [email protected] Web address: www.mku.gov.me Directorate for protection of cultural property, Montenegro Address: Njegoševa str. 81250 Cetinje Tel/fax: + 382 41 232 153 E-mail: uzkd@t- com.me Republika Srbija Institute for the Protection of Cultural Monuments of Serbia 233

Address: Radoslava Grujića 11, Belgrade Tel: +381 11 2454786 Fax: +381 11 3441430 E-mail: [email protected] Web address: www.heritage.gov.rs Zavod za zaštitu spomenika kulture Kraljevo Address: Cara Lazara 24, Kraljevo Tel: +381 36 331866 Fax: +381 36 32 1025 E-mail: [email protected] Web address: www.zavodkraljevo.rs

6.c Results of previous reporting exercises

7. Dokumentacija 7.a Fotografije i audio vizualni materijali i autorizacija Br.

Format

Naziv

BH – Radimlja, Stolac (1) 1 Print/electronic Radimlja, format *.jpg grupa spomenika, pogled sa juzne strane 2 Print/electronic Radimlja, format *.jpg grupa spomenika, pogled sa istočne strane 3 Print/electronic Radimlja, format *.jpg grupa spomenika,

Datum God.

Vlasnik autorskih prava

Detalji (Name, address, tel./fax and e-mail)

Pravo koriste nja

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH Sarajevo Obala Kulina bana 1 www.kons.gov.ba tel. 00387 33 276760

Da

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH Komisija očuvanje nacionalnih

234

za

Da

Da

pogled sa zapadne strane 4 Print/electronic Radimlja, format *.jpg grupa spomenika, pogled sa juzne strane 5 Print/electronic Radimlja, format *.htm situacija BH – Grčka glavica u selu Biskup, Konjic (2) 1 Print/electronic Nekropola sa 2013 format *.jpg stećcima – pogled sa južne strane 2 Print/electronic Nekropola sa 22013 format *.jpg stećcima – pogled sa južne strane 3 Print/electronic Nekropola sa 22013 format *.jpg stećcima – pogled sa istočne strane 4 Print/electronic Nekropola sa 22013 format *.jpg stećcima – pogled sa istočne strane 5 Print/electronic Nekropola sa 22013 format *.jpg stećcima – pogled sa južne strane BH – Kalufi u Krekovima, Nevesinje (3) 1 Print/electronic Nekropola sa format *.jpg stećcima – pogled 2 Print/electronic Nekropola sa format *.jpg stećcima – pogled 3 Print/electronic Nekropola sa format *.jpg stećcima – grupa stećaka 4 Print/electronic Nekropola sa format *.jpg stećcima – pogled sa istočne strane 5 Print/electronic Nekropola sa format *.jpg stećcima – pogled sa južne strane BH – Borak u selu Burati, Rogatica (4) 1 Print/electronic Nekropola sa format *.jpg stećcima – pogled 2 Print/electronic Nekropola sa format *.jpg stećcima –

spomenika BiH Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH

Da

Googleearth

Da

Mirzah Fočo

Mirzah Fočo

Mirzah Fočo Vratnik mejdan 27 Sarajevo [email protected] ov.ba

Da

Da

Mirzah Fočo

Da

Mirzah Fočo

Da

Mirzah Fočo

Da

2012

Adnan Šahbaz

2012

Adnan Šahbaz

Da

2012

Adnan Šahbaz

Da

2012

Adnan Šahbaz

Da

2012

Adnan Šahbaz

Da

2012

Adnan Šahbaz

2012

Adnan Šahbaz

235

Adnan Šahbaz Kartal Donji 7 Sarajevo

Adnan Šahbaz Kartal Donji 7 Sarajevo

Da

Da

Da

pogled Nekropola sa 2012 stećcima – grupa stećaka 4 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – pogled sa istočne strane 5 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – pogled sa južne strane BH – Maculje, Novi Travnik (5) 1 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – pogled 2 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – pogled 3 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – grupa stećaka 4 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – pogled sa istočne strane 5 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – pogled sa južne strane BH – Dugo polje na Blidinju, Jablanica (6) 1 Print/electronic Situacija 2012 format *.jpg 2 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – pogled 3 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – pogled 4 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – pogled sa istočne strane 5 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – grupa stećaka BH – Gvozno, Kalinovik (7) 1 Print/electronic Situacija 2012 format *.jpg 2 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – grupa stećaka 3 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – grupa stećaka 3

Print/electronic format *.jpg

Adnan Šahbaz

Da

Adnan Šahbaz

Da

Adnan Šahbaz

Da

Adnan Šahbaz

Adnan Šahbaz Kartal Donji 7 Sarajevo

Da

Adnan Šahbaz

Da

Adnan Šahbaz

Da

Adnan Šahbaz

Da

Adnan Šahbaz

Da

Googleearth Adnan Šahbaz

Adnan Šahbaz Kartal Donji 7 Sarajevo

Da Da

Adnan Šahbaz

Da

Adnan Šahbaz

Da

Adnan Šahbaz

Da

Googleearth Adnan Šahbaz

Adnan Šahbaz

236

Adnan Šahbaz Kartal Donji 7 Sarajevo

Da Da

Da

4

Print/electronic format *.jpg

Nekropola sa 2012 Adnan Šahbaz stećcima – grupa stećaka 5 Print/electronic Nekropola sa 2012 Adnan Šahbaz format *.jpg stećcima – grupa stećaka BH – Grebnice – Bunčići u selu Radmilovića Dubrava, Bileća (8) 1 Print/electronic Nekropola sa 2012 Adnan Šahbaz format *.jpg stećcima – pogled sa istočne strane 2 Print/electronic Nekropola sa 2012 Adnan Šahbaz format *.jpg stećcima – grupa stećaka 3 Print/electronic Nekropola sa 2012 Adnan Šahbaz format *.jpg stećcima – pogled sa istočne strane 4 Print/electronic Nekropola sa 2012 Adnan Šahbaz format *.jpg stećcima – pogled sa istočne strane 5 Print/electronic Nekropola sa 2012 Adnan Šahbaz format *.jpg stećcima – pogled BH – Bijača, Ljubuški (9) 1 Print/electronic Nekropola sa 2012 Adnan Šahbaz format *.jpg stećcima – pogled 2 Print/electronic Nekropola sa 2012 Adnan Šahbaz format *.jpg stećcima – pogled 3 Print/electronic Nekropola sa 2012 Adnan Šahbaz format *.jpg stećcima – pogled 4 Print/electronic Nekropola sa 2012 Adnan Šahbaz format *.jpg stećcima – pogled 5 Print/electronic Nekropola sa 2012 Adnan Šahbaz format *.jpg stećcima – pogled BH – Olovci, Kladanj (10) 1 Print/electronic Nekropola sa format *.jpg stećcima – pogled

2012

Adnan Šahbaz

Da

Da

Adnan Šahbaz Kartal Donji 7 Sarajevo

Da

Da

Da

Da

Da

Adnan Šahbaz Kartal Donji 7 Sarajevo

Da

Da

Da

Da

Da

Adnan Šahbaz Kartal Donji 7 Sarajevo

Da

2

Print/electronic format *.jpg

Nekropola sa stećcima – pogled

2012

Adnan Šahbaz

Da

3

Print/electronic format *.jpg

Nekropola sa stećcima – pogled

2012

Adnan Šahbaz

Da

237

4

Print/electronic format *.jpg

Nekropola sa stećcima – pogled

2012

Adnan Šahbaz

Da

5

Print/electronic format *.jpg

Nekropola sa stećcima – pogled

2012

Adnan Šahbaz

Da

BH – Mramor u Musićima, Olovo (11) 1 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – pogled 2 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – pogled 3 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – pogled 4 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – pogled 5 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – pogled BH – Stare kuće, Donje Breške, Tuzla (12) 1 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – pogled 2 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – pogled 3 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – pogled 4 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – pogled 5 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – pogled BH – Kučarin u Hrančićima, Goražde (13) 1 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – 2 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – 3 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – 4 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – 5 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – BH – Boljuni, Stolac (14) 1 Print/electronic Situacija 2012 format *.jpg 2 Print/electronic Nekropola sa 2012

Adnan Šahbaz

Adnan Šahbaz Kartal Donji 7 Sarajevo

Da

Adnan Šahbaz

Da

Adnan Šahbaz

Da

Adnan Šahbaz

Da

Adnan Šahbaz

Da

Adnan Šahbaz

Adnan Šahbaz Kartal Donji 7 Sarajevo

Da

Adnan Šahbaz

Da

Adnan Šahbaz

Da

Adnan Šahbaz

Da

Adnan Šahbaz

Da

Adnan Šahbaz Adnan Šahbaz

Adnan Šahbaz Kartal Donji 7 Sarajevo

Da Da

Adnan Šahbaz

Da

Adnan Šahbaz

Da

Adnan Šahbaz

Da

Googleearth Mirzah Fočo

238

Mirzah Fočo Vratnik mejdan 27 Sarajevo

Da Da

format *.jpg stećcima – Print/electronic Nekropola sa format *.jpg stećcima – 4 Print/electronic Nekropola sa format *.jpg stećcima – 5 Print/electronic Nekropola sa format *.jpg stećcima – BH – Dolovi u selu Umoljani, Trnovo (15) 1 Print/electronic Nekropola sa format *.jpg stećcima – 2 Print/electronic Nekropola sa format *.jpg stećcima – 3 Print/electronic Nekropola sa format *.jpg stećcima – 4 Print/electronic Nekropola sa format *.jpg stećcima – 5 Print electronic Nekropola sa format *.jpg stećcima – BH – Luburića polje, Sokolac (16) 1 Print/electronic Situacija format *.jpg 2 Print/electronic Nekropola sa format *.jpg stećcima – pogled ambijent 3 Print/electronic Nekropola sa format *.jpg stećcima – 4 Print/electronic Nekropola sa format *.jpg stećcima – 5 Print electronic Nekropola sa format *.jpg stećcima – BH – Potkuk u Bitunji, Berkovići (17) 3

Print/electronic Situacija format *.jpg 2 Print/electronic Nekropola format *.jpg stećcima – 3 Print/electronic Nekropola format *.jpg stećcima – 4 Print/electronic Nekropola format *.jpg stećcima – 5 Print/electronic Nekropola format *.jpg stećcima – BH – Mramorje u Buđi, Pale (18) 1 Print/electronic Situacija format *.jpg 2 Print/electronic Nekropola format *.jpg stećcima – 3 Print/electronic Nekropola format *.jpg stećcima – 4 Print/electronic Nekropola format *.jpg stećcima – 5 Print/electronic Nekropola format *.jpg stećcima –

[email protected] ov.ba

2012

Mirzah Fočo

2012

Mirzah Fočo

Da

2012

Mirzah Fočo

Da

2012

Adnan Šahbaz

2012

Adnan Šahbaz

2012

Adnan Šahbaz

Da

2012

Adnan Šahbaz

Da

2012

Adnan Šahbaz

Da

2012

Googleearth

2012

Adnan Šahbaz

2012

Adnan Šahbaz

Da

2012

Adnan Šahbaz

Da

2012

Adnan Šahbaz

Da

2012

Googleearth

sa

2012

Adnan Šahbaz

sa

2012

Adnan Šahbaz

Da

sa

2012

Adnan Šahbaz

Da

sa

2012

Adnan Šahbaz

Da

2012

Googleearth

sa

2012

Adnan Šahbaz

sa

2012

Adnan Šahbaz

Da

sa

2012

Adnan Šahbaz

Da

sa

2012

Adnan Šahbaz

Da

1

239

Adnan Šahbaz Kartal Donji 7 Sarajevo

Adnan Šahbaz Kartal Donji 7 Sarajevo

Adnan Šahbaz Kartal Donji 7 Sarajevo

Adnan Šahbaz Kartal Donji 7 Sarajevo

Da

Da Da

Da Da

Da Da

Da Da

BH – Bečani, Šekovići (19) 1

Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – 2 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – 3 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – 4 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – 5 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – BH – Mramor u Vrbici, Foča (20) 1 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – 2 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – 3 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – 4 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – 5 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – BH – Čengića Bara, Kalinovik (21) 1 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – ambijent 2 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – 3 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – 4 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – 5 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – BH – Ravanjska Vrata, Kupres (22) 1 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – 2 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – 3 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – 4 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – 5 Print/electronic Nekropola sa 2012 format *.jpg stećcima – RH – Velika i Mala Crljivica, Cista Velika (23) 1 Print/electronic Velika i Mala 2011 format *.jpg Crljivica, Cista Velika – skupina stećaka na zapadnom brončanodobn

Adnan Šahbaz Adnan Šahbaz

Adnan Šahbaz Kartal Donji 7 Sarajevo

Da Da

Adnan Šahbaz

Da

Adnan Šahbaz

Da

Adnan Šahbaz

Da

Adnan Šahbaz Adnan Šahbaz

Adnan Šahbaz Kartal Donji 7 Sarajevo

Da Da

Adnan Šahbaz

Da

Adnan Šahbaz

Da

Adnan Šahbaz

Da

Adnan Šahbaz

Adnan Šahbaz Kartal Donji 7 Sarajevo

Da

Adnan Šahbaz

Da

Adnan Šahbaz

Da

Adnan Šahbaz

Da

Adnan Šahbaz

Da

Adnan Šahbaz Adnan Šahbaz

Adnan Šahbaz Kartal Donji 7 Sarajevo

Da Da

Adnan Šahbaz

Da

Adnan Šahbaz

Da

Adnan Šahbaz

Da

Konzervatorski odjel u Imotskom

240

Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine Konzervatorski odjel u Imotskom Ante Starčevića 7, Imotski

Da

om tumulu Velika i Mala 2011 Crljivica, Cista Velika – skupina stećaka na središnjem brončanodobn om tumulu 3 Print/electronic Velika i Mala 2011 format *.jpg Crljivica, Cista Velika – vrtača sa 7 bunara 4 Print/electronic Velika i Mala 2011 format *.jpg Crljivica, Cista Velika – skupina stećaka uz istočni brončanodobni tumulu 5 Print/electronic Velika i Mala 2012 format *.dwg Crljivica, Cista Velika geodetski snimak RH – Dubravka/sv. Barbara, Konavle (24) 1 Print/electronic Dubravka/sv. 2011 format *.jpg Barbara – izgled lokaliteta 2 Print/electronic Dubravka/sv. 2011 format *.jpg Barbara središnja zona 3 Print/electronic Dubravka/sv. 2011 format *.jpg Barbara grupa stećaka 4 Print/electronic Dubravka/sv. 2011 format *.jpg Barbara 5 Print/electronic Dubravka/sv. 2012 format *.dwg Barbara geodetski snimak CG – Grčko groblje, Žabljak (25) 1 Print/electronic Pogled prema 2010 format *.jpg Ribljem jezeru 2 Print/electronic Grčko 2010 format *.jpg groblje,Riblje jezero, Žabljak 3 Print/electronic Grčko 2010 format *.jpg groblje,Riblje jezero, Žabljak 4 Print/electronic Grčko 2012 format *.jpg groblje,Riblje jezero, Žabljak 2

Print/electronic format *.jpg

Konzervatorski odjel u Imotskom

Tel: + 385 21 851 900 Fax: +385 21 851 905

Da

Konzervatorski odjel u Imotskom

Da

Konzervatorski odjel u Imotskom

Da

Konzervatorski odjel u Imotskom

Da

Konzervatorski odjel u Dubrovniku

Konzervatorski odjel u Dubrovniku

Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine Konzervatorski odjel u Dubrovniku Cvijete Zuzorić 6, 20000 Dubrovnik

Da

Da

Konzervatorski odjel u Dubrovniku

Da

Konzervatorski odjel u Dubrovniku Konzervatorski odjel u Dubrovniku

Da

Ministarstvo kulture CG, Ministarstvo kulture CG Ministarstvo kulture CG Uprava za zaštitu kulturnih dobara

241

Da

Ministarstvo kulture CG, Njegoševa b.b., Cetinje, Crna Gora, tel:+382 41232599 fax: +382 41232599 e-mail: kabinet.kulture@mk u.gov.me; Uprava za zaštitu kulturnih dobara, Njegoševa b.b.,

Da Da

Da

Da

5

Print/electronic format *.dwg

Grčko groblje,Riblje jezero, Žabljak –geodetski plan

CG – Žugića Bare, Žabljak (26) 1 Print/electronic Žugića format *.jpg bare,Žabljak 2 Print/electronic Žugića format *.jpg bare,Žabljak 3 Print/electronic Žugića format *.jpg bare,Žabljak 4 Print/electronic Žugića format *.jpg bare,Žabljak 5 Print/electronic Žugića format *.dwg bare,Žabljak -geodetski plan

CG – Grčko groblje, Plužine (27) 1 Print/electronic Ulaz u format *.jpg nekropolu 2 Print/electronic Grčko groblje – format *.jpg stećak sa natpisom 3 Print/electronic Grčko groblje, format *.jpg Plužine 4 Print/electronic Soko grad format *.jpg 5 Print/electronic Grčko groblje, format *.dwg Plužine – geodetski plan

2011

Uprava za zaštitu kulturnih dobara

Cetinje, Crna Gora tel.fax: +382 41 232153 e-mail: [email protected]

Da

2010

Ministarstvo kulture CG Ministarstvo kulture CG Ministarstvo kulture CG Ministarstvo kulture CG Uprava za zaštitu kulturnih dobara

Ministarstvo kulture CG, Njegoševa b.b., Cetinje, Crna Gora, tel:+382 41232599 fax: +382 41232599 e-mail: kabinet.kulture@mk u.gov.me; Uprava za zaštitu kulturnih dobara, Njegoševa b.b., Cetinje, Crna Gora tel.fax: +382 41 232153 e-mail: [email protected]

Da

Uprava za zaštitu kulturnih dobara Uprava za zaštitu kulturnih dobara

Ministarstvo kulture CG, Njegoševa b.b., Cetinje, Crna Gora, tel:+382 41232599 fax: +382 41232599 e-mail: kabinet.kulture@mk u.gov.me; Uprava za zaštitu kulturnih dobara, Njegoševa b.b., Cetinje, Crna Gora tel.fax: +382 41 232153 e-mail: [email protected]

Da

Republički zavod za zaštitu spomenika kulture – Beograd, Radoslava Grujića 11, Beograd, Republika Srbija, tel: +381 2454786 fax: +381 3441430 e-mail: [email protected]. rs

Da

2010 2010 2010 2011

2012 2012

2010 2010 2011

RS – Mramorje, Perućac, Bajina Bašta (28) 1 Print/electronic Mramorje 2011 format *.jpg Perućac – pogled sa zapadne strane 2 Print/electronic Mramorje 2011 format *.jpg Perućac – pogled sa istočne strane 3 Print/electronic Mramorje 2011 format *.jpg Perućac – 4 Print/electronic Mramorje 2011 format *.jpg Perućac – 5 Print/electronic Mramorje 2011 format *.dwg Perućac –

Ministarstvo kulture CG Ministarstvo kulture CG Uprava za zaštitu kulturnih dobara

RZZSK Bgd

RZZSK Bgd

RZZSK Bgd RZZSK Bgd RZZSK Bgd

242

Da Da Da Da

Da

Da Da Da

Da

Da Da Da

geodetski plan RS – Mramorje, Rastište, Bajina Bašta (29) 1 Print/electronic Mramorje 2012 format *.jpg Rastište – potes Uroševine 2 Print/electronic Mramorje 2012 format *.jpg Rastište – potes Uroševine 3 Print/electronic Mramorje 2012 format *.jpg Rastište – potes Gajevi 4 Print/electronic Mramorje 2012 format *.jpg Rastište – potes Gajevi 5 Print/electronic Mramorje 2011 format *.dwg Rastište – geodetski plan RS – Grčko groblje, Hrta, Prijepolje (30) 1 Print/electronic Grčko groblje 2013 format *.jpg Hrta – Gornje groblje 2 Print/electronic Grčko groblje 2013 format *.jpg Hrta – Gornje groblje 3 Print/electronic Grčko groblje 2013 format *.jpg Hrta – Gornje groblje 4 Print/electronic Grčko groblje 2013 format *.jpg Hrta – Donje groblje 5 Print/electronic Grčko groblje 2011 format *.dwg Hrta – geodetski plan Br.

Format

Naziv

Datum God.

1

Video

Film o nominovanim nekropolama sa stećcima

2012, 2013

RZZSK Bgd

RZZSK Bgd

RZZSK Bgd

Republički zavod za zaštitu spomenika kulture – Beograd, Radoslava Grujića 11, Beograd, Republika Srbija, tel: +381 2454786 fax: +381 3441430 e-mail: [email protected]. rs

Da

Da

Da

RZZSK Bgd

Da

RZZSK Bgd

Da

RZZSK Bgd

RZZSK Bgd

RZZSK Bgd

RZZSK Bgd

Republički zavod za zaštitu spomenika kulture – Beograd, Radoslava Grujića 11, Beograd, Republika Srbija, tel: +381 2454786 fax: +381 3441430 e-mail: [email protected]. rs

RZZSK Bgd

Vlasnik autorskih prava

2 3 4

243

Da

Da

Da

Da

Da

Detalji (Name, address, tel./fax and e-mail)

Pravo koriste nja Da

7.b Texts relating to protective designation, copies of property managmement plans or documented mamagement systems and extraxts of other relevant to the property Bosna i Hercegovina -

Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini (Dejtonski mirovni sporazum), Aneks 8. – Sporazum o Komisiji za očuvanje nacionalnih sporazuma; 1995, (Appendix I)

-

Zakon o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Dejtonskog sporazuma, 2002, kojeg je usvojio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 2/02 i 27/02, 6/04, 51/07) (Appendix II)

-

Zakon o sprovođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Dejtonskog sporazuma 2002, kojeg je usvojio Parlament Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske broj 9/02, 70/06 i 64/08) (Appendix iII)

-

Odluke Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH kojim su historijska područja proglašena nacionalnim spomenikom BiH (Appendix IV)

1. Historijsko područje – Nekropola sa stećcima Radimlja, Stolac (Broj: 01-275/02 od 06.studenog 2002.godine.). 2. Historijsko područje – Historijsko područje – Nekropola sa stećcima Grčka glavica u selu Biskup, Konjic (Broj: 05.1-02-1023/03-1 od 7. svibnja 2004.godine.). 3. Historijsko područje – nekropola sa stećcima Kalufi u Krekovima, općina Nevesinje (Broj: 05.2-2-21/04-6 od 2. marta 2004.godine.). 4. Historijsko područje – Nekropola sa stećcima Borak (Han-stjenički plato) u selu Burati, opština Rogatica (Broj: 05.1-02-247/07-8 od 5. novembra 2008. godine) 5. Historijsko područje – Nekropola sa stećcima Maculje, općina Novi Travnik (Broj: 05.12-78/05-6 od 12. rujna 2007. godine) 6. Historijsko područje – nekropola sa stećcima Dugo polje na Blidinju (Broj: 05.1-21046/03-4 od 20. januara 2004.godine). 7. Historijsko područje – Nekropola sa stećcima Gvozno kod Kalinovika (Broj: 05.1-02228/05-5 od 9. studenog 2005. godine). 8. Historijsko područje – Prapovijesni tumulus i nekropola sa stećcima Grebnice – Bunčići u selu Radmilovića Dubrava, općina Bileća (Broj: 05.2-02.3-71/10-32 od 26. oktobra 2010.). 9. Historijsko područje – Nekropola sa stećcima Bijača, općina Ljubuški (Broj: 05.1-02.371/10-40 od 26. listopada 2010. godine)

244

10. Historijsko područje – Nekropola sa stećcima u Olovcima kod Kladnja (Broj: 05.1-02103/05-4 od 3. svibnja 2005. godine). 11. Historijsko područje – Nekropola sa stećcima „Mramor“ u Musićima, općina Olovo (Broj: 05.1-02.3-71/10-35 od 26. oktobra 2010.). 12. Historijsko područje – Nekropola sa stećcima u Starim kućama, Donje Breške, općina Tuzla, (Broj: 05.1-02.3-71/10-38 od 26. oktobra 2010.). 13. Historijsko područje – Nekropola sa stećcima u Hrančićima, općina Goražde, (Broj: 05.202.3-71/10-33 od 26. oktobra 2010.). 14. Historijsko područje- nekropola stećaka I i II Boljuni, opština Stolac

(Broj:

01-

276/02 od. 05. do 11. novembra 2002.godine). 15. Historijsko područje – Nekropola sa stećcima Dolovi, selo Umoljani, općina Trnovo (Broj: 02-2-40/2009-28 od 13. maja 2009. godine.). 16. Historijsko područje - Prahistorijski tumuli i nekropole sa stećcima u Luburića polju, općina Sokolac (Broj: 03.2-02.3-71/10-29 od 26. oktobra 2010.). 17. Historijsko područje – Nekropola sa stećcima Potkuk u Bitunji, opština Berkovići, (Broj: 05.2-2-1069/03-9 od 12. septembra 2007. godine.). 18. Historijsko područje – Nekropola sa stećcima Mramorje u Buđi, opština Pale (Broj: 05.102.3-71/10-31 od 26. oktobra 2010. godine.). 19. Historijsko područje – Nekropola sa stećcima u Bečanima, općina Šekovići (Broj: 05.202.3-71/10-34 od 26. oktobra 2010. godine.). 20. Historijsko područje – Nekropola sa stećcima na lokalitetu Mramor (Crkvina) u Vrbici, opština Foča (Broj: 05.2-02.3-71/10-36od 26.oktobra 2010.godine.). 21. Historijsko područje – Nekropola sa stećcima Čengića Bara, općina Kalinovik (Broj: 03.202.3-71/10-30 od 26. oktobra 2010. godine.). 22. Historijsko područje –nekropola sa stećcima Ravanjska Vrata (Donja i Gornja nekropola), općina Kupres, (Broj: 05.1-02.3-71/10-37 od 26. oktobra 2010. godine).

Republika Hrvatska Izvadak iz Prostornog plana Splitsko dalmatinske županije (Appendix I) Izvadak iz Prostornog plana Općine Cista Provo (Appendix I) Izvadak iz Prostornog plana Dubrovačko-neretvanske županije (Appendix I) Izvadak iz Prostornog plana Općine Konavle (Appendix I)

245

Crna Gora PROTECTION OF CULTURAL PROPERTY ACT, Pursuant to Article 82, paragraph 1, item 2 and Article 91, paragraph 1 of the Constitution of Montenegro, the 24th convocation of the Assembly of Montenegro, at 10th meeting of the first regular session in 2010, on July 27, 2010 (Appendix I)

Republika Srbija LAW ON CULTURAL PROPERTY, Official Gazette of the Republic of Serbia, Belgrade, 22 December 1994, No. 71 (Appendix I)

7.c Form and date of most recent records or inventory, records and archives are held Bosna i Hercegovina -

Konzervatorski elaborat o zatečenom stanju kulturnog dobra s geodetskom snimkom postojećeg stanja, detaljnim opisom dobra i detaljnim fotografijama za:

1. Historijsko područje – Nekropola sa stećcima Radimlja, Stolac 2. Historijsko područje – Historijsko područje – Nekropola sa stećcima Grčka glavica u selu Biskup, Konjic 3. Historijsko područje – nekropola sa stećcima Kalufi u Krekovima, općina Nevesinje 4. Historijsko područje – Nekropola sa stećcima Borak (Han-stjenički plato) u selu Burati, opština Rogatica 5. Historijsko područje – Nekropola sa stećcima Maculje, općina Novi Travnik 6. Historijsko područje – nekropola sa stećcima Dugo polje na Blidinju 7. Historijsko područje – Nekropola sa stećcima Gvozno kod Kalinovika 8. Historijsko područje – Prapovijesni tumulus i nekropola sa stećcima Grebnice – Bunčići u selu Radmilovića Dubrava, općina Bileća 9. Historijsko područje – Nekropola sa stećcima Bijača, općina Ljubuški 10. Historijsko područje – Nekropola sa stećcima u Olovcima 11. Historijsko područje – Nekropola sa stećcima „Mramor“ u Musićima, općina Olovo 12. Historijsko područje – Nekropola sa stećcima u Starim kućama, Donje Breške, općina Tuzla, 13. Historijsko područje – Nekropola sa stećcima u Hrančićima, općina Goražde, 14. istorijsko područje- nekropola stećaka I i II Boljuni, opština Stolac 15. Historijsko područje – Nekropola sa stećcima Dolovi, selo Umoljani, općina Trnovo 16. Historijsko područje - Prahistorijski tumuli i nekropole sa stećcima u Luburića polju, općina Sokolac 246

17. Historijsko područje – Nekropola sa stećcima Potkuk u Bitunji, opština Berkovići, 18. Historijsko područje – Nekropola sa stećcima Mramorje u Buđi, opština Pale 19. Historijsko područje – Nekropola sa stećcima u Bečanima, općina Šekovići 20. Historijsko područje – Nekropola sa stećcima na lokalitetu Mramor (Crkvina) u Vrbici, opština Foča 21. Historijsko područje – Nekropola sa stećcima Čengića Bara, općina Kalinovik 22. istorijsko područje –nekropola sa stećcima Ravanjska Vrata (Donja i Gornja nekropola), općina Kupres.

Republika Hrvatska Za lokalitet Cista Velika/Velika i Mala Crljivica, Imotski: -

Konzervatorski elaborat o zatečenom stanju kulturnog dobra s geodetskom snimkom postojećeg stanja, detaljnim opisom dobra i detaljnim fotografijama.

Za lokalitet Dubravka/sv. Barbara, Konavle: - Konzervatorski elaborat o zatečenom stanju kulturnog dobra s geodetskom snimkom postojećeg stanja, detaljnim opisom dobra i detaljnim fotografijama.

Crna Gora - Elaborat o utvrđivanju kulturne vrijednosti nekropole stećaka „Grčko groblje“ , Riblje jezero, Novakovići, Durmitor, Opština Žabljak, 2012. - Elaborat o utvrđivanju kulturne vrijednosti nekropole stećaka „Žugića Bare“ , Riblje jezero, Novakovići, Durmitor, Opština Žabljak, 2012. - Elaborat o utvrđivanju kulturne vrijednosti nekropole stećaka „Grčko groblje“ , Opština Plužine, 2012. Republika Srbija - „Izveštaj o konzervacije srednjovekovnih kamenih nadgrobnih obeležja – stećaka na arheološkom nalazištu Mramorje u Perućcu, opština Bajina Bašta“ (u RZZSK br. 170/43 od 20.12.2010); - „Izveštaj o srednjovekovnim kamenim nadgrobnim obeležjima – stećcima na arheološkom nalazištu Mramorje u Rastištu, na potesima Gajevi i Uroševine, opština Bajina Bašta“ (u RZZSK br. 51/3 od 02.02.2012); - „Izveštaj o srednjovekovnim kamenim nadgrobnim obeležjima – stećcima na arheološkom nalazištu Grčko groblje u selu Hrta, opština Prijepolje“ (u RZZSK br. 51/2 od 02.02.2012). 7.d Adress where inventory, records and archives are held Bosna i Hercegovina 247

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Address: Obala Kulina Bana br.1, Sarajevo Tel: + 387 33 276 760 Fax: +387 33 276 768 E-mail: [email protected] Web address: www.kons.gov.ba

Republika Hrvatska Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine Konzervatorski odjel u Dubrovniku Address: Cvijete Zuzorić 6, 20000 Dubrovnik E-mail: [email protected]

Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine Konzervatorski odjel u Imotskom Address: Ante Starčevića 7, 21260 Imotski Tel: + 385 21 851 900 Fax: +385 21 851 905 E-mail: [email protected]

Ministarstvo kulture, Služba za UNESCO Address: Runjaninova 2, 10 000 Zagreb Tel: +385 14 866 304 Fax: +385 14 866 526 E-mail: [email protected]

Crna Gora Ministry of Culture, Montenegro Address: Njegoševa str. 81250 Cetinje Tel: + 382 41 232 599 Fax: + 382 41 232 540 248

E-mail: [email protected] Web address: www.ministarstvokulture.gov.me Republika Srbija Institute for the Protection of Cultural Monuments of Serbia Address: Radoslava Grujića 11, Belgrade Tel: +381 11 2454786 Fax: +38 1 11 3441430 E-mail: [email protected] Web address: www.heritage.gov.rs

7.e Bibliografija Anđelić Pavao, 1984

Doba srednjovjekovne bosanske države, Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast, Sarajevo, 487–491.

Asbóth Johann von, 1888

Bosnien und die Herzegorina. Reisebilder und Studien, Wien.

Barišić Nikola, 1892

Posušje, Godišnjak Zemaljskog muzeja IV, knj. 3, Sarajevo, 275–277.

1893

Tihaljina i njezine znamenitosti, Glasnik Zemaljskog muzeja V, knj. 3, Sarajevo, 558– 560.

Basler Đuro, 1972

Neke likovne paralele stećcima, Naše starine, Sarajevo, 123–133.

Benac Alojz, 1950

Radimlja. Srednjovjekovni nadgrobni spomenici I, Sarajevo.

1951

Olovo. Srednjovjekovni nadgrobni spomenici Bosne i Hercegovine II, Beograd.

1952

Široki Brijeg. Srednjovjekovni nadgrobni spomenici Bosne i Hercegovine III, Sarajevo.

1953

Srednjovjekovni stećci od Slivna do Čepikuća, Anali JAZU II, Dubrovnik, 59–85

1963

Stećci, Beograd (Prosveta), 17–35.

1982

Jedan istorijski pogled na izučavanje stećaka, Bogumilstvo na Balkanot vo svetlinata na najnovite istražuvanja, Makedonska akademija na naukite i umjetnostite – SANU – ANUBIH, Skopje, 195–205.

Beritić D.,

249

1987

Rasprostranjenost stećaka na dubrovačkom području, Zbornik radova sa simpozija Likovna kultura Dubrovnika 15. i 16. stoljeća, Dubrovnik.

Bešlagić Šefik, 1954

Kupres, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici V, Sarajevo.

1954

Stećci u dolini Neretve (s područja Jablaničkog jezera), Naše starine II, Sarajevo, 180– 212.

1956

Stećci kod Raške gore, Naše starine III, Sarajevo, 253–260.

1957

Стећци на Дувањском пољу, Старинар н.с. VII–VIII, Београд, 375–396.

1959

Uređenje nekropole stećaka u Boljunima, Naše starine VI, Sarajevo, 135–142.

1959

Selo Kosače i njegovi spomenici, Naše starine VI, Sarajevo, 243–246.

1959

Nekoliko novopronađenih natpisa na stećcima, Glasnik Zemaljskog muzeja n.s. XIV, Sarajevo, 239–247.

1960

Stećci u Gornjem Hrasnu, Naše starine VII, Sarajevo, 91–112.

1960

Stećci u Opličićima, Naše starine VII, Sarajevo, 145–154.

1961

Бољуни, средњовековни надгробни споменици, Старинар XII, Београд, 175– 205.

1962

Kalinovik, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici Bosne i Hercegovine VII, Sarajevo.

1962

Srednjovjekovni nadgrobni spomenici u dolini Trebišnjice, Naše starine VIII, Sarajevo, 17–38.

1962

Stećci u Bitunjoj, Naše starine IX, Sarajevo, 79–109.

1964

Novopronađeni natpisi na stećcima, Naše starine IX, Sarajevo, 133–144.

1964

Grborezi. Srednjovjekovna nekropola, Sarajevo 1964.

1965

Ljubinje – srednjovjekovni nadgrobni spomenici, Naše starine X, Sarajevo, 113–163.

1966

Popovo, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici Bosne i Hercegovine VIII, Sarajevo.

1967

Trnovo – srednjovjekovni nadgrobni spomenici, Naše starine XI, Sarajevo, 101–135.

1967

Nekoliko novopronađenih natpisa na stećcima, Naše starine XI, Sarajevo, 41–50.

1967

Stećci centralne Bosne, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici Bosne i Hercegovine IX, Sarajevo 1967.

1969

Stećci okoline Kladnja, Naše starine XII, Sarajevo, 155–176.

1971

Stećci, kataloško-topografski pregled, Sarajevo.

1971

Stećci i njihova umjetnost, Sarajevo.

1972

Nevesinjski stećci, Naše starine XIII, Sarajevo, 97–122.

1973

Neki najnoviji rezultati istraživanja stećaka, Radovi sa simpozijuma „Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura“, Zenica, 279–296. 250

1975

Stećci u Pivi, Starine Crne Gore, Cetinje, 81–120.

1978

Nišani XV i XVI vijeka u Bosni i Hercegovini, ANU BIH, Djela, knjiga LIII, Odjeljenje društvenih nauka, knjiga 30, Sarajevo.

1980

Jedan austrougarski popis stećaka (I. Referat Koste Hörmanna na Arheloškom kongresu u Kijevu 1899. godine), Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 21, Fiskovićev zbornik I, Split, 638–646.

1981

Armenski hačkari i naši stećci, Naše starine XIV–XV, Sarajevo, 65–83.

1982

Stećci – kultura i umjetnost, Sarajevo (Veselin Masleša).

2004

Leksikon stećaka, Sarajevo (Svjetlost).

Bihalji-Merin Otto, 1963

Plastika Bogumila, Beograd (Prosveta), 7–15.

Bijelić Matija, 1890

Starobosanski natpisi u Premilovom polju, Glasnik Zemaljskog muzeja II, knj. 3, Sarajevo, 298–304.

Благојевић Обрен, 1971

Пива, САНУ, Посебна издања Одељења друштвених наука књ. 69, Београд, 524– 527

Bogunović Petar, 1930

Stari nadgrobni spomenici u selu Vručici, Glasnik Zemaljskog muzeja XLII, knj. 2, Sarajevo, 177–182.

Бунарџић Радован и остали, 2008

Топографија Полимља, Београд.

Challet Jean, 1965

Bogumili i simbolika stećaka, Naše starine X, Sarajevo, 19–37.

Ћирковић Сима, 1964.

Историја средњовековне босанске државе, Београд.

Ћоровић-Љубинковић Мирјана, 1953

Некрополе и гробни белези, Археолошки споменици и налазишта у Србији I, Западна Србија, Београд, 169–197.

Ćorović Vladimir, 1956

Prilog pročavanju načina sahranjivanja i podizanja nadgrobnih spomenika u našim krajevima u srednjem vijeku, Naše starine III, Sarajevo, 127–147.

Dragičević Tomo, Vuletić-Vukasović Vid,

251

1891

Starobosanski natpisi u Kalesiji, Glasnik Zemaljskog muzeja III, knj. 2, Sarajevo, 193– 195.

1892

Starobosanski natpis iz Vlasenice (Birča), Glasnik Zemaljskog muzeja IV, knj. 3, Sarajevo, 248–249.

Дудић Никола, 1995

Стара гробља и надгробни белези у Србији, Београд.

Ердељан Јелена, 2002

Стећци – поглед на иконографију надгробне погребне уметности на Балкану, Зборник Матице српске за ликовне уметности 32–33, Нови Сад, 107–121.

Ђорђевић Маја, 2011

Мраморје, пројекат конзервације средњовековних камених надгробних обележја – стећака на археолошком налазишту Мраморје у Перућцу, општина Бајина Башта, Београд.

2012

Мраморје, средњовековна камена надгробна обележја – стећци на археолошком налазишту Мраморје, на потесима Гајеви и Урошевине, општина Бајина Башта, Београд.

Evans Artur Dž., 1973.

Pješke kroz Bosnu i Hercegovinu – Tokom ustanka avgusta i septembra 1875., Sarajevo (Veselin Masleša), 163–164.

Fekeža Lidija, 2003

Jezgra nahije (župe) Tilave i nekropola dijela porodice Pavlovića na Pavlovcu u Kasindolu, Zemlja Pavlovića – srednji vijek i period turske vladavine, Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske i Univerzitet Srpsko Sarajevo, Naučni skupovi, knjiga V, Odjeljenje društvenih nauka, knjiga 7, Banja Luka – Srpsko Sarajevo, 483–512.

2008

Stećci olovskog kraja, Zbornik radova sa znanstvenog skupa Tristota obljetnica stradanja samostana i crkve u Olovu (1704–2004), Sarajevo, 65–80.

Filipović Milenko S., 1928

Starine u Bakićima kod Olova, Glasnik Zemaljskog muzeja XL, 69–78.

1929

Divljanski kovčezi, Glasnik Zemaljskog muzeja XLI, Sarajevo, knj. 2, 109–113.

1962

Starinska groblja u predelu Takovo – prilog proučavanju stećaka, Naše starine VIII, 153–162.

Fisković Cvito, 1961

Stećci u Cavtatu i dubrovačkoj Župi, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 13, Split, 147–175

Glušac Vaso, 1924

Srednjovekovna „bosanska crkva“, Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor IV, Beograd, 31–37. 252

Gudelj Ljubomir, 2005

Velika Crljivica i groblje kod crkve sv. Jakova, Starohrvatska prosvjeta III s. 32, Split, 195–215.

Gunjača Stjepan, 1955

Prinos poznavanju porijekla i načina prijevoza stećaka, Istorijski časopis V, Beograd, 139–145.

Hadžijahić Muhamed, 1973

Prilog Skarićevoj o porijeklu stećaka, Radovi sa simpozijuma „Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura“, Zenica, 287–296.

Herman Kosta, 1891

Starobosanski natpisi iz XV vijeka, Glasnik Zemaljskog muzeja III, knj. 1, Sarajevo, 48– 53.

1891

Nadgrobni spomenik kneza Batića, Glasnik Zemaljskog muzeja III, knj. 4, Sarajevo, 391–395.

Hrabak Bogumil, 1953

Prilog datovanju hercegovačkih stećaka, Glasnik Zemaljskog muzeja n.s. VIII, Sarajevo, 325–328.

Jagić Vatroslav, 1890

Nekoliko riječi o bosanskim natpisima na stećcima, Glasnik Zemaljskog muzeja II, knj. 1, Sarajevo, 1–9.

Јеж Жељко, 2001

Некропола Дићи, прилог проучавању средњовековних надгробних споменика, Саопштења XXXII–XXXIII/2000–2001, 135–149.

Jireček Konstantin, 1892

Natpis na stećku kod sela Veličana, Glasnik Zemaljskog muzeja IV, knj 4, Sarajevo, 279–296.

Kajmaković Zdravko, 1964

Natpisi i krstače sa Gatačkog polja, Naše starine IX, Sarajevo, 145–165.

1973

Neki ikonografski motivi na stećcima, Radovi sa simpozijuma „Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura“, Zenica, 297–306.

Karaman Ljubo, 1954

O bosanskim srednjovjekovnim stećcima (povodom publikacija A. Benca o nekropolama u Radimlji i okolici Olova), Starohrvatska prosvjeta 3, Zagreb, 171–182.

Karanović Milan,

253

1928

Jedan zanimljiv mramor kod Skender-Vakufa, Glasnik Zemaljskog muzeja XL, knj. 2, Sarajevo, 135–140.

1934

Grobna crkva – grafički izražena na bosanskom srednjovekovnom spomeniku, Novitates musei sarajevoensis 11, Sarajevo.

1940

O mramoru vojvode Momčila, Glasnik Zemaljskog muzeja LIII, knj 1, Sarajevo, 69–75.

Katić Lovre, 1954

Stećci u Imotskoj krajini, Starohrvatska prosvjeta III sv. 3, Zagreb, 131–169.

Korošec Paola, 1952

Srednjovjekovne nekropole okoline Travnika, Glasnik Zemaljskog muzeja VII, Sarajevo, 375–407.

Kovačić V., Mikić Ž., Jakšić N., Nikšić G., 1983

Ričice – nekropole stećaka, Split.

Kurtović Esad, 2010

Dobrašinovići iz Vrsinja (Datiranje natpisa na stećku Vukašina Dobrašinovića iz Konjskog kod Trebinja), Glasnik Centra za balkanološka ispitivanja ANU BiH 39, Sarajevo, 163–171.

Lazić Miroslav, Cerović Mitra, 1992

Prošlost u kanjonu Tare, Istorijski zapisi LXX, 2002/3–4, Podgorica.

Lovrenović Dubravko, 2010

Stećci – bosansko i humsko mramorje srednjeg vijeka, II. dopunjeno izdanje, Sarajevo.

Luburić Andrija, 1930

Drobnjaci, pleme u Hercegovini, Beograd, 1–267.

Malović-Đukić Marica, 1999

Prilog istoriji Drobnjaka u srednjem vijeku, Glasnik Zavičajnog muzeja Pljevlja 1, 145.

Mandić Mihovil, 1902

Patarensko groblje pod Osmačom planinom, Glasnik Zemaljskog muzeja XIV, knj. 3 , Sarajevo, 560–562.

1924

Turbe kod Travnika, Glasnik Zemaljskog muzeja XXXVI , Sarajevo, 83–94.

Mandić Dominik, 2010

Vlaška teza o b.h. stećcima (1966), Vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji, priredio: Ivan Mužić, Split, 163–174.

1967

Etnička povijest Bosne i Hercegovine, Rim.

Mazalić Đoko, 254

1939

Starine po okolini Sarajeva, Glasnik Zemaljskog muzeja LI, Sarajevo. 15–36.

Mijović Pavle, Kovačević Mirko, 1975

Gradovi i utvrđenja u Crnoj Gori, Beograd–Ulcinj.

Mikić Živko, 1984

Prilog antropološkoj strukturi skeleta iz nekropola sa stećcima Jugoslavije, Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine XXIII/21, Sarajevo, 55–69.

2009

Неопходност антрополошког истраживања некропола са стећцима у Србији, Гласник Српског археолошког друштва 25, Београд.

Miletić Nada, 1982

Stećci, Umetnost na tlu Jugoslavije, Beograd–Zagreb–Mostar.

1982

Stećci – arheološki i likovni aspekt, Bogumilstvo na Balkanot vo svetlinata na najnovite istražuvanja, Makedonska akademija na naukite i umjetnostite – SANU – ANUBIH, Skopje, 233–240.

1982

Izvještaj o iskopavanjima srednjovjekovnih nekropola u Buškom blatu, Glasnik Zemaljskog muzeja 37, Sarajevo, 123–165.

2003

Neke karakteristike stećaka zemlje Pavlovića, Zemlja Pavlovića – srednji vijek i period turske vladavine, Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske i Univerzitet Srpsko Sarajevo, Naučni skupovi, knjiga V, Odjeljenje društvenih nauka, knjiga 7, Banja Luka – Srpsko Sarajevo, 455–482.

Milošević Ante, 1991

Stećci i Vlasi. Stećci i vlaške migracije 14. i 15. stoljeća u Dalmaciji i jugozapadnoj Bosni, Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture, Split.

2005

Kovač Jurina, Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja, ANU BiH, Knjiga XXXIV/32, Sarajevo, 253–268.

Mušeta-Aščerić Vesna, 1978

Hrešanski mramorovi, Glasnik Zemaljskog muzeja n.s. XXXIII, Sarajevo, 223–229.

Mužić Ivan, 2010

Vlasi i starobalkanska pretkršćanska simbolika jelena na stećcima, Vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji, priredio: Ivan Mužić, Split, 215–284.

Mutapčić Snježana, 1982

Pavlovac (nekropola stećaka), Glasnik Zemaljskog muzeja 37, Sarajevo, 167–177.

Palameta Miroslav, 1995

Kršćanska simbolika na stećcima, Napredak – Hrvatski narodni godišnjak za 1996. godinu XLIV, Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Sarajevo, 187–200. 255

1996

Stećci i njihov kulturološki kontekst (Prilog reinterpetaciji kulturološke tradicije), Uz 600. obljetnicu Dabišine povelje i spomena Veljaka (1395–1995). Ljubuški kraj, ljudi i vrijeme, Zbornik, ZIRAL, Mostar, 161–171.

2004

Kršćanska likovnost na stećcima s Radimlje, Spomenica Filipa Potrebice, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 115–131.

2011

Kršćanska likovnost na stećcima, „Hum i Hercegovina kroz povijest, Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa održanog u Mostaru 5. i 6. studenoga 2009.“, knjiga I, Hrvatski institut za povijest, knjiga I, Zagreb, 279–330.

Palavestra Vlajko, Petrić Marko, 1964

Srednjovjekovni nadgrobni spomenici u Žepi, Naučno društvo SR BIH, Radovi, knjiga XXIV, Odjeljenje istorijsko-filoloških nauka knj.8, Sarajevo, 138–180.

Петровић Петар Ж., 1955

Мотиви на босанско-херцеговачким стећцима, Зборник Матице српске 10, Нови Сад, 15–32.

Poklečki Stošić Jasminka et al., 2008

Stećci, katalog izložbe, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb.

Поповић Даница, 1992

Српски владарски гроб у средњем веку, Београд.

Поповић Марко, 2008

Задужбина и гробни храм херцега Стефана на Заграђу под Соко градом, Саопштења XL, Београд, 89–111.

Raičević Slobodan, 1992

Spomenici u staroj župi Onogošt, Beograd.

Radimski Vaclav, 1889

O materijalu bogumilskih stećaka, Glasnik Zemaljskog muzeja I, knjiga 1, Sarajevo, 59–60.

Radojčić Svetozar, 1953

Kultura u Bosni XII-XV veka, Istorija naroda Jugoslavije I, Beograd, 564–569.

1961

Рељефи босанских и херцеговачких стећака, Летопис Матице српске 387/1, Нови Сад, 1–15.

1953

Kultura u Bosni XII-XV veka, Istorija naroda Jugoslavije I, Beograd, 564–569.

Sergejevski Dimitrije, 1941

Groblje u Stuparima i Rastiku, Glasnik Zemaljskog muzeja LIII, Sarajevo, 95–100.

1952

Ludmer, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici IV, Sarajevo. 256

1952

Srednjovjekovno groblje kod Petrove crkve u Nikšiću, Istorijski institut , Cetinje.

Skarić Vladislav, 1920

Postanak krsnog imena, Glasnik Zemaljskog muzeja XXXII, Sarajevo, knj 3–4, 245– 272.

1928

Jedan slovenski uzor bosanskih mramorova (stećaka), Glasnik Zemaljskog muzeja XL, knj. 2, Sarajevo, 141–144.

1934

Grob i grobni spomenik gosta Milutina na Humskom u fočanskom srezu, Glasnik Zemaljskog muzeja XLVI, Sarajevo, 79–82.

Slijepčević Pero, 1928

Staro groblje po Gacku, Glasnik Zemaljskog muzeja XL, Sarajevo, 57–64.

Solovjev Aleksandar, 1948

Jesu li bogomili poštovali krst?, Glasnik Zemaljskog muzeja n.s. III, Sarajevo, 81–102.

1956

Simbolika srednjevekovnih grobnih spomenika u Bosni i Hercegovini, Godišnjak Društva istoričara VIII, Sarajevo, 5–67.

Stratimirović Đorđe, 1891

Srednjovjekovno groblje kod Zgošće, Glasnik Zemaljskog muzeja III, knj. 2, Sarajevo, 122–141.

1926

Zgošćanski stećak, Glasnik Zemaljskog muzeja XXXVIII, Sarajevo, 45–46.

Südland L.V., 1943

Južnoslavensko pitanje: prikaz cjelokupnog pitanja, Matica Hrvatska, Zagreb.

Šekularac Božidar, 1994

Pivski natpisi, Tragovi prošlosti Crne Gore, Cetinje, 237.

Šidak Jaroslav, 1937

Problem „bosanske crkve“ u našoj historiografiji od Petranovića do Glušca (prilog rješenju tzv. bogumilskog pitanja), Rad JAZU, knj. 259, Zagreb, 37–181.

Škobalj Ante, 1970

Obredne gomile. Na temelju arheoloških nalaza povijesno-teološka rasprava o religiji i magiji, Sveti Križ na Čiovu.

Tomić Svetozar, 1949

Piva i Banjani, SAN, SEZ knjiga LIX, Naselja i poreklo stanovništva knjiga 31, Beograd, 385–416.

Томовић Гордана, 1974

Морфологија ћирилских натписа на Балкану, Београд.

Tomović Gordana, 257

2010

Nadgrobni natpis Petka krstjanina, Zbornik radova naučnog skupa „Šćepan Polje i njegove svetinje kroz vjekove“, Berane, 103.

Truhelka Ćiro, 1889

Epigrafske crtice iz Bosne i Hercegovine, Glasnik Zemaljskog muzeja I, knj. 1, Sarajevo, 65–77.

1889

Dva heraldička spomenika iz Bosne, Glasnik Zemaljskog muzeja I, knj 2, Sarajevo, 73– 76.

1891

Novi postupak pri snimanju natpisa, Glasnik Zemaljskog muzeja III, knj. 1, Sarajevo, 41–43.

1891

Starobosanski mramorovi, Glasnik Zemaljskog muzeja III, knj 4, Sarajevo, 368–387.

1892

Nekoliko hercegovačkih natpisa, Glasnik Zemaljskog muzeja IV, knj. 1, Sarajevo, 24– 32.

1892

Stari hercegovački natpisi, Glasnik Zemaljskog muzeja IV, knj. 2, Sarajevo, 107–116.

1892

Hercegovački natpisi, Glasnik Zemaljskog muzeja IV, knj. 3, Sarajevo, str 215–220.

1893

Stari hercegovački natpisi, Glasnik Zemaljskog muzeja V, knj. 1, Sarajevo, 93–97.

1894

Starobosanski natpisi, Glasnik Zemaljskog muzeja VI, knj. 1, Sarajevo, 189–194.

1895

Starobosanski natpisi, Glasnik Zemaljskog muzeja VII, knj. 2, Sarajevo, 259–283.

1895

Stari bosanski natpisi, Glasnik Zemaljskog muzeja VII, knj. 4, Sarajevo, 567–571.

1896

Stari natpisi iz Hercegovine, Glasnik Zemaljskog muzeja VIII, knj. 3–4, Sarajevo, 325– 328.

1998

Srednjovječni stećci Bosne i Hercegovine, Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463., knjiga I, treće izdanje, Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Sarajevo, 629–641.

Vego Marko, 1954

Ljubuški, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici Bosne i Hercegovine VI, Sarajevo.

1957

Nadgrobni spomenici porodice Sankovića u selu Biskupu kod Konjica, Glasnik Zemaljskog muzeja n.s. XII, Sarajevo, 127–141.

1959

Novi i revidirani ćirilski natpisi iz župe Broćno u Hercegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja n.s. XIV (Arheologija), Sarajevo, 221–237.

1961

Novi i revidirani natpisi iz Hercegovine, Glasnik Zemaljskog muzeja n.s. XV-XVI/1960– 1961, (Arheologija), Sarajevo, 259–288

1973

Kulturni karakter nekropole Radimlje kod Stoca, Radovi sa simpozijuma „Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura“, Zenica, 307–335.

1962

Novi i revidirani natpisi iz Hercegovine (nastavak), Glasnik Zemaljskog muzeja n.s. XVII (Arheologija), Sarajevo, 191–240.

1962

Zbornik srednjevjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine I, Sarajevo. 258

1963

Patarenstvo u Hercegovini u svjetlu arheoloških spomenika, Glasnik Zemaljskog muzeja n.s. XVIII (Arheologija), Sarajevo, 195–215.

1964

Novi i revidirani natpisi iz Hercegovine (nastavak), Glasnik Zemaljskog muzeja n.s. XIX (Arheologija), Sarajevo, 173–210.

1964

Zbornik srednjevjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine II, Sarajevo

1964

Zbornik srednjevjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine III, Sarajevo.

1970

Zbornik srednjevjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine IV, Sarajevo.

Vidović Drago, 1954

Simbolične predstave na stećcima, Naše starine II, Sarajevo, 119–136.

1956

Srednjovjekovni nadgrobni spomenici u okolini Zvornika, Naše starine III, Sarajevo, 221–238.

Vuković Jovan, 1949

Novo čitanje i tumačenje nekih starih bosanskih nadgrobnih natpisa, Godišnjak Istorijskog društva BiH I, Sarajevo, 80–100.

Wenzel Marian, 1961

Some Reliefs Outside the Vjetrenica Cave at Zavala, Старинар н.с. XII, Београд, 21– 34.

1962

Bosnian and Herzegovinian tombstones – who made them and why, Südost Forschungen XXI, R. Oldenbourg, München, 102–143.

1965

Ukrasni motivi na stećcima, Sarajevo (Veselin Masleša).

1996

Bosanska povijest i austrougarska politika: Zemaljski muzej u Sarajevu i bogumilska romansa, Erazmus – Časopis za kulturu demokracije 15, Zagreb, 63–72.

1999

Bosanski stil na stećcima i metalu – Bosnian Style on Tombstones and Metal, Biblioteka „Kulturno naslijeđe BiH“, Sarajevo (Sarajevo Publishing).

Wenzel Marian, Kojić Ljubinka, 1981

Osvrt na tri inostrane knjige o stećcima. Austro-Ugarska i nauka o „bogumilskim“ stećcima, Старинар н.с. XXXI, Београд, 203–212.

Зечевић Емина, 2005

Мраморје, стећци у западној Србији, Београд.

Зечевић Емина, Вуксан Марко, 1996

Локалитети са стећцима, рекогносцирање у области Бајине Баште, Гласник Српског археолошког друштва 11, Београд, 264–275.

Žeravica Lidija, 1982

Grobovi ispod stećaka na Pavlovcu kod Sarajeva, Glasnik Zemaljskog muzeja 37, Sarajevo, 179–205. 259

Žeravica Zdenko, 2011

Križevi kao simbol kršćanstva na srednjovjekovnim kamenim nadgrobnim spomenicima – mramori (tzv. stećci) u Konavlima, „Hum i Hercegovina kroz povijest“, Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa održanog u Mostaru 5. i 6. studenoga 2009, knjiga I, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 331–401.

Žeravica Zdenko, Kovačić Ljiljana, 2002

Konavle – srednjovjekovna groblja, Dubrovnik.

260

8. Contact Information of responsible authorities 8.a Preparer dr Dubravko Lovrenović Istoričar, dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, član Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine Address: Obala Kulina Bana br. 1 Sarajevo, Bosna i Hercegovina Tel: + 387 33 276 760 Fax: +387 33 276 768 E-mail: [email protected] dr Ljiljana Ševo Istoričar umetnosti, redovni profesor Akademije umjetnosti Univerziteta u Banja Luci, članica Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine Address: Obala Kulina Bana br. 1 Sarajevo, Bosna i Hercegovina Tel: + 387 33 276 760 Fax: +387 33 276 768 E-mail: [email protected] dr Mirsad Sijarić Istoričar, kustos Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu Address: Zmaja od Bosne br. 3 Sarajevo, Bosna i Hercegovina Tel: + 387 33 668 027 Fax: +387 33 262 710 E-mail: [email protected] mr sc. Lidija Fekeža Arheolog, kustosica Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu Address: Zmaja od Bosne br. 3 Sarajevo, Bosna i Hercegovina Tel: + 387 33 668 027 Fax: +387 33 262 710 E-mail: [email protected] dr Adnan Busuladžić

261

Arheolog, docent na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, direktor Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu Address: Zmaja od Bosne br. 3 Sarajevo, Bosna i Hercegovina Tel: + 387 33 668 027 Fax: +387 33 262 710 E-mail: [email protected] mr sc. Mirko Babić Arheolog, direktor Muzeja Semberije u Bijeljini Address: Karađorđeva 2 Bijeljina, Bosna i Hercegovina Tel: + 387 65 655 443 Mirela Mulalić Handan Arhitekta konzervator, izvršni funkcioner u Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine Address: Obala Kulina Bana br. 1 Sarajevo, Bosna i Hercegovina Tel: + 387 33 276 760 Fax: +387 33 276 768 E-mail: [email protected]

mr sc. Mirzah Fočo Arhitekta konzervator, pomoćnik izvršnog funkcionera za naslijeđe u Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine Address: Obala Kulina Bana br. 1 Sarajevo, Bosna i Hercegovina Tel: + 387 33 276 760 Fax: +387 33 276 768 E-mail: [email protected] Ivan Alduk Arheolog, pročelnik Konzervatorskog odjela u Imotskom, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Address: Ante Starčevića 7 Imotski, Hrvatska Tel: + 385 21 851 900 262

Fax: +385 21 851 905 E-mail: [email protected] Milica Martić Etnolog, šefica Odsjeka za implementaciju strategija u Direktoratu za kulturnu baštinu Ministarstva kulture Crne Gore Address: Njegoševa b.b. Cetinje, Crna Gora Tel: + 382 41 232 599 Fax: + 382 41 232 540 E-mail: [email protected] Lidija Ljesar Konzervator-restaurator, generalna direktorica Direktorata za kulturnu baštinu Ministarstva kulture Crne Gore Address: Njegoševa b.b. Cetinje, Crna Gora Tel: + 382 41 232 599 Fax: + 382 41 232 540 E-mail: [email protected] Tanja Vujović Etnolog, savjetnik konzervator, Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore Address: Njegoševa b.b. Cetinje, Crna Gora Tel: + 382 41 232 599 Fax: + 382 41 232 540 E-mail: [email protected] Mitra Cerović Arheolog, samostalna savjetnica I, Ministarstvo kulture Crne Gore Address: Njegoševa b.b. Cetinje, Crna Gora Tel: + 382 41 232 599 Fax: + 382 41 232 540 E-mail: [email protected] mr Predrag Lutovac Arheolog, direktor Polimskog muzeja Berane 263

Address: Miloša Mališića 3 Berane, Crna Gora Tel/fax: + 382 51 234 276 E-mail: [email protected] mr Miloš Petričević Arheolog istraživač, Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore, Područno odjeljenje Kotor Address: Palata Drago Kotor, Crna Gora Tel.fax: + 382 32 325 833 E-mail:[email protected] Vera Pavlović Lončarski Istoričar umetnosti konzervator, Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda i član Komisije UNESCO za Republiku Srbiju Address: Kalemegdan 14 Beograd, Republika Srbija Tel: +381 11 3287 557 Fax: +381 11 3287 411 E-mail: [email protected] mr Maja Đorđević Arheolog konzervator, Institute for the Protection of Cultural Monuments of Serbia Address: Radoslava Grujića 11 Beograd, Republika Srbija Tel: +381 11 245 4786 Fax: +381 11 344 1430 E-mail: [email protected] mr Emina Zečević Arheolog kustos, Narodni muzej Beograd Address: Trg Republike 1a Beograd, Republika Srbija Tel: +381 11 330 6000 Fax: +381 11 262 7721 E-mail: [email protected] dr Srđan Rudić Istoričar, direktor Istorijskog instituta u Beogradu 264

Address: Knez Mihajlova 36 Beograd, Republika Srbija Tel: +381 11 2638 418 E-mail: [email protected]

265

8.b Official Local Institution/Agency Bosna i Hercegovina Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Obala Kulina Bana br.1, Sarajevo Tel: + 387 33 276 760 Fax: +387 33 276 768 [email protected] www.kons.gov.ba

Državna Komisija za saradnju BiH sa UNESCO-m Trg BiH br.1, Sarajevo Tel: + 387 33 221 073 Fax: +387 33 221 074 [email protected] http://unescobih.mcp.gov.ba

Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske Vuka Karadžića 4 /VI Banja Luka Tel: +387 51 247 419 Faks: +387 51 247 545 [email protected] www.nasljedje.org

Zavod za zaštitu spomenika u okviru Federalnog ministarstva kulture i sporta Obala Maka Dizdara 2 Sarajevo, Bosna i Hercegovina Tel +387 33 25 41 78 Fax +387 33 663 299 [email protected] http://www.fmks.gov.ba/o-ministarstvu/zavod-za-zastitu-spomenika

Općina Stolac Kralja Tomislava bb, 266

Stolac, Bosna i Hercegovina [email protected]

Općina Konjic Maršala Tita 62, Konjic, Bosna i Hercegovina [email protected]

Općina Novi Travnik Kralja Tvrtka bb Novi Travnik, Bosna i Hercegovina [email protected]

Općina Jablanica Pere Bilića 25 Jablanica, Bosna i Hercegovina [email protected]

Općina Ljubuški Zrinsko Frankopanska 71 Ljubuški, Bosna i Hercegovina [email protected]

Općina Kladanj Kladanjske brigade 2 Kladanj, Bosna i Hercegovina [email protected]

Općina Olovo Branilaca grada bb Olovo, Bosna i Hercegovina [email protected]

267

Općina Tuzla ZAVNOBiH-a 11 Tuzla, Bosna i Hercegovina [email protected]

Općina Goražde Maršala Tita 2 Goražde, Bosna i Hercegovina [email protected]

Općina Trnovo Trnovo bb Trnovo, Bosna i Hercegovina [email protected]

Općina Kupres Vukovarska 2 Kupres, Bosna i Hercegovina [email protected]

Općina Nevesinje Cara Dušana 44 Nevesinje, Bosna i Hercegovina [email protected]

Općina Rogatica Srpske sloge 93 Rogatica, Bosna i Hercegovina [email protected]

Općina Kalinovik Kalinovik bb Kalinovik, Bosna i Hercegovina [email protected] 268

Općina Bileća Kralja Aleksandra 28 Bileća, Bosna i Hercegovina [email protected]

Općina Sokolac Glasinačka 66 Sokolac, Bosna i Hercegovina [email protected]

Općina Berkovići Poginulih boraca otadžbinskog rata bb Berkovići, Bosna i Hercegovina [email protected]

Općina Pale Romanijska 15 Pale, Bosna i Hercegovina [email protected]

Općina Šekovići Josipa Kovačevića bb Šekovići, Bosna i Hercegovina [email protected]

Općina Foča Kralja Petra bb Foča, Bosna i Hercegovina [email protected]

Republika Hrvatska Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine Konzervatorski odjel u Dubrovniku 269

Address: Cvijete Zuzorić 6, 20000 Dubrovnik E-mail: [email protected]

Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine Konzervatorski odjel u Imotskom Address: Ante Starčevića 7, 21260 Imotski Tel: + 385 21 851 900 Fax: +385 21 851 905 E-mail: [email protected]

Crna Gora Ministry of Culture, Montenegro Address: Njegoševa str. 81250 Cetinje Tel: + 382 41 232 599 Fax: + 382 41 232 540 E-mail: [email protected] Web address: www.mku.gov.me

Directorate for protection of cultural property, Montenegro Address: Njegoševa str. 81250 Cetinje tel/fax: + 382 41 232 153 E-mail: uzkd@t- com.me

Republika Srbija Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije Address: Vlajkovićeva 3, 11000 Belgrade Tel: +381 11 339 8684 E-mail: [email protected]

Organization: Institute for the Protection of Cultural Monuments of Serbia Address: Radoslava Grujića 11, 11000 Belgrade Tel: +381 11 245 4786 Fax: +381 11 344 1430 E-mail: [email protected] 270

Web address: www.heritage.gov.rs

8.c Other Local Institution Bosna i Hercegovina Muzej Republike Srpske Đure Daničića 1 Banja Luka, Bosna i Hercegovina Tel +387 51 215 973 [email protected]

Zavičajni Muzej Travnik Memed-paše Kukavice 1 Travnik, Bosna i Hercegovina Tel +387 30 518 140 Fax +387 30 518 140 [email protected]

Muzej Semberija Karađorđeva 1 Bijeljina, Bosna i Hercegovina Tel +387 65 401 293 [email protected]

Muzej Hercegovine - Trebinje Stari Grad 59 Trebinje, Bosna i Hercegovina Tel +387 59 271 060 Fax +387 59 271 060 [email protected]

Zavičajni muzej Konjic Stara čaršija bb Konjic, Bosna i Hercegovina 271

Tel + 387 36 727 080

Muzej Istočne Bosne Tuzla Džindić mahala 21 Tuzla, Bosna i Hercegovina Tel +387 35 318 320 Fax +387 35 318 321 [email protected]

Zavod za zaštitu kultruno-povijesne baštine Hercegovačko-neretvanske županije Stjepana Radića 3 Mostar, Bosna i Hercegovina Tel +387 36 325 262 [email protected]

Kantonalni zavod za urbanizam prostorno planiranje i zaštitu kulturno – istorijskog/povjesnog naslijeđa Srednje-bosanskog kantona Nugle II 12/a Bugojno, Bosna i Hercegovina Tel +387 30 254 030 Fax +387 30 260 342 [email protected]

Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona Rudarska 63 Tuzla, Bosna i Hercegovina Tel +387 (35) 236 434 Fax +387 (35) 281 448 [email protected]

Forum mladih Stolac Podgrad bb Stolac, Bosna i Hercegovina Tel/fax: +387 36 853 337 272

[email protected]

Javna ustanova za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala općine Stolac Radimlja bb Stolac, Bosna i Hercegovina Tel/fax: +387 36 853 110 [email protected]

Turistička zajednica Hercegovačko-neretvanske županije Dr.Ante Starčevića bb Mostar, Bosna i Hercegovina Tel +387 36 355 090 Fax:+387 36 355 096 [email protected]

Turistička zajednica Federacije BiH Branilaca Sarajeva 21/II Sarajevo, Bosna i Hercegovina tel +387 33 252 900 fax +387 33 252 901 [email protected]

Turistička zajednica Konjic Varda 1 Konjic, Bosna i Hercegovina Tel + 387 36 728 123 [email protected]

Udruga Baština Rankovići 71 Novi Travnik, Bosna i Hercegovina Tel +387 63 408 967

273

Turistička zajednica općine Jablanica Trg oslobođenja bb Jablanica, Bosna i Hercegovina Tel +387 36 753 644

Turistička zajednica Županije Zapadnohercegovačke Andrijice Šimića bb Ljubuški, Bosna i Hercegovina Tel +387 39 830 062 Fax +387 39 830 063 [email protected]

Turistička zajednica Tuzlanskog kantona Muftije ef. Kurta 1 Tuzla, Bosna i Hercegovina Tel +387 35 228 800 [email protected]

Turistička zajednica Bosansko-podrinjskog kantona Trg branilaca bb Goražde, Bosna i Hercegovina Tel/fax: +387 38 22 86 80 [email protected]

Turistička organizacija Kantona Sarajevo Branilaca Sarajeva 21/IV Sarajevo, Bosna i Hercegovina Tel +387 33 250 200 Fax +387 33 250 207 [email protected]

Turistička zajednica Rogatica Srpske Sloge bb Rogatica, Bosna i Hercegovina 274

tel +387 58 420-581 fax +387 58 420-582

Turistička zajednica Kalinovik Karađorđeva 19 Kalinovik, Bosna i Hercegovina tel +387 57 623 002 fax: +387 57 623 335

Turistička zajednica Istočno Sarajevo (Pale) Dobroslav Jevđevića bb Pale, Bosna i Hercegovina tel +387 57 201-280 fax +387 57 223-947

Turistička zajednica Sokolac Glasinačka bb Sokolac, Bosna i Hercegovina tel +387 57 444-822 [email protected]

Turistička zajednica Foča Šantićeva 4 Foča, Bosna i Hercegovina tel +387 58 212-416 [email protected]

Turistička organizacija Republike Srpske Bana Milosavljevića 8 Banja Luka, Bosna i Hercegovina Tel +387 51 229 720 Fax +387 51 229 721 [email protected]

275

Republika Hrvatska Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Konzervatorski odjel u Imotskom Address: Ante Starčevića 7 Imotski, Hrvatska Tel: + 385 21 851 901 Fax: +385 21 851 905 E-mail: [email protected]

Crna Gora Turistička organizacija Žabljak Žabljak, Crna Gora Tel: +382 52 361 802 E-mail: [email protected]

Turistička organizacija Plužine Plužine, Crna Gora Tel: +382 40 270 069 E-mail: [email protected]

Nacionalni park Durmitor – JP za nacionalne parkove Crne Gore Tel: +382 52 360 228 E-mail: [email protected]

Republika Srbija

Zavod za zaštitu spomenika kulture Kraljevo Address: Cara Lazara 24 Kraljevo, Republika Srbija Tel: +381 36 331866 Fax: +381 36 32 1025 E-mail: [email protected] Web address: www.zavodkraljevo.rs

276

Ustanova sportsko turistički centar Address: Kneza Milana Ogrenovića 34/2 Bajina Bašta, Republika Srbija Tel: + 381 31 865 370 Fax: +381 31 865 370 E-mail: [email protected]

Ustanova kultura Bajina Bašta Address: Vuka Karadžića 13 Bajina Bašta, Republika Srbija Tel: + 381 031 866 840 E-mail:[email protected]

JP Nacionalni park „Tara“ Address: Milenka Toplovića 3 Bajina Bašta, Republika Srbija Tel: + 381 31 869 452 E-mail: [email protected]

Turistička organizacija Prijepolje Address: Trg bratstva i jedinstva 1 Prijepolje, Republika Srbija Tel: + 381 33 710 540 E-mail: [email protected]

Muzej u Prijepolju Address: Valterova 35 Prijepolje, Republika Srbija Tel: + 381 33 715 185 E-mail: [email protected]

8.d

Official Web address

277

www.kons.gov.ba Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika

http://unescobih.mcp.gov.ba www.nasljedje.org Komisija za suradnju sa UNESCO

http://www.agencija-radimlja.com/ Javna ustanova za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala općine Stolac

http://www.muzejrs.com Muzej RS

http://www.hercegovina.ba Turistička zajednica HNK

www.muzejtravnik.ba Zavičajni muzej Travnik

http://urbo.com.ba/

http://www.bastina-novitravnik.org/

www.visithercegovina.com

http://www.tourism-tk.ba/

www.historijatuzle.net

www.turizam-bpk.ba

278

www.sarajevo-tourism.com

www.rogaticaturizam.info

www.kalinovikturizam.com

www.turizam-isa.ba

www.sokolacturizam.net

www.focaravajuce.org

www.turizamrs.org

www.muzejhercegovine.org

http://www.nparkovi.me Contact name: E/mail: [email protected]

http://kultura.gov.rs Contact name: E/mail: [email protected]

http://heritage.gov.rs Contact name: E/mail: [email protected]

http://www.nptara.rs Contact name: E/mail: [email protected]

279

APPENDIX

280